Ja sam mislio, do pre neki dan, mislio da nas vise nema ovakvih kao sto su ovi ljudi koji su nas docekali u Kraljevu!
Mislim da je za svakoga od nas postojao po jedan domacin koji je poneo i pelene, za svaki slucaj. I ako voze motore na kojima mogu da ponesu samo licnu kartu i to u zubima sto rece neko od njih.
Odavde smo poceli(ko pozeli da vidi veliku sliku ima je ovde: http://i97.photobucket.com/albums/l204/pedriic/zica.jpg )
Ovde smo prvi put stali posle 15 minuta
Da vidimo ovo
Posle jos 15 minuta smo stali ovde
Na ovoj slici se vide i tata i sin. O njima cu nesto reci malo kasnije, pogotovu o sinu!
I polako smo poceli da uvidjamo da za tih 15 minuta neki kasne za nama 10 i pored svesrdne pomoci nase brace po planini, divljih konja. I domacini dodjose u nedoumicu da li da nas dovedu ovde
Tu smo nekako prvi put i shvatili ko su nas domacin i covek koji je ukrotio planinskog monstruma sa sve planinama pod njima, a nisam siguran da se nece “namajkati jebe” i onom oblaku iznad svega toga. Prvi je malo dalje i razmislja gde cemo dalje, a drugi pazi na nas kao i celog dana.
Posle prve planine na red je dosao doruckic
Za doruckom su neki ukapirali da je prase pretesko, a staze premasne ili tako nekako. Mi ostali posle raspakivanja se nekako odvojismo od soba i kreveta, neko lakse neko teze I krenusmo dalje. U svakom slucaju, ovi su bili najgori od sve dece
I zato je jedan od nas zavrsio u blatu, a ostali su prosli sa laksom kaznom. Nasli smo ostatak ekipe prateci tragove monstruma i monstrumcica, planinskih, po blatu.
Ni ovima koji su ostali nije zameriti, ostali su ovde
I pomagali ovim divnim ljudima u spremanju vecere
I odbojjjkasiceeeeeee i rakija od 35 dinara i donosi ti je konobar u ispeglanom odelu. Kao kroz maglu mi se cini da su na kraju narucivali u nekim bokalima.
Ovako je izgledao najveci, najlepsi i najbolji motor, sa gumama kojima iskacu kramponi samo po potrebi kad osete blato ili tako neke cudne prepreke u planini. Jedini problem je sto onome koji ga vozi pocinje da raste sve u duzinu pa i nos.
Druga tura je prica za sebe. 50-60 kilometara ovakvih puteva
I nigde bre nismo videli kucu, a kamo li prosli blizu neke! Samo nekoliko raspalih kombija koji sluze drvosecama da se sakriju od kijameta. Milinica.
Ovde su vredni ljudi stali da se odmore i napiju vode iz potoka i da manje vredni za koje nisu ni znali da postoje stignu do njih
I nastavili na poslednju planinu za taj dan, Zeljin. Zaboravih da napisem da je ona sa divljim konjima bila Stolovi, a sizenje se dogadjalo na Gocu sa kraljevacke strane. Sa Zeljina nemam slike, umrele mi baterije u foto aparatu.
A sad ono sizenje. Lako smo se dogovorili da, kad smo vec teska srca odlucili da spavamo po nekim bezveze krevetima u grejanim sobama, sizenje bar obavimo uz vatricu u sumi. O tome su ljudi vec dosta slika postavili, ja samo da napomenem da akoje neko pomislio da nije bilo seksa grdno je pogresio. Bilo ga je
I to na obostrano zadovoljstvo
Smejte se slobodno ali pored 3 planine, 2 praseta i nekolicine piva i to je nesto