Jump to content

Moto Zajednica

Zlatibor u tri dana

Recommended Posts

  • Svrati ponekad, 191 postova
  • Lokacija: Niš
  • Motocikl: Suzuki Intruder M800 K5

Dugo već razmišljam da napišem putopis, ali nikako da skupim vremena i hrabrosti da se upustim u pisanje, jer sam uvek imao problema pri pisanju sastava. Kad bi moja profesorka srpskog jezika videla da pišem ovako nešto verovatno bi se već na prvoj rečenici obesila da se spasi daljeg mučenja.

 

Najpre da napravim mali uvod pošto mi je ovo kao što sam već napisao prvi putopis. Motore vozim desetak godina, ali prave ture sam počeo davozim zadnjih par godina. Društvo na svim putovanjima mi je pobratim Miloš inače muzičar po profesiji, pa zbog toga imamo večiti problem oko dogovaranja termina za vožnju. Njemu uglavnom odgovara preko nedelje, a meni je to nemoguća misija jer radim kod privatnika pa su mi vikend vožnje jedina solucija i to po mogućstvu da ne radim u subotu, ali se na kraju ipak nekako uklopimo.

 

Da pređem na stvar. Unazad nekoliko meseci planiramo da odemodo CG na more preko Zlatibora, ali od tog plana se ostvario samo Zlatibor, naime meni su na poslu dali samo dva slobodna dana, tako da imamo naraspolaganju 15,16,17 i eventualno 18 avgust. Složićete se da je za put do mora to malo, ma da neke kolege za to vreme odu i do Dubrovnika i to na 50 cm3, ali jbg. kasno sam video taj putopis možda bi prelomili da ipak odemo i do mora. Ovako smo ipak imali više vremena da se posvetimo svakoj lokaciji koju smo obišli.

 

Dogovor pada da krenemo ujutru 15. avgusta oko 4 i 30. Veče pred polazak pakujemo stvari spremamo motore, ali nas brine vetar koji sve jače duva. Proveravamo vremensku prognozu koja kaže da naredna tri dana postoji mogućnost za kišu i grmljavinu. Tu malo psujemo sudbinu, celo leto izgoresmo, i jedina tri dana kad planiramo malo da jašemo ono kiša, ali šta ćeš nema nazad. Budim se u 4h zovem Mišu i kažem mu da sam kod njega u 4h i 30 na šta on kaže da malo zakasnim, da ipak stignem oko 4h i 40. Ja ispoštujem taj dogovor kod njega sam na vreme, ali opet malo kasnimo krećemo oko 10 do 5h. Na izlazu iz Niša, slučajno ga pitam da li je poneo pasoš na šta on počinje da psuje i kaže moramo da se vratimo, zaboravio ga na klaviru J. Ajde rekoda nas ne bije maler ja ću da te sačekam, a ti brzinski pali do kuće i vraćaj se što pre.Tako mi napuštamo Niš oko 5h i 5. Lagano peglamo starim putem, prolazimo kroz Aleksinac gde nas čekaju radovi na putu i dobrih 700-800 metra vozimo po dzombama i prašini. Posle oga uglavnom vozimo dobrim putem i tako stižemo do Kruševca gde pravimo kraću pauzu za par fotki pored crkve Svetog Đorđa.

 

wpk7.jpg

 

 

 

Krećemo dalje, put prema Kraljevu je dobar i tu lagano vozimo oko 90 km/h. Inače nama je putna brzina oko 80-90, obojica vozimo skutere od 250 kubika tako da nam je to neka optimalna brzina, mada nama i ne treba više.

