Moj je padao sa bicikla i razbijao se ali nije odustajao. Bas pre neki dan išli da se vozimo i on u krivini samo se sruči na pod da ni meni nije bilo jasno šta je uradio. Čak ni njemu, valjda ne blenuo ko zna gde i kad je spustio se sa ivičnjaka je guvernala mu se otela iz ruku. Ali samo je ustao i otresao se i nastavili smo sa oguljenim kolenom. a motor kad bi dobio to bi više bio rat u kući kad ćemo opet ići u klub da bi se vozikao. A po visini su tu negde onda, i moj je negde 130 i neki cm i stvarno mi deluje prevelik taj 110. Ne sumnjam da bi on njega mogao voziti ali me je strah da ne bi imao dovoljno hrabrosti da ga vozi opušteno kao sto bi vozio npr tu husqvarbu gde može dobro da dohvati tlo i gde mu je motor srazmeran, dok ne nauci da ga upravlja jer onda veličina prestaje igrati toliku ulogu. Bar se meni čini tako. Kod mene je cerkica takva, ona mora svojim tempom i ne može ništa da se isforsira kod nje. Ranije su motori bili babaroga za nju, a onda smo polako odlazili u garažu da pomazimo motor, prvo samo otpozadi da bi odmah posle dodira mogla da zbriše prema vratima. A onda smo polako malo više pa smo onda išli i do dilera sa motorima.. sad već hoće i da sedne na motor ali ne sme ni pod tačku razno da se upali, čak ni moja ruka ne sme da krene prema kljucu Verzonden vanaf mijn iPhone met Tapatalk Pro