Jump to content

Moto Zajednica

Tobastal

Članovi
  • Broj tema i poruka

    29
  • Pridružio se

  • Posetio poslednji put

O članu Tobastal

  • Rođendan 29.04.1977.

Profile Information

  • Pol
    Muškarac
  • Lokacija
    Hrvatska
  • Interests
    motori, putovanja,
  • Motocikl
    Honda Varadero

Poslednji posetioci profila

Sekcija koji prikazuje poslednje posetioce ovog profila je isključena i ne prikazuje se ostalim članovima.

Tobastal's Achievements

U prolazu

U prolazu (1/6)

89

Reputacija u zajednici

  1. Da, djelomično si u pravu. Ne znam kako da objasnim. Trenutno vozim Hondu i Honda kao Honda sve odradi savršeno, ali kad ju pogledam srce ne zatreperi kako bi trebalo, u odnosu kako zatreperi kada pogledam npr. neki Guzzi ili RE. Jednostavno ne osječam se "poseban",i to ne u smislu ega da sam nešto iznad drugih, već poseban da sam se stopio i uklopio sa tim strojem, da je taj stroj dio moje osobnosti i mog karaktera. RE za mene ima taj neki karakter s kojim se mogu poistovjetiti, također ima i Guzzi, dok recimo Honda ili Yamaha su uglavnom odlični radni strojevi (generaliziram, nemoj se hvatati). Ako nisam uspio objasniti... hebiga
  2. Ponekad ljudi kupe novi moderni motor, pa nakon što su izdvojili hrpu para za motor, ponovo izdvoje hrpu para na razne dodatke na motoru kako bi ga modificirali i personalizirali po svojem ukusu. U slučaju kada kupiš RE Himalayana već si u startu prilično "izvan struje" i nema potrebe dodatno trošiti pare na personalizaciju motora jer samim time što voziš RE već si poseban. Ista stvar je npr. i sa Moto Guzzijem
  3. Povezuje ih koncepcijski postulat koji njeguje jednostavnost, kao i snaga te analogno tome i "performansame" koje su vrlo slične. To je moje mišljenje, no ne mora biti da sam u pravu
  4. Mene je ovaj video prilično zainteresirao za RE strojeve. Izgleda da su novi strojevi prilično robusni i pouzdani. Previše digitalije na novim motociklima i tako me nekako odbija
  5. Meni je zapravo aktualni Tuareg prilično dobro dizajniran, za razliku od npr. nove Honde TransAlp koja je onako.. nit smrdi, nit miriši. Što se tiće Stelvia psihološki sam se pripremio za više "buljooki" izgled, mada i ovako izgleda odlično. Možda dolaskom novog modela Stelvia, nešto padne cijena starom (čisto sumnjam jer su rijetki). Kako god, bitno je imati viziju, a moja vizija je imati Guzzi u garaži
  6. Jedan izuzetno zanimljiv novi model koji bi trebao biti cjenovno prihvatljiv, a sposoban za najzahtjevnije puteve i bespuča svijeta. Po meni istinski duhovni naseljadnik kawasaki klr-a s kojim su avanturisti kružili oko svijeta
  7. Da li se uopće još rade motocikli 125 cc 2t, a da nije kineski skuter ?
  8. I na kraju lice vjerne suputnice koje sve govori. Iz Smedereva krecemu kući i samo par sati dosadne autoceste dijeli nas od kuće. Odmor i putovanje je takoreći završilo već na parkiralištu objekta Talismano u Smederevu.
  9. Još malo da začinim tekst za par fotografija da ne bude baš suhoparni tekst 1. Berat- pogled sa kule 2. Butrint - amfiteatar 3. Butrint 4. Gjirokaster 5. Kruja 6. Lagano pokisli taman prije samog vrha Llogara Pass 7. Negdje na cesti između Vlora i Sarande 8. Miami...pardon, Vlora 9. Vlora 10. Berat
  10. Kratki rezime tek toliko da potvrdim prijašnje utiske sličnih ruta opisanih u putopisima/komentarima ovog foruma. 1. Banja Luka /Jajce/ Donji Vakuf /Prozor uz Vrbas uvijek i iznova oduševljavaju. Nezaobilazne pastrmke sa Neretve u Jablanici uvijek i iznova okrijepe, kao i najbolja domaća kava na svijetu (restoran Kovačević). 2. Mostar, što reći...rado mu se vraćam te u njemu obično, sada već tradicionalno prenoćim. Ne znam da li ga više volim osvjetljenog noću ili ujutro s mirisom domaće kave. 3. Boka kotorska te Kotor i njegov stari grad je obavezno mjesto gdje se treba zaustaviti, parkirati u neposrednoj blizini glavnog ulaza u stari grad, pogladiti/pomaziti jednu od njegovih mačaka lutalica, prezalogajiti i naravno baciti koji komadić hrane mačkama. 