...
Sobu smo uzeli s balkonom, naravno ... gdje bismo inače osušili pola tone nasaftane garderobe? Sva sreća pa ovaj hotel ima poštene balkone, a ne one golubinjake od pola kvadratnog metra. A na balkonu smo složili veći cirkus nego na sajmu u Veroni ...
Uglavnom ... petak je kasno navečer, kafići rade, restorani rade, a rade bome i "roof top" klubovi. Iz jednoga od tih krovnih klubova, relativno nedaleko od hotela, čujemo da netko pušta stare stvari Bijelog Dugmeta. S pola uha čujem muziku preko balkona, i dok na telefonu gledam vremensku prognozu za sutra, a usput sam pogledao i koje su prometne kamere na našoj sutrašnjoj trasi, polako shvaćam da ono s terase dopire živa svirka ... netko bome fino skida stare stvari Bijelog Dugmeta, a i vokal je neobično dobar ... bit će da je u pitanju neki "tribute band" ili šta već. Uglavnom, nisu loši ... i tako smo se uz Bijelo Dugme lagano i ugasili.
Postojala je neka lagana ideja da se ujutro ubacimo na kraći kupanac - dok na plaži uglavnom nema nikoga - no buđenje iza osam sati ovu je ideju poništilo i mi se na autopilotu spuštamo na doručak. Ne bih to zvao "švedski stol", jer više liči na švedski otok ... zapravo dva otoka. Na prvom topla kontinentalna hrana, na drugom hladne stvari, riba, sirevi i ostalo što nas slabo tangira ... kako smo na prvom otoku snimili pečena jaja, omlete i pečenu slaninu, dalje zapravo i nismo gledali.
I tako ... dok ja rezuckam drugu rundu pečene slanine, moj se kolega lagano nagne prema meni, i prozbori prigušenim glasom: "Eno ti Bebek sjedi iza leđa ..." OK, riješili smo misteriju starih stvari Bijelog Dugmeta i neobično dobrog vokala ... sad možemo do onog kafića na plaži, da odguštamo netko crni čaj a netko kavu s hladnim mlijekom, i da usput zaključimo kako je plan da plana nema. Idemo na jug prema Pločama i gledamo da negdje dođemo što bliže Neretvi.
Iz Omiša izlazimo nešto iza deset sati, iako je subota gužve još nema no potpuno smo sigurni da će je biti, i to prilično dobro znamo gdje će je biti ... i pokazalo se nešto kasnije da smo dobro pogodili. Prolazimo uz plažu Ruskamen, prolazimo kroz Mimice, lagano i tek uz povremene sitnije kolonice prolazimo i kroz Brela i Bašku Vodu ... i kroz Promajnu ... a onda dolazi naglo buđenje iz idiličnog kruzanja obalom uz tek povremeno obilaženje sitnijih smetala na cesti. Sve stoji ... i desna traka i lijeva traka ... na prilazu smo Makarskoj i znali smo da će ovdje biti gadno. Šta sad?
I dok stojim na kraju kolone i procjenjujem koje mjere poduzeti, pokraj mene prozuji netko na skuteru i nestane između dvije nepokretne kolone ... dvije sekunde kasnije prozuji još jedan skuter s dvojicom lokalnih momaka u bermudama i japankama. Nisam čekao da se pojavi treći ... treći sam bio ja ... uletio sam za onom dvojicom i ništa mi nije falilo. Tu i tamo pogledam u retrovizore da vidim prati li me kompić i ne dopuštam onoj dvojici na skuteru da mi pobjegnu ... držim se na dva do tri automobila razmaka od njih. U međuvremenu su se kolone opet pokrenule, tako da je ova vožnja po sredini postala maksimalno nepredvidiva i trunčicu nervoznija ... naročito dok smo prolazili kroz Makarsku s nebrojeno puno ovih koji nisu sigurni trebaju li skrenuti lijevo ili desno ... ili uopće ne trebaju skrenuti. Šećer pred kraj je semafor na izlasku iz Makarske na križanju s bajkovitom cestom D512 ... on ne radi, a nema plavoga da maše oblizalom i komandira ... cirkusi Medrano i Kolorado zajedno nemaju toliko klaunova.
Do Tučepa promet je bio skoro normalan. Pa smo i nas dva odlučili da je vrijeme za kraću pauzu i razmjenu poruka s dijelom poznate ekipe koja se također pukim slučajem mota ovim južnim krajevima ... moguće je da upriličimo kakav susret negdje i u neko doba. To je dovoljno precizna informacija i mi gasiramo dalje na jug. Prolazeći kroz Živogošće primjećujem da je prometa skoro potpuno nestalo ... eto prilike da se neke dionice ove krasne ceste odvezu i ponešto nadahnutije. Veselje se širi na sve strane ...
Iduće skretanje s magistrale je u Zaostrogu ... to je ono mjesto u čijem je autokampu svojevremeno Moke odrađivao treću smjenu. Skrenuli smo se u lokalni špeceraj po zalihu vode i ostalih energenata, evocirali uspomene na Pišonju i Žugu, prošli uz obalu skroz do južnog izlaza i živahno odmaglili prema onom čarobnom komadu ceste kod Baćinskih jezera ... Ploče su odmah tu iza ugla, a s njima u kompletu ide i Neretva. Prolazimo kroz Ploče, prelazimo preko Neretve, a na brdu s dobrim pogledom stajemo na konzultacije ...
...