Jump to content

Moto Zajednica

Srbija -- Austrija -- Rumunjska ... svega ima

Recommended Posts

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Kaže mi kolega da se jučer fino vozilo, al je onda počelo puhat - čak i malčice jače nego inače - tako da su neki već pokupili prnje i otišli doma. Čeka se, kako mi kaže, nekakva obavijest da li će se, i kada, vožnje nastaviti. Do 12 sati još se ništa nije znalo - nit je to meni uopće bilo bitno - a do tada sam stigao uočiti poneki zanimljivi motorić.

 

DSC08161.JPG

 

DSC08163.JPG

 

DSC08165.JPG

 

DSC08166.JPG

 

DSC08168.JPG

 

DSC08169.JPG

 

...

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Vojvodina - Alejom dudova do Rockyja i Boba Marleya

 

Petak ujutro - OK, deset sati baš i nije jutro, al nema veze - već sam bio u pokretu. Starom cestom preko Grižića (u prilično je jadnom stanju) na Slavonski Brod, preko Garčina na Vrpolje, Ivankovo, i eto me kako s juga uranjam u Vinkovce. Napajanje na Tifonu i gasiram dalje ... na istok. Čuo sam za dvije skele na Dunavu - jedna između Banoštora i Begeča, i druga - tek nekoliko km dalje - između Futoga i Beočina.

Pogled na kartu otkriva mi da je najelegantnije da idem na Ilok, i da u Srbiju uđem na onom istočnijem prijelazu. Pogled u nebo otkriva mi ono što sam cijelim putem uglavnom i znao ... prati me oblak i sve se čini da bi se trebali susresti taman oko Iloka, možda koji km kasnije na istoku.

 

DSC08382.JPG

 

 

Ilok sam zatekao već sa mokrim rubovima ceste. Spuštam se niz brdo i pogledom tražim nekakav "ugostiteljski objekt" sa terasom i suncobranima ... nek ja fino napravim pauzu, nek i austrijanac dođe do daha, a nek je i pogled prema nebu otvoren ... tek da pratim razvoj situacije.

Skoro pred izlazom iz Iloka uočim nešto što bi odgovaralo ovom opisu - svi zahtjevani sadržaji prisutni, plus propadnuti drveni pod na terasi kao bonus.

Uz kafcu i kokakolcu pepsikolcu prođe petnaestak minuta. Prođe i onaj oblak koji je prijetio sa zapada ... lokalno nije ništa istresao, zaobišao je malo sjevernije i nastavio prema jugoistoku (nekoliko sati kasnije jurcajući mokrim Beogradom znao sam otkud je mokro).

 

DSC08383.JPG

 

DSC08384.JPG

 

 

Onih dvadesetak km od graničnog prijelaza pa sve do Banoštora također nije moglo proći bez periodičkih brzih pogleda prema nebu - velika oblačina jedrila je daleko po desnoj strani ... super, jerbo sam ja znao da bih u neko vrijeme trebao skrenuti lijevo, na prvu skelu od dvije kojima sam se danas planirao provozati.

 

DSC08385.JPG

 

DSC08386.JPG

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Eto začas i table Banoštor - lagani tempo i skeniranje po lijevoj strani, mora biti odmah iza nekakvog kafića ili restorana ... sve kako mi je detaljno objasnio srpski pogranični policajac.

 

DSC08387.JPG

 

 

I skužim je s lijeve strane ... već natovarena, nakrcana do čepa i spremna za isplovljavanje. Stanem uz desnu stranu prilazne staze, ugasim motor, gledam prema obližnjoj terasi gdje budem zauzeo poziciju čekajući da se skela vrati nazad ... nisam baš u nikakvoj žurbi. Bitno za spomenuti - zvati ovo simpatično plovilo nakrcano autima i kombijima skela, prilični je overstatement :)

Skelica, skeličica možda ... ajmo reć mala skela. Četiri vozila na njoj - dva kombija i dva automobila, nagurani tak filigranski da između njih nema mjesta ni za karton s Pizzom okrenut na kant. A ovaj odozdola - skeledžija - maše meni da siđem. I pokazuje na prostor između kombija i utovarne rampe ... onako, cca pola metra po širini.

Upalim austrijanca i odskrolam se do dole, lagano preko metalne rampe, pa jako nagli anšlag na lijevo (taman po onom rubu između rampe i podnice) ... skeledžija malo povuče sa zadnje strane, ponovimo cijeli manevar još jednom ... i eto me kako stojim poprečno na skeli, lijeva noga na ukrcajnoj rampi, desna na podnici do kombijevog odbojnika, prednji kotač očijuka s Dunavom kroz onaj prostor gdje su šarke oko kojih rotira rampa. Naravno, lijeva strana je povišena, a desna je niža - balansiram u nekoj vrsti labilne ravnoteže.

Dok sam se ja ukopavao da uhvatim kakvu-takvu ravnotežu, skelica je krenula. Sve onako malčice nadrealno ... od table Banoštor do okretanja skele u smjeru Begeča prošlo je točno 6 minuta i 36 sekundi.

 

DSC08388.JPG

 

DSC08389.JPG

 

DSC08390.JPG

 

DSC08392.JPG

 

DSC08393.JPG

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Osam minuta kasnije bio sam na drugoj strani Dunava, u Begeču. Bilo je to zanimljivih osam minuta ... bokom klizim preko Dunava, balansiram i hvatam ritam rijeke. Na svu sreću površina vode mirna, nema valića koji bi poremetili ove čarobne trenutke. I sve to za samo 150 dinara.

Iskrcaj je čas posla i bez napora ... malo unazad, zakreni guvernal lijevo do kraja i po plinu na prilično strmu uzbrdicu. Koliko sam stigao vidjeti kad sam parkirao na vrhu nasipa, onaj sa dugačkim kombijem nije dijelio moje oduševljenje lakoćom i brzinom iskrcaja.

 

DSC08395.JPG

 

DSC08396.JPG

 

DSC08397.JPG

 

DSC08399.JPG

 

DSC08400.JPG

 

 

Cesta, široki razmak do kuća, betonirane prilazne staze i okrečena stabla oraha - il je Slavonija, il je Vojvodina. U ovom slučaju, ovo drugo. Kratko ali slatko ... sve do izlaska na cestu 12 prema Novom Sadu. Ova cesta nit je kratka, niti naročito slatka ... sedam km do Futoga - koji je zapravo zapadno predgrađe Novog Sada - bilo je sasma dosta. Znao sam da je sljedeća skela tu negdje blizu, i rekli mi na obližnjoj NIS-ovoj pumpi: "Na semaforu levo, pa odmah opet levo i videćete tablu ... ". Tako i bilo.

 

DSC08402.JPG

 

DSC08403.JPG

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Dunav je na ovom mjestu širi nego tamo kod prethodne skele, a širi je i betonski prilaz ... što lagano sugerira da bi i skela mogla biti ponešto veća i prostranija od prethodne. Pola sata čekanja i eto je ... pokazuje se iza jednog od dunavskih otočića. Da, jeste veća i još nema gužve na čekanju. Nakon ukrcaja mjesta još za neometano šetuckanje uokolo. Na onoj prethodnoj, skeledžija se kretao tehnikom posuđenom od Spidermana ... ovaj ovdje je biciklom mogao sve obilaziti.

Desetak minuta i 150 dinara kasnije eto me na drugoj strani gdje bez zastajkivanja prolazim skroz kroz kroz centar Beočina i gasiram prema starom putu za Beograd. Zaaaa Beograd, za Beograd ...

 

DSC08404.JPG

 

DSC08405.JPG

 

DSC08406.JPG

 

DSC08407.JPG

 

...

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Uz Dunav, preko Mišeluka, skroz do Petrovaradina, izlazak na stotku (cesta broj 100) i nelošim tempom - budući sam taman uletio u gužvu petkom nakon posla, no uglavnom u kontra smjeru - Sremski Karlovci, Inđija, Stara i Nova Pazova, Batajnica i Zemun.

Stajanje čitava dva puta: u Karlovcima me sustigao Jovan, kolega po austrijskoj liniji, pa smo stali na sokić na nekom zgodnom mjestu uz Dunav - bok Jovane, hvala za društvo - te još jednom na nekom OMV-u nemam pojma gdje.

 

DSC08426.JPG

 

DSC08427.JPG

 

DSC08428.JPG

 

 

Skoro da sam bio iznenađen nedostatkom nekakve ozbiljnije - ono, ozbiljnije - gužve već na prilazima Beogradu ... ajde Batajnica, ajde Zemun ... pa prošišao sam preko Brankovog mosta kao da sam na šetnji Kalemegdanom. Dalje su odlučivale sekunde ... nisam nešto bio voljat uvaljivat se u tunel pa kružit na Terazije ... hoće li tamo biti krkljanac ili neće odlučio sam ne istražiti.

Alzo, s mosta odmah u "rupu" na Gavrila Principa, nekim potezima upitne legalnosti dokopao se Kneza Miloša, semafor na lijevo i eto me Nemanjinom gdje uzbrdo izlazim na Slaviju ... pis of kejk, kao doma :)

 

DSC08429.JPG

 

 

Do autokomande u jednom potezu, malo po rotoru i evo me na narančastom parkingu ispred narančastog kafića. Kako mi kaže više nego simpatična gospodična koja se motala oko šanka, ostatak ekipe je negdje na Kopaoniku, a tamo se događa nešto ... nešto gdje ima austrijskih motocikala.

Iskapih ohlađenu šećernu vodicu gazde Matešića i otperjah dalje. Izlaz za autoban u pravcu Niša tek je tristotinjak metara dalje ... još jedno spuštanje u rupu i po plinu.

Sve je bilo taman tako - izletim živahno iz rotora na autokomandi i onako još živahnije sastavim austrijanca u dupli desni (ista Arrabbiatta u Mugellu) da mi čak bilo i malčice neugodno. Četiri sekunde kasnije - taman se ispravljam i ubrzavam za ulet na d`Eperea - sa vanjske (lijeve) strane obilazi me prometni policajac na motoru kao da stojim. Dok sam ja mentalno kompajlirao čitav niz objašnjenja šta kojeg vraga letam po gradu, ovaj je otprašio nekam dalje kao da mu se uistinu jaaako žuri. Pa sam i ja morao slijediti njegov svijetli primjer ...

 

DSC08431.JPG

 

DSC08430.JPG

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Procedura dolaska do Bele Crkve - a to mi je baza kad se motam "ovim krajevima" - ne krije nikakva iznenađenja. Malo autobanom, malo lokalnom cestom (Vodanj i dalje), utrenirani prolazak kroz Smederevo (preko malog mosta pa skroz do kraja dok ne prođem ispod velikog), kroz Kovin može i ovako i onako, i potom onaj dio cestom 134 koji mi još uvijek nije dosadio.

Ovaj puta ugođaj prolaska tim dijelom Deliblatske peščare bio mi je nekako "kaubojski" ... svjetlost pada već pod oštrim kutem (sedam je sati predveče), desna ruka na gasu, lijeva na boku, Akrapovič smireno grglja na niskih 4k RPM ... mogao bih tako do pola noći.

Je, mogao bih da se ne javlja jedan primarni osjećaj koji se zove glad. Taj se problem u Beloj Crkvi lako riješava.

 

DSC08432.JPG

 

DSC08436.JPG

 

DSC08433.JPG

 

 

I dalje nisam bio u nikakvoj žurbi ... večernja šetnjica, jutarnja šetnjica. Jutarnja je onako više inspirativna, lakše se razmišlja kamo se odvesti a da se vratim doma suhog dupeta. U proteklih manje od mjesec dana dva me puta tako opralo da već sama pomisao na treće sušenje gaća stvara laganu nervozu. Da, da ... kišnjak je skoro uvijek negdje blizu ... fora je ono kad te sastavi u pravo vrijeme i na pravom mjestu i kad imanje kišnjaka u torbi na suvozačkom sicu baš ništa ne znači.

 

DSC08437.JPG

 

DSC08438.JPG

 

DSC08439.JPG

 

 

Ako je kvašenje uistinu neophodno, postoje i bolji načini da se to riješi.

 

DSC08500.JPG

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Jutarnje tankanje odrađeno u Rumunjskoj, u mjestu Moldova Noua, na Petrom pumpi kod mog već starog poznanika Zvonka, rezultat je inspiracije za šetnjice Belom Crkvom ... ajde malo ću uz Dunav, al samo uz onaj dio koji svi inače izbjegavaju.

A izbjegavaju ili zato što ne znaju da taj dio postoji (nakon Kaluđerova zalete se na jug cestom 57 i na Dunav izbiju u Pojejeni), ili znaju ali ih frka asfalta koji pamti i Elenu i Nikolaja. Jašta, do Moldove sam se došuljao uz Neru, preko Zlatice, Prnjavora i Sokolovca :)

 

DSC08441.JPG

 

 

Uz Neru se također vidi da su česte padaline pogodovale raslinju, između ostaloga i šljivama i dudovima. Šljiva ima na tone ... koliko bi se to pekmeza moglo napeći od toliko šljiva, ihaaa.

Ono prilično usamljeno drvo, koje se prvo uoči prilikom izlaska na Dunav je crni dud (Morus nigra).

 

DSC08442.JPG

 

DSC08443.JPG

 

DSC08444.JPG

 

DSC08445.JPG

 

DSC08492.JPG

 

...

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Cesta koju spominjem, od izlaska na Dunav u mjestu Soćol iliti Sokolovac pa sve do mjesta Pojejena (izgovara se Požežena), jeste cesta 57A. Duga je 23 km ... dvadeset i tri km terora za ogibljenje motocikla, nadrealnih pejzaža još neiskvarenih turizmom, crnih kormorana koji stražare na granama koje vire iz plićaka i nemalog broja zabačenih blinkera i sličnog ribičkog oruđa.

 

DSC08496.JPG

 

DSC08459.JPG

 

DSC08461.JPG

 

DSC08462.JPG

 

DSC08463.JPG

 

...

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Pretprošle godine kad sam se motao ovim područjem, na putu prema Crnom moru, prošao sam i kroz mjesto Oravita (Oravica). Cijelo vrijeme, i prolazeći kroz mjesto, a i ponešto kasnije, kopkalo me da sam nešta ili propustio ili ozbiljno fulao. Otkud taj osjećaj?

Izazvan je cestom, bolje rečeno putem od betonskih ploča, kojim sam iz mjesta izašao na 57B i dalje na 58 prema Anjini i Karaševu. Ovaj puta sam se vratio - budući su sva ta mjesta relativno nedaleko od Bele Crkve i tamošnjeg graničnog prijelaza - da vidim šta sam to fulao.

 

DSC08477.JPG

 

DSC08478.JPG

 

DSC08480.JPG

 

DSC08481.JPG

 

DSC08482.JPG

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

OK, nije bilo teško ... bio sam fulao u skretanju. Nekam sam se bio zablenuo i otišao sam za putokazima za kamione, a njih se izvlači iz centra mjesta na spominjanu okolnu betonsku cestu. A zašto ih se izbacuje iz centra, odnosno sa "glavnoga" pravca prema Anjini i dalje prema istoku i sjeveroistoku? Zato što je "centar" specifičan i sastoji se od dvije međusobno razdvojene uske ceste, koje su dakako i jednosmjerne. Jednostavno.

Ovaj "ogranak" prema sjeveru, kakti desni, naročito je uzak tako da bi čak i neki veći automoboli prilikom prolaska ostavili malčice laka na okolnim ćoškovima. Al zato Akrap mračno dobro zvuči dok na špicu gasa polako napredujem prema širim dijelovima mjesta.

 

DSC08483.JPG

 

DSC08484.JPG

 

DSC08485.JPG

 

DSC08486.JPG

 

DSC08488.JPG

 

DSC08489.JPG

 

DSC08490.JPG

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2374 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: T100 / DB6

Nedjelja ujutro, pekara na glavnoj ulici u centru Bele Crkve. Stojim za visokim stolom, žvačem krafnu s čokoladom, i u isto vrijeme mjerkam kroasan sa pekmezom koji čeka na red. Iza leđa, od nekih dječjih autića na žetone, dopire Branko Kockica ... Na svetu postoji jedno carstvo, u njemu caruje drugarstvo. :)

Sa svih strana vise posude sa cvijećem ... pelargonije (muškatle) apsolutno dominiraju, valda u svim bojama u kojima postoje ... i još sva sila različitih vrsta cvijeća. Nije to slučajno - uz to što ima dugačku i bogatu tradiciju u cvjećarstvu, u Beloj Crkvi upravo počinje i godišnji "Karneval cvijeća". Cijeli tjedan različitih događanja - jedriličarska regata na jednom od jezera; različiti koncerti; izložbe cvijeća, slika i fotografija; književne večeri; rock svirke; te izbori različitih missica ... između ostalog i izbor najljepše beračice cvijeća. A ja taman naperio zbrisat dalje ...

 

DSC08498.JPG

 

DSC08502.JPG

 

DSC08504.JPG

 

DSC08505.JPG

 

...

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja