E sta ja da kazem o tome , sustreta sa pcelama , osama, strsljenima nikad dosta, prosle sezone dva zesca susreta i par onih svakodnevnih. Prvi put na magistralnom putu od Pirota prema Nisu bas kod tunela mi osa i to ona velika ulete u kacigu i zaglavi se kod uva, jaoj, 5-6 ujeda i uvo kao bulka crveno, imam i slike tog uva, i odmah pravac hitna po injekciju, a drugi put pred polazak na more dva sata, ulete u kacigu manja osica ali se zaglavi ismedju kacige i cela i izbode me 7-8 puta po celu jer mi je trebalo 2-3 minuta da stanem. ali nije to nista, pre par godina, dok sam jos vozio enduro , stanem sa drustvom da popijemo sok u jednom kaficu i eto mene srecnog , u soku (borovnica) pcela, a ja je pritisnem jezikom i ubod je bio neizbezan. Stavio sam led da se smanji otok , ali nista otok raste, i kad sam poceo da vrskam i da ne mogu da pricam pravac hitna za 7-8 minuta i primio sam dve injekcije i tabletu pod jezik pa su cekali citav sat da vide da li treba da se intrubiram ( to je ono sa onom staklenom cevcicom direktno u pluca) ,posto sam jedva disao, ali na srecu to nije trebalo. Tako da sada i ne volim bas mnogo te insekte ali sta da se radi i oni su sastavni deo ovog sporta i moramo se druziti sa njima hteli mi to ili ne.
Pozdrav