Znam da nije prikladno mjesto za ovaj post, al kako se nisam u mogućnosti oglasiti na za to predviđenom mjestu ovog foruma, bit ću slobodan i oglasiti svoju afriku među njenim ljubiteljima. Neću ništa pisati o njoj i stavljati slike, jer sve imate na ovom linku ( http://www.olx.ba/artikal/19633440/honda-africa-twin-650/). Pozdrav svim afrikanerima

Hvala. Ako Bog da, bit će ih još dosta. Ostale naše dogodovštine možete pogledati i pročitati ovdje - https://www.facebook.com/people/Moto-Udruzenje-Putnik/

Ujutro se budimo oko 7 sati i nije se moglo baš reći da smo se naspavali...Kako je teren bio pun oštrih kamenica, koje očito nismo dobro očistili, ni podloške ispod vreće nisu baš bile od neke pomoći, tako da je noć prošla u okretanju i pronalaženju idealnog položaja za spavanje. Takvih problema nisu imali samo Bosqe i Marin...Bosqetu je veća količina alkohola pomogla da zanemari oštre kamenice, a Marin je ponio dušek na napuhavanje, tako da je spavao kao beba Kad smo se svi ustali, odlučismo da odmah potrošimo zalihe hrane koje imamo u koferima i da lagano idemo na pićence u mjesto Bol, a potom u obilazak Vidove gore, najvišeg vrha jadranskih otoka. Nakon osvježenja i malo kuliranja u beach baru, polazimo za Vidovu goru. Put do Vidove gore trajao je znatno duže od planiranog, na što je između ostalog utjecalo i jedno promašeno skretanje koje nas je dovelo do zračne luke na Braču, a to je slijepa ulica. Nakon nekih 45 minuta vožnje, stigosmo na Vidovu goru i ostajemo fascinirani pogledom...Pogled seže od otoka Hvara, otoka Korčule, a po nekima i do talijanske obale Zaista must see destinacija na otoku Braču! Silaskom s navedenog gorja, vraćamo se u kamp spakovati šatore i ostalu opremu, popiti koju hladnu pivicu i gas prema Zlatnom ratu... Dolaskom na Zlatni rat plaćamo parking 10 kn po motoru, al zauzvrat nam cura koja tu radi u cijenu uključuje čuvanje kaciga, jakni i ostalih stvari. Zlatni rat je zaista prelijep... Sitni pijesak, predivno svijetlo plavo, čisto more... Užitak povećava veliki broj "skromno" odjevenih prelijepih strankinja, kojih zaista ima mnogo. S lijeve strane Zlatnog rata pogled puca na Biokovo i s te strane je more dosta valovitije i tamnije, dok je s desne strane pogled na otok Hvar uz znatno mirnije i svjetlije more... Sami špic Zlatnog rata mijenja oblik ovisno o plimi i oseki, što je također vrlo interesantna pojava. Nakon kupanja i kuliranja na plaži, odlazimo na ručak i još jedno brzinsko plakanje i pravac prema motorima, jer treba uhvatiti zadnji trajekt tog dana koji polazi u 18.30. Presvlačimo se i gas prema Sumartinu odakle trajekt polazi...Na trajektu do Makarske uz hladno osvježenje, uživali smo u povjetarcu i zalasku sunca, te napunili baterije za preostali dio puta. Silaskom s trajekta pilamo pravac kućama, te penjanjem na Biokovo uživamo u krivinama i prekrasnom pogledu na more, koje ostaje iza nas u još jednom lijepom sjećanju.

Oko 18.30 stižu Adi i Fanta...Donose hladnu *žuju* i trče na kupanje dok još ima malo sunca, jer se počinju nekakvi oblaci navlačiti....Za vrijeme njihova kupanja razmišljamo o večernjim planovima Tv u kampu je pokvaren, pa finale lige prvaka nije moguće gledati u kampu...Nema baš niti neke zainteresiranosti da se ide u grad gledati tekmu, jer će se dobro piti, a alkohol u kombinaciji s noćnom vožnjom i serpentinskim makadamom nikad nije preporučljiv. Tako da smo skontali da ostajemo u kampu, Adi će se s Teom zaletit u prodavnicu kupiti mesa i pive, a Bosqe i Marin će zapaliti vatru dok oni dođu...A ja i Fanta...hmmm...mi ćemo piti pivu i zapaliti koju dok oni to ne obave! Pogled na prekrasno plavetnilo, zalazak sunca, miris roštilja, hladna piva i ono najbitnije dobro društvo....Neprocijenjivo!! Jelo se i pilo do kasno u noć, do nekih 2,30 ujutro, a zatim u šatore na lagano drijemanje.

Kad smo sve raspremili i došli malo sebi od puta, nakon posljednjih kapljica 'kaltenberga' došlo je vrijeme i za malo morskih radosti... Spuštamo se na plažu i ostajemo fascinirani ljepotom koja nas okružuje... Zlatni rat vidimo iz kampa, ispred nas otok Hvar i predivno jadransko plavetnilo... Lagani dodir sa vodom i ne odaje neki dojam topline, al se za par minuta tijelo priviknulo, pa se moglo početi s morskim ludorijama...

Da nastavim sa Bračkim putešestvijama..... Silaskom s trajekta, krećemo put Bola, gdje se nalazi kamp Aloa u kojem smo namjeravali razapeti šatore, te uživat u borovoj šumi i prekrasnom jadranskom moru. Dolaskom do kampa, primjetimo da je sav u makadamskim serpentinama koje vode sve do mora.... Za moju afriku to nije predstavljalo nikakav problem, al mi nije bilo svejedno za ostatak ekipe, jer su svi na čoperima koji teže od 260 do 350 kila, što i iskusnijim vozačima kao što je Bosqe predstavlja izazov. Međutim, ponajviše me je bilo strah za Tea, koji je kupio motor tek prije 2 mjeseca i nije se susretao s nekim zahtjevnijim makadamom... Nažalost...Sumnje su se obistinile... Pogled u retrovizor, kad ono Teo na šljunku, poklopio ga motor i ne može se dići! Ja i Marin odmah stajemo, stavljamo motore na nogare i trčimo da mu pomognemo, a Bosqe iza njega pokušava održati svoj motor da ne bi i on pao i udario Tea, jer između njih nije bilo velikog razmaka... To su najduže sekunde i najgori trenuci jednog bikera...Trčimo prema njemu i samo mislimo da se nije teže ozlijedio! Strašno je gledati prijatelja onako ne pomičnog ispod motora....Užas! Stižemo do Tea, dižemo motor, on se lagano podiže i vidimo sve je ok....Uhhh...Hvala Bogu! Malo se zagrebao po laktu, jer je vozio u kratkom rukavu ( još nije nabavio opremu za bike ), dok je sve ostalo na svom mjestu. Što se ne bi moglo reći i za motor...Naime, na motoru nije bilo neke pretjerane štete, al je ipak došlo do određenih oštećenja... Tako je došlo do puknuća desnog retrovizora, iskrivljenja papučice zadnje kočnice, te određenih zagrebotina po plastikama, al ništa što se ne može sanirati. Teu je nogu spasio crash bar, tako da ga motor nije fizički niti dotaknuo, al se nije mogao isčupati ispod njega. Spustili smo se do mora, parkirali motore u hladovinu, razapeli šatore i otišli potražiti zaposlenike kampa da vidimo kakvu sve uslugu imaju. Imaju hladne pive, što je bio vrlo bitan element, ima kamin i svu opremu za roštilj, što smo naravno u toku dana i iskoristili i sve ostale stvari potrebne za naš boravak na tom mjestu... Uzeli smo papagajke, ispravili Teovu papučicu ud kočnice na motoru i popili po jednu *hladnu*. Inače, piva u kampu je 15 kuna, što nam i nije bilo baš jeftino, pa smo zovnuli Adija i Fantu, da ponesu pive kad budu dolazili.