4. Skadar.......hm..... Skadar me je možda malo razočarao i to prvenstveno zbog meni neshvatljivom količinom smeća koje vjetar vrtloži i koje leti po cjelom gradu, uz cestu, u parkovima, po ulicama, gdje god da se okreneš vreba smeće. Ipak u velikom broju detalja izmamio mi je osmjeh na lice jer sam se pogledom na infrastrukturu i električne stupove sa ogromnim klupkom nerazmrsivih kablova i žica koji nekim čudom funkcioniraju podsjetio na jedno već davno putovanje Indijom koja je bila jednako zatrpana smećem ( zapravo puno više) i sa identičnim stupovima sa ogromnim klupkom kablova i žica koji nekim čudom funkcioniraju. Skadar sam odabrao jer je trebao biti polazna točka za "Albanske Alpe", odnosno za cestu S20 (Prokletje) koja je toliko opjevana u BJ Putopisima . Nažalost loše vrijeme sa kišom, a posebno s jakim vjetrom natjeralo nas je da se taj dan ne krene na opjevane Alpe/Prokletije, već da posjetimo manufakturu venecijanskih maski, koje se vjerovali ili ne, ne proizvode u Veneciji već u Skadru . Također smo posjetili tvrđavu Rozavu, pojeli sladoled ( LEDO - da ne povjeruješ ), posjetili restoran sa tradicionalnom kuhinjom te tako "ubili" dan bez jahanja motora. Inaće hrana i slastice u Skadru su (kao i u cijeloj Albanije što smo kasnije utvrdili) jako ukusni, cjenovno pristupaćni, a ljudi ( konobari, trgovci) izrazito ljubazni. 5. Na putu prema gradu Beratu prije Tirane nalazi se povjesni grad Kruje u kojem je nacionalni junak Skenderbeg herojski branio albanski narod od Osmanskog carstva. Stari Grad je obnovljen , a njegov muzej svakako vrijedan posjete ( p.s. obavezno probati, ako već niste, Skenderbeg konjak koji se toći po cijeloj Albaniji ). 6. Grad Berat smješten na rijeci Osum upisan je na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi ( sve sam time rekao ). Gurmanima toplo preporučam restoran Wil Dor. Za noćenje odabrali smo Hotel Osumi i oduševili se njime. 7. Iz Berata spustili smo se prema obali do grada Vlora te u njemu se zaustavili tek toliko da popijemu kavu i udahnemo miris mora. Ako maštate da ljetujete npr. u Miami-u i sl., ne tražite dalje, Miami nam je tu pod nosom u Albaniji. Navodno u sezonu su strahovite gužve, masovni turizam u punoj svojoj snazi, pa tko voli nek izvoli (to ipak nije moj odabir). 8. Cesta Vlora/Llogara/ Sarande……jednom rječju TREBA PONOVITI s ljeva na desno, s desna na ljevo, pa opet ispočetka….ali vjerujem svakako izvan sezone . 9. Sarande…standardni turistički grad s krasnim morem i pogledom na grčki Krf u kojem smo se stacionirali na dva dana i koji nam je bio polazna točka za dobaciti do grada Gjirokaster ( UNESCO - sve sam time rekao), te do Butrint-a ( također UNSCO). U Sarande smo dva puta večerali u istom restoranu, toliko je dobar (obiteljski restoran Haxhi). 10. Iz Sarande-a odlučili smo se vratiti kući preko Makedonije i Ohrida. Konstantno smo svako jutro proučavali vremensku prognozu i oblake i tako određivati rutu, a zbog vjetra i moguće kiše kukavički smo odabrali povratnu rutu cestom E853 i cestu SH7 preko grada Albasan-a te se tako dokopali Ohrida. 11. Sretni što smo sretno ( i suhi) stigli u Ohrid to veće smo se „ubili“ vrhunskom hranom u restoranu Podrum Ohrid ( bilo je nešto i alkohola i pjesme, ali nije primjereno opisivati taj ljudski ritual na ovako kulturnom forumu). 12. Zbog vjetra i kiše (opet), odlučili smo se vračati u HR ne preko Prištine/Zlatibor itd., već autocestom (joj kako ne volim autocestu) preko Srbije za HR. Nismo pobjegli od vjetra, a bome nismo pobjegli ni kiši, a s obzirom na lagani kvar koleginog BMW-a ( pa kud baš BMW ) te zbog čekanja na granici, što nam je uzelo nekoliko sati kašnjenja u polasku, dokopali smo se spasonosnog Smedereva. U Smederevu su nas vrhunski nahranili u objektu Talismano u kojem smo i prenočili. Ujutro smo brzinski bacili pogled na Dunav sa smederevske utvrde te meni najdosadnijom autocestom (Beograd-Lipovac – Slavonski brod – Okućani) krenuli prema Virovitici. Gotovo sam spavao na motoru dok se nismo napokon spasili skidanjem sa autoceste kod Okućana , pa preko Lipika i Daruvara dokopali se Virovitice. Zadovoljan viđenim, prezadovljan ponovo „osvojenim“ i „novoosvojenim“ cestama ( osim autocesta), sa dva kilograma više ( samo ću da probam kakvo je jelo ), obogačen novim iskustvom i novim poznanstvima i susretima, ponovo utvrđujem da taj dio Balkana ne može razočarati i da ću mu se prvom prilikom ponovo vratiti, jer u njemu jagode još uvijek mirišu na jagode, rajčica još uvijek miriše na rajčicu, a ne neku vodenastu strukturu, da su tu ljudi još uvijek otvoreni i da sa osmjehom na licu strpljivo pomažu „smotanom“ turistu koji se i uz pomoć moćnih google karata uspio tu i tamo izgubiti . Hvala još jednom svima na savjetima i pomoći. Živjeli !
  11. cestitke na prosidbi Moja topla preporuka kad češ sljedeći put ponovo osvajati Jadransku magistralu da obavezno prođeš dionicu Starigrad - Karlobag - Senj. Ne znam zašto ali nekako najviše volim baš tu dionicu.
  12. Ekipa hvala. Rijeseno. Moto servis Vucko je rijesio problem. Idemo lagano kuci prema hr
×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja