Oba motora, znači CBR i YZF 600 Thundercat su odlični šta se tiče voznih svojstava(sport-turing), oba imaju vrlo kvalitetne mašine bez nekih mana, znači ne moraš se bojati veće kilometraže na njima ako naletiš na sačuvan primjerak, inače prethodnik Thundercata ti je FZR 600 R 1994-1995 skoro pa identičan motor, osim vanjskog oklopa pa razmisli...

Za Keleta: za početak CBR ti je stvarno prelijep, što se tiče ovjesa(ogibljenja) ako je složen na mekano - za turističku vožnju je odličan, ali kod žešče vožnje po zavojima imaš osječaj da motor kod dodavanja gasa mijesi , izvija se i ne drži zacrtanu putanju zar ne? Ima naravno veze i kakve su gume na motoru, ali za početak stavi ovjes na tvrđe. Imao ja slični slučaj na R1-bivši vlasnik imao ovjes na premekano i isto mi nije odgovaralo. Sad kad je hard i dunlop 209 rr savršeno drži zavoje..

Hvala forumaši! Baš mi je drago da vam se dopada.

Nisam htio biti nepistojan, ali recimo da sam razumio pola pola ???

Nakon Brna odlučujemo se za povratak kući. Od Brna do Bratislave dosadni autoput(onaj brrrr...od malo prije). Pošto smo kući željeli stići prije mraka cijelu Mađarsku vozimo u bržem tempu(brzine neću spominjati da loše ne djelujem na nove vozače na forumu). Česta tankiranja kroz Mađarsku i u sumrak stižemo u Varaždin. U ta tri dana prošli smo tisuću i nešto kilometara, od toga zadnji dan neispavani preko 600 km, svako od nas potrošio je oko 250 eura, Bratislava nam se jako svidjela kao grad i nije preskupa , a Beč na žalost nismo ni previše vidjeli, ali smo svejedno shvatili da je za nas preskup. Sve u svemu jedan zanimljivi produženi vikend...

Gledamo trening na stazi, vode nas u obilazak, nude nam suvenire..jednostavno izmamili su nam širok osmjeh na usta

Dobar dio puta do Brna je bio autoput pa to nema smisla opisivati. Objasnili su nam da ga motoristi ne plaćaju, jednom riječju 150 KM/H i brrrrrrr...(zvuk iz moje glave, zvuk motora ili što već..) Nakon manjih problema napokon pronalazimo moto stazu, jurimo prema ulazu, a kad ono STOP. Uslijedilo je pola sata nagovaranja na svim jezicima, uvjeravanje da smo sve te kilometre prevalili da bi vidjeli stazu, pokušaji podmićivanja...da bi se zaštitari napokon smilovali i pustili nas unutra.

Taman kad smo trebali krenuti kući meni sine super ideja(mada se dio ekipe nebi s time složio). Hajdemo do Češke-do Brna moto GP staze.Ceste u ovom dijelu Austrije i Češke su fantastične. Novi asfalt, dugi brzi zavoji, rijedak promet...Po cesti za koju sam mislio da je Češka vozio sam mjestimice 200 km/h. Problem je bio jedino u tome da sam ja mislio da su to već češke ceste, a zapravo bi austrijski policajci zadovoljno trljali ruke od nakupljenih kazni. Nakon neprospavane noći i mamurluka nije nam za zamjeriti,ovako smo izgledali treći dan...

Znam da nije ko onaj od grofa Drakule..i ne znam kako vama izgleda, ali meni djeluje baš stravično...

Nakon nekog vremena dolazi nam kolega koji nas vodi kroz cijeli Beč (pošto smo mišljenja da su vinjete bacanje novaca). Promet kroz grad bio je ...najbolje ga je opisati riječju kaotičan. Kao i u svakom velegradu. Nakon puno psovki, pregrijavanja motora, kuhanja u jaknama...dolazimo na odredište te se priključujemo na fešti koja traje duboko u noć. Ujutro se događa jedna od boljih stvari ovog vikenda-našeg kolegu suvozača šaljemo autom kući, a mijenjamo ga za mrnjau crnku. Cura bi trebala osvojit medalju, ipak je sjela s nama na motor, a tuš, kadu,vodu ili nešto slično tome smo vidjeli zadnji put u Bratislavi. Obilazak nekog dvorca...

Ako ima znatiželjnih evo da krenemo:Udaljenost između Bratislave i Beča je nekih 70 kilometara tako da nam kiša i nije pokvarila raspoloženje. Ono što zbilja izludi je kad ste u kišnjaku, a naglo izbije sunce. Putnici na dva kotača će razumjeti o čemu pričam. Pošto nitko od nas ne poznaje Beč dogovor je bio da se nađemo s kolegom kod MC donaldsa kod parkiranog aviona?! Ovo s avionom smo shvatili kao dobru šalu-ipak je kod kolege iz Beča u tijeku fešta pa je čovjek popio koju previše! Barem smo tako mislili do ovog momenta

Sam centar Bratislave pun je restorana, birceva, pabova i sličnih mjesta za izlazak i zabavu. Potrebu za hranom i pićem utažili smo u Prvom slovačkom pabu.Unutrašnjost paba je kompletna u drvetu i vrlo je veselo unutra. Da li zbog lošeg osvjetljenja u pabu ili dobrih piva, slike tog mjesta nažalost nam nisu uspjele. Iduće jutro uslijedilo je ubrzano spremanje za polazak u Beč kod prijatelja. Taj dan vrijeme je bilo krajnje loše uz kišu koja nas je pratila cijelim putem. Bez obzira što smo u njima izgledali kao pčele ili bolje rečeno bumbari, bili smo vrlo sretni zbog Louisovih kišnih odijela.

Pogled s elitnog kvarta na panoramu čitave Bratislave, tko se ujutro budi uz ovakav pogled mora da mu dan u veselju prođe. Naši novčanici su za takvo zadovoljstvo ipak bili suviše tanki...

Kolega pored vozila koje odskače od ostatka voznog parka slovaka. Ako se ne varam to je Aston Martin, omiljeno vozilo 007 tajnog agenta, mora da je uzeo slovačko državljanstvo ;D

gospodin u kapi nije imao ništa protiv zajedničkog fotografiranja, mada smo mu zamjerili jer je bio šutljiv prema nama...