Priznajem da se jako retko oglašavam na forumu, ali igrom sudbine Igora sam imao čast da poznajem skoro 5 godina, još uvek ne mogu da verujem, ako danas uspem da odem na sahranu, videću ga poslednji put.
Godinama sam ga nagovarao da pravi decu, jer sam bio ubeđen da bi deca bila još luđa od njega, a to ne bi nikako bilo loše u ovom ludom svetu, ali nažalost nije stigao, a mislim da je bio bliže nego ikad.
Posle razgovora sa porodicom, pretpostavka je da je imao neku aneurizmu, ali znaće se tek za 7 dana. Ako je neka uteha, mirniju smrt nije mogao da poželi, čak je i njegova devojka prvo pomislila da spava.
Nisam nikad bio neki vernik, ali Igore, brate, prijatelju, srodna dušo, široki ti putevi nebeski i poslednji put ti želim srećan put.