Sezona 2024. uveliko traje. Prvobitni plan da se vozi balkan ove godine je otpao, druge bitnije stvari su dosle na red - mami se vratio rak i posvetio sam to vrijeme da budem uz nju i da je svakodnevno vozim na zracenje. Ima vremena, vozit cu nekad balkan, posjetit cu sva mjesta i bice sve ok. Uvijek ima 2025. ili 2026? Vidjet cemo sta ce biti. August je mjesec, terapije zracenjem u julu su bile uspjesne, rak se smanjio, nema metastaza, stvari su dobre za sada. Mama je dobro, Fantasticne vijesti!!! Razmsiljam o godisnjem, gdje i sta, kako da uklopim sve, koliko odmora imam, racunam, planiram a vrijeme ide... Posao sam izgubio jos pocetkom ljeta, trenutno sam u novoj firmi, probni rad, ogroman stres i napor. U medjuvremenu, nakon sto sam dobio otpreminu iz prosle firme (kriza na IT marketu, pogodila i moju firmu, otkazi isli redom), odlucim da promjenim motor. Kao sto nekki znaju, vozio sam Hondu NC750x 2020, manuelac, ali san mi je bio da uzmem cuvenog GS-a. Otpremnina koju sam dobio nije bila dovoljna da investiram novac u nesta konkretno, ali je bilo dovoljno da uz svoju Hondu, mogu da doplatim za GS-a. Tako i uradim i kupujem bijelog BMW R1250GS rallye. Honda: GS: Kompletan stres, sva desavanja sa mamom, aktivno konzumiranje cigara, sve je to dovelo da dobijem povisen pritisak. Tobijam terapiju lijekova i kontrolu za 4 sedmice uz svakodnevno mjerenje i zapisivanje vrijdnosti da se vidi kolilko pomaze terapija. Ajde, ok, sa 41 godinom, nekako mi je i prihvatljivo da eto nesta imam, terapiju dozivotnu za krvni pritisak. Vrijeme prolazi, dodatna oprema i stvari za novi motor stizu, sarafam, planiram i sanjam.. Blizi se kontrola za prtisak, idem kod doktora i vadim krv, cisto da se prekotrolise stanje. Ponedjeljak, 2.9.2024., 09:00, dajem krv i vracam se kuci i nastavljam da radim. Pinggg - stize e-mail, u 11:00h imam informativni razgovor sa svojim menadzerom. Tu me obavjestavaju da se moja pozicija mijenja i da za novu poziciju i nove potrebe, moje znanje i vjestine nisu dovoljne te da me zvanicno obavjestavaju da cemo prekinuti probni rad i da ne trebam vise da radim. Ja u potpunom soku, ali sta je tu je. Probni je rad, zakonski mogu da otkazu cak i bez razloga, nista tu ja ne mogu. Ali u svemu tome, golica me jedna ideja, ako vec nemam posao, znaci imam slobodno vrijeme! Idem ja sutra na motor, pa za balkan, sloveniju gdje god! Jeeeee!!! No medjutim..... Isti dan, 16:00, montiram givi kofere i nosace (tek stigli novi), zvoni telefon, moja doktorica. Kaze hitno dodji kod nas da podignes uputnicu, moras odmah u bolnicu, kreatinin ti je strasno visok. Sjednem na motor, pokupim uputnicu, jedna bolnica, posalju me u drugu, ja tamo - kad kazu "e moraces ostat". Kontam sta je vama koji klinac, ja dobar k'o lampa, nit' me sta boli nit' me sta zulja, 'ocu da vozim na odmor ljudi sta vam je?! Ali eto, ostah ja u bonici ukupno 4 dana. Radjena mi je biopsija bubrega, nista nije dobro. lijevi bubreg k'o grozdzica. Kazu u bolnici, iduce godine ce morati dijaliza, 3 puta sedmicno po 4 sata. Sok, nevjerica. Kontam ovo neka skrivena kamera, sta li je?! Tek sto sam kupio motor o kojem sanjam, tek sto se sve poklopilo, svi snovi za Nordkapp, balkan, raznorazne prevoje od Alpa preko Francuske do Portugala, sve to pada u vodu... Stanje je slijedece: Bubrezi i stanje ce se morat mjeriti redovno, moram naci neki dijalizni centar i nefrologa koji ce pratiti moje stanje. Tako i uradim, svaki mjesec moram da idem da dajem krv i urin, rade se nalazi, pa onda ajd ponovo za 4 sedmice isto to. Stanje se pogorsava (zadnje 3 mjeseca prije nego odem na ovaj put), ali ajde, nekako sve se polako slaze i prihvatam cinjenicu da zivot vise nece biti kao prije. I dalje sam ljut, ne znam cime sam to zasluzio, jbg djetinjstva normalnog nisam imao, rat 90tih me je gazio, poslijeratno stanje i "drzava" kao sve na nasem lijepo balkanu je otislo u qrac i sad mi je samo jos ovo falilo... Jedini pravi lijek je transplatacija bubrega. Kada pocne dijaliza, treba da se upisem se na listu cekanja i onda se u prosjeku ceka 8-10 godina do transplantacije. Moze to puno brze ako imas donora (a ja ga nemam). Ako bude srece, u nekim svojim 50tim cu moci opet normalno da zivim i vozim. Moci cu i do tada, ali uz striktno planiranje i ne tako opusteno kao do sada. Srecom, ja kao pacijent, mogu da dogovorim dijalizu u EU zemljama, sto znaci da mogu ici negdje i voziti dane kada nisam na dijalizi i vikende. Ograniceno ali izvodljivo. Vrijeme ce pokazati sta ce biti, ja se fokusiram na sadasnjost. Poceo sam da se vise krecem, bacio sam cigare, izbacio sol iz hrane i promojenio nacin ishrane, pokusavam da razvucem ovo malo funkcionalnosti bubrega sto je ostalo da potraju sto duze. Pa da krenemo sa putopisom, oprostite na maloj digresiji i dugom uvodu u putopis[emoji846] Kraj je Septembra i ja razmisljam ovako, imam 2 sedmice vremena izmedju termina sa doktorima, vrijeme je jos uvijek ok, sve sto mi treba imam, idem ja malo na put, malu turu na novom GS-u, bas onako kako sam i uvijek sanjao. *ebes ti ove neke bolesti i doktore, moto avantura je najbolji lijek za dusu i psihu covjeka! Odluka je pala, idem u Sloveniju na posjetim mamu i sestru, tu ce mi biti baza, a odatle cu da vozim jednodnevne ture po okolini, ima svasta da se vidi. Ko zna kakva ce 2025-ta biti, da li cu vec krenuti sa dijalizom ili ne, kako i gdje cu moci putovati motorom, sve je jedan veliki upitnik. Da ne spominjem da nemam posao i da cu morat traziti posao sa skracenim radnim vremenom jer 3 put sedmicno po 4 sata cu morati da budem na dijalizi. Nema druge nego vozi miske kao da ti je zadnja voznja u zivotu! Zato i pisem u naslovu “oprostajna”. Prvi dan: 03.10.2024. 08:30 konacno krecem. Sa novim motorom sam do sada napravio ukupno 300 km, jos uvijek se upoznajemo i mirisemo jedan drugog. Ajde, nije prvi put da vozim veliku turu ali jeste prvi put da vozim veliki motor, tezi i sa 3x vise snage nego sto sam navikao. Zvuk bokser motora mi podize otkucaje srca, izlazim iz garaze, gps dobija signal, prva i hajmo! Sa starta: Buduci da nemam previse vremena, odluka je da vozim 1 dan autoput, nocim na granici izmedju Njemacke i Austrije, pa naredni dan vozim za Novu Goricu u Sloveniji. Plan je da drugog dana vozim lokalnim cestama, idem na Grossglockner, pa Mangart i onda dolinom Soče da se spustim do Nove Gorice. Ali buduci da su bile strasne poplave u Austriji i Sloveniji, odlucujem da to preskocim i da vozim direktno autoputem u Ng sto je i bila dobra odluka, jer kasnije saznajem od zeta da je dolina Soče bila poplavljena i nije bila prohodna. Prvi utisci sa voznje na autoputu i poredjenje sa prethodnim motorom (Honda NC750x manuelni, 2020 gp prije facelifta): Udobnost na gs-u (fabricko sjediste) je osjetno veca nego na sjedistu od nc-a, sa gs-om vozim duze prije nego sto me podje bolit zadnjica. Polozaj sjedenja je dosta slican na oba motora (oba motora su imali podizace kormana), vrlo blago prema naprijed nagnut, mada vise uspravan nego nagnut nacin sjedenja. Udobnosti doprinosi i zastita od vjetra, oba motora su imala poviseni vizir, s tim da na gs-u nema nikakvih primjedbi dok za NC, uvijek su mi stradala ramena (zbog samo oblika vizira), kaziga je bila uvije zasticena ali vjetar bije ramena i samim tim se borim sa vjetrom na vecim brzinama. Kada vec spominjem putnu brzinu, sa NC-om se masina patila na 140-150, na 160 motor ide na sve strane i pogotovo ako preticem kamion ili autobus, nalet vjetra se itekako osjeti. Prednji tocak je uvijek davao osjecaj kao da je previse lagan, i da motor viori zbog toga na vjetru. Sa GS-om je prica totalno drugacija, motor je izuzetno miran, stabilan i udoban sa 160-180 km/h (u oba slucaja, motor je natovarn sa 3 kofera). Jednu veliku razliku za mene licno pravi i snaga motora, NC je bas dusu davao na autoputu, dok GS sa pola gasa leti i izuzetno je stabilan sve do 220km/h (brze od toga nisam vozio). Potrosnja je na GS-u logicno veca kada se poredi sa NC, alli nije prevelika razlika sa mojim stilom voznje. Ono sto sam primjetio na GS-u je da kada se vozi bas brzo (170+) bas brzo se mora tankat ponovo. 7.34 l/100km je najveca potrosnja koju sam imao sto znaci da sam sa usutih 16 litara, presao 218 km. Kada se vozi 180 to je strasno malo vremena izmedju 2 sipanja. Taj jedan put je jedini put gdje sam pomislio da bi bilo bolje da sam uzeo GS adventure jer on nosi vise goriva. Realno, nema potrebe jer nisam nikad toliko daleko od pumpe da mi treba toliko goriva i isto tako ne zelim da sa sobom nosim dodatnu tezinu bez potrebe. Kad se gs vozi normalno 130-160, potrosnja je osjetno niza, moja najniza na autoputu je 5.16 l/100km (16 litara usuo, presao 310KM). Jos 2 stvari koje su bile veliki plus sa udobnost su tempomat i glave cilindra od motora. tempomat je odlican jer ti daje sansu da odmoris i desnu ruku, mozes da vozis "bez ruku", a crash bar koji ide oko glave cilidra motora sluzi odlicno kao dodatni fuzaster, jer mogu da ispruzim noge i naslonim ih kao da sam na nekom coperu ili u fotelji. Kvacilo je hidraulicno tako da je vrlo ugodno i lagano za guzve. Oba motora (NC i GS) su jako upravljivi i voze se kao biciklo. GS je osjetno tezi zamo kad se pomjera bez voznje, cim se krene voziti sav osjecaj tezine motora nestaje i vrlo je lagan za upravljanje. GS bolje drzi krivinu, daleko stabilniji od NC-a (barem je meni takav subjektivan osjecaj). Velika razlika je i u ovjesu, GS ima automatsku regulaciju i sam racuna potrebne parametre bazirajuce se na tezini koju nosi, dok na NC je bilo sta dobijes iz fabrike, tako ti je. Nisam nikad stimao zadnji amortizer. Jos jedan neobican osjecaj kod GS-a je taj sto nema propadanja prednje dijela motora pri jacem kocenju, jer ima drugaciji ovjes. Gs je premasio sva moja ocekivanja. Necu da kazem da je NC sad los motor, daleko od toga, motor je fantastican, samo je meni uvijek falilo malo snage i malo vise stabilnosti na velikim brzinama. Ljudi su obilazili cijeli svijet na NC-u bez zelje da promijene motor za veci i jaci, dakle moja zelja i moj "to je to" momenat je definitivno bio sa GS-om. Nakon 934 kilometra, stizem u svoj smjestaj koji sam bukirao preko booking.com i platio sam 55eur. Vrijeme je bilo ok do sredine njemacke, dalje je bila kisa. Nakon sto se smracilo, vidljivost je bila strasno losa jer sva prljavstina i masnoca su zavrsile na mom viziru i na viziru od kacige. Vozila is suprotnog pravca prave katastrofalan odsjaj i vrlo cesto imam samo svjetlosnu zavjesu ispred sebe, ne vidim ivicu ceste niti vidim trake na cesti. Jedini orjentir su svjetla auta ispred mene. Smjestaj je ok, to je kao kuca koja je pretvorena u mali hotelcic, tzv. gasthof. Udobno, toplo, cisto, sa svojim privatnim tusem i wc-om. dvoriste ispred smjestaja gdje sam parkirao motor preko noci: Soba: Dobro sam se naspavao, ustajem ujutro rano, krenuo sam dalje oko 07:30.