I tako, kada smo onomad razmišljali, ispravka - osećali (!), kako nešto mora da se uradi, više dakle instinktom nego intelektom, kako ne može da se pusti da ih dalje gaze, da imamo i zašto i čime tu bahatu osionost bar u pokušaju da sprečimo, nismo mnogo kalkulisali. I bogami smo, svi zajedno, pomogli da budu zaštićeni. Praveći, onako usput, i mali delić moto istorije ovih prostora. Ovo je takva tema! Da probamo ponovo nešto nemoguće. Bez kalkulacije.  Studenti, pardon Nobelovci