 

Negde oko Trstenika počinje lagana kišica, ništa strašno, ali nas brine što se sa svih strana oblači i sve se čini da će opasan pljusak. Tako stižemo do Žiče. Na svu sreću nismo mnogo pokisli. 7 je sati i taman stižemo na jutarnju molitvu. Palimo sveće za zdravlje i molimo se da nam put prođe bez problema. Tu slikamo još nekoliko slika i sedamo nedaleko od manastira da se malo okrepimo. Pobratimova žena umesila pitu, prste da pojedeš. Lagano obrišemo jedno dvadeset parčeta pite i kilo jogurta. I dalje gledamo u nebo, a ono tmurno kao da će gole žene da padaju. Kontamo da nam se ne piše dobro ako ne nabavimo kišna odela. Tu se ja setim lika iz Kraljeva koji prodaje moto opremu i da u ponudi ima neko kišno odelo za 900 dinara, koje inače u Nišu košta 1500. Razmišljamo se da li da ga zovemo pošto je tek prošlo 8 sati. Ipak ga pozovem, čovek kaže nema nikakvih problema, čekaće nas kod Tempa za 15 minuta. Mi tu brže bolje opalimo još neku sliku i cepamo ka Tempu koji se nalazi na izlazu iz Kraljeva prema Mrčajevcima (još nam je i usput).

 

8bzv.jpg

 

 

 

aj5k.jpg

 

 

 

b1xf.jpg

 

 

 

 

Ispred tempa nas je već čekao lik sa kišnim odelima. U pitanju lafčina iz Kraljeva koga verovatno većina sa foruma zna „Alabaj“. Još se nismo ni upoznali, a on nas zove na piće u obližnjem kafiću. Posedimo sa njim dobrih sat i po, ispričamo se o motorima i opremi koju prodaje. Na kraju probamo da li su nam taman kišna odela, meni doneo 3XL i opet mi donji deo tesan, jbg. utovio sam se kao prase. Pobratimu doneo 2XL njemu naravno veliko, čovek maneken. I tako mi srećni krenemo dalje, ali neda đavo, posle par kilometara počinje pljusak, na šta će moj pobratim, jel sam ti reko da odma obučemo odela sad opet moramo da stajemo i tako dalje. Sva sreća pa ubrzo nailazimo na neku pumpu gde oblačimo nova kišna odela i konstatujemo kako su nam ovih 900 dinara što smo dali za njih jedna od najboljih investicija u zadnje vreme. Od pumpera tražimo kese koje navlačimo preko patika i tako opremljeni krećemo prema Čačku i dalje ka Zlatiboru.

 

 

 

fvwk.jpg

 

 

 

h5p5.jpg

 

 

 

yz4m.jpg

 

 

 

Uglavnom vozimo po jakom pljusku, šleperi prave talase od nekoliko metara, opšta ludnica. Do sada nikad nismo vozili po ovakvom vremenu, pa se malo brinemo za interkome, da li će da izdrže toliku količinu vode, ali na svu sreću dobro su podneli, malo se javljao eho, ali je bitno da smo imali vezu sve vreme. U Čačku stajemo na pumpu da dosipamo gorivo, do tada smo prešli oko 195 km od Niša. U moj motor staje 7,2 litra što je potrošnja od oko 3,7L/100km. Pobratimov kinez koji inače uvek trošio manje sada pada na testu i troši oko 4L/100km.U nastavku i dalje vozimo po kiši, gužva je velika jer veći deo Srbije ovaj deo puta koristi za odlazak do CG. Kiša prestaje tek oko Užica, ali iz preventive ne skidamo kišna odela. Na Zlatibor stižemo oko pola 1, ovde kao da je druga država nije palo ni kap kiše. Lagano nalazimo apartman koji smo ranije rezervisali. Posle raspakovanja motora, krkamo nešto na brzinu i bacamo se na spavanje od par sati, da malo odmorimo za popodnevni nastavak vožnje i obilazak Zlatibora.

 

 

 

pboo.jpg

 

 

 

q8dd.jpg

 

 

 

xoif.jpg

 

 

 

w241.jpg

 

 

 

4ka2.jpg

 

 

 

 

Ja kako sam krenuo ima da napišem roman.

 

Nastavak uskoro….

