Jump to content

Moto Zajednica

Srbija -- Austrija -- Rumunjska ... svega ima

Recommended Posts

  • Drug član, 2244 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: 640 / 950

 

Bliski istok

 

 

4wnUaegUx7zk6GPN5hmG6lCNuDeSX5zNIx5KtijP

 

Ovdje sam još bio potpuno suh. Benzinjara na autobanu na istočnom kraju Slavonskog Broda, nešto iza jedanaest sati prije podne. Neke sitne kapljice su tek krenule u silaznu putanju, nebo ispred mene čak i nije izgledalo previše opasno a uostalom i pogled na RainAlarm je pokazao da mi je na putu tek neveliko područje označeno zelenom i svijetlije plavom bojom ... alzo, nešto kao light rain. Ma neće biti ništa strašno, hajde ... budem navukao na sebe tanku kišnu jaknicu jednom kad je pronađem na dnu tank torbe. Gorivo nisam točio ... zadnje tankanje bilo je na pumpi oko Nove Gradiške a Crna Guja imade tank od 17 litara što znači da je iduće tankanje na rasporedu tek nakon Batrovaca.

 

Oko Babine Grede bio sam mokar. Ona tanka jaknica dobro radi svoj posao - od pojasa na gore ništa nije promočilo - no mokre sam guzice i još mokrijih nogu. Ono što je još na Brodskoj benzinjari izgledalo kao lagana kišica u nastajanju, prometnulo se u opći potop s vidljivošću ne većom od 20 metara ... otprilike kao kad u rujnu/septembru fasujem magluštinu u Gorskom kotaru. Oko Županje više niti cesta nije bila mokra a u dolasku na naplatne prije Lipovca već su mi i gaće bile suhe ... je, dobar je taj polipropilenski veš, nemam zamjerki. Jedino što je ostalo potpuno mokro jest ona kartica za cestarinu, no momak u naplatnoj kućici nije se sekirao oko toga ... nešto je rukom napisao na karticu i naplatio cestarinu. Jedino me pitao gdje sam pronašao toliku kišurinu jer tu oko Lipovca od iste nije bilo ni traga ni glasa.

 

Na prvoj benzinjari iza Batrovaca - sada je to Shell - stajem, napajam Crnu Guju i javljam svom domaćinu u Beogradu da nisam daleko. Rukavice su još onako malo vlažnjikave ali nisam raspoložen dizati sjedište i izvlačiti par suhih rukavica ... ovima ionako treba još 10 km luftanja i budu full suhe.
Desetak km kasnije, ako i toliko, bile su opet full mokre. Novi prolom oblaka, još gori od onog od prije sat vremena, opet me nakvasio. Kišurina je padala tolikom silinom da su automobili stajali u zaustavnoj traci, no ja sam vidio tablu na kojoj se spominjalo 5 km do iduće benzinjare - OMV, na kojem sam već tankao u ranijim prolascima - pa sam maksimalno izoštrio senzore i izdržao do tamo.

Skrećem desno na benzinjaru, jedva da išta vidim - čak sam zadnjih nekoliko km vozio s otvorenim vizirom jer drugačije nije išlo - i skoro me s motora sruši plimni val kojega sam podigao prolazeći kroz jezero koje se tu stvorilo. Divota jedna ... sada znadem kako to izgleda kada ti netko istrese barem 20 litara vode u kacigu s podignutim vizirom. A i nove fensi Sidi tihotapke bile su kao uronjene u bazen ... em što su prošle kroz jezero, em što se sva vodurina s hlača istovarila u njih. Nekako se uparkiram ispred ulaza, sve s mene se cijedi a ovi koji su ranije stigli bježeći od kiše gledaju me kao da sam s neba pao. Vjerojatno sam taman tako i izgledao.

