Pozdrav ekipa. Ovo je moj prvi putopis, tako da budite blagi sa komentarima UVOD Kako se početak putovanja bliži na samo jedan dan već ni sam ne znam po koji puta opet otvaram facebook stranicu Kanyarfotó i slušam komentare simpatičnog mađara koji snima i na Pidgin Englishu štosno komentira nespretne padove na 10. serpentini Stelvio Passa. Proučavam njegove savjete, krivulje motorista koji znaju što rade, kada do mene dolazi moja supruga i kraljica koja uvijek şa mnom dijeli sjedalo naše Honde te me pita “Hoćemo li pasti” ? Ja kao iz topa odgovaram naravno da hoćemo i sjetim se da treba provjeriti jesam li osim osnovnog alata u kufer stavio duct tape i metar čelične žice, ako će nakon pada biti potrebno nešto “majstorski stručno popraviti”. Najviše me mučilo da se simpatični mađar ne pretvori u simpatičnog seronju koji će snimiti ni više ni manje moj ponosni pad na 10. serpentini, pa da ću postati “svjetski poznat” biker u mojem malom mjestu. Ipak ja sam davno sam sebi dao zavjet da ću motorom proći dolomite, pa i pod cijenu te velike seoske sramote zbog potencijalnog pada i dalje ostajem nepokolebljiv u svom naumu i zavjetu. Osim toga od vremena ustoličenja tog zavjeta nekadašnji ogromni mladenački ego je ukroćen u ego zrelijih godina, a kojem više i nije važno što drugi misle, osim ako nije riječ o mišljenju moje supruge i kraljice. No dobro, kako bilo da bilo zapravo me najviše mučila vremenska prognoza pa zabrinuto po 176. puta gledam prognozu za dolomite, vrtim norvešku prognozu, accuwether te ostale vremenske aplikacije u nadi da će neka od njih pokazati onu vremensku prognozu koju bih volio vidjeti, ali na moju žalost gdje god da „piknem“ sve nemilosrdno pokazuju svaki dan kišu koja bi nas trebala pratiti baš cijelim putem. Vidi supruga i kraljica crne oblake iznad moje glave pa me tješi “Ne brini, hrabre sreća prati”, osim toga smještaj je već ionako unaprijed bukiran i sada povratka nema, idemo pa makar i kisnuli sve dane. Par dana prije kretanja u smjeru dolomita spustili smo se iz Podravine (pojašnjenje za dalmatince, Podravina je regija na sjeveru kontinentalne hrvatske između Slavonije i Međimurja uz rijeku Dravu i graniči na sjeveru s Mađarskom) prema jugu na otok Krk kako bi se prvo resetirali, rekuperirali i izbacili iz lubanje brige oko svakidašnjih poslovnih obaveza, odnosno kako bi se prikopčali u morski fjaka mod s kombinacijom kontinentalnog podravskog “jebetise” moda i postigli prosvijetljenost nedostižnu i monasima u narančastim haljinama koji meditiraju po tamo nekim pećinama i vrhovima Tibeta. U debelom hladu borova uz plažu (ne daj bože da me opeče morsko sunce) na ležaljki koja se ljulja zavezana između dva bora radim finalni “ratni plan” puta te s tuna paštetom (ipak sam na moru) i domaćom podravskom rajčicom i paprikom mljackajući dostižem traženi Zen. Tako pametne vremenske aplikacije i dalje glupo pokazuju kišu, a tri dana prije nego što bi se trebali popeti na Stelvio Pass na njemu ni više ni manje u noći je pao snijeg (kraj srpnja). Zen je poljuljan pa moram uz tuna paštetu izvaditi i komad podravske slanine kako bi vratio ga vratio u ravnotežu. Zarežem slaninu i izgovorim magičnu riječ “Jebetise” i Zen je ponovo u ravnoteži

Orao je sletio!

Pozdrav svima, Ukoliko admin smatra da ne pripada ovde, neka izbriše post. Razmišljam o kupovini Moto Guzzi V7 Stone 2014+ pa obzirom da su retki, ostavio bi ovde ''oglas''. Znam da je večita taboo tema novac ali ne gledam modele koji se cene 7000-8000e, nema ljutnje. 061/1630101

Usluzan oglas za prijatelja diplomatu (radi u Srbiji): Griso 1100 cc 2005, registrovan kod nas 14/10/2015 na diplomatske tablice = mora da se radi uvoz + Fabricki auspuh +prednji spoiler Predjenih 24 000 km, redovno odrzavan kod nas u visnjickoj ulici (ovlasceni Moto Guzzi servis) Cena 6000 €