Ko ima brzu vezu neka pogleda....uzivanje.. http://www.tv1.de/bmwtv/cms/_vm300/55790/index__bmwcom.html;jsessionid=853AD6DFC9946E229B0944CFB812684E?tv1_storeVS=1

Mali off ali moram da primetim da smo ziva koma kad se skupimo a od nas 10, devetorica imamo iste pantalone God bless naseg nezvanicnog distributera Dainese-a :wink:

hoce li stati ova kisa vise?!?!

cao Mina

Dodji do blokova, pa cemo se snaci. Igor to ume da uradi ocas posla, al samo da vidimo da li radi tad. Ako bude radio, dace nam kljuc od radionice ooo hvala na ovako promptnom odgovoru. OK, da se dogovorimo da dodjem oko 11h (da ne zadrzavam voznju)? Nadam se da necu da vucem 4lit ulja za dzabe A da, da bih kompenzovao uslugu, pomagaè dobija Louis katalog 2006.

a da ti mi prepricamo?

jel ima dobrovoljac (Dirty se velikodusno ponudio ali tek posle 15h) da zajedno napravimo oil change na DL-u? Upravo kupih ulje i filter. Jel mogu da ja dodjem oko 11 pa da mi pomogne neko od gang from the block? A, a, a....neko....anybody??? PS nemam kljuc za odvrtanje/zavrtanje filtera za ulje ("kao...ma koji ce mi" ](*,) )

Stvarno bi mogao da predjes vise onaj most! Jebiga znas da je malerican na pocetku sezone :cry: Pa da zovem ja Kobre da ti naprave eskort dok ga ne predjes? Svaki audi ce smesta biti eliminisan!

Stvarno bi mogao da predjes vise onaj most!

jeeeeebote!!

ako ste se ikada pitali kako izgleda pasti sa motora, ovo je snimak sa kamere sa kacige: http://www.break.com/index/helmetcamcrash14.html PS ako, ne baj Boze, padnem, voleo bih bar da mi prva pomoc bude ovakva

pa gde dajes motor onom manijaku, ludace!! Znas da on nije uracunljiv Jao kad sam vas video juce....hteo sam da :kaboom: PS VTR ti se cuje kao Svabin Strom sa Two Bros. Do jaja!!

Zlatko (autor gornjeg texta), kada sam ga pitao jel OK da prenesem njegov putopis ovde mi je napisao: Ma možeš, nema problema. Nego, bila su i dvojica motorista iz Beograda. Došli su u subotu veæ kasno popodne, i kažu da su išli preko Makedonije i Grèke, pa na trajekt iz Grèke u Italiju, gore negdje oko Venecije, ako se dobro sjeæam, pa dalje cestom do Bavarske šume. Èudi me da nisu ništa napisali na nekom od vaših foruma, pošto su imali snijeg putem u Makedoniji i u Grèkoj, i kažu da su prvi Srbi koji su došli na Elefanten. Imena se ne sjeæam toèno, no Zoki iz MK Pirates zna jednog od njih, pošto su se upoznali na moto - susretu u Novom Sadu. Pozdrav! P.S. Išli su tim putem zato što nisu mogli dobiti vize za EU, a pošto je Grèka u EU od tamo su mogli dalje gdje su htjeli. Ne znam jedino kako im je prošao povratak jer su rekli da æe iæi ili preko Hrvatske ili preko Maðarske. Mislim da bi bilo veoma zanimljivo da cujemo kako su se oni proveli. Tek je to bio sex :shock: Da ih ne zna neko slucajno??

http://www.motosvet.com/tabla/index.php?showtopic=12478&hl=route+69

Da se nadovezem na ovo gore: Nekoliko Italijana koji su takodje bili na ovom dogadaju i to skuterima...ovo je slika sa njihovog puta do tamo: No comment!

