Najvažnije je da si ti dobro Motoholic.
A, veliko hvala što si se potrudio da podeliš ovo iskustvo sa svima. Jako važan tekst, posebno za domaće klince koje hormoni i nakaradni sistem vrednosti guraju u povećan rizik i opasnost.
Svideo mi se (ako nije neukusno tako okarakterisati) tvoj opis i dramatizacija sâmog pada. Zaključak je i dramatičan i jasan: incident najčešće nije nešto što se registruje unapred, pa ja tu sad kao nešto izbegavam, pa se bira najbolja opcija, pa sve to traje nekoliko sekundi itd... Ne!
U većini slučajeva mi samo registrujemo da nam npr. ruka visi nekako čudno preko glave, ili da se vid izoštrava kao kod buđenja iz sna, a mi ležimo na nečemu što nije krevet. Poenta je da u većini nesreća mi nemamo taj luksuz vremena da se čupamo iz situacije koja je već gusta jer se sr***a događaju i brutalno i fantastično brzo.
Zato priručnici dobre vožnje savetuju:
- Non stop skeniranje vidokruga od 180 stepeni ispred i povremeno, ali redovno skeniranje i svioh 360 stepeni oko nas. Pogled usmeren daleko u smeru u kojem se krećemo, a ostaviti periferijskom vidu da skenira i registruje sve potencijalne elemente opasnosti. To iskusniji vozači rade već po automatizmu, ali može da bude problem kod mlađih vozača koji se nekad uljuljkaju lažnim osećajem sigurnosti misleći da su im refleksi dovoljno 'oružje' za sve probleme u vožnji. Ali, kao što napisah gore, kod incidentnih situacija nekada vreme za reakciju jednostavno ne postoji i eto onda #$"**#.
- Puna 'ratna oprema' je jednostavno neophodna. To je sastavni deo motociklizma i jednostavno tako to treba i prihvatiti. Osim ako ne volite da svojom sopstvenom kožom presvlačite asfalt.
Na žalost, nekada ni sve tehnike, a ni oprema nisu dovoljni. Jenostavno motori su među najranjivijim učesnicima u saobraćaju i sh*t happens. Na nama je da rizik minimizujemo koliko god je to realno moguće.
Zato uvek oprez, puna koncentracija i All The Gear All The Time (ATGATT)!
Još jednom fala za članak Motoholic. Neprocenjiva vrednost za sve nas.