  • Podržavam 6

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 231 postova
  • Lokacija: Šabac/Beograd, Srbija
  • Motocikl: Nekad bilo: V-Strom 1000 2014, Fazer 600 S2 '09, V-Strom 650 '05, CBR 600RR '06; Suzuki GS 500F '04, Kymco Agility Sport 50

Pusti ti ucetiljuci, samo pisi! :) Dobar ti je prvenac. 0takoje.gif

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 191 postova
  • Lokacija: Niš
  • Motocikl: Suzuki Intruder M800 K5

Pozdrav , sreli smo se na granici pa posle ispred drvengrada :)

 

Pozdrav druže, tako je. Nas Bosanci ne pustiše bez zelenog kartona, jbg. A i u drvengrad nismo ušli po vašem mišljenju i hvala vam na tome, kasnije sam pričao i sa drugim ljudima i kažu da je čisto bacanje para. Pozdrav.

 

 

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 60 postova
  • Lokacija: Nis
  • Motocikl: Suzuki Burgman 400
:Mina: Lepo, lepo...nema mnogo putopisa maxi skuterasa (izgleda ovi od 50 ccm najvise putuju :jee: ), tako da je uvek osvezenje ispratiti neki novi... :takoje:
  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 191 postova
  • Lokacija: Niš
  • Motocikl: Suzuki Intruder M800 K5

Budimo se jedva oko 16 i 30, opio nas zlatiborski vazduh,čini mi se da smo mogli da nastavimo do jutra. Krećemo lagano prema Sirogojnu,usput pravimo par slika.

 

 

 

x0bc.jpg

 

 

 

iwzh.jpg

 

 

 

Put do Sirogojna je većim delo nov, tako da uživamo u vožnji i prelepim oblinama Zlatibora. Ubrzo stižemo do raskrsnice gde se put račva, levo je novi put za Sirogojno a desno stari, ali ako krenemo starim putem možemo da obiđemo i vodopad Gostilje. Odlučujemo da krenemo tim putem da vidimo i vodopad, ali se posle nekih 500 metara ipak vraćamo jer je put katastrofa tj. nije za skutere. Da smo bili na nekom enduru prošli bi bez problema, ovako ipak pratimo novi put i njime stižemo do Sirogojna.

 

Ulazimo u samo etno selo i sa uživanjem ga obilazimo.

 

47bx.jpg

 

 

 

pebx.jpg

 

 

 

Cena ulaznice je 150 dinara, što je korektna cena, kasnije smo shvatili da se sve u ovoj našoj državici plaća. O tome nešto kasnije.

 

Pošto se u Sirogojnu nismo mnogo zadržali tj. još uvek je dan u povratku odlučujemo da se popnemo do spomenika na Zlatiboru. Ja sam insistirao da to uradimo peške, ali zbog mog pobratima to ipak radimo motorima. Vozeći po stazi za pešake, osećam se ko gov.. . Svi nas gledaju kao da nismo normalni i ne greše mnogo u tome. Nekako izlazimo na vrh i slikamo se opet naravno, šta bi drugo.

 

 

 

0ox2.jpg

 

 

 

0di4.jpg

 

 

 

era4.jpg

 

 

 

Spuštamo se malo na šetalište i tu slikamo par slika, gledamo lepe cice, naravno samo gledamo jer smo mi srećno oženjeni. J Već oko 22h se bacamo u krevet, jer je sutra glavni dan i imamo dosta toga da obiđemo.

 

 

 

2wyd.jpg

 

 

kcru.jpg

 

 

 

Nastaviće se ….

  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 2 postova
  • Lokacija: Nis
  • Motocikl: Suzuki Burgman 250

<p>Pa naravno, ti si insistirao da malo pesacimo uzbrdo, jbg, sta je to za tebe,u punoj si formi, redovno treniras, al' pobratim zajeb'o stvar...</p><p>I nisi mogao bez onoga "srecno ozenjeni" ?! Hahahahaha...

