Na 140 kilometru brzinskog ispita tako sam žestoko pao na desno rame, da se još uvek pitam kako sam uspeo da dođem do kampa. Poznato je da vučem povredu levog ramena, tako sam sada kompletiran. Više od 270 kilometara od cilja brzinca do kampa koliko je trebalo da pređem, nisam svestan kako sam to uradio – rekao je Sagmajster u telefonskom razgovoru.
Iskreno govoreći još uvek nisma siguran, šta mi je za činiti. Kada sam seo da se odmorim popio sam malo vode i počelo je da mi se vrti u glavi. Odmah sam dobio sredtsvo protiv bolova i posle toga idem na rendgen, da vidim šta će da mi kažu. Bolovi su užasni, koje trenutno jedva trpim. Ako sam kojim slučajem slomio rame, mada po priči ljudi oko mene u kampu, to ne bi trebalo da bude slučaj, onda je Dakar za mene završen. Ali, ako nema preloma već sam jak udarac, znaću tek kada se ohladi, odnosno ujutru pre starta, ako budem mogao da funkcionišem i uzajšem motor. Mogu da napravim skoro sve pokrete rukom, ali bol koji osećam je nepodnošljiv. Ne bih dalje da nagađam, znaću mnogo više po završenom lekarskom pregledu – poručio je Gabor.