Ne treba biti sebičan i radom onoga što volimo ubedačimo najbliže, ostaviti ih da pate i boluju ceo život, ostaviti decu bez jednog roditelja, uskratiti ih životnih radosti. To sam shvatio ond kad sam pao sa kćerkom i srećom "dobro prošao". Promenio sam potpuno način razmišljanja i shvatio kroz koju sam agoniju mogao porodicu da provedem. Da li je naše zadovoljstvo i andrenalinski šokovi vredni patnje najmilijih. Pamet u glavu....................pa da svima bude lepo