 

</p><p>Bravo pobratime, sve je tako... :jee: 

</p>

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 191 postova
  • Lokacija: Niš
  • Motocikl: Suzuki Intruder M800 K5

Drugari moram da vam se izvinim što još ovuk ne objavljum ostatak putopisa, ali sam stvarno u frci na poslu, radi se do kasno. Biće za neki dan. Pozdrav.

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 191 postova
  • Lokacija: Niš
  • Motocikl: Suzuki Intruder M800 K5

Idemo dalje, danas nam je drugi dan na Zlatiboru. U planu imamo da obiđemo Mokru Goru, Drvengrad, Višegrad i ako stignemo Taru. Mnogo toga je pred nama. Budimo se oko 8h, doručkujemo i jašemo makine.

 

6vww.jpg

 

 

mbng.jpg

 

 

Do Mokre Gore imamo oko 40km. Vozimo dobrim putem, punim odličnih krivina, skuteri samo predu.

 

Stajemo da slikamo Drvengrad, i mom pobratimu pada skuter sa štendera, hteo čovek da se nasloni na kofer da bude bolja slika i motor leže kao mlada prvo veče. Srećom nije se mnogo oštetio, par ogrebotina i malo naprso prednji migavac.

 

Pošto smo Drvengrad planirali da obiđemo na kraju dana, ne skrećemo nego nastavljamo pravo prema Mokroj Gori da kupimo karte za voz.

 

pjgi.jpg

 

lgq8.jpg

 

 

lqai.jpg

 

 

lqai.jpg

 

 

bfqy.jpg

 

 

4ks6.jpg

 

 

rpop.jpg

 

 

mmlv.jpg

 

 

zqjc.jpg

 

 

ppi5.jpg

 

 

swu8.jpg

 

 

 

A da, zaboravio sam da napišem da smo pre MokreGore krenuli u Bosnu do Višegrada, ali nas bosanci vratili jer nismo imali zelene kartone. Pokušali smo da ih navatamo na foru da se brzo vraćamo ali nedaju. Jbg. bili smo tako blizu. Nego to nam je samo dalo novu ideju o obilasku Bosne dogodine tako da ko zna zašto je to dobro.

 

Da se vratim na Mokru Goru. Vožnja Šarganskom osmicom je na mene ostavila lep utisak. Nije da sam baš bio oduševljen, prosto smislili ljudi foru da turistima uzimaju pare. Mnogo je lepše kada se planina obilazi na motorima negu u vozu, ali i to smo probali.

 

i0mz.jpg

 

 

m5ru.jpg

 

 

muc8.jpg

 

 

91f6.jpg

 

 

v9ij.jpg

 

 

t5sb.jpg

 

 

egs6.jpg

 

 

j8vu.jpg

 

 

hu5c.jpg

 

 

zpsc.jpg

 

 

4jfg.jpg

 

 

6n65.jpg

 

 

Krećemo ka Drvengradu, nije daleko nekoliko kilometara. Brzo stižemo. Na parkingu vidimo dva motora koje smo ranije sreli na granici sa bosnom. Parkiramo pored njih i taman dok smo skinuli opremu, dolaze vlasnici tih makina i kažu da smo se dzabe skidali. Da je njima trebalo više vremena da skinu opremu nego da obiđu Drvengrad i da su im to najgluplje potrošene pare u skorije vreme. Tu se ja i moj pobratim pogledasmo, šta da radimo jbg. nije neka cena 250 dinara ulaz, ali smo tanki sa parama. Dogovorimo se da bacimo pogled sa strane pa da usput odlučimo da li ulazimo ili ne. Razgledamo malo pitamo tu i tamo po nekog kakav je utisak i uglavnom dobijamo negativne odgovore. Svi nešto nisu oduševljeni, vrlo se brzo obiđe i nema ništa posebno da se vidi, slično kao Sirogojno. I mi tako odlučimo da ne ulazimo. Osedlamo motore i pravac Tara.

 

Put do Tare je dobar, osim zadnjih par kilometaragde ima malo neravnina. Tara je inače prelepa, dosta mirnija od Zlatibora, za pravo uživanje. Parkiramo motore i obilazimo malo pešice, okrepljujemo se i odmaramo u hladovini.

 

rfr8.jpg

 

xwba.jpg

 

 

w6wr.jpg

 

 

90jw.jpg

 

 

Na povratku moj pobratim prijavljuje da mu motoru krivinama secka, sumnja da mu nestaje gorivo, a do pumpe imamo podosta.Odlučujemo da nizbrdo vozi na ler, kako bi se što više približili pumpi. Srećom pa kinez ne troši mnogi i nekako se dovlačimo do pumpe. Punimo rezervoare i opet razočarenje za mog pobratima, moj bugi troši prosečno 3,6 l/100km, a njegov cirka 4 l/100.

 

Završen još jedan dan, uveče malo šetamo po Zlatiboru i planiramo gde ćemo sve sutra da svratimo pri povratku za Niš.

 

mzko.jpg

 

 

licr.jpg

 

 

Biće još….

 

Zahvaljujem se kolezi VPetru na kritici, tako da je jednim delom i on zaslužan za današnji nastavak.

  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 11 postova
  • Lokacija: Novi Beograd
  • Motocikl: Kawasaki ZZR 600 E

Ulaznica za muzej ''Staro selo'' Sirogojno je zanemarljiva u odnosu na dranje na Mokroj gori - to ste dobro primetili. Odlazim tamo bar jedanput godišnje i tvrdim da 150 dinara za ono što tamo može da se vidi nije mnogo. Osim toga, ako na ulazu kažete da idete samo do restorana (''krčme'') ili da ste ranije već posećivali Staro selo, ulaznice vam neće ni naplatiti. Inače, pomenuta krčma - brvnara u okviru kompleksa ima odličnu klopu (beli kačamak, sir, kajmak, heljdopitu, domaće ledeno kiselo mlako iz zemljanih posudica....), po zaista pristojnim cenama.

 

Niste pogrešili što ste odustali od posete vodopadu u Gostilju, jer je jedan biser prirode (mali vodopad od oko 18 m visine i više kaskadnih kada ispod:

post-31559-0-04614400-1386513268_thumb.jpg

... pre desetak godina od lokalnih ''tirističkih preduzimača'' upropašten i komercijalozovan do maksimuma. Naplaćuju i ulaznicu za vodopad.

 

Slična situacija je i sa Stopića pećinom, koju smo nekada obilazili (i čuvali) kao retku oazu prave divljine i čudo prirode:

post-31559-0-91448400-1386513462_thumb.jpg

 

post-31559-0-35809700-1386513636_thumb.jpg

Sada su tamo parkinzi, rešetke, trafike, beton...

 

Srećom, planine zapadne Srbije (Tara, Zlatibor, Zlatar...) još uvek čuvaju mnoštvo mesta sa divnom, netaknutom prirodom, sa dobrim izvorima, hladovinom i ostalim uslovima za višednevno kampovanje (provereno).

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 191 postova
  • Lokacija: Niš
  • Motocikl: Suzuki Intruder M800 K5

Ma Srbija nam je prelepa, samo što se ne ulaže dovoljno. Trebalo bi motoristi više da voze po Srbiji, a ne odma Madjarska, Rumunija itd.

  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 135 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW r1250gsa

lepa akcija... meni (obzirom da vozim veliki motor) ove dalje akcije skuterima su uvek predstavljale veliku zanimljivost i hrabrost... svakako odličnu akciju--

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Ne silazi, 6285 postova
  • Lokacija: Meljak
  • Motocikl: XT600E 3TB ADV edition,KLX250S efi klot, GV 2.0 ADV edition

Ma Srbija nam je prelepa, samo što se ne ulaže dovoljno. Trebalo bi motoristi više da voze po Srbiji, a ne odma Madjarska, Rumunija itd.

 

Pet godina zaredom vozim uzduž i popreko Srbije i sve lepše i interesantnije mi je !

A tek kad sednem na enduro :moto3:

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 76 postova
  • Lokacija: Kragujevac
  • Motocikl: Yamaha DragStar 650 Classic,Yamaha Virago 535

ima mnogo lepih mesta koje treba da obidjemo svi mi u Srbiji,svaka cast za putopis.

 

p.s: kako sluzi taj orion 250? kaze drugar koji ih uvozi i prodaje da se extra pokazao,nego svako svoga konja hvali? :D

 

s`postovanjem,

Milos

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 191 postova
  • Lokacija: Niš
  • Motocikl: Suzuki Intruder M800 K5

Srbija je prelepa, to stalno pričam i ima mnogo toga da se obiđe. A što se tiče oriona po meni jedan od najboljih kineza, naravno tu mislim i na ostala imena istog skutera Jonway ranger 250 i slično. Pobratim sa njim preso preko 20000km, bez nekih većih problema, jedino mu se auspuh par puta zapušio, ali to se lako rešava. Sve u svemu ako neko nema para za japanca neće pogrešiti ako ga kupi.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 191 postova
  • Lokacija: Niš
  • Motocikl: Suzuki Intruder M800 K5

3 dan.

 

Povratak kući.

 

 

 

Budimo se rano, ja se brzinski pustam do pijace da kupim nesto dečici, tek toliko da se ne vratim praznih ruku.

 

Doručkujemo i pakujemo makine. Odlučujemo da pre povratka obiđemo Zlatiborska jezera o kojima nam već dva dana pune uši kako je perverzija. Ja lično sam na Zlatiboru bio sigurno dvadesetak puta, ali uglavnom zimi tako da ih nikad nisam obišo. Krenemo mi tako u pravcu famoznih jezera,po priči daleka oko 3 km od apartmana u kome smo odseli. Međutim i posle pređenih 7-8 km mi ih ne nalazimo, ali zato stižemo do železničke stanice za koju sam više puta čuo da postoji i uvek se pitao gde se nalazi. Stanica u najmanju ruku izgleda kao iz nekog horor filma. Odatle odlučimo da se vratimo, jeb.š jezerca. Vozimo polako nazad i u jednom momentu mi pobratim kaže da je vido neke bare sa strane i neke kafiće okolo. Stanemo i vidimo da su ustvari te barice od nekoliko desetina m2 površine ustvari čuvena Zlatiborska jezera.Razočarani viđenim odlučujemo da se i ne slikamo nego da palimo dalje.

 

Ponovo prolazimo kroz centar Zlatibora i spuštamo se ka Užicu. U Užicu stajemo da sipamo gorivo,ali ovog puta neću da vam kažem potrošnju i razliku između sudanskog japanca i pravog japanca, da se moj pobratim ponovo ne sekira. Uglavnom razlika u potrošni se još povećala.

 

Stajemo kod brane u Ovčarsko-Kablarskoj klisuri i tu pravimo prve slike.

 

 

 

7okl.jpg

 

 

 

6fvy.jpg

 

 

 

tfkg.jpg

 

 

 

eavs.jpg

 

 

 

4xsp.jpg

 

 

 

Pošto smo dosta vremena izgubili na Zlatiboru odlučujemo da nigde ne stajemo do Kragujevca, tj. do spomen parka.

 

Da napomenem da je do Čačka bila nenormalna gužva. Posle je već moglo da se vozi, prolazimo kroz Mrčajevce, kasnije pored Gružanskog jezera i stižemo u Kragujevac. Put je bio solidan i mogu da kažem da smo u tom delu baš uživali u vožnji.

 

U Kragujevac sam zadnjih par godina poslom bio nekoliko puta, i stvarno je grad u razvoju i oseća se da ih je Fiat slobodno mogu da kažem digo iz mrtvih.

 

Spomen park „Kragujevački oktobar“ je prelepo uređen, odmah mi je palo na pamet da mi u Nišu imamo park Bubanj Tri pesnice i da nije ni deseti deo tako lepo održavan i sređen kao ovaj u Kragujevcu.

 

I tu slikamo nekoliko slika i fruštukujemo na travi.

 

 

 

y7bb.jpg

 

 

 

hzp5.jpg

 

 

 

77h1.jpg

 

 

 

6r9a.jpg

 

 

 

jlcf.jpg

 

 

 

Dok smo odmarali posle lepog ručka, ja malo gledam google maps i vidim da su nam Topola i Oplenac bukvalno na pola sata vožnje od Kragujevca. Nismo imali u planu i to da obiđemo, ali kad je tako blizu što da ne.

 

I tako krenusmo mi i za Topolu. Laganom vožnjom nam je trebalo nešto manje od sata. Odmah se penjemo na Oplenac da obiđemo mauzolej kraljevske porodice, naravno ne parkiramo motore na za to namenjeno mesto nego kao i svi srbi izlazimo motorima do samog mauzoleja. Zamolimo radnicu na trafici da nam pričuva stvari dok mi malo razgledamo.

 

Ovako blesavi kakvi smo inače, ulazimo mi lepo u crkvu, kad ono samo što smo kročili istrčava neka teta i traži nam karte. Gledamo se pobratim i ja, pa ovo bre nije autobus. (dobro nismo baš to rekli, ali smo mislili). Kaže nam ona ovo je kraljevska porodica sama napravila od svojih para i karta mora da se plati, čuj to od svojih para. bem te državo, pa de su naše pare. No pokušamo mi malo da je omekšamo, kao samo da bacimo pogled slikamo sliku dve, ali ona čvrsta i neda. Ulaznica je 300 dinara i sa njom možete da obiđete i kuću i vinograde, ma ženo koja kuća koji vinogradi nemamo vremena samo par minuta i to je to. Nemože i nemože i kraj. Ništa izađemo mi lepo kao popišani i odma na stepeništu nas susreću neki ljudi sa decom i njih nije pustila, moraju svi da imaju karte, isto bre kao u filmu „Ko to tamo peva“. I dok mi psujemo državu prilaze nam neki gastarbajteri i kenjaju kako se svuda u svetu na takvim mestima plaća ulaz i kako 300 dinara nije mnogo. Nije mnogo njemu što ima platu nekoliko hiljada eura, pa radi i on i žena i deca i plus penzija od neku babu, našo nas da zajebava na našu sirotinju, plata nam jedva prebaci 300 eura i to kod manjeg dela radne snage. Ja mu kažem, prijatelju ako je karta za mene 300 dinara ti moraš da je platiš bar 30 eura, procentualno gledano, pa da te vidim tad koju bi pesmu pevao. Naravno sa gastarbajterima nema priče popili svu pamet evrope. Tako da se mi jedva smirimo, obiđemo malo okolo i naravno slikamo. Baš sam se raspisao, mnogo me je iznervilao ovo sa plaćanjem.

 

 

 

mcnh.jpg

 

 

 

qku0.jpg

 

 

 

tx1l.jpg

 

 

 

f9zd.jpg

 

 

 

Da malo skratim, od Topole smo krenuli pravo za Niš. Trebalo je da izađemo na autoput kod Markovca, ali smo malo promašili i stiglo smo do Batočine, tako da smo se tek tu uključuli na autoput. Do tada nismo nikad vozili više od tridesetak kilometara po auto putu, ovo nam je bilo prvi puta da prelazimo više od 100 km. Vozili smo između 80 i 90 km/h, zbog sudanskog japanca.

 

 

 

d428.jpg

 

 

 

rzoy.jpg

 

 

 

hzru.jpg

 

 

 

9dc6.jpg

 

 

 

5kcx.jpg

 

 

 

I za kraj, tri dana vožnje, bez kvarova i bilo kakvih neprijatnosti što se tiče motora. Pređenih 860 km, što i nije puno, ali je nama bilo fenomenalno, kao da smo prešli 8600 km. Lepa vožnja koja će nam sigurno dugo ostati u sećanju.

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja