Tuzna sam i ocjana,preplasena i slike su mi neutesne.Imam klinca od 11 godina i bol u tragediji za detetom je neopisiva i samim tim potreba da nesto i kazem veca. I iz svega ovoga na zalost znamo da ce vest o nastradalom decaku doci i proci...zavrsice kao i svaka druga vest. Vi cete se prepucavati o pesackom,saobracaju,zakonu,legalnosti ovog i onog..ko je sta rekao,izgovorio...pet dana prepricavanja i kraj,ali ovo je ipak nesto sto svakom od vas treba da stoji u svakoj celiji.Na kraju kazna je ovde neminovna bila zakonski bila duhovno...jer vi ste ti koji voze motore,a ne kamione i automobile.
Mnogi ce reci-ja vodim racuna,pazljiv sam,vozim iz ljubavi,pridrzavam se pravila,ali gde su oni momenti kad svakom od vas dodje da malo ipak date gas i dovedete sebe, samim tim i druge, sobzirom da ste u saobracaju, u rizicne situacije(sad necu staviti kacigu,popicu samo jedno pivo...)?
A opet i to je stvar momenta..neko ce da divilja do beskraja i procice bez posledica, neko ce da bude pazljiv i desi se tragican dogadjaj.Ko to zna?
Sustina je da svako od vas bude apsolutno svestan kad seda na motor u sta se upusta,a kad je vec seo da to bude maksimalno bezbedno i da svesno ni jednog momenta ne dovodite sebe ni ucesnike u saobracaju u situacije bez garancije.
Saucesce porodici :'(