Više mi skupovi nisu interesantni kao u poèetku. Svi su manje-više isti, i nešto spektakularno ne oèekujem ni na jednom. Više idem da se provozam, a u zadnje vreme volim da odem još u petak, tako da uhvatim dva dana. Jedino tako mogu da se odmorim od svega. Rasklopim šator napravim ležaljku i kulirka.
Mislim da oni ozbiljniji klubovi treba malo da porade na sadržaju programa moto-skupa ne bi li privukli ljude da doðu upravo zbog samog skupa, a ne da veæina ljudi verovatno dolazi ponajviše zbog vožnje.
Sad svako pronaðe sebe u svemu tome, dal u vožnji, dal u druženju na skupu.
Primeæujem (ili mi se èini) da na skupovima sve manje ljudi dolazi, a još je manje onih koji prespavaju subotu na nedelju. Upravo je to po meni problem propadanja nekog skupa, jer zamislite celu tu organizaciju, šta sve treba da se odradi i ko sve treba da se plati i dovede da nas zabavlja a ono glavno veèe jedva dvesta ljudi stoji ispred nekog kamiona i sluša neke rokere. Èemu sva ta organizacija onda.
Sve više vidim opravdanost moto-karavana kroz Srbiju, koji je meni veoma interesantan i na koji bih veoma voleo da uèestvujem, ali na žalost zbog moje putne brzine to ne mogu.
P.S. Ne slušam narodnjake.