Danas, pošto ipak nije padala kiša, pođoh sa suprugom na kraću turicu Subotica - Novi Kneževac i nazad. Otišli smo bez problema, ali u povratku mi se desilo nešto što se ne dešava svaki dan...
Od Kanjiže do Malih pijaca sam vozio iza crvenog Fiata Panda (pick-up, neki službeni) i nisam imao razloga da ga obilazim. Držao je 100-110 km/h što je meni, sa suvozačicom, idealno odgovaralo. Međutim, kada smo ušli u Male Pijace, kod ležećih policajaca, Panda je usporila. Meni ležeći nisu nikakav problem, te sam ga tu obišao. Nastavio sam dalje i posle nekih 200m, put skreće u desno pod uglom od 90. Tu sam, naravno, morao da usporim. Tip u Pandi iza mene me je GOTOVO UDARIO od nazad, uz strašnu škripu kočnica. OK, pomislim, čovek se zagledao, dobro da me je uopšte i primetio na vreme. Posle 300m puta opet se sreće pod pravim uglom, ovaj put u levo. Tip me je i OVDE ZAMALO POKUPIO OD NAZAD!!! Gume škripe, a supruga iza mene premire od straha! Stisnuo sam sirenu i podigao ruku u stilu "alo bre, budalo, šta to radiš??". Ali, ne lezi vraže... Tip na to kreće da JURI zamnom i bukvalno mi se nabija u bulju!!! Vozi na 20cm od mene sa željom da me izgleda, pokupi?!?!?! I ja, šta ću, nemajući bolje rešenje, dam gas. 130-140-150, po jako uskom putu, gde je loš asfalt i gde jedva mogu da se mimoiđu motor i automobil. Ali, tip me SUSTIŽE i ne odustaje!!! Ušli smo u Šupljak, malo naseljeno mesto kroz koje sam prozviždao sa 150km/h. Kod ležećih policajaca u ovom naselju sam jednostavno morao da usporim, nije bilo šanse da pri toj brzini potrefim malo parče puta između kraja ležećeg policajca i kraja asfalta. Tip sa Pandom je ovde PRELETEO ležećeg sa sigurno 100 na sat! Skripe gume, Panda se raspada... Ja ne verujem svojim očima. Stanem i čekam šta sad? Tip je nastavio ispred mene da vozi vukući se 40 na sat i krivudajući levo-desno do samih ivica asfalta. OK, vozim ja polako iza njega. Posle 500-600 metara, tip otvara prozor i rukom mi pokazuje da ga obiđem. Eeeeee pa, NEĆU. Samo ti vozi... Uopšte mi nije padalo na pamet da se trkam sa njim. I dobro je što nisam. Posle sledećih par stotina metara, tip kroz prozor izbacuje traku WC papira. Valjda da mi kaže da sam govno i bezmudić. Neka vala, imam ženu iza sebe koja je i ovako premrla. A i da sam bio sam, ne bih se trkao sa ludakom, sigurno... Tip dade gas i ubrza na oko 120 km/h. OK, ja za njim, polako i puštam ga da odmakne dobrano. Na ovom delu puta postoji nadvožnjak preko autoputa i vidim Pandu kako se penje na nadvožnjak. Zatim je gubim iz vida kada je krenula da se spušta. Popnem se i ja na nadvožnjak i kada sam krenuo sa se spušam NE VERUJEM SOPSTVENIM OČIMA!!!!!!!! Tip je zaustavio auto NA SRED PUTA, otvorio širom vozačka vrata, izašao iz auta, izvadio aparat za gašenje požara i ČEKA ME DA ME UDARI!!! Eeeee, tu je i meni već bilo dosta. Krenuo sam direktno na njega, podigao motor na zadnjak, pa šta bude. Ili će se skloniti, pa neće moći da me dohvati, ili ću ga zgaziti k'o govno. Stisnuo sam i sirenu (a imam ih 3 i sviraju za sve pare) i sa motorom na zadnjem točku projurio pored ludaka. Nije me dalje pratio. Da li mu je to bila krajnja destinacija, ili mu je ovo bilo dovoljno da ga ohladi, ne znam.... Sirota žena je drhtala kasnije još sat vremena, sigurno.
Summa summarum, sreća njegova da sam bio sa ženom. Bojao sam se jako za nju, bilo bi gadno da smo pali... Da sam bio sam, ne znam šta bi se desilo. Bežao sigurno ne bih. Bio sam u full opremi, kaciga, potkovane čizme, protektori... ma i sa Bogom bih se potukao onakav. No i ovako će biti šta će već biti. DOOOOOBRO sam mu zapamtio i auto, a vala i facu, kada je stao ispred mene sa isukanim PP aparatom. Srešćemo se mi još, kad ne budem imao ženu iza sebe... Tablice su mu subotičke, a ovo je mali grad...