protector
-
Broj tema i poruka
2374 -
Pridružio se
Tip Sadržaja
Profili
Forumi
Galerija slika
Kalendar
Articles
Odgovori koje je postavio član: protector
-
-
Vrlo bazična orijentacija u prostoru - pogled na isprintani screenshot iz guglmapsa, zapravo - i postajem svjestan da sam malo ispod Maribora, i da bi bilo zgodno da produžim pravo na sjever do Šentilja, i da pritome putem razmislim jel bi onda dalje na istok po austrijskoj ili po slovenskoj strani Mure. Nekak se potrefilo da će to bit po slovenskoj ... i eto me kak prolazim kroz Sladki Vrh, mjesto poznato po jednom kombinatu čiji bi proizvodi taman dobro došli onoj musavoj ekipi od prije sat vremena
Jel se itko sjeća po čemu je austrijski gradić Mureck ostao u kolektivnoj svijesti dobrog dijela moto populacije iz osamdesetih godina prošlog stoljeća? I koje se to ime (prezime, zapravo) konstantno spominje u čitavoj priči?
Alzo ... putokazi za Austriju i Mureck počeli su se pojavljivati odmah po izlasku iz Sladkog Vrha. Kako i ne bi, kad je to jedan od starih graničnih prijelaza, također iz nekih drugih vremena - čitavih 5-6 km dalje na istok. Normalno da je moj austrijanac nasnifao da je Vaterland odmah iza ćoška (preko mosta, dakako) i eto ga ...
-
Redari na stazi su bili dovoljno susretljivi da me puste da pretrčim u "unutarnji krug", no bilo mi gnjavaža da ih malo kasnije opet pilim da me puste nazad, pa sam od boksova nazad otcipelario ... sve dok me ljubazni momak nije autom povezao skroz do ulaza. Pokupio austrijanca pa tjeraj dalje.
Da, nekakva osnovna ideja zapravo je bila otići do Bad Radkesburga - gradića u Austriji odmah preko puta Gornje Radgone. Bio sam tamo koji tjedan ranije, al je vrijeme bilo toliko oblačno da je kvalitetno obeshrabrivalo svako cjevčenje kafce i kokakolce. Kao, budem ja sada to sve na miru i bez žurbe ...
-
-
Subota je ispala nekako sportska ... skoro pa Racing. Znao sam da je u Radizelu (Orehova vas, jeli) Cross Country utrka (i državno prvenstvo i amateri) pa sam se malo skrenuo, kad mi je već usput ...
...
-
...
Ukupni dojam jako pozitivan. Prilično neobična opuštenost, pogotovo obzirom na razinu natjecanja - ipak je ovo utrka europskog prvenstva. Kako sam sklon jednocilindričnim agregatima i karakterističnoj galami koju oni produciraju, sve mi to dodatno doprinosi doživljaju. Tehnološki gledano, dosta različito nekome tko je uglavnom orijentiran na MX/Enduro/SM, kamoli onima koji se ne skidaju sa brzinaca.
-
1
-
-
-
-
-
...
...
-
1
-
-
-
-
-
Jeste da je nebo bilo fajn oblačno - mjestimično sam se čak morao malo prignuti da kacigom ne strugnem po ovima nižima oblacima - i jeste da pogled prema horizontu nije baš obećavao sunčano subotnje proljetno popodne ... sve je to manje bitno ako se ima dobar razlog da se ide tam kam se ide.
Ovoga puta razlog je bilo europsko prvenstvo u spidveju. Prva europska liga, sve poznata imena - onima koji imalo prate spidvej, barem s vremena na vrijeme - Pavlic, Andersen, Dryml, Bogdanows, Karpov, Pawlicky ...
Kao i u svim moto sportovima, bez izuzetka, najbolje se cjelokupna atmosfera može osjetiti u boksovima - mehaničari se pedantno brinu o motorima, vozači navlače opremu i lagano se razgibavaju, službeno osoblje obilazi okolo i komunicira sa svima, opaka i nevjerovatna buka jednocilindričnih agregata dok se zagrijavaju (a vidio sam da to turiranje dosta traje), blaga nervoza i užurbanost prije izlaska na službeni trening ...
...
-
Ukoliko ovdje ima ljubitelja spidveja - ili onih kojima je to makar malo poznato - možda će ih zanimati ... prilika je bila predobra da bi se propustila
------------------------------------------------
Cesta lagano mokra, ima još lokvica sa strane i vide se suhe površine koje nastaju ubrzanim isparavanjem vodurine - za koju su mi nešto kasnije rekli da je bila o-ho-ho obilna - nije to bila nikakva prepreka da se za pola sata dovučem do Krškog. Usput sam investirao - 30 EUR, opet su poskupili - u polugodišnju slovensku vinjetu, koja je opet u nekakvim Librese bojicama.
-
@ all - Hvala. Pozdrav i vama. Nova beba ide ko Simplon Express
-
Paraglajderi na svoju stranu, ja na svoju ... trebalo je stići na kasni nedjeljni ručak. Ispratile su me krave koje pasu pod ručnom ... ili su možda ipak usidrene.
-
-
Još malo niže nalazi se serpentina s vrha koje polijeću paraglajderi. Pogled prema jugu i jugozapadu je kao iz National Geographics dokumentaraca. Vjetrić je priličan i konstantan, paraglajderi šire padobrane i vrebaju pravi trenutak za kratki zalet i odraz u prazninu. Gore plavo, dolje zeleno. Sa strane narančasto :-)
...
-
Cesta ubrdo je kratka ali slatka. Traži se jača doza koncentracije jer s lijeve strane nema nikakvog osiguranja, preticanje u slučaju automobila ili minibusa nije moguće (usko, usko), ima puno pješaka i biciklista i mjestimično je dosta strmo. Prava stvar.
Na vrhu je "Rudijev dom". Prigoda za kafcu i kokakolcu.
Pješice se može i do samog vrha, međutim od Rudijevog doma se slabo vidi šta ima okolo. Za uživanje u pogledu treba krenuti nazad. Vidik se počinje otvarati ...
-
Sloveniju sam dohvatio školski sat kasnije. Iz Rogateca na zapad na neizostavni đir po Rogaškoj Slatini, iz koje se upućujem na sjeveroistok, privučen pogledom na obronke Haloze čije šume mijenjaju nijansu zelene ovisno o prometu grudastih oblačića iznad njih.
Cerovec pod Bočem, Zgornje Sečovo, Sveti Florijan ... već se iz raznih kuteva sa raznih mjesta na cesti moglo vidjeti neko brdo oblika zuba morskoga pasa, no tek na izlasku iz Svetog Florijana mi je postalo jasno da je to ipak nešto "jače" od čuke na lokalnom brdu.
Pitanja naviru ... "Šta je to i kak se tam dođe?" prva su dva. Treće je "Jel ima asfalta do gore?". Prvi dio onoga Kartu čitaj i seljaka pitaj ne prolazi jerbo karte nema. Seljaka pitaj je prošlo slučajno ... ljubazni lokalac mi objasnio šta je to - to je Donačka gora - i djelomično kak se do tamo dođe. Skužio sam da pređem glavnu cestu, i onda ne nekom mjestu lijevo, i još na nekom mjestu opet lijevo. Pis of kejk
Ovo sa skretanjima u lijevo je bilo čista lutrija: tri puta sam završio u nečijim dvorištima; jednom u nekom ćorsokaku koji je tražio okretanje za 180 na prilično uskoj i prilično strmoj cestici; i dva puta su me neke džukele veličine omanjeg teleta dočekivale na prilazima privatnom posjedu. Je, cesta se odvaja ulijevo i ide u brdo ... sve kak je rečeno. Štos je potrefit skretanje na pravim mjestima. No, napipalo se i pravo skretanje ... i prvo i drugo.
-
Petak ... kratki đir dolinom Save, uz skoro pa obavezno skretanje (skretanje i uspinjanje, zapravo) do Sevniškog grada, da i ovog austrijanca uparkiram među lavove i koji trenutak uživam u pogledu na savsku dolinu, sevniški donji grad i njegov Glavni trg ...
... tek toliko da me oraspoloži da se i sutradan, u subotu, vratim i nastavim dalje uz Savu, ako ne do Ljubljane, a ono barem do Litije.
Da, da ... to je bila ideja, koja međutim nije zaživjela. Zašto? Zato što sam krenuo preko Zagorja ... od zabočkog rotora na Gubaševo, pa dalje prema Krapinskim Toplicama.
Negdje usput sam skrenuo po lokalnim putićima, uz makove koji strše iz trave i kroz nekakvu skrivenu dolinu (barem sam ja to tako doživio). Kod nekih kopriva sam se ipak odlučio vratiti istim putem.
-
Onaj komad ceste uz obalu, između Crikvenice i Selca, mogao bih voziti svaki dan ... kako ne bih sada skoro bez žive duše okolo. Sunce još pitomo, ne grize; vjetrića tek toliko da se kaže da ga ima i da miris soli zavlači pod kacigu; sa strane parkiranih automobila nula. Uvjeti graniče s idiličnima.
Niti u Selcu nikakvog suvišnog gibanja, sve kao usporeni film. Ispred Slavena tek poneki trenutak upijanja plavetnila da me drži do Zagreba ... vrijeme je za krenuti doma.
Dakako, trebalo se na prvoj benzinjari energizirati ...
... dok je energiziranje (OK, napajanje) austrijanca pričekalo skroz do Laništa. Moglo je i do garažice, al bolje da je doma pun do čepa.
-
1
-
-
Gužve u prometu ako je i bilo - a kao nije - više nema ... u Zagrebu bi u ovo doba krkljanac tek počeo dobivati svoje pravo obličje. Drugim riječima, stvoreni su svi preduvjeti za opušteni đir do Selca, uz zabadanje nosa na mjesta koja već dugo ne uspijevam zaobići svaki put kad sam "ovdje negdje".
Bakar prolazim skoro na autopilotu ...
... dok me Crikvenica dočekala sa opet novim "rasporedom" u centru. Nema više direktno s brda pa na rivu ... to sve popločano i sa stupićima, treba proći dva "bloka" dalje pa proći uz autobusni (šta nije i to prije bilo na drugoj lokaciji?) i opet desno ... i uploviti u valove od kamenih kockica.
Brzina ograničena na - čini mi se - 5 km/h i polako preko valova. Šteta šta valovi nisu bar još 100 metara ... taman postane zanimljivo i onda kraj.
-
Već dan kasnije - u utorak - nova prilika za pogled s brda ... Trsat, Rijeka. Trebalo je doduše nešto vremena da uopće napipam cestu do Trsata, pa da se odradi kafca/kokakolca predah, pa još da se ustanovi koji od onih uskih prolaza vodi do željene lokacije ... a sve usko, a sve nizbrdo. Pogled inspirativan, upotpunjen mirisima i teksturama iz okoline; temperatura optimalna, tek malo preko 20; oko pola četiri popodne.
Srbija -- Austrija -- Rumunjska ... svega ima
in Putopisi
Napisano
Mureck je tipičan austrijski ravničarski gradić. Nema niti trunčice sumnje o čemu se ovdje radi. Zgodno za provesti pola sata - ajde, može i tri frtalj sata - lagano šetajući ovim legendarnim mjestom
Narančasti se austrijanac osjećao kao doma.