 

Trebalo mi je neko vrijeme da sa sebe zgulim rukavice i da javim u BG da moguće budem malčice kasnio jerbo sam zaglavio na benzinjari opkoljenoj vodurinom ... a stigao sam uočiti da je dubina onog jezera kroz koje sam proletio na ulazu debelo preko osovina. Niti petnaest minuta kasnije vodurina s neba postala je lagana ljetna kišica i ja sam se ubacio nazad na cestu koja je nakon dvije-tri minute bila potpuno suha. Devedeset je km do Beograda, imam pun tank goriva i lagano se sušim na vrućem ljetnom suncu.
Ja sam se koliko-toliko i osušio do naplatnih kućica, no kartica za cestarinu i 200 dinara koje sam još na ulazu pripremio nisu dosegli to stanje. Pružam sve to u mokrim rukavicama momku u naplatnoj kućici uz prigušeni "Čuj, možda je ovo malčice mokro", a on koluta očima i hvata se za glavu. Pitam ga jel' mu dobro ...

 

E sad, ne znam jel me zayebava ili je problem stvarno u tome što on baš mora ugurati tu karticu u nekakav uređaj kako bi mogao otvoriti rampu i naplatiti cestarinu. Gledao sam danas proceduru kako to rade nešto zapadnije, i uopće nije bilo bitno što je kartica mokra. Alzo, ovaj momak je najprije sušio karticu iznad rešoa na kojem inače kuha kavu, pa ju je probao ugurati kam treba. Nije prošlo. Pa je izašao van i okretao karticu prema Suncu nebi li je osušio ... usput je i zatvorio traku da se ne nakupljaju iza mene. Pa je probao i nije prošlo. Onda je opet skakutao s tom karticom samo s druge strane naplatnih, mahao njome i ovako i onako ... pa je na kraju ipak nekako uspio nagovoriti je da bude pročitana. Ja sam za to vrijeme stajao i sušio rukavice na rešetkama oko zadnjeg cilindra ... veliki V2 fino grije. Možda u tome i jest tajna u brzom sušenju oko yaya, a ne u šmensi baselayer gaćama.

 

Desetak minuta kasnije nalazim se sa svojim frendićem i domaćinom na NIS pumpi i nimalo lagano - samo pratimo promet, ništa drugo - otperjamo prema Ušću, motore zaključavamo u garažu na dva dana i sada stvarno lagano otcipelarimo u bazu. Raspakiravanje, sve na balkon na sušenje i luftanje, "lekić" od domaće šljive, tuširanje i preoblačenje u nešto prikladno popodnevnim vanjskim temperaturama, kebab u "dolini gladnih" i eto nas u stanju Ready to Race, kako i priliči Pravim Kateemdžijama.
Ovo RediTuRejs ne treba shvatiti bukvalno ... na programu je dva dana šetnje po Beogradu - možda koja stanica busom tu i tamo - no od vožnje motorima ništa. Na stranu to što je vrućina preko svake mjere, jednostavno želim na miru obići neke dijelove grada iz mog ranijeg života, sjesti u neke zanimljive kafiće, vidjeti štogod iz drugog ugla i konačno ... da možemo na miru razgovarati. A šetnja uz Dunav, splavove, ušće, Savu ... idealno je mjesto za početak. Nevjerojatno koliko se vremena može potrošiti šetajući uz rijeke.

 

R-yRXDT4HjTiQh4IGM4mLsYCwuiqXb5GT6FrLBye

 

0aqa96yYCN1itB2m8IAAGNPAGx1Iq4dPfZXSDYgw

 

qZdbddSQ-MRxj0MRwgkdlAOe_OALHdPKazd_W3X3

 

 

...

 

 

  • Sviđa mi se 4

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • Drug član, 2244 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: 640 / 950

...

 

KmQDGnFqrScFsBQldbOPJsZCw2Ny7lWdFA2-FJgq

 


Korak po korak i eto nas ispod nove Gazele ... dalje ne možemo sve i da hoćemo jer puta više nema. Okrećemo nazad istom rutom, s tim da se držimo što bliže obali, iako je to - zbog nanosa od nedavnih visokih vodostaja - ponekad i malo teže. Ili barem malo zamazanije. Za divno čudo, sve do povratka negdje oko Mad Maxa, komarci su nas ignorirali. A kada su nas skužili, morali smo zadnju stanicu otprašiti autobusom.
Potjerani potrebom za hranom još smo jednom prošetali dolinom gladnih ... do prve samoposluge po tamno Nikšićko i do kineskog fast fooda. Dva sata kasnije spavali smo kao bebe.

 

8wGhCDqKbPXEDs2BAXf9E-ToFNRVC1ZXF63yaZf9

 

Xi9PyEMUK6DMe0pdl_AtSq7FlmsHRoCmri6GU_3I

 

BhLnwJj0vmN3TaGYfxCGZ3c7q4EAfZT-jrOlpvXJ

 


...

 

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • Drug član, 2244 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: 640 / 950

...

 

Kosančićev venac s pogledom na Savu, Dorćol uzduž i poprijeko, od Terazija do Slavije, Bulevarom uz Tašmajdan ... svašta je novoga, nekih klasika više nema - nažalost, i SKC i Akademija su zatvoreni - a neki moderni "klasici" su pronašli svoje mjesto pri kraju Knez Mihailove. Da, mislim na Starbaks, a red na blagajni je obavezan i nezaobilazan.
Naravno, prošli smo Skadarlijom ali nismo tražili ni Tri Šešira niti Ima Dana ... tražili smo neku drugu vrstu energetske infuzije, tu negdje nedaleko, mislim da je u Cara Dušana.

 


6PWyCpi2nF3zXeC_HAignBE_GF2vHYcY_ftjuJLv

 

oUgY0NxLQONAjScTiHhvB9THSyG6AH1WdJpaDWU3

 

JdEjjJkHuqbJbT7rTgHnrEc71wgQlQRpevGsFGt_

 

sVivyY1NDK-9AxmK2cuTIKeCiU7DiAdAHtClVypH

 


...

 

 

  • Sviđa mi se 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • Drug član, 2244 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: 640 / 950

...

 

n4LMizjnzWyT7tppMzZMJOXggOqIY7TtudhXl2oG

 

U1Pk_UDJ54vgMkndNq-3xZEPAsyTRdN7G5sVdr8h

 

 

Slastičarna, nepromijenjena još od ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća ... nije za duže zadržavanje već je više tipa "smaži i zbriši". A u slastičarni staklena vitrina i dvije mješalice za sokove. U vitrini tulumbe i krempite, u lijevoj mješalici moj "napitak od interesa". Boza, tako se zove taj fini bezalkoholni napitak ... orijentalnog je porijekla a baza mu je fermentirano kukuruzno brašno. Izgleda otprilike kao blatna voda, no ima vrlo specifičan slatkasti okus i genijalno je rješenje za ljetne žege. Boza mora biti rashlađena ali bez leda.

U desnoj mješalici je špricer ... nije vino sa soda vodom već miks boze i limunade. Kaže moj BG domaćin da špricer diže iz mrtvih. Uglavnom on špricer ja bozu - uz tulumbe, naravno - i možemo dalje. Vrijeme je za sjesti i predahnuti, gledati prolaznike na ulici i srediti nagomilane utiske. Ali ne idemo bilo kuda ... točno znadem kamo idemo.


tARrINmr5t30J1k6wNjRSSVBGcbIXgwo9NEZcbi5

 


Iako je obližnja ulica Strahinjića Bana nakrcana dobrim kafićima, moj izbor je povratak skoro kilometar nazad prema centru ... ulica je Dositejeva, mjesto je kafić Teatar, neodoljivi mali kafić u uskoj i strmoj ulici sa stražnje strane Narodnog pozorišta. Očito je da i ime kafića nije slučajno odabrano. Fantastična lokacija, odlična hladovina, crni čaj s mlijekom i plava konobarica u žutim čarapicama ... ne treba nikuda žuriti.


-QBfFGohgYEkjsX0X2jTzuvKbXHymNN3gYBPL-z7

 


...

 

 

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • Drug član, 2244 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: 640 / 950

...

 

SEg8TFf6u2pm1pewwMA1AAFsD04aObO3hpRR9d5U

 

aGLdbqh3i2_3Tu3-6Z56zcAk0UvFebs2HSnkNiuu

 


Kad smo odlučili da je dosta mirovanja krenuli smo nazad manje-više istim putem ... uz raskopani trg u renoviranju, malo Čika-Ljubinom, malo Knez Mihailovom, uz Starbaks i uz Akademiju koje više nema opet izlazimo na Kosančićev venac. Vrućina je saharska ali ipak prelazimo pješice preko Brankovog mosta - tek da imamo bolji pogled na usidrene riječne kruzere - a onda kuhani i pečeni uskačemo u autobus na dodatno dinstanje u vlastitom soku.


f-5SW0Li9_sDtpFgOWmcO4X06TUWOrFwawqPfghZ

 

0GvTvU6FAFfxCyGP_kQCm3rOYc2fHuGt9WCnB_rD

 


...

 

 

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • Drug član, 2244 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: 640 / 950

...

 

qsOQoYREhHkmSqyNblR0xzKDO16zG5vMPKzHbTT6

 

M4TQgZyNdd9V0ZtNflmXJktEoXUxo9Jt335dmxK9

 

hRxrB-KzvbtF6E8wUILHmH4qGo58RGrtv9gr55qo

 


Kasni ručak rješavamo grčkom hranom u dolini gladnih i odjednom postajemo svjesni da od večernjih švrljanja po gradu ne bude ništa ... klimatizirani stan jednoglasno pobjeđuje. Sutra ujutro na rasporedu je pakovanje i još jedan korak dalje na istok.


yBrBiK4-E5qQKWGX1U-FHW2L_tPiI0wF4RQl_f4R

 


...

 

 

  • Hvala 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • Drug član, 2244 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: 640 / 950

...

 

IDh40WTc_1LL9ZNHGPKKeZnvcDQoy6fuqhf4mVw_

 


Korak dalje na istok počeo je korakom - zapravo šetnjicom - do garaže. Neobavezno, opušteno, bez žurbe i bez ikakvih naznaka nervoze ... kao da sam znao da današnja kilometraža neće biti neka naročita, kvantitativno gledano. Cilj je bio dokopati se Bele Crkve, prijaviti se u bazni kamp - Vila Marija, standardno - te momentalno otprašiti do Kaluđerova i napraviti kraći đir uz rumunjsku stranu Dunava. Ili možda preko Oravițe kroz šumu do Anine ... dan je dugačak, svuda stignem a do Bele Crkve jedva da ima stotinjak km.

 

No, da bih došao do BC najprije moram izaći iz BG. Od raznih načina da izađem iz BG ja sam si već u dolasku zafitiljio da će odlazak biti kroz Terazijski tunel i preko Pančevačkog mosta ... i tako je i bilo. Imao sam i pratnju do Pančevačkog puta a potom svatko na svoju stranu. Srijeda je, ranije prijepodne, gužve nikakve nema čak niti kroz Pančevo, a dalje od Pančeva na istok još i manje. Dva višekilometarska ravniša i dva rotora kasnije eto me u Kovinu kako na Lukoilu napajam žedne, a još samo koju minuticu kasnije već prolazim kroz najjužnije dijelove Deliblatske peščare. Koliko god puta prošao tim krajevima i tom cestom (134), još uvijek mi nije dosadilo.

 

Kako sam oko pola dvanaest ušao u dvorište Vile Marije i Crnu Guju uparkirao u hladovinu pod drvetom, situacija se izmaknula kontroli. Razlog je neobično jednostavan ... skinuo sam jaknu, sjeo na stolac uz ulazna vrata i dignuo noge na klupicu. Momentalno mi je palo na pamet da nisam ni u kakvoj žurbi, da nemam obavezu sad još po ovom užarenom danu voziti do Rumunjske, da sam zapravo lagano glađuhan i da bi mi pasalo nešto "na kašiku" te da bi kasnije popodne - iza sedam, kad ova vrelina popusti - mogao napraviti mali đir do Dunava, tu odmah kod Banatske Palanke, ma nema 10 minuta do tamo.

 

NvewQd77iOtzzRKVfir6li5LPZEtOz0mCw95_bEg

 


Tako je nekako sve i bilo ... počelo je gulašićem na standardnoj lokaciji za prehranu - restoran Klub, po tko zna koji put - a onda kasnije iza sedam, kako je u hladovini bilo i zamišljeno, otputio sam se na mali đir do Dunava u Banatsku Pananku, gdje je pristanište "Ramske skele" kojom sam se do sada nekoliko puta s guštom prebacivao s jedne na drugu stranu Dunava. Zapravo, pravi razlog đira do Banatske Palanke - "deset kuća a šest ribljih restorana", kako to mjesto naziva moj belocrkvanski domaćin Dragan - jest provjeriti red vožnje spomenute Ramske skele. Kako i zašto ... nisam li spominjao rumunjski đir uz Dunav, prije ili kasnije?


...

 

 

  • Sviđa mi se 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • Drug član, 2244 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: 640 / 950

...

 

Jesam ja spominjao i Rumunjsku i Dunav, no tog popodneva javio mi se jedan kolega iz Mladenovca s informacijom da se upravo vratio s puta i da bi bilo zgodno naći se u Mladenovcu sutradan i odvoziti neku zanimljivu lokalnu cestu ... na Rudnik, recimo. Prijedlog je prihvaćen, pa ja već kombiniram kako doći do Mladenovca. Ideja o skeli od Palanke do Rama, prolasku kroz Požarevac i na kraju lokalnim cestama do Mladenovca nije prošla ... skela s ove strane kreće tek u 10 sati, a uobičajeno je da u polasku kasni - takva su sva moja dosadašnja iskustva - što znači da bih u Mladenovac stigao debelo iza podne, po najvećoj vrelini. Ništa ... budem ja sutra ujutro nazad do Kovina, preko mosta u Smederevo i otamo hvatam lokalnu cestu 155 skroz do Mladenovca. Koliko se sjećam, tom sam cestom već vozio prije 6-7 godina ali u kontra smjeru. Ostala mi je u dobrom sjećanju i veselim se ponovnom prolasku.


WXWmV8YcrCcmiXEvd0lFf8MfrGOfYm-x5phs9KHR

 


Cesta od Smedereva do Mladenovca još uvijek je zanimljiva cesta. Asfalt jest možda malo lošiji, moguće da imade i nešto više pijeska tu i tamo, no pogled s ceste nije se bitno promijenio ... i dalje je dobar. Vozim se preko brda i uživam. Gužve Smedereva se više i ne sjećam ... bilo je to davno, ima već petnaestak minuta.
Noć prije gledao sam malo po karti i sjećam se da nakon prelaska autobana A1 Mladenovac baš i nije daleko ... dvadesetak km, teško da ima više. Prolazim prvo naselje uzbrdo, na križanju na vrhu brda skrećem lijevo, prolazim još jedno naselje, spuštam se nizbrdo, na rotoru skrećem desno i ulazim u neko veće mjesto ... nigdje Mladenovca. Nikakve table ili putokaza ... da nisam krivo skrenuo negdje? Idem dalje ... prolazim pored nečega što je najvjerojatnije pijac, ima tu i određene gužve i jačeg muvinga, cesta me vodi lijevo, vidim zgodnu stariju kuću s dvorištem pretvorenu u kafić, nastavljam dalje niz ulicu a crvić sumnje polako se budi. Na benzinjari na izlazu iz mjesta stajem i dvije ljupke dame u crvenim kombinezonima priupitam jeli možda ovo mjesto iz kojega izlazim kojim slučajem Mladenovac?

 

Rekle su mi ono što sam već i sam skontao pa se lijepo polukružno okrećem, vraćam se do kafića koji mi je privukao pažnju pet minuta ranije, Crnu Guju parkiram na stazu pod drvo, skidam kacigu i rukavice, naručujem osvježenje i šaljem poruku kolegi ... cafe Istorija. Desetak minuta kasnije stiže Dragan, moj mladenovački domaćin, na svom plavom autobusu benđi. Temeljni raspored vrlo brzo dogovaramo ... motoriće budemo ostavili doma u garaži i autom se selimo na bazene negdje na Kosmaju. Nazad se vraćamo oko šest popodne kad malo posustane vrućina, uzimamo motoriće i vozimo se na Rudnik.
Ugodne razgovore uz bazen zamijenila je još ugodnija predvečernja vožnja na Rudnik - pojačana palačinkama u Koti 555 - no vrhunac dana nekako mi je ipak vožnja s Rudnika nazad do Mladenovca ... odličan tajming u kombinaciji s odličnim asfaltom i skoro bez ikakvog prometa. Bilo je prošlo pola deset kada smo motoriće uparkiravali nazad u garažu.


VwLYpnOy1B8WpHaVsbfD4rVOoSuwL6k-NGET4ngD

 

ZPmV_misCRHhOzclK3AzNwHB571ereXEuq0GBs4r

 


Kiša koja je po noći padala i oblaci koji se još nisu stigli razići učinili su da je jutro bilo puno ugodnije nego zadnjih nekoliko ... ili je razlog tome ipak opušteni spavanac i jutarnja kafca iz emajliranog lončića. Ovako ili onako, prekrasno jutro u Mladenovcu. Kada se u priču ubaci šetnja do centra, malo povijesti, pogačice sa sirom i domaći jogurt, cijeli moj mladenovački izlet dobija još jednu topliju nijansu.


oUk_L1nplHfpjYqZejxElzZE4_xBhj2jrLViJ4zX

 


...

 

 

  • Sviđa mi se 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • Drug član, 2244 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: 640 / 950

...

 

Kamo dalje iz Mladenovca bilo je pitanje koje mi se motalo po glavi dio jučerašnjeg dana, pa čak i neposredno prije kretanja iz dvorišta mog mladenovačkog kolege. Bio sam siguran jedino da se ne budem vraćao za BC kako bih otišao na rumunjski dunavski đir ... budem to ostavio za neku drugu priliku koja će svakako iskrsnuti u narednim mjesecima. Realna opcija bila je i da se vratim u BG pa da skupa s beogradskim kolegom biciklima kruzamo uz Savu do Ade ... tamo je za vikend Red Bull Flugtag. Moguće je da će biti zanimljivo, no posve je izvjesno da će biti neugodno vruće. Flugtag počinje u nedjelju u tri popodne, u doba najveće žege ... a mi na biciklima. I da ne moram u nedjelju predvečer biti doma u ZG, to bi bilo teže izvedivo ... ovako, to je odlična ideja no od realizacije ne bude ništa.

 

Alzo, ne budem ovamo i ne budem onamo, no znadem sasvim sigurno kojim pravcem krećem ... idem ja lijepo preko Kosmaja, spustit ću se na Sopot kao i prošli puta, a potom budem usvojio Draganov prijedlog da produžim do Ralje i preko Avale se dokopam Beograda. Na Avali nisam bio još od prošlog stoljeća, a nije da nisam pokušao ... nekom prilikom vraćajući se iz Smedereva za BG cestom preko Grocke, fulao sam skretanje za Avalu i završio na beogradskoj obilaznici koja je bila najvećim dijelom raskopana a u tunelima nije bilo rasvjete.

 

Kako god, lijepo sam se sada provozao preko Kosmaja, lagano se spustio do Sopota - i ovaj puta ne mogu ne spomenuti koliko ova cesta i scenografija nalikuju Sljemenu - prošao kroz Ralju i nakon kraćeg vremena već sam izdaleka vidio moj idući cilj ... ono brdo s velikim teve tornjem. Prilazna cesta od podnožja brda skroz do tornja je jednosmjerna, odlične je konfiguracije, a kada bi se tek malčice dotjerala metlom i partvišem, bila bi vrhunska staza za kraću brdsku utrku na štopericu.

 


ZO8FezGa55BPDCU8tbjtpnLP9aM9LK4chf5Ey27u

 

x9XWk2UrSNu6jyONBp2x_K5_PXIi_5xuRbzxrwee

 

MPhj81Ve6S91PE-cKUx8vadAhJzjGtaZ02yf2_3P

 

hRcSKwEc8Mm7r1ubiC-9gRERtHeVwRRDltw4KFKv

 


...

 

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • Drug član, 2244 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: 640 / 950

...

 

fPhyhYR1Qa1gyZfhyGsew2Hr-6KkDQYWKVa6kBkX

 


Planovi su tu da se mijenjaju, i u tom svjetlu nastavljam dalje. Od ideje o prolasku kroz BG odustao sam negdje na Trošarini, videći da nije petak samo meni već i tisućama drugih koji su baš sada - po dobrom običaju petkom malo ranije - nakanili autom s posla doći doma. Popijem malo vode iz bočice zaostale u tank torbi, okrenem polukružno, prođem Jajince i u Rakovici se prebacim na ranije spomenutu južnu beogradsku obilaznicu ... kroz sva tri tunela, mostom preko Save, evo začas i naplatnih kućica u Šimanovcima.

 

Na prvom OMV-u stajem i tankam, i jasno mi je da ovako dalje neće ići. OK, idem doma, vruće je, no to ne znači d ne mogu nekako bolje iskorititi ostatak ovog dana ... budem se skinuo s autobana i idem lokalnim cestama dok mi se bude dalo. Tako sam i napravio.
Šid, mali prijelaz kod Tovarnika - ima i tamo gomila kamiona - i preko Orolika do Vinkovaca. Prolazeći kroz Vinkovce odlučio sam ne ići preko Cerne na Babinu Gredu - bio sam tom rutom mjesec dana ranije ali na 640 - već se Slavonskog Broda budem dohvatio dijagonalno preko Vrpolja. Tamo ima dio puta kroz šumu pa bi moglo biti malčice ugodnije. Na toj cesti u selu Sapci nalazi se i jedna od novopostavljenih kamera s radarom ... okrenuta je prema Vrpolju.

 

IF3ym99tqekMj_CkGV-wgcshtccB7jfqCoSTvOpo

 


Komad ceste od Broda do Lužana odvozio sam po nasipu uz Savu - uz nekadašnje kupalište Migalovci - i to mi se jako dopalo pa sam ubrzo od sela Vrbova iza Nove Kapele opet skrenuo do Save ... preko Komarnice i Štivice crvenom cestom do Davora i uz nasip do Orubice. Tu sam samom sebi priznao da sam možda malo umoran i kod Nove Gradiške izlazim opet na autoban ... još je samo 130 km između mene i garaže.

 

OdyNOQET5D81zq4uFA5JqhcaAlxwBYJ2SkjEaUbw

 

F_6KIeYWZPP7rwdfhsgI_hGgWRl5KUwPgurg2Wpg

 


...

 

 

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • Drug član, 2244 postova
  • Lokacija: Zagreb
  • Motocikl: 640 / 950

...

 

IczNGOKRtbcg90u4ybFZJ5xxBLK96D0uWjD4T03-

 

_6rBXKGd3mjSXaNocKEYyPEeihcQk7ADLRfKiM0H

 

0WTmYjmAh57coxioRo_FFX9StkiraQybsIhrhBVU

 


Pet dana, 1320 kilometara na austrijskom V2 s fergazerima, odlično društvo, ugodni razgovori, dobre šetnje i dobre vožnje ... neka bude toga i dalje.


8)

 

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Napravite nalog ili se ulogujte da biste postavili komentar

Morate biti član zajednice da biste mogli ostaviti svoj komentar.

Pridružite se!

Napravite svoj nalog u našoj zajednici. Vrlo je lako!

Registrujte novi nalog

Ulogujte se

Imate nalog? Ulogujte se ovde.

Ulogujte se odmah

  • Aktivni korisnici   0 članova

    Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.



×

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja