... ...

... ... ... ...

... ...

... ...

... ...

... ...

U tri dana ... Kao i proteklih godina, i ove smo nakratko skoknuli do Milana. Deklarativno, glavni razlog nam je još uvijek sajam EICMA, no sadržaji pod točkom razno polako preuzimaju glavnu ulogu. Izletić smo ugurali u tri dana, no izgledno je da se on idućih godina još malčice produži. Svega tu ima, ne stane to sve u tri dana. Ovo je prvi dan. ...

Guzzija nisam pazario ... samo su mi ga dali iz dućana na jaču probnu vožnju. Ali i to je dobar razlog da ga zalijemo. Javi kad planiraš biti u ZG da ne zbrišem nekamo ... trebao bih biti par dana u Austriji u drugoj polovici mjeseca.

@Milanezi - Ne vozim se u paru. Shodno tome, nikakvih informacija o tome ... sorry.

... Osim svega spomenutoga, moram još primjetiti da žuti mačak nekako prirodnije izgleda na Tifonu nego na Croduxu.

... Uglavnom ... krasan motorić vrijedan traženih novaca, naročito po cijeni za vrijeme božićne akcije. Osim ranije spomenutih điđa iz kataloga dodatne opreme, za doista ozbiljnije ture prije bih izabrao komfornije sjedište i grijane ručke. Uz rezervar od 23 litre (rezerva je 5 litara tako da jako rano upali lampicu rezerve) i skromnu potrošnju - meni je njegova računaljka prijavila 4,2 litre - mali Guzzi bi mogao biti odličan maratonac. Prostora za prtljagu na njemu vidim dosta ... veliki nosač odozada čak je i sastavni dio osnovne konfiguracije. Nekakav top-case ili dry bag plus omanja tank torba ... i može se na put. Klasičnih aluminijskih kufera ima i u originalnoj dodatnoj opremi. Što se tiče obuće, ovaj šareni V85TT dolazi obuven u Michelin Anakee Adventure, fensi šlapice koje izdaleka izgledaju kao terenske. To je odlično za naslikavanje po medijima i krasno se slažu uz marketinške pojmove spomenute još u drugom pasusu ... izdvajam adventure, journey i any type of terrain. Na ovom motoru te gume nisu najsretnije rješenje. Postoji i manje šarena verzija V85TT (tri zapravo: sivi, plavi i crveni) koja dođe obuvena u Metzeler Tourance Next. To su šlapice kakve bi bolje pasale ovom ljepotanu ... niti je to terenski motor, niti bih ga uopće tjerao da siđe s asfalta. Nije da ne može, no to je ipak veliki debeli žuti mačak a ne bengalski tigar. ...

... Prava zabava ipak počinje kad se izađe iz grada ... makar na velikogoričku cestu koja je u sezoni godišnjih odmora čak i praznjikava. Lokalne ceste - recimo od Siska do Novske - voze se potpuno neopterećeno, Guzzi prede kao veliki žuti mačak. Iskoristivi okretaji agregata počinju tek mrvicu iznad 2K, na 4K je već ulazak u moderato cantabile, dok je iza 5K čisti presto animato. Iza spomenutih 5K okretaja i zvuk postane grleniji i ozbiljniji, čime se automatski zaziva katalog dodatne opreme i jedan artikl sa žutom etiketom na kojoj piše Arrow. Nije da ne može, no ovi nadahnutiji i sportskiji okretaji nisu njegovo primarno područje. To je ipak krasni veliki žuti mačak i nema potrebe vući ga za rep da bi se derao kao tigar. Što se tiče accelerando - recimo ako treba brzo odmagliti sa semafora ili obići šleper negdje na cesti - treba samo žustrije okrenuti ono ručku na desnoj strani, 80 zdravih konjića sposobni su proizvesti fini potisak; a što se tiče ritardando za to je zadužen domaći igrač Brembo ... neobično me veseli što nisu došli u napast da koriste ByBre, J.Juan ili slične budget proizvode. Ako ću baš sitničariti, ne bih odbio radijalnu pumpu kojom bi se sidrenje finije doziralo, no i ovako uopće nije loše ... nije agresivno i odradi traženi posao. Ogibljenje nije talijansko nego je japansko - Kayaba i naprijed i odozada - i pristojno je odradilo sve ceste koje su se pojavile pred malim Guzzijem. Na pojedinim mjestima u Lonjskom polju poželio sam finiji zadnji amortizer - da je ovo full adjustable suspension mislim da bih fast compression otpustio za pola kruga - no ostaje mogućnost podešavanja foršpanunga i povrata. Motorić je cijelo vrijeme bio na potpuno tvorničkim postavkama. Na pamet mi opet pada katalog dodatne opreme i jedan drugi žuti komad opreme švedskog proizvođača. ...

Nisam čuo ni za kakve ozbiljnije probleme, mada ne sumnjam da imade kojekakvih svojih mušica.

... Kad bolje razmislim, nemam primjedbi niti na mjenjač, iako su njegova relativna grubost i agrikulturni karakter prvo što će primjetiti netko tko ima nula iskustva s Guzzijima. Ubacivanje u drugu i treću brzinu gotovo uvijek proizvede glasan metalni zvuk, sličan prelasku preko labavog poklopca na šahti. Sve iznad treće brzine uglavnom je smooth and silk. I u ovom slučaju moram naglasiti da je riječ o ganc ganc novom motoru koji još nije prošao niti prvi servis i nisam upoznat kakvo se ulje nalazi u motoru za period razrade. Inače, prvi servis je na 1500 km, žuti ključić na ekranu pojavio se taman negdje pred kraj našeg druženja. Kako sam spomenuo ranije, motorić sam pokupio iz Moto Mondo dućana kod zapadnog kolodvora ... skoro da nema bolje lokacije ako se želi isprobati ponašanje motora u gradskom prometu. A ponašanje u gužvi je vrlo neutralno ... kuplung je mekan, mape ubrizgavanja goriva su očito pristojno napravljene i nema nekih vidljivijih nervoza u stani-kreni prometu, karakteristično Guzzijevo ljuljanje u desno je ionako izraženo vrlo blago i to najviše kod paljenja i gašenja motora (osjeti se malo i kod nepotrebnog turiranja na semaforu) a što se tiče grijanja s cilindara, moram reći da sam očekivao da će to biti izraženije. Austrijski 950/990 je termoelektrana u usporedbi s ovim ... prvu generaciju Tuona da i ne spominjem. ...

