Evo i ja da napisem moje iskustvo. 9.6. sam krenuo do babei dede u selo na rucak sa bratom. Nismo stavili nikakvu opremu,ni sam ne znam zasto-po tom pitanju sam bas savestan vozac. Krenuli smo od kuce i posle 1,5km smo imali tesko sletanje sa puta. Brat je udario glavom i polomio jagodicnu kost,imao i frakturu lobanji i naj ozbiljnije imao izliv krvi na mozak,istegnut rameni misic na levom ramenu i neku laksu povredu ledja. Ja sam zadobio frakturu drugog,cetvrtog i sedmog prsljena,jak udarac u levi kuk,povredu desnog skocnog zgloba,jak potres mozga jer sam i ja udario glavom i prilicno izguljena ledja. Sva sreca pa su se nekim cudom bas u trenutku pada tu nasla tri doktora koja su se vracala sa posla i ukazala nam prvu pomoc i bukvalno SPASILA mog brata jer je prestao da dise i mene pravilno imobilisali,saniteti su se nekako isto tu zadesili jer su se i oni vratili u Ljig iz Valjeva pa smo bas u rekordnom roku prebaceni za valjevsku bolnicu. U bolnici su nas skenirali i skener se pokvario posle naseg preglada i nije radio deset dana.Mnogo,mnogo srece. Najbitnije u svemu sto smo brat i ja bili sportisti i u punoj snazi pa smo se u rakordnom roku oporavili. Ja jos uvek nosim kragnu ali mi je sve dozvoljeno pa sam opet poceo da treniram,a brat posto je bio ozbiljnije povredjen polako pocinje sa laganim treninzima. Eto sta uradi nepaznja. Ja sam lekciju naucio i to na najgori i najtezi moguci nacin pa cu opremu UVEK nositi. Uzrok nesrece je za sada nepoznat mada ja mislim da je brzina po onome kako je meni objasnjeno jer se naravno nesecamo nicega ni brat ni ja. Valjda ce posle ove price neko ozbiljnije shvatiti opremu ako je do sada nije cesto nosio.