Jump to content

Moto Zajednica

Hilandar: Nebo na zemlji

Recommended Posts

  • U prolazu, 20 postova
  • Lokacija: Podgorica
  • Motocikl: yamaha mt01

Znate li da grcki ustav pocinje rijecima: "u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, amin"?

 

Tim rijecima ja i Davor Lucic u petak 17-og maja krenusmo iz Podgorice ka vjecnoj zublji vjecne pomrcine, Meteorima i Svetoj Gori i drzavi Grckoj, kapiji pravoslavlja. Obojici je ovo prvo duze putovanje. Nebo nad nama mracno, samo sto se ne provali. Da nas isprati i da poslednje savjete pred put dosao je moj brat Zeljko koji je opravdano sprijecen da ide sa nama. Tesko mu je, vidim ga. Boji se kako cemo i cini mi se da ga ne znam uznemirenijeg. A mi smo mirni. Znamo gdje idemo i znamo kako putujemo. Krenusmo sa andjelima...

 

P1090144_resize.jpg

 

7yhajy8u_resize.jpg

 

Po neka kap kise doceka nas pred granicu te obukosmo kisna odijela. Fluorescentne prsluke pod obavezno i mogu vam reci da ce mi oni biti obavezni dio opreme bez obzira na vremenske uslove. Granicu predjosmo lagano, prakticno nas pogledali nijesu. Oko Skadra, kao i uvijek Ljesnjanima, pocinje nevrijeme. Problem sa kapljicama na viziru resavamo tako sto glave okrenemo malo ulijevo i odvrnemo gas. Ubrzo je stala kisa pa vise nijesmo okretali glave vec samo dodavali gas. Albaniju smo rijesili da predjemo sto prije i osim zbog goriva, nijesmo se zaustavljali do Ohridskog jezera i restorana Sveti Naum, neposredno prije Pogradeca cije su reg.oznake PG.

 

P1090151_resize.jpg

 

P1090152_resize.jpg

 

P1090153_resize.jpg

 

P1090156_resize.jpg

 

Ovdje pocinusmo i razradismo dalju strategiju dnevne ture kojoj smo, otprilike, na polovinu. Cilj dana je grad Kalampaka u podnozju Meteora. E sad, vise policijskih patrola smo vidjeli kroz Albaniju nego na ostatku puta. Je li zbog prsluka ili zbog cega drugo uglavnom nas niko ustavljao nije. I to na citavom putu. Ogranicenja brzine nijesmo postovali vec smo vozili shodno vjestini, obicno duplo vise od ogranicenja. Granicni prelaz izmedju Albanije i Grcke prodjosmo bez problema: pasos, saobracajna i zeleni karton. Kad je Grk shvatio znacenje moje registarske oznake, Pg AG OR, ustao je pruzio mi ruku i sa neskrivenim odusevljenjem pozelio srecan put.

 

Ah kakvi su grcki drumovi... nema guzve a ima preglednih krivina. Davor koristi svaku priliku da ocese kofere o asfalt. Ja sam umjereniji. Uzgred, posto je navigacija kod njega podesio je na trazenje puteva za bajkere. Mislim da ni jednu krivinu nijesmo razminuli do Kalampake. A ni stajali. Brzo smo nasli smjestaj koji smo ranije rezervisali, parkirali motore i krenuli u obilazak grada. Nada gradom dominiraju Sveti Meteori koji su i bez vjerskog znacaja cudo prirode. Vidjeti ih stvar je opsteg obrazovanja.

 

utyzebe3_resize.jpg

 

Grad je prepun motora i uglavnom ih svi voze bez kaciga. Prvo sto primjecujemo je da svi zvuce mnogo dobro, cak i neki ruzni skuteri skrecu paznju zvukom. Moja pretpostavka je bila da imaju lokalnog majstora sto ih za male pare prepravlja. Medjutim, zakonetka je rijesena kad smo sledeceg dana sipali grcko gorivo po cijeni od 1,9 evra. Skupo? Vrijedi svaku paru. Motori nam se preporodise, posebno Davorov jednocilindras. Prvog dana smo presli 588 km i poslije vecere od koje je nama dvojici ostalo podjosmo na pocinak. Ujutru je trebalo popeti se na Meteore pa nakon toga nastaviti za Uranopolis. Nesto oko 500km. Podranili smo oko 10, podmazali lance, a Davor prezentovao brzo uklapanje u novu sredinu

 

u3a9edyj_resize.jpg

 

Pozdravismo se sa ljubaznim domacinima i krenusmo ka manastirima. Put do gore fenomenalan, sirok i ravan sa dosta krivina. Evo par fotografija...