Hvala! Kad dođete, javi se pa da popijemo koju *hladnu*

Do danas sam na ovom forumu pročitao jako puno putopisa, al se nikad nisam okušao u pisanju svojih dogodovština na dva točka....Razlog tomu je ponajprije bio u nedostatku vremena, a potom i radi moje lijenosti. Pošto sam sad uhvatio malo slobodnog vremena, a usput sam odlučio i da neću biti lijen, vrijeme je da probijem led i napišem par riječi o prekrasnom vikend putovanju na Brač.... Inače, plan za ovu godinu je pored brojnih jednodnevnih đireva, obići i Skadarsko jezero, što smo i učinili 02. i 03.05., Brač, Durmitor, otići u Sičice i probati najbolju hrvatsku domaću pivu "Bošnjak", te kao šlag na kraju, obilazak Srbije, Rumunjske i Bugarske... Prije nego krenem s pisanjem, da još istaknem, kako je za pisanje putopisa s naših putovanja zadužen Bosqe moj prijatelj i 'predsjednik' našeg moto udruženja "Putnik", koji sve putopise objavljuje na facebook stranici našeg udruženja, tako da se i na tom mjestu da pročitati jako lijepih stvari....Al evo, odlučih da i ja nešto napišem na ovom forumu, kako bi vam pokušao predočiti bar jedan mali dio čarolije koju doživljavamo svaki put s našim dvotočkašima. Pa krenimo..... Kako određeni članovi ekipe ili nisu bili na Braču ili nisu bili sa svojim dvotočkašima, odlučismo odvojiti jedan vikend za obilazak tog dalmatinskog bisera i kupanje na Zlatnom ratu, plaži koja je po brojnim svjetskim časopisima, jedna od ljepših na svijetu. Planirani polazak je u subotu u 06.45 iz Mostara, kako bi se mogli naći sa Bosqetom u 07.30 u Ljubuškom i nastaviti preko Vrgorca do Makarske gdje nas čeka trajekt za Brač, kojem je predviđeni polazak u 09.00 sati. Da ne bi bilo pretjerane trke ujutro, odlučih sve stvari spremiti i namontirati na Afriku u petak navečer, tako da je pred polazak trebam samo ugrijati i gasss... Subota 06.06.2015. godine, poseban dan za BiH....Al ne zato što mi idemo na Brač, već što Papa Franjo dolazi u Sarajevo....Kasno navečer je pao dogovor da prije puta popijemo kavicu negdje na pumpi, pa da pilamo za Ljubuški i dalje.... Palim motor u 06.00 h i idem na pumpu Oil AC da se nađem s Teom i Marinom, gdje ćemo popiti brzinsku kavicu i krenuti prema Bosqetu u Ljubuški, a Adi i Fanta će doći poslijepodne na Brač. Razlog njihovom kasnijem dolasku je taj što ovaj prvi nije u mogućnosti tako rano ustati radi mamurluka, a ovaj drugi iz kolegijalnosti prema njemu, da ne bi vozio sam, odlučuje krenuti s njim kasnije. Bravo Fanta!! Na kavici nas ispraća naš prijatelj Gaga, koji je banuo na kavicu s ekipom iz svatova u ekstra raspoloženju, al pošto još nismo bili razbuđeni dovoljno, nije nam baš palo na pamet baciti koju sličicu s jutarnje kavice Pakujemo se, palimo motore i gassss..... U Ljubuški dolazimo u 07.20 i čekamo Bosqeta, što meni paše, jer sam ogladnio kao vuk i to vrijeme koristim za uživanje u kokošjoj pašteti i finoj kiflici. Al opet bez sličica....al hajd, bit će ih kasnije.... Za par minuta stiže i Bosqe sa svojim Wildstarom i krećemo poznatim nam putem prema Vrgorcu i Makarskoj.....Do Vrgorca je baš bila laganica i guštanje u vožnji, 70-80 km/h, vjetar u kosi, baš merak....Međutim, dolaskom u Vrgorac, pogledašmo na sat i vidimo 8 sati....Odmah neka panika da ne zakasnimo na trajekt, jer treba biti bar 30 min u redu prije ukrcaja, što radi karti, što radi gužve... E od Vrgorca se tempo povećava, al i put postaje sve bolji i bolji... krivina malih milijun...asfalt na određenim dijelovima solidan, a na određenim fantastičan, tako da meraka nije manjkalo...Stižemo u red za trajekt, kad ono već nenormalna gužva. Bosqe ide po karte ( karta za motor i osobu 103 kn ) i probat nas ubacit što prije.... Međutim problem....Samo dvojica mogu ući! Prvi ulazimo ja i Teo radi manje veličine motora, dok je ostalima ulazak neizvjestan.... Nekako slomijemo posadu i na naš klasični balkanski način ih uvjerimo da smo došli prije nekih šveđana u volvu i da oni moraju ostati, a nas četvorica ući. Tako i bi.... Kaže čiko na palubi, "u pravu ste, oni su dušli kasnije" iako se na svim našim slikama vidi da su šveđani ispred nas u redu Ulazimo, vadimo pive iz kofera i meračimo u moru, jutarnjem suncu i laganom povjetarcu....

Svaka čast!! Pozdrav iz Mostara

Hvala.... Uglavnom, dobio sam upravo ono što sam i tražio, pa mi u tom slučaju nije žao para! Vidim da je u prethodnim postovima bilo govora o benzinskoj pumpi....pa da pitam nešto.... prije par mjeseci mi je majstor pored lamele, statora, reglera i mnogih drugih stvari, promijenio i sve filtere, te očistio platine na pumpi... al kako pilam duže rute, mislim da ne bi bilo loše imati i neku zamjensku u koferu.... Imate li ikakvih iskustava sa Facet benzinskom pumpom? Navodno joj je vijek trajanja 5x duži nego kod originala...

nosači....a koferi??

Da, dobro si razumio.... S obzirom da nisam mogao naručiti Givi, Touratech, SW Motech niti bilo koje druge alu kofere sličnih proizvođača, jer ne proizvode nosače za moj motor, to sam na neki načini bio primoran raditi ih na ovaj način, jer sam baš htio ovakav tip kofera... Ne znam jesi li gledao, al cijene bocnih kofera gore navedenih proizvođača sa nosačima (koji se by the way ne proizvode više za moj motor) su cca 700 EUR i više, pa mi nije bilo žao dat pare za ove ručno rađene kofere, jer je čovjek napravio ama baš sve što sam od njega tražio....od bravica, sistema kačenja, zakački za španere, baš sve....

Moja stara kobila!! '90. godište, 116 000 km iza nje i dalje tjera gdje god hoću....Lani me odvela u Hrvatsku, Srbiju, Crnu Goru, Albaniju, Makedoniju, Grčku, Sloveniju, Austriju, Slovačku i Mađarsku, a ove godine će ako Bog da u Rumunjsku, Bugarsku i Tursku, s tim da vikend vožnjice po Crnoj gori, Hrvatskoj i Srbiji ne pikam

Ispravka za Touratech torbu....Nije 100 litara, nego 89!) Riječ je o Ortlieb Adventure rack pack Touratech....

Možda je malo off...a i već sam nešto slično pisao u temi "prtljaga", al evo da stavim posebno i ovdje za nas afrikance.... Dakle, prije 10-ak dana stavio sam na afriku nove bočne kofere....radio ih je Dragan Nikolić iz Nikšića, stari bajker i odličan majstor...Nosače na koferima mi je napravio za 5 sati na licu mjesta, kako bi se koferi mogli fino upasovati na postojeće nosače na afriku....Koferi su sastavljeni od poliranog inoksa, nekog posebnog materijala u sastavu alumiji-tvrda guma-aluminij i nautička crna koža koja je otporna na vanjske uticaje. Sve u svemu, prezadovoljan sam koferima! Imaju zajedno oko 80 litara, ali ih nisam još izmjerio...Dragan je bio spreman napraviti na moj zahtjev i top case sa nosačem, al sam od njega odustao, jer sam naručio Touratech adventure torbu od 89 litara....Cijena....prava sitnica....500 EUR sa nosačima!) Ali isplati se....Dakle, ko se odluči na ovakav pothvat, ima moju preporuku za Dragana....Broj Draganovog telefona imate u temi "prtljag - alu koferi"... Stavim i koju sličicu afrike..

Da malo pojasnim i konstrukciju kofera.....Ram kofera je polirani inoks, dok je ispuna od posebnog materijala koji se sastoji od aluminija i tvrde gume....taj materijal izgleda kao neki sendvič, sa vanjskih strana aluminij, a unutra tvrda guma. Koferi su obloženi posebnom nautičkom crnom kožom koja je otporna na vanjske uticaje....Može se rastaviti u proste faktore vrlo jednostavno, jer je na ovim malim šarafićima:) Znam da cijena nije baš primamna u ovo današnje recesijsko vrijeme, al ko si može priuštiti, ima moju preporuku za Dragana....Broj Draganovog telefona je +38267581633

Evo i sličica...

U jednom od prethodnih postova sam tražio broj čovjeka iz Crne Gore koji se bavi metalurgijom i između ostalog pravi alu kofere za motore.... Pretraživajući net, nadjem kontakt telefon na crnogorskom forumu i kontaktiram čovjeka.... Inače, lik se zove Dragan Nikolić, iz Nikšića je i vozi Yamahu TDM....Dogovorili se da mi napravi sva tri kofera, al sam u međuvremenu odustao od top casea, jer sam naručio Touratech torbu od 100 litara. Ovo mi je nekako bila praktičnija opcija, jer dosta putujem, a nije mi se dalo stavljat na motor prilikom putovanja i top case i torbu....puno nosanja i skidanja kod dužih putovanja:/ U subotu sam preuzeo kofere, te mi je Dragan na licu mjesta napravio nosače na koferima, kako bi se mogli koferi fino upasovati na postojeće nosače Afrike... Uglavnom....prezadovoljan sam koferima....imaju oko 80 litara zajedno, iako ih nisam još mjerio:) Cijena sa nosačima je bila 500 EUR.... Stavim i koju sliku, pa da vidite kako to izgleda.

da li netko ima broj covjeka iz crne gore, koji prave alu kofere?? negdje se njegovo ime i broj telefona provlačilo na forumu, al ne mogu nikako naći...pa ako neko ima, neka javi. Hvala

hvala ti puno....možeš li mi dati joškov kontakt tel. ili mail, pa da se dogovorimo za regler? Je li ti poznata cijena tih bixenon farova, gdje ih nabaviti i koji su kompatibilni za moju afriku.

Također, zanima me još jedna stvar.... Kako s afrikom pravim duge ture, i često vozim po noći, imam problem i s jačinom H4 sijalice...pa me zanima, da li stavljanjem dodatnih svetlosnih sklopova na motor, u vidu dvije malo jače maglenke mogu napraviti ikakav problem u potrošnji struje? Odnosno da li se za stavljanje maglenki trebaju vršiti i neke druge preinake, ili motor to s tvorničkim sklopovima može podnijeti bez ikakvih preinaka?

Pozdrav decki... Imam Afriku Twin RD03 model, 1990. godište, kao ova u prethodnim postovima, sa kockastim farom za švicarsko tržište. Motor je prešao 111,000 KM i sad mi se javio problem sa paljenjem. Naime, u prvom mjesecu ove godine stavio sam nov akumulator i nove četiri svjećice, međutim prije par dana kada sam se vraćao iz Bratislave za Mostar, u Slovačkoj mi se počinju javljati prvi problemi sa paljenjem. Najprije, kao hladan, motor počinje teže paliti, dok kao vruć, jedva upali, te se osjeti nedostatak struje prilikom paljenja. Dolaskom u Trogir, izgubio je svu struju, te sam ga morao paliti na kleme, kao i u Zagvozdu gdje smo pravili pauzu (prijatelj s wild starom ostao u defektu). Šta bi moglo biti uzrok pražnjenja akumulatora? Jel moguće da je regler crkao, da ga ne puni dovoljno? Jesu li Vam poznate cijene reglera? Svaka pomoć je dobro došla. Hvala unaprijed.

Pare nisu problem, para nema!:-)

evo da se i ja uključim u ovu temu.... krajem 7. mjeseca planiram obici neke prijatelje po europi, pa usput malo obići i alpe.... i mene kao i duleta zanima koja je cijena smiještaja, bungalova, kampova i sličnih prenoćišta? Moja tura bi trebala ići ovako.... Mostar - Zagreb - Villach - Bormio - Montreux - Ulm - Linz - Zagreb - Mostar. Ako neko ima kakav prijedlog, što obići na gore navedenoj turi, gdje jeftino natočiti benzin, jeftino pojesti i spavati, neka kaže:))

ok, javim mu se...hvala