... Guvernal sam već spomenuo ... širina je fino odmjerena, defaultna rotacija također. Ručice kuplunga i gasa dadu se podešavati (zanimljivo da nisu šparali na ovom sitnom ali bitnom detalju), kuplung nije tvrd (sajla je u pitanju) i gas je također sasvim OK (ride by wire, nema sajli). Više nema nikakvih cajgera, čukica i sličnih analognih tričarija ... zamijenio ih je kolor teve. Pristojnog nagiba, pristojne veličine i pristojne čitljivosti, čak imade i vlastiti plastični krović koji se brine da je sve na ekranu čitljivo u svako doba dana, neovisno o kutu žute kugle s neba. Austrijski brđani nažalost još nisu dosegnuli ove vještine slaganja preglednih instrumenata. No, dašak talijanskog štiha ipak je prisutan: indikator brzine (stupnja prijenosa, da ne bude greške) prilično je usporen i od upitne je koristi. Zašto? Evo primjera ... ako recimo prebacujem iz četvrte u treću brzinu, na ekranu najprije piše četvorka, odmah iza nje ne bude pisalo ništa dok je kuplung pritisnut, pa onda na trenutak bljesne šestica, i na kraju s kraćom zadrškom pojavi se i trojka. I tako za svaku izmjenu brzine prema dolje. Prema gore nema pojavljivanja fantomske šestice, no i dalje ne piše ništa dok je kuplung pritisnut. Ne mogu se oteti dojmu da je gear indicator ubačen u zadnji čas, i da će u mjesecima koji slijede biti poneki software update. Ovo sam primjećivao prva tri sata druženja s Guzzijem, a kasnije to više nisam doživljavao. Kome uopće i treba taj indikator ... Ono što je svakako korisnije od gear indicatora, barem na motoriću koji pretendira na ozbiljnije kilometraže, svakako je cruise control ... tempomat, reklo bi se. V85TT ga imade, nalazi se na lijevoj strani guvernala ... i funkcionira besprijekorno. Isprobao sam ga na dionici autobana A11 i doista nemam nikakvih primjedbi. ...

... Kako izgleda, kako se vozi, što mi se kod njega sviđa više a što mi se sviđa manje i vrijedi li tražene novce? Kako izgleda uglavnom se vidi na fotkama. Solidna je to komadina motora ... 230 kila s punim tankom ako se pitaju Talijani, 240 kila ako se pitaju Njemci. Koliko god da ima, dobro ih nosi. Dapače, kilograme nosi iznimno dobro, čak se može reći i odlično, jerbo zbog arhitekture svog agregata ima low cee of gee. Nije ga problem podići s parkirne nožice, nije ga problem ugurati u garažu niti ga iz nje izgurati. Štos nije samo u niskom težištu nego općem dojmu laganog (OK ... ne naročito teškog) manevriranja značajno doprinosi i usko sjedište neposredno ispred tanka. Položaj sjedenja je odličan, guvernal je pristojne širine i nisam osjetio potrebu da tražim šrafciger po garaži da si malčice poštelam ergonomiju. Fuzići (oslonci za noge) također imaju jako dobar položaj i koljena nisu izložena neugodnim naporima. Kad već spominjem koljena ... tank je majstorski profiliran pa koljena ne udaraju u njegov široki dio (ipak tu stane 23 litre juhice), a ne udaraju niti u glave cilindara (lijevi cilindar je bliži, desni je malo dalje ... ovo je poprečni V2). Neobično dobro za jedan motorić s jezera Commo ... bit će da su za rješavanje ergonomije posudili nekog iskusnijeg dizajnera iz Piaggio grupe. Sjedište, osim što lijepo izgleda zbog izbora materijala za presvlaku, i što je korisno usko tamo gdje usko treba biti, ima još jednu vrlo izraženu karakteristiku ... vrlo je neklizeće. Znadem da se često u promotivnim materijalima kod motocikala naglašava kako je sjedište presvučeno posebnim protukliznim materijalom koji bla-kenj-srać ... lijepo i krasno, no ovdje je to odrađeno baš bukvalno. Kad sjedim osjećaj je super, no kad hoću malčice promijeniti poziciju ... recimo jajca nabaciti bliže rezervaru ako sam u nadahnutom alegro vivo tempu, ili sam u andante điru i želim se pomaknuti trunčicu unazad na širi dio sjedišta ... tada moram dupe odlijepiti sa sica, pomaknuti se na željenu poziciju i zalijepiti se nazad. Traži možda malčice navikavanja, no nije nikakav problem. Osim toga, motorić ja ganc novi, presvlaka sjedišta je također ganc nova, i prilično sam siguran da će se to za X kilometara ili nakon Y vremena štogod "izlizati" pa će i pomicanje biti lakše. Trebam spomenuti ovom prilikom da sve spomenuto vrijedi za tekstilne hlače. Što se tiče kožne oblekice, dopuštam mogućnost drugačijeg pomicanja po sicu. ...

Također.