Jedna ekipa iz HR je bila na ovom skupu (odrzan je pre 15ak dana). Ovo je Zlatkov putopis (odosno opis njegovog puta do tamo i nazad). Ja ovo zovem pravim hardcore bajkerom! Ne bih ovo nikada uradio, ali svakom ko je na ovako nesto spreman - RESPECT!!! PS nemojte da vas mrzi da procitate, vredi! C/P Evo ukratko ovako je protekao put, jer za sve nedaæe prije puta i na samom putu, bilo bi mi potrbno mnogo vremena i prostora. Uglavnom polazak je bio u èetvrtak, i dogovor sa Labašem iz MK Monsters da se naðemo u Mariboru oko 10 sati. Pošto sam dan prije ( u srijedu naveèer ) tek bio siguran da æu uopæe iæi, a znajuæi da mi je pogonski lanac u katastrofalnom stanju, zovem Labaša i javljam mu da se neæemo naæi u Maribori, i da mi tamo ostavi navlake za upravljaè koje mi je posudio njegov klupski kolega Jura ( hvala Jura ). Dakle, svjestan da æu putovati sam odlazim do Motormanije i kupujem uz neke sitnice potrebne za put i novi pogonski lanac koji je 4 èlanka duži od onog kojeg ja trebam, pa mi deèki skraæuju isti na 114 èlanaka ( hvala svima ). Odlazim u Blato kod frenda i na dvorištu nakon gotovo dva sata zajebancije na laganom sjevercu i temperaturi od -9 uspijevam uz pomoæ kolege Jeggera zanitati lanac i konaèno krenuti. Put pod kotaèe i na autoputu sam prema Krapini uz putnu brzinu 130 - 160 km/h. Nakon silaska sa autoputa shvaæam da mi motor šeæe od crte do ruba i da mu nisam baš gazda. Pomišljam na probušenu zadnju gumu, no zbog kolièine opreme na sebi nema šanse da to ustanovim u vožnji. Stajem na benzinskoj u Krapini, provjeravam gume, i shvaæam da nije u njima problem. Èini mi se da se sve na motoru, osim ulja u mašini i goriva, smrzlo. Upravljaè težak, jedva ga okreæem lijevo - desno, i veæ u laganoj brizi kako æu dalje. Pa tek sam krenuo, a dogovor je da se naðemo U Austriji u mjestu Haag am Hausruck, 60 kilometara prije granice sa Njemaèkom, dakle meni je to oko 450 kilometara u komadu, a veæ je prošlo 15 sati, uz napomenu da je prognoza u Austriji - snijeg. Uz borbu sa centrifugalnom i centripetalnom silom te ostalim zakonima fizike pri manjim brzinama, stižem u Maribor u clubhouse od Free Ridersa. Tamo me èekaju navlake koje je Labaš otavio te nakon kraæeg zagrijavanja i slaganja istih na upravljaè, uz odluku da nema odgode puta, u 16:45 sati kreæem dalje. Tenkiram na OMV - ovoj benzinskoj iza rotora u Mariboru i tražim vinjetu za motor, no nemaju je. Prelazim slovensko - austrijsku granicu uz zgražanje policije i carinika te mi samo mašu da proðem. Kupujem vinjetu i kreæem dalje. Taman sam ga razvukao do 5 brzine, kad odjednom pri brzini od cca 130 km/h sa desne strane mi dolijeæe i ( prolijeæe ) ogroman jastreb pokraj glave na oko 30 centimetara. O posljedicama nisam htio ni pomišljati. Žurim dalje, mrak je veæ gotovo potpun. Putna brzina opet od 130 - 160 km/h ovisno o situaciji na autoputu. prolazim prvi tunel kod Graza, i u drugom tunelu pri brzini od oko 120 km/h nalijeæem na kvrgu leda oblika i velièine kornjaèe èanèare. Uz jaki udarac u kotaè i vilice, apsolutno ništa drugo se nije desilo, što je gotovo nevjerojatno s obzirom da je bio obal sa svih strana. Mislim da me je sam Bog ovdje spasio. U glavi vrtim film i pitam se; što je slijedeæe?. Nakon nekih 60 - tak kilometara od Graza stajem na odmorištu uz autoput, jer noge više ne osjeæam od hladnoæe. Kontaktiram Labaša, koji mi javlja da je on veæ pred sat vremena stigao gore, našao se sa kolegama Zokijem i Ðukesom iz MK Pirates koji su krenuli iz Novigrada ( pretpostavljam ), i baš idu veèerati. Na pitanje koliko još imam do gore, odgovara mi da ima još oko 180 kilometara, da je gore užasno hladno i da æu se smrznuti. Dogovaramo se da ako ne uspijem doæi do gore zbog opake hladnoæe, pošto je veæ oko 19 sati, da æu mu javiti da se ne brine. Nastavljam put i stojièki podnosim hladnoæu. Antifog sprej se smrzava sa unutrašnje strane vizira i pola puta vozim na pamet. Nakon prolaska Nacionalnog parka St. Pankraz prometa gotovo da ni nema. Vozim se dalje i u jednom trenutku motor poèinje cukati. What the fuck! mislim u sebi i gledam kazaljku od mjeraèa goriva. Usporavam na 80 - 90 km/h. Goriva imam malo manje od polovice rezervoara. Pitanja lete glavom; možda se mjeraè smrznuo, možda se voda nakupila u filteru goriva i smrzla... itd. Gledam prvi silazak sa autoputa jer se ne sjeæam gdje je slijedeæa benzinska. Silazim dolje sa autoputa i dolazim do križanja sa ploèom na kojoj je jedno desetak sela na desno i dva - tri na lijevo. Biram ono najbliže. Kaže 1 km. Odlazim u selo, a u selu vatrogasni dom i birtija. Idem dalje, selo završava. Okreæem se i odluèujem pitati u birtiji za najbližu benzinsku. Na parkingu živi led. Trening za okrenuti se sa motorom na uskom prostoru po ledu. Silazim sa motora, kad u tom trenutku dolaze dvoje mladih sa autom. Pitam ih za benzinsku, i saznajem da je 4 kilometra od onog križanja na desnu stranu. Spašen sam! Odlazim na benzinsku, tenkiram, i skidam i odleðujem vizir sa unutrašnje i vanjske strane jer sam se vozio po selu sa otvorenim vizirom, a bila je nekakva sumaglica. Kreæem, spuštam vizir, situacija još gorija. Ponovo ulazim unutra i maldi deèko koji radi na benzinskoj mi ponovo daje papirnatu rolu, ja uzimam antifog sprej iz torbe i kao pravi polaznik hlebinske škole naive mislim kako æe biti u tekuæem stanju. Sve se smrzlo, komad leda. Uspijevam odvrnuti poklopac pumpice i iscjediti par kapi po viziru. Zahvaljujem po drugi put, i odluèujem da se više ne vraæam unutra od sramote. Kreæem, spuštam vizir, i kod onog famoznog križanja kod izlaska na autput situacija se ponavlja. Sve se smrzlo iznutra. Skidam rukavicu, zavlaèim prst sa unutarnje strane vizira te uspijevam oèistiti nekih 7 - 8 centimetara. Do kraja puta ( slijedeæih 100 - tinjak kilometara ) sam se vozio sa glavom skroz zabaèenom unazad da bih nešto vidio. Koja pokora! Konaèno u 21:30 sati stižem u Haag am Hausruck, isprve pronalazim pansion, i Labaš mi otvara garažu u kojoj su veæ smješteni njihovi motori. Komentirajuæi kako je vani opako hladno jer puše i neki vjetar, konstatiramo da je temperatura oko - 17, a Labaš kroz smijeh kaže kako mu je vlasnik pansiona rekao da imamo sreæe, jer je juèer ( u srijedu ) bio najhladniji dan u ovoj godini sa - 24 ili - 26 stupnjeva, ne sjeæam se toèno. Ha, ha, ha !!! Kroz impresije o putu i pivu, Labaš odlazi prvi na spavanje oko 23 sata, oko 01:30 ja odlazim na spavanje, dok mlade snage Zoki i Ðukes rondaju do gotovo 4 sata sa lokalnim gostima. Oko 08:30 se ustajemo,doruèkujemo, pakiramo stvari bez žurbe, i kreæemo dalje. Prije granice tenkiramo na zadnjoj benzinskoj u Austriji jer je gorivo u Njemaèkoj skuplje. Dolazimo u mjesto Eging bei Deggendorf gdje u diskontu kupujemo gajbu pive, kruh vodu i sokove. Žestica i hrana su veæ ponešeni od kuæe. Nakon kratke vožnje veæ je sve puno motora i konaèno oko 14:30 sati stižemo u Thurmansbang/Solla odnosno Loh koji je zaselak gdje se održava sami susret. Slika koja se otvara pred nama je neopisiva. Oko dva kilometra prije ulaza, sa obe strane ceste su veæ parkirani motori. Dolazimo do ulaza, i odustajemo od ulaska u kamp sa motorima jer je gužva neopisiva. Prolazimo dalje, i uz veliku sreæu nalazimo parking 1 km niže od ulaza, a parkirani motori sežu i dalje. Ne treba govoriti koliko smo se nahodali dok smo stvari odnesli sa motora do ulaza, jer smo išli tri puta = oko 6 km u svoj onoj opremi. Šok slijedi kada preko razglasa èujemo da je kamp pun i da se ljudi umoljavaju da ne kampiraju u šumi jer je to Nacionalni park Bayerische Wald. Što sad? Gdje æemo naæi mjesto? Nakon nekog vremena jedino mjesto koje je ostalo prazno je padina lijevo prije samog ulaska u kamp gdje je oko metar snijega. Nakon posudbe lopata za snijeg od Talijana i Nijemaca i èišæenja snijega jedno dva sata, uspijevamo postaviti šatore. Da ne duljim i ne prièam previše o dogaðanjima na samom susretu, pošto æe to Darko Labaš u jednom od slijedeæih brojeva Moto Pulsa objaviti kao reportažu, opisati æu još samo povratak. Nakon pakiranja stvari, kreæemo oko 12:30 sati i stajemo opet na onu benzinsku u Austriji, gdje tenkiramo i gdje se lagano opraštamo za Zokijem i Ðukesom, jer je Zoki odluèio da ide ravno u Železno u Slovaèku do cure ( što smo sve u stanju napravit za pièku !!! ), a Ðukes se odvaja sa autoputa prema Salzburgu. Nazad putujemo Labaš i ja sami. Putna brzina 140 - 160 km/h, jer treba odvalit, on 500 a ja 600 kilometara do doma. U jednom trenutku puta, prije jednog tunela, dolazi do istog onog štucanja i cukanja te se motor u vožnji gasi. Sam Bog, pa je sa desne strane prije ulaska u tunel spojni put ( ulaz na autoput ) gdje stajemo. Pokušavam upaliti motor, no on vrti kao da nema svjeæica na cilindrima. Malo èekamo, komentiramo, i nakon ponovljenog paljenja poèinje hvatati prvo na dva, pa na tri i konaèno svi cilindri. Zakljuèak; zbog tank torbe i velike brzine ( otvorenog gasa ) dolazi do stvaranja podtlaka u rezervoaru, i karburatori ostaju bez goriva. Labaš kaže da je to èest sluèaj, i da su mu se veæ neki ljudi požalili na to. Super! Sada i to znamo, pa sam svakih 20 - tak kilometara malo nadigao tank torbu da povuèe zraka, i problema više nije bilo. Stajemo na još dva mjesta u Austriji na tenkiranje, jedno tenkiranje odmah nakon granice u Sloveniji te konaèno stižemo u sumrak u Maribor u clubhouse kod Free Ridersa gdje se grijemo sa žesticom, i nastavljamo dalje prema doma. Kod Ptuja se rastajemo, i ja sam u 20: 30 sati stigao u Blato kod Ede u birtiju na èašicu razgovora i kuhanog vina da se malo zgrijem, jer do kuæe ima još 35 kilometara. Eto, tako je otprilike protekao taj famozni put, a ukoliko bude sreæe iæi æemo i iduæih godina, jer smatram da je to najjaèi moto - susret koji postoji po mnogo parametara, no o tome æemo negdje na šanku uz pivu. Pozdrav svima!

Obe odjednom?? Vezbalo se' date=' a? [img']http://cdn.bjbikers.com/images/imported/Cb/fBkyb_dukeshorses2470x3525jk.jpg[/img]

evo sad sam malo pogledao, izgleda nista od pica....

Easy, ako je to tacno, imas pice od mene svaki put kad se sretnemo!

Ajde da ovde razmenimo iskustva o GPS. Znam da je malo ko ovde imao iskustva sa tim (narocito na motorima), ali valjda cemo da dodjemo do nekog resenja. Najlakse bi, verovatno, bilo otici u radnju i pljusnuti 600 funti za ovo http://www.tomtom.com/products/product.php?ID=146&Language=1 ali mislim da bih za te pare, pre kupio polovan skuter da se vozikam do posla. Sta je sa kombinacijom PDA (sa GPS antenom) + software? Mobilni tel + software? http://www.tomtom.com/products/product.php?ID=208&Language=1# Jel neko probao, video da neko ima...? Znam da ima ljudi koji ne vole GPS (npr. Chala) i stara dobra karta im je sasvim dovoljna, ali ja proputovah pola sveta sa navigacijom u kolima i tvrdim vam da se sa nekih putovanja ne bih dan danas vratio da je nisam imao Ajde Pablo, Nevere..., bacam karte na vas. Smislite neko resenje

Na DR ima offroad gume (u stvari 50-50), on je i dosta laksi pa mu sluzi kao dirtbike, a Strom mu je za asvalt. To sto ga upali jednom u 4 meseca je druga stvar Mislim da za njega u US ne bi mogao da dobije mnogo vise od $1000 u kakvom je stanju sada (a i star je 7 god i presao je boga oca), tako da mu se ni ne isplati da ga prodaje

Nije....vidis taj truli zapad - ne moras da prodas jedan motor da bi kupio drugi