I hvala svima na čestitkama. Mnogo znači ova pozitivna energija!

Navikao sam kolima i autobusom. Vozio sam po 24 sata u cugu, nekoliko puta. Ali je daleko udobnije autom. Iskreno, i bio sam pripremljen fizički. Smršavio 15 kila (i dalje imam oko 100) i mogu da istrčim polumaraton, nije da nema veze fizička priprema.

Pa onako. I jesam i nisam. Malo više je bilo testiranje i inat, jer su me svi ubjeđivali da ne može u jednom danu. A bilo bi lijepo da sam spavao pored Balatona ili pored nekog jezera u Alpima. Drugi put ću iakoristiti šator koji sam ponio.

Kad sam se vraćao nazad išao sam 800 + 600 km, ali mi je tu dupe već otpalo. Nisam siguran kako sam izdržao put do Minhena.

E, pa ovako drugari. Opasuljio sam se. Jedno od najljepših iskustava u životu. A probao sam svašta, bavim se padobranstvom, učestvovao u vojničkom višeboju, vozio autobus 1700 kilometara za 36 sati (iz Minska do Kragujevca), bilo je tu svega i svačega. Elem, da krenemo od početka. S obzirom na to da dosta vozim kola i autobus po Evropi, nije mi se uklapala vaša matematika da ne mogu stići do Minhena u jednom dana te sam od samog početka bio optimista i siguran da ako ne budem imao tehničkih problema stićiću u jednom danu. Riješio sam rano da krenem, da prevalim Srbiju dok je noć, ali sam kasno legao i uspavao se - ustao kada je već sunce izgrijalo oko 5:30. Riješio sam da se ne nerviram nego da idem kako me put bude vodio. Riješio sam i da ne koristim navigaciju već da se krećem po putanji koju sam ispisao prethodni dan, neka amaterska kratka uputstva kroz koja mjesta idem i gdje treba da skrenem. Do Minhena autoputem put znam napamet, ali ovo nije baš bilo jednostavno. Navigacija mi je koristila samo s vremena navrijeme da vidim da li sam na dobrom putu. Krenuo sam oko 6 sati iz Kragujevca i nastavio preko Topole, Aranđelovca, Lazarevca i Lajkovca. Negdje prije Lazarevca sam opičio jednu rupu toliko jako da sam mislio da će mi otpasti točak. Poslije Lazarevca je uslijedio Lajkovac, Ub, Šabac i Sremska Mitrovica. Poslije Mitrovice sam omašio skretanje za Šid preko Kuzmina i otišao sam na autoput, nekih 40 kilometara do Šida. To, uz dionicu od 100 kilometara od Salcburga do Minhena je jedini autoput koji sam vidio do tamo. Poslije Šida sam nasta vio ka Tovraniku što je ujedno i granica sa Hrvatskom i ulazak u EU. Bilo mi je zanimljivo što me na granici nisu tjerali ni da skidam kacigu ni sunčane naočari koje sam imao. Ušavši u Hrvatsku, krenuo sam prema Vukovaru, poslije njega Osijek i nastavio sjeverno prema Mađarskoj i Pečuju. Na prelazu između Hrvatske i ostalih EU zemalja neophodno je ponovo pokazati pasoš zato što Hrvatska nije jedna od članica Šengen zone (čini mi se da je to razlog). Nakon što sam ušao u Mađarsku, išao sam prema Pečuju, a od Pečuja ka jezeru Balaton. Tu ima dosta skretanja i morao sam pažljivo da pazim da negdje ne promašim. Moram da napravim malu digresiju i da se izvinim što nisam mnogo slikao jer mi je prvenstveni cilj bio da stignem u danu do Minhena. O tome dovoljno govori i činjenica da sam prvu pauzu od 25 minuta napravio negdje u Autriji poslije nekih 700 kilometara. Kada se prođe Balaton, ide se prema austrijskoj granici, a na nekih pedesetak kilometara od jezera Balaton, koje je ogromno, puno turista i predivno (naravno samo što sam vidio iz vožnje) počinju brda koja se penju ka Autriji i dalje prema Alpima. Put je ovdje fantastičan, kao stvoren za motore, duge i široke krivine koje ja kao početnik vozim sa 120 km/h. Postoje posebni putokazi koji ukazuju na opastnosti od brze vožnje baš za motorcikliste, kao i dodatne bankine, nisko postavljene koje sluše da spriječe provlačenje motora i vozača ispod standardne bankine kod proklizavanja i slijetanja s puta. Put kroz Austriju me je vodio preko Gusinga, Nedaua, Polaua, Birkfelda, Fišbaha, Kafenberga, Licena i Taupliza. Na toj dionici sam napravio i prvu ozbilju pauzu da jedem i pijem. Negdje u planini sam promašio put i jedan od vrhova obišao s druge strane malo dužim putem, ali nije bilo mnogo duže. To je bio ujedno i jedni put da sam prošao putem koji nisam isplanirao. Ta dionica je uključivala i vožnju Alpima, a to je nešto što se riječima ne može opisati. Sva čula - pokošena trava koja miriše svuda, zelenilo, planinski potoci i rijeke, divlja priroda, lijepi putevi s putnom infrakstrukturom koja je svima prilagođena, jezera, snijeg na vrhovima koji se još uvijek zadržao. Sve! Kuda god da pogledaš i šta god da slikaš sve izgleda kao razglednica - Austrija je prelijepa. Takav je put sve do Salcburga od koga mi je do Minhena ostalo još nekih 130 kilometara. Kada sam ušao u Njemačku riješio sam da tih 130 kilometara idem autoputem jer noć definitivno nije za vožnju motorom, a pogotovo lokalni putevi s dosta životinja. Morao sam da stanem na jednoj pumpi da dopunim telefon jer mi je trebala navigacija da bih našao ulicu u Minhenu. Ispred kumovog stana sam stao oko 23 sata, umoran kao pas ali srećan kao nikada u životu. A i put nazad do Kragujevca je bio zanimljiv, preko Trsta, ali o tome ću vam pisati kasnije. I slikle ću okačiti samo da ih prebacim preko telefona. A i motor me je prijatno iznenadio. Za motor od 600 ccm star 20 godina, poslužio me je fantastično. Potrošnja ispod 5 litara, a za 2700 kilometara koliko sam ukupno prešao, potrošio je 4 dcl ulja. Usput sam naučio i da zaliježem u desnim krivinama, što me je posebno obradovalo. Eto, nadam se da vas nisam razočarao. I da, u nastavku je link putanje kuda sam išao. Lokalni do Salcburga: https://www.google.rs/maps/dir/Kragujevac/Aran%C4%91elovac/%C5%A0abac,+Vojvodina/Sremska+Mitrovica,+Vojvodina/Osijek,+Croatia/G%C3%BCssing,+Austria/Salzburg,+Austria/@45.9006205,14.7406026,567040m/data=!3m2!1e3!4b1!4m47!4m46!1m5!1m1!1s0x475720dbdee00fd9:0xdfa77784524b968!2m2!1d20.9114225!2d44.0127932!1m5!1m1!1s0x47574d232b17b0cb:0x21f9b2dd3fe05f5a!2m2!1d20.5613514!2d44.3037425!1m5!1m1!1s0x475bcae3dfdcb3cd:0x73a997a93228cdf2!2m2!1d19.6907882!2d44.7488612!1m5!1m1!1s0x475ba51fe18361a5:0x2fda395139d908f!2m2!1d19.6209662!2d44.9794968!1m5!1m1!1s0x475ce7a869728075:0x5b8c725621a41195!2m2!1d18.6955144!2d45.5549624!1m5!1m1!1s0x476edd575f0b8325:0x40097572de60df0!2m2!1d16.32449!2d47.05932!1m5!1m1!1s0x47769adda908d4b1:0xc1e183a1412af73d!2m2!1d13.05501!2d47.80949!2m2!1b1!2b1!3e0 Salzburg - Minhen https://www.google.rs/maps/dir/Salzburg,+Austria/Munich,+Germany/@47.9526967,11.7479321,136431m/data=!3m1!1e3!4m14!4m13!1m5!1m1!1s0x47769adda908d4b1:0xc1e183a1412af73d!2m2!1d13.05501!2d47.80949!1m5!1m1!1s0x479e75f9a38c5fd9:0x10cb84a7db1987d!2m2!1d11.5819806!2d48.1351253!5i2

Stigao. Uspio u jednom danu. Naporno jeste, ali nije neizdrzljivo. Cim se malo opasuljim, sabracu utiske. Voznja Alpima je neopisiva...

Isao sam i ja kolima do Minhena, nekoliko puta. Autoputem moze da se stigne za deset sati. Sto se tice putarina, znam da nisu mnogo i da su povoljnije daleko nego u Srbiji, ali mi nije zanimljivo da vozim autoputem, iako sam pocetnik. I u Srbiji ga izbjegavam zbog dosade. Rijesio sam, sator sa sobom pa polako, kako se bude odvijao put. Empirijski da utvrdim koje su mi granice.

U pravu si. Izvini, malo mi je zasmetao ovaj ironični odgovor s crtama koke, ali dobro. Odvikao sam se od foruma, pa mi treba vremena da se priviknem opet. Da li da idem preko Mađarske ili Hrvatske? Nečija iskustva?

Drugari, jedini konkretan odgovor sam dobio u inboksu i zahvalan sam na njemu. Riješio sam ovako: šator i vreću za spavanje nosim, pa ćemo viditi kako će se odvijati situacija. A izvijestiću vas kako je prošlo.

Drugari, Pošto sam nov ovdje, nisam siguran da lis e za ovako nešto otvara nova tema pa molim administratore da se ne ljute ako sam pogriješio. Zanima me da li neko ima iskustva s putovanjem do Minhena? Na prvom mjestu me zanima da li je izvodljivo prijeći 1200 kilometara u jednom danu, a da se pri tom izbjegava autoput. Na prvom mjestu zbog dosade, a onda i zbog uštede u pogledu putarina? Svako iskustvo mi znači i dobrodošlo je. Pozdrav!