 

5a5aryse_resize.jpg

 

are6ytap_resize.jpg

 

P1090164_resize.jpg

 

P1090165_resize.jpg

 

P1090166_resize.jpg

 

P1090185_resize.jpg

 

Nakon obilaska manastira krenusmo ka Larisi i Solunu. Veci dio auto put koji zbog sirokih krivina i slabog sobracaja uopste nije bio dosadan. Iskoristili smo priliku da testiramo motore i njihove krajnje domete.

Jeste bilo nezgodno oko Soluna. Sa svake strane upadaju, sijeku i preticu motorima, kolima, skuterima... ali i to prodje. Iskljucili smo se na put za Nea Roda i Ouranapolis. I meni je to najljepsi dio puta bio. Pred jednom kafanom ugledasmo dva motora sa lokalnim reg.oznakama i svratismo. Ambijent odlican, usluga odlicna, hrana vrhunska i free wi fi. Pri tom cijene smijesne.

 

yvujyna6_resize.jpg

 

P1090188_resize.jpg

 

Eh, kako se ovdje odmorismo i okrijepismo Bog im pomogao!

 

Nakon sto smo platili i krenuli da se pakujemo do nas dotrca jedna gospodja i dade nam po sladoled. Vjerovatno je pomislila i ovo su necija djeca. Mi prihvatismo, da je ne uvrijedimo, inace sladolede i slatkise i rakiju ocima vidjet ne mozemo. Nastavismo nas put i sipajuci gorivo prodje pored nas grupa od 7-8 motora. Mi druzeljubivi kako nas je Bog dao, krenusmo da ih sustignemo sto i ucinjesmo poslije par kilometara. Njima nesto ne bjesmo simpaticni pa nas propustise. Odatle pravac Uranopolis. Smjestaj u samom centru, rezervisan mjesec dana prije, savrsen. Dvije spavace sobe, velika dnevna, kupatilo i dva balkona za susenje opreme. Prizemlje pa motori gotovo na balkon. No sve to gubi se u vaznosti sjutrasnjeg dana: odlasku na Hilandar. Ustajemo rano i u svetogorskoj kancelariji uzimamo dozvolu za ulazak na Svetu Goru. Ona se placa 25 evra. Kupujemo karte za brod do hilandarske luke Jovanice. O dozivljaju Svete Gore i manastira Hilandara necu pisati. Ja sam vjernik. Pravoslavni hriscasnin. Prisustvo Bozje blagodeti osjecam u svakoj stopi te zemlje i svakom kamenu i drvetu sto je nadkriva. I onaj ko sumnja u postojanje Boga na ovome mjestu izgubice sumnju. Sjetite se, prijatelji, da je covjek ono u sto vjeruje. Evo malo hilandarskog ambijenta...

 

P1090198_resize.jpg

 

P1090203_resize.jpg

 

P1090204_resize.jpg

 

P1090211_resize.jpg

 

P1090213_resize.jpg

 

P1090215_resize.jpg

 

P1090219_resize.jpg

 

P1090228_resize.jpg

 

U manastirskom konaku smjestaju nas u sedmokrevetnu sobu. Sa nama su jos Bokan, Barney i Peca iz Nisa. Barney je bajker, vozi dr 650. Ima gotovo 60 godina ali duh tridesetogodisnjaka. Bokan ne vozi motor jos uvijek, ali covjek je bajker po stilu zivota. Slusa ZZ Top, prije penzije je bio advokat, sada se bavi slikarstvom i umjetnoscu. Ovo mu je 105-ta posjeta Hilandaru. Njihova duhovitost i neposrednost ostavila nas je u cudu. Dogovaramo se da u povratku svratimo kod njih u Nis i budemo njihovi gosti. O tome kako su nas docekali i ispratili, nesto kasnije.

Sjutri dan, oko podneva krecemo sa Hilandara. Dolazimo u Uranopolis, motore zaticemo kako smo ih i ostavili. Meni je bilo muka da skidam top case pa sam ga ostavio na motor sa sve stvarima. Od ljubazne domacice uzimamo stvari, opremamo se i pravac Solun. Tamo stizemo za neka dva sata, smjestamo se u hotel koji je u centru grada i koji smo prije puta rezervisali. Motore ostavljamo ispred hotela uredno parkirane na trotoaru. Solun je prica za sebe. Tu smo bili dva dana i nista vidjeli nijesmo. Toliko ima znamenitosti da nijesmo stigli. Osjetili smo duh grada i vidjeli kako zivi nocu. Vjerujte, vrlo lako bih se navikao.

 

badu8a7e_resize.jpg

 

unezy4at_resize.jpg

 

4ynu4eru_resize.jpg

 

qega7yve_resize.jpg

 

z Soluna krecemo za Nis. Put je dosadan i vrlo loseg kvaliteta kroz Makedoniju i Srbiju. Vec ranije smo se dogovorili da svrstimo u Vranje i javimo se Micetu. To je nas drugar kojeg smo upoznali prosle godine kod manastira Moraca. Bajker i advokat, dobar covjek! I tako ulazimo mi u Vranje kad u susret dva policijska motora aprilia i moto guci. Momci se javljaju, prolaze pored nas, a onda polukruzno okrecu i zaustavljaju. Na prvu mi nejasno, ne vidim razlog... a onda pocinje prica: odakle momci? Iz Podgorice. Vi li ste Micetovi drugari? Mi smo. Za nama , od jutros vas cekamo! A onda, sa jednim policijskim motorom ispred i jednim iza, kroz citavo Vranje. U raskrsnice se pale sirene i rotacije da ko ne iskoci. Prolaznici gledaju. Meni malo neprijatno ali nekako ponosan. Ne mogu da vjerujem! Dolazimo pred prostorije kluba, u kojima je i restoran. Predsjednik kluba oblaci klubske boje i docekuje nas kao brat! Policajci i ako je u toku akcija prave pauzu i narucuju nam pice. Zovu Miceta koji odlaze sudjenje i u roku od 5 minuta dolazi kod nas. Dolazi jos nekoliko momaka koji se takmice ko ce bolje da nas ugosti. Tako nesto ja do sad nijesam dozivio. Nadam se samo da ce biti prilike da ovim ljudima uzvratim gostoprimstvo. Stvarno su nas zaduzili. Takodje, ponudili su nam smjestaj u Vranje, novac ukoliko nam ga je prifalilo, a rucak je bio obavezan.

 

P1090230_resize.jpg

 

P1090239_resize.jpg

 

Nakon rucka po jakom pljusku krecemo za Nis. Oni nas razumiju. Malo kise nikome ne smeta. Sto voda skvasi vetar osusi. Meni je to bio prvi put da vozim po takvom pljusku. Nista se ne vidi. Magli mi vizir. Kola iz suprotnog smjera zapljuskuju... Iskustvo koje mi je omogucilo sjutrasnju voznju. U Nis stizemo u sumrak. Javljamo se nasim prijateljima sa Hilandara koji dolaze za 10 minuta. Javljamo se i Marku, niskom bajkeru kojeg sam upoznao preko foruma bj bikers-a. Dolazi i on i to poslednji, no to ga ne sprecava da uzme racune i plati sve sto smo do tada jeli i pili. Mi odlazimo kod Bokana kuci koja je u stvari vise muzej sa svim antikvitetima koje ima. Docek uz niksicko pivo i lokalni specijalitet koji se sluzi srebrenim escajgom sa dvora kralja Aleksandra. Pricamo do kasno u noc, cujemo mnogo interesantnih prica i naucimo mnogo o ljudima. Bokan nam saopstava da ujutro ima jednu obavezu, ostavlja nam kljuc kuce i moli da se ponasamo kao u svoju kucu. Toliko vrijednih stvari povjeriti ljudima koje vidi drugi put u zivotu? Nista mi nije jasno. Ujutro je dosao oko 9, donio nam niske bureke. Poslije dorucka idemo do grada na kafu i zovemo Marka. On dolazi brzo i poslije kafe kaze da ce nas on izvesti iz grada. Tako mi za njim kroz Nis, ali mi ne djeluje kao izlaz. I nije bio. Stajemo pred restoran i u nemogucnosti rasprave idemo na rucak. I tu smo se urnisali. Tek nakon oboga pysta nas da idemo i izvodi na put koji vodi iz grada. Gostoljubivost ovih ljudi natjera me da razmislim o sebi i svojim postupcima. To sto sam ih upoznao ucinjelo me boljim covjekom i hvala im na tome. Evo jedne fotke. S lijeva na desno: Marko, Peca, Barney, Davor

 

4umuqe6a_resize.jpg

 

P1090240_resize.jpg

 

I tako krenusmo iz Nisa. Kisa nas je i docekala i ispratila. No, docek i iskreno prijateljstvo lhudi sa kojima smo se druzili vremenske uslove su gornuli u drugi plan. Odredili smo rutu: Prokuplje; Raska, Novi Pazar, Sjenica, Nova Varos, Pljevlja. Ta ruta ukljucivala je prelaz preko Kopaonika i Zlatara. Planine, cudljive i u sred ljeta. Prvu pauzu smo napravili u mjestu Brus u podnozju Kopaonika. Davoru se skvasile rukavice, a temperatura od 7-8 stepeni narusava nam komfor u voznji na koji smo navikli zadnjih dana. Silazeci sa motora, Davor gotovo nervozno:

- Pa dobro Vukcevicu sto zaostajes? Cekao sam te u zadnjih 10 kilometara dva puta!

Ja smiren, kako me je Bog dao rekoh:

- E moj Davore, nijesi ti odavno pada!

 

A mene je na januarski pad podsjetila jedna krivina u kojoj sam morao da kocim. Situacija nije bila rizicna ali se podsjetih. A onda mi junacka desnica utrnu... Poslije kratke pauze pomognute domacom dunjom i cajem od nane, krenusmo. Kisa je stala, no za kratko. Vec prvi uspon uz planinu najavio nam je sledecu nedacu: sitna kisa i gusta magla. Na hladnocu se i navikli. I tako vozimo nevidljivim putem kad iz magle filmska scena: desetak motora, mahom GS-ova razbija maglu i tisinu planine. Pozdravise nas i nestadose. Mi tako guslaj, pjevaj, misli...do Raske.

 

P1090249_resize.jpg

 

P1090247_resize.jpg

 

P1090250_resize.jpg

 

P1090241_resize.jpg

 

U Rasku stajemo na pumpu. Parkiramo se paralelno i zauzimamo obje strane. Kad sam shvatio da sam uzeo prvenstvo ovima iz suprotnog smjera izvinjavam se prvome na redu. Covjek odmahuje rukom, ma pusti, kaze, ovdje niko ne zuri. Inace, vozio sam KTM-a jos dok sam bio aktivan u 63-oj. Jedino mi zao sto ne mogu opet. Shvatam da bi bilo neumjesno da ga pitam zasto, ali on prekida tisinu i poziva nas da idemo sa njim na pice ili rucak ako smo gladni. Iskreno se zahvaljujem i objasnjavam kako zurimo, nakon cega se pozdravljamo kao stari drugari. Nije pitao ni ko smo ni sto smo. Davor dolazi na ideju da kupi skijaske rukavice. Svracamo do glavne gradske ulice i rukavice ne nalazimo, ali se odusevljavamo ljepotom ovog malog mjesta koju ne narusava ni kisa ni tmurno nebo nad njim. Pokret. Put je bolji, vozimo brze. Dolazimo u Novi Pazar.

Prodjosmo ga bez zaustavljanja jer smo vec u docnji. Stali na izlaz iz grada da popravimo opremu kad ispred nas staje bijeli mercedes 190. U njemu cetiri momka od kojih dvojica izlaze i krecu ka nama. Ja vec spreman na neprijatnost. Kad jedan od njih:

- momci je li sve u redu, treba li kakva pomoc?

 

Mi se zahvalismo jer nije trebala, a ovaj postupak mi se narocito dopade jer ljudi nijesu ni bajkeri niti smo ih zamolili za bilo sto. Hvala neznanim delijama!

 

Odatle nas put nosi kroz sjenicki kraj. Prelijepi predjeli kroz koje vijuga na momente odlican put. Veci dio je nazalost vise za off road. Bilo kako bilo sledecu pauzu pravimo u Novoj Varosi. Kakve smo sepete prosli do tamo, da vam ne pricam. Preko Zlatara je bilo dosta odrona koje smo uspjesno eskivirali. Isplatio se sony i need for speed! Ipak, mrak necemo izbjeci. Nikad nijesam vozio motor po mraku. Nije da se bojim, nego me strah... Od NOve Varosi do Pljevalja ima oko 60 km. Racunamo, caskom cemo. Pijemo po jednu, oblacimo kisna i pokret.

 

Cini li vam se da kad krene, mrak brzo pada? Svaki! Nije problem voziti po mraku! Prolazimo Prijepolje i skrecemo ka Pljevljima. Racunam stigli smo. Kad opet magla! Samo gusca! Podizem vizir jer nista ne vidim. Nazirem Davora koji u svim uslovima vozi isto. Posto ja ne zelim tako brzo smisljam razne zabave dok milim. Jedan od nacina je da probam duga svjetla. Davor je to shvatio kao poziv za pomoc pa je stao u mjestu. Trebalo je vidjeti njegovo lice kad sam mu rekao da se igram.

 

Sledeci put sam ga vidio na drzavnom prelazu Jabuka. Prelazimo granice i cini mi se zadrzavaju nas na crnogorskoj duze nego bilo gdje drugo. Zavrsi se i ta komedija.

 

Pogled na Pljevlja u nocnim uslovima i prestanak kise me oraspolozio.U Davora, rodjenog Pljevljaka, srce se razgalilo. Tutnji jednocilindras pored avlija kud je asikovao. Ja za njim, stidljivo, da ne budim komsiluk. Prolaznici staju, zagledaju nas. Vidi se nenavikli na ovakve putnike. Uskoro dodjosmo do kuce Lucica. Docekuju nas kao sto se sin docekuje. Rijetko gdje sam osjetio toliku slobodu i familijarnost, mimo moje porodice. Ja se osjecam nekako pobjednicki. Nijesam ni gladan. Sve cu ujutru...

 

Jutro bez kise iskoristili smo da upoznam Pljevlja. Obilazimo velicanstveni manastir Svete Trojice i glavnu ulicu gdje maturanti pljevaljske gimnazije slave. Poslije kafe nazad kuci na dorucak. Nije cudo sto je Luchka onoliki i onako jak. Od dorucka u Pljevlja nijesam nista jeo do subote vece. Hvala cestitoj porodici Lucica na doceku. Ipak, jedva cekamo da krenemo. Sedlamo konje i pokret. Nema kise. Vozimo najbolje do sada, uzivamo. Prolazimo poznatim putem istovremeno i srecni i tuzni.

 

Stizemo u Podgoricu. Idemo na kafu u hotel Crnu Goru, iz one baste je najbolji pogled na motore. Odatle kucama, da saberemo utiske dozivljaja.

 

Zakljucak: osam dana na putu, predjeno 2130 km, bez ijedne neprijatnosti, kamoli problema. Opsti utisak je da je Albanija i Grcka super za voznju, dok zemlje bivse Jugoslavije zaostaju. Cak i u vozackoj kulturi. Gorivo smo sipali kad fali. Nijesmo obracali paznju na cijene, sem sto smo primijetili da je grcko skuplje i bolje. Takodje nijesmo stedjeli, cak bi se pojedini izlasci mogli nazvati luksuzom. Iako nijesmo brojali mislim da smo sa svim troskovima potrosili po 400 evra. U Srbiju nijesmo potrosili dinara, zahvaljujuci nasim prijateljima. Na sledeci put ja cu sigurno ponijeti vizir sa pin lokom a Davor rezervne zimske rukavice. Sve drugo smo imali a nije nam trebalo.

 

Zbog vremenskih uslova nijesmo obisli manastire po Srbiji i Makedoniji. Eto prilike za jos jedan put.

 

Znam da Boga necu naci u kamenim zidovima i drvenim dverima. Bog zivi u nama i znati to dovoljno je da covjek bude covjek. Ipak, posjeta svakoj bozjoj kuci oplemeni me i ucini srce toplim. Hocu da budem kao iguman Stefan koji kaze:

"Ja sam mnogo obisa svijeta. Najsvetije nebeske hramove sto je zemlja nebu podignula, ja sam redom svaki oblazio... "

 

Hvala Bogu na ovome putu i neka je blagosloveno carstvo Oca i Sina i Svetoga Duha, amin.

  • Podržavam 31

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Ministar za Enduro, ratluk i ženske motore, 5392 postova
  • Lokacija: Južna Čukarica / Beograd
  • Motocikl: HTZ 750

Prelepo mada se niče manjem nisam ni nadao... :takoje: :takoje: :takoje:

 

ja sam u nekoj početnoj priči trebao da vam se priključim al su me neke okolnosti ljudski omele...

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 153 postova
  • Lokacija: kragujevac
  • Motocikl: V-STROM 650 2006 , YAMAHA SUPER TENERE xtz1200 , XZT 750 SUPERTENERE

prelepo , ISKRENO i odlicno napisano !! Pravi putnici i dobri ljudi srecu isto dobre ljude na putovanjima !!!

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 124 postova
  • Lokacija: Nis
  • Motocikl: Suzuki DL 650 V Strom

Odlican putopis :care: Veliki pozdrav za bracu iz Podgorice,cast je upoznati ljude kao sto ste vi.U nadi da cemo se uskoro videti.Pozdrav od Marka iz Nisa.Ziveli!!!

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 294 postova
  • Lokacija: Београд
  • Motocikl: R 1200 GS Rallye

Велики поздрав за браћу из Подгорице. Одличан путопис и подстицај за свакога да се одважи на својеврстан подвиг и осети наше велике светиње и споји лепо и корисно. Предиван осећај срести се на таквом месту са самим собом. Ако нисте били обавезно следећи пут да посетите Црну реку, Сопоћане и Ђурђеве ступове. Живи и здрави били.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja