Odusevljen proslogodisnjom turom po Rumuniji, u dogovoru sa prosirenom ekipom, resili smo da ove godine obidjemo Crno more.
Dan 1: mesto okupljanja pumpa u Paracinu, i posto pop tradicionalno "ima obaveze" krecemo nesto kasnije, oko 11h. Obilazak Linde, konzerve, i osvezenja, i pravac Zajecar i vrska cuka. Plan je da se dodje do Kurte de Agresa i tamo prespava, medjutim, stizemo do Pitestija gde krece mrak, i odlucujemo se za spavanje tu. Pristojan hotel u centru za 11e sa doruckom prihvatamo oberucke
Dan 2: ustajanje, dorucak, kafa,caj i spremni za polazak Plan je da se preko Transfagarasana dodje do Brasova. TF kao i uvek prelep, a sto je jos bitnije,(makar) vreme nas je extremno posluzilo tokom celog putovanja.
Smestaj nismo bukirali nigde, i bili smo u fazonu dokle dodjemo, pa cemo neki smestaj, ili sator u krajnjem slucaju. Kao i prosle godine (nazalost) u brasovu se odrzava neki muzicki festival, i uz puno muke nalazimo smestaj na periferiji, lep, ne tako los, ali i malo skuplji (u odnosu na Pitesti), 25e bez klope.
Dan 3: Cilj putovanja nam je Iasi i obilazak mostiju Svete Petke. Obilazim lokalni market, dopuna konzervi i osvezenja, i brm brm brrrrrmmmmmmm. Iasi, jako lep grad,cist, sa puno crkava, fakulteta,.... Obilazak crkve, i kad smo vec tu, sto da ne do Moldavije, tu nam je,... Tradicionalno uz malo bezobrazluka, preskacemo kolonu automobila, i 2 smo po redu Uz pasos, saobracajnu, zeleni karton,vozacku, broj motora, milion sitnih pitanja i podpitanja, ulazimo u Moldaviju.. U pocetku put solidan, a onda krece pakao, rupe (krateri), zakrpe, i odjednom pista.
Zali se pop kako mu trnu ruke na banditu, bobi da mu nesto frkce ispod sedista na TDM-u, dok teci i meni transalp i strom idu kao od sale. Dolazimo u Kisnjev u vecernjim satima i moje odussevljenje!!!!! Naspram puta do glavnog grada, gde je sve u duhu socijalizma, nemastine ( da ne kazem bede), Kisnjev zargonski PRSTI!!!!!!! Automobili, soping centri, restorani,..... I tradicionalno, neka muzicka grupa organizuje koncert ( a mi smo uboli bas bas bas pravi dan),i nema nigde slobodnih soba,... odlucujemo se za sator, ali gde ???? Fina devojka sa recepcije nekog hotela kaze da mozemo na lokalnom jezeru, i odlazimo tamo. parkiramo motore, gledamo gde bi mogli da rasirimo satore, i prilazi nam grupa momaka (prva pomisao sacemo da se lemamo ), kad ono fini momci, svi pricaju engleski, i uz puuuunoooo muke, posle skoro 2h, nalaze nam neki privatni smestaj. Raznim puteljcima i ulicicama dolazimo do neke kapije, polovina u strepnji da ne ostanemo bez para, motora ili jos neceg goreg, razmiljaju o punom gasu i samo da pobegnemo iz favele. Otvara se kapija, a unutra yamaha star, 3 dobra auta, i vec sa malim olaksanjem ulazimo da vidimo kako izgleda smestaj. Soba (prepravljena garaza), sa krevetima i kupatilom, i dovoljno da pristanemo. Ubacujemo motore i na spavanje. Kisnjev, jako lep gradic, dosta lepih jeftinih restorana. Dok cekamo da se otvore, mali defile po gradu, razgledanje i planiranje kuda i sta dalje.
Uz dorucak diskutujemo o odesi, medjutim, koliko sam citao, traze vizu, razne papire, i odlucujemo se da je preskocimo (sto ce nam kasnije biti zao)
Dan 4: Ajmo nazad u Rumunija, Tulca i delata Dunava u Crno more. Ima dosta da se gilja, ali optimizam vlada celo putovanje. reimo da cemo da prodjemo celu moldaviju i da se na samom jugu vratimo u Rumuniju. Put se smenjuje, od uzasnog do vrhunskog, ali, odjednom, krece samo onaj uzasan deo, i takav je bio do granice. Sporija voznja nam je oduzela dosta vremena, necemo stici do Tulce i odlucujemo se za Brailu. Prelep mali gradic, u kom se tradicionalno pocetkom septembra odrzavaju svadbe (hahahahahahahahahahahahahahahaha), svi inostrani rumuni dosli kucama, a samim tim, smestaj je malo teze naci. Uz malo "slatke" muke, nalazimo vrhunski smestaj, za pristojne pare. Vecera (koja je prerasla u laganu pijanku, ali nam je i trebala), spavanje, dorucak i gas za Constancu, valja obici najveci lucki grad Rumunije.
Predah, pice, malo razgledanje, more nas zove. Varna, tako blizu, a tako daleko. Zanimljivi predeli Rumunije, glupa granica ka Bugarskoj i hop, Varna. odusevljenje, more, kupanje,..
Kraj sezone, i lako je naci na primorju smestaj, parking za motore, mirni su 1 dan. Lagana setnja, vecera, i ukapiramo da smo smesteni u samom centru, 5 min od plaze, sreca jos veca
znajuci da imamo dosta vremena, spava se dokle se zeli, (kao najmladji clan, bio sam domacica, kupovina, spremanje dorucka), i u 13h na plazi! Kupanje, lezanje, opustanje, odlucujemo da cemo da prespavamo jos 1 noc.
Lepo je more, kupanje, pivo, opustanje, nekoga su malo peckale meduze, a neustrasivom popu je bilo dosadno, pa ih je vadio iz vode,.....
Posto se blizilo vreme povratka, planiranje rute nazad. 710 km do Paracina, 800+ do Bg-a. odlucimo da krenemo, pa kako bude, 1-2 dana za povratak, nema frke. Ali, gas, gas, i eto nas na granici, nepregledne kolone turskih,nemackih, austrijskih, i ko zna kojih turaka. Bezobrazluk, obilazak kolone, napusavanja, bunjenja i negodovanja, ali mi smo 3 u redu
Dimitrovgrad, olujni vetar, i borba kao da smo vetrenjace, ali, 20h i mi na zbornom mestu. Zasluzena vecera, sabiranje utisaka, bacanje buve gde bi mogli sl godine, i rastanak.
Sve u svemu,2400 km dozivljaja, iskustva, zabave i utrnulog dupeta