Jump to content

Moto Zajednica

Motociklizam i umetnost održavanja zena

Recommended Posts

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

PREDGOVOR

(slobodno preskočite ovaj deo jer malo davim. Putopis počinje ovde))

 

Sa knjigom Roberta Pirsiga (čiji sam naslov tako drsko parafrazirao), susreo sam se dosta davno, još tokom studija psihologije. Kao mlad radoznao čovek koji želi da spozna istinu o svetu, životu i ljudima, tu knjigu sam pročitao u jednom dahu. Naizgled običnu priču o putovanju oca i sina motorom kroz Ameriku, autor je nadgradio u zanimljivu filozofsku raspravu. U to vreme, metafizička strana romana (o kojoj, naravno, neću detaljno pisati), napravila mi je mnogo veći utisak od moto avanture glavnih junaka. Njihove vožnje, kampovanja, druženje sa drugim bajkerima, opravke motora… sve to mi je izgledalo samo kao scenografija za diskusiju o egzistencijalnim pitanjima koja su me tada interesovala. Jednom rečju, motocikl i njegovo održavanje je samo metafora koja olakšava čitaocima da shvate piščeve filozofske poglede. Slučano izabran ram u kome stoji skupocena slika.

 

Dvadeset pet godina kasnije… Knjižara u Knez Mihajlovoj…

 

Gledam korice i preznojavam se… Šta beše osnovna ideja ove knjige? Koju ono tezu zastupa autor? Uh…

 

Od svega, kao kroz maglu, pojavljuje mi se samo jedna scena. Glavni junak i njegov sin putuju neimenovanim motorom (kasnije sam otkrio da je reč o Hondi CB77 Superhawk).

002vld.jpg

Sa njima putuje i bračni par na novom BMW-u (BMW R60-2).

001haxh.jpg

U jednom trenutku, nešto na BMW-u počinje da “štuca”. Dok njegov vlasnik traga za najbližim servisom kako bi rešio problem, glavni junak (vozač Honde) uzima stvar u svoje ruke. Otkriva uzrok kvara, nešto improvizuje sa delovima i rešava problem. BMW radi bez problema i mogu da nastave put.

 

Počinjem da se prisećam. Upravo tako! Pisac pravi paralelu između dva tipa ljudi, dva sistema vrednosti.

 

Prvi tip smisao života vide u racionalnom odnosu prema okruženju. Ti ljudi su analitični, veruju da se zadovoljstvo postiže samo dubokim razumevanjem i poznavanjem sveta oko sebe (mehanike, tehnologije). Takav je glavni junak, vozač Honde.

 

Drugi tip ljudi se ne udubljuju u detalje već se prepuštaju uživanju, sada i ovde. Žive punim plućima u datom trenutka. Kada se pojavi problem, oni računaju na druge. Takav je vozač BMW-a.

 

Sada se već prisećam… U ono vreme vozač Honde je bio moj heroj - vešt, nezavisan, snalažljiv, udubljen u detalje... I ja ću jednog dana tako!

 

Ups…

Čekaj malo…

Šta se u međuvremenu desilo?!?

  • Sviđa mi se 4
  • Podržavam 24

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

Trenutno imamo ovakvu situaciju:

 

1. Malo sam “porastao”- imam skoro 50 godina.

2. Od jednog radoznalog klinca, željnog znanja, pretvorio sam se u čoveka koji je svoja interesovanja sveo na nekoliko osnovnih tema.

3. Verovatno su me godine napravile ciničnijim ili možda, više kritičnim. Čitajući ponovo “Zen budizam i umetnost održavanja motora”, filozofska strana romana mi se učinila nekako naivna i tinejdžerska. Ovaj put su mi bile interesantne samo moto pustolovine glavnih junaka.

4. Vozim BMW (što je neka vrsta dijagnoze).

5. Za razliku od “onih dana” kada sam bez problema uzimao alat i petljao po kolima (motor nisam imao), trenutno od celokupne umetnosti održavanja motora u stanju sam da operem motor, dospem ulje, zamenim sijalicu, pritegnem neki šraf... i to je to. Da, mogu da pozovem i najbliži servis ali... puj, puj… do sada mi to nije trebalo. Očigledno nisam više od ljudi koji će za vikend da zavrnu rukave i sami urade servis. Ipak, i dalje se divim takvim bajkerima.

 

Kada stavim ruku na srce moram da priznam - tokom godina pretvorio sam se u John-a (tako se zove bajker sa BMW-om u knjizi). On motor vozi iz zadovoljstva i trudi se da uživa u svakom trenutku dok je na dva točka. Motor gleda kao sredstvao koje mu pruža radost.

 

Ako treba još malo da vas ugušim, iskoristiću to da definišem svoj odnos prema motoru. Stvari stoje ovako:

 

1. Vožnju motora ne doživljavam kao sport, prosto nisam sportski tip. Nekoliko puta su me puškom uterali u teretanu i to je to. U školi su me postavljali za golmana ili beka a svi znate šta to znači. Da, kada me neko pita kojim se sportom bavim, kažem moto sportom ali je to više zezanje (razvijam desnicu ruku... u smislu davanja gasa). Tu i tamo pravim po neki ispad...

002aey.jpg

2. Motor ne doživljavam ni kao prevozno sredstvo. Da budem iskren, na plus 40 prijatnije je sedeti u klimatizovanom autu: slušaš muziku, možeš da zapališ cigaretu, da pojedeš sendvič, sunce te ne prži, ne navlačiš gomilu opreme... Sve je to lepo ali, što kaže moj drug Lale, u jednom trenutku naiđe motorista i sve to pada u vodu. Istog trenutka menjao bih se sa njim.

 

Dakle, nije mi poenta u transport od tačke A do tačke B. Da mi je cilj lakše kretanje po gradu ili štednja benzina, vozio bih skuter a ne ove dve grdosije.

002bwo.jpg

3. Takođe, motor mi nije najvažnija stvar u životu. Postoje druge stvari koje volim mnogo više.

 

Ako treba da biram između porodice i motora, nikada se neću zamisliti. Na motor ne mogu da smestim svo četvoro, plus Sofijinu drugaricu, plus kuče. Dok deca još žive sa nama, želim da što više vremena provedem sa njima. Svi u kola pa na more, nije mi strano. Naprotiv.

Takođe, važan mi je i posao. Nekome može zvučati čudno ali je to istina. Verovatno sam imao sreće pa volim ono čime se bavim i da mi relativno dobro ide. Na kraju krajeva, upravo zahvaljujući poslu, sebi mogu da priuštim motor kakav želim i putovanja kakva zamislim. Trudim se maksimalno da kombinujem posao i motor ali kada to nije moguće, prednost ima posao.

 

Kada podvučem crtu, motor je za mene simbol čistog zadovoljstva, slobode, sreće. Svaki kilometer na njemu pruža mi jednu važnu stvar - uživanje. Koliko i da ne želim da priznam samom sebi, u ovoj fazi života očigledno je to moj ZEN (prosvetljenje, konačna istina, prava priroda…). Da li je to kriza srednjih godina, ponovno osvajanje slobode, pokušaj da se nadoknade godina u kojima sam se trošio malo više nego što je trebalo... nije ni važno. Važno je da sada vozim motor i da to jako volim da radim.

 

Upravo zato, ovaj putopis će biti posvećen putovanju koje za mene predstavlja esenciju zadovoljstva. Posle dosta teške godine, pred sam kraj sezone, napravio sam turu iz snova.

 

Dosta sam se igrao sa vašim strpljenjem, vreme je za akciju.

  • Sviđa mi se 5
  • Podržavam 42

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

UVOD

 

Kojim putem ćemo ići ove godine?

 

Ponestalo nam je ideja, Piran smo već osvajali sa raznih strana…

003lrq.jpg

Da vas podsetim (pošto sam o tom već pisao), oktobar je mesec kada moj kolega Dušan i ja odlazimo na reklamni festival u Sloveniju. Uvek uzmemo par slobodnih dana, uzjašemo naše konjiće i tako službeni put dobija novu dimenziju.

 

Kojim putem ćemo ići ove godine? Gledamo u kartu i ništa nam ne pada na pamet. Ne ide nam se drumovima kojima smo već vozili a preko Mađarske nam ne izgleda preterano zanimljivo.

 

Kreativni ljudi obično stvari gledaju iz drugog ugla a Dušanu je to posao.

 

“Neša, znaš kakav nam je problem?”

“Kakav?”

“J*** nas početna pozicija (Skoplje i Sofija). Uvek putujemo u Sloveniju sa istoka prema zapadu i tu nema mnogo varijanti. To što je bilo zanimljivo, već smo vozili.”

“I…”

“Treba da putujemo sa zapada na istok!”

 

Tako se rodila ideje za ovo naše putovanje. Šaljemo motore negde, mi dolazimo avionom i vozimo prema Sloveniji. E sad, ne idemo pravo za Sloveniju, nego malo okolo. Posle mnogo diskusije gde je to negde, izbor je pao na Nicu. Dobra početna pozicija za ono što već duže želimo da obiđemo - Provansu!

 

Znam, znam… pravi frajeri bi seli na motor i odvezli bi se do tamo. Problem je što od Sofije do, na primer, Avinjona ima oko 2.000 kilometara. Rastojanja mi nikada nisu bila problem ali manjak vremena i slobodnih dana jeste. Motorom do tamo, to su dva-tri dana vožnje po dosadnim auto-putevima da bi umoran stigao na početnu poziciju. Osim toga, po prvobitnim kalkulacijama, benzin, putarine i hoteli uz put, izašli bi nam manje ali ne i mnogo manje od cene transporta motora i low cost avionskih karata. Složili smo se da je bolje da tri dana provedemo u Provansi nego na auto-putu.

  • Sviđa mi se 1
  • Podržavam 8

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

Kada je reč o Provansi, tu već ulazimo na teritoriju moje žene. Tanja je u principu opčinjena Francuskom a Provansa je za nju nešto kao svetilište. Kuća nam je puna knjiga i filmova o ovoj južnoj oblasti Francuske. Vrhunac je bio na našem prvom ozbiljnom pan-evropskom putovanju 2006-te. Vraćajući se kolima iz Barselone, jedan dan smo proveli u Arlu.

004lk.jpg

Tanja je do te mere otkačila zbog lepote koja nas je okruživala da je kao hipnotosana otišla kod vlasnice hotela i počela sa njom da pregovara o poslu. “Napuštam posao, selim se ovde sa svojom decom i kučetom i počinjem novi život kao recepcioner u hotelu. Ti kako hoćeš.”

 

E... pusti snovi...

005eua.jpg

Od ove ideje, naravno, nije bilo ništa pošto sam ja imao nekih sitnijih primedbi ali je njena želja da se tamo vrati ostala zauvek.

 

Jasno je, ovog puta i Tanja ide sa nama. Bilo mi je jako drago ali sam osetio i malu nelagodnost. Kada naša porodica krene na neko ozbiljnije putovanje, Tanja sve lepo isplanira, to stavi u excel i nema iznenađenja: zna se kada treba da krenemo, koliko kilometara treba da pređemo, gde spavamo, rezerviše hotele unapred… Kada Dušan i ja putujemo motorima, ne znamo tačan odgovor ni na jedno od tih pitanja. Koliko će nas istrpeti pre nego što dobije nervni slom?

 

I sa Tanjine strane je bilo određenih sumnji. Ovo je naše tradicionalno “muško” putovanje pa nije znala koliko je dobro da se jedna skvo ubaci u shemu. Možda ćemo u prisustvu dame morati češće da se tuširamo, da redovno menjamo čarape, da tiše pr****, jednom rečju, da radimo neke stvari koje će narušiti naš konfort i prirodnost. Pošto je postojala određena verovatnoća da nam se negde na putu pridruži i Dušanova devojka, Tanju je to ohrabrilo i rekla je “da”.

 

Svo troje smo bili veoma uzbuđeni zbog ove ture i svako je dao svoj doprinos pripremama. Tanja je napravila spisak mesta koja treba da obiđemo i kupila je avionske karte. Ja sam kompletirao moto opremu i pronašao firmu koja će transportovati motore. Čak sam i pročitao knjigu “A Year in Provence” Petera Mayle-a (ne radim to često ali desi se). Dušan je… koji je to ludak. Umesto na planirani godišnji odmor tokom avgusta otišao je… pogodite gde… U PROVANSU. Nije mogao da izdrži i pošto je bio motorom “u blizini” (Beč), rešio je da preko Alpa odskoči tamo i da vidi kako je. Njegovo iskustvo bilo nam je od velike pomoći. Kada se vratio, postavio je par sličica na Instagram-u i nama nije ostalo ništa drugo nego da umiremo od nestrpljenja.

006ocr.jpg

007clp.jpg

008gg.jpg

009kr.jpg

Kad će taj septembar?

  • Sviđa mi se 1
  • Podržavam 7

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

Septembar

 

Ne bih želeo da zvuči kao reklama ali ljudi iz firme Allied Pickford koja nam je organizovla transport motora (www. allied.bg) su carevi. Imaju ofis i u Beogradu pa kome odgovara...

 

Pripreme za slanje motora su prošle veoma jednostavno. Nekoliko dana pre polaska dovezli smo im motore, popunili dokumenta, platili i to je to. Oni su ih sami upakovali na palete, utovarili i sredili papire.

010mk.jpg

011akj.jpg

Mali problem se pojavio zbog Dušanove “nonEU” registracije. Bila je naša greška što nismo odmah rekli da je motor makedonski. Prvobitni plan je bio da kamion sa motorima ide najkraćim putem, preko Srbije. Da bi se izbegle administrativne zavrzlame srpske carine, ljudi iz Allied Pickford-a su turu preusmerili na Grčku i Italiju. Na taj način nema izlaska sa teritorije EU. Iako je ovo dosta dalje i uključuje trajekt, nisu nam uvećali cenu. Hvala im na tome. Poslali su nam link za Google Maps tako da smo u realnom vremenu pratili gde se nalaze naši ljubimci.

012kx.jpg

Posle par dana, motori su stigli u Nicu. Došlo je vreme je da krenemo i mi.

  • Podržavam 6

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

21. septembar

 

Čudan je osećaj kada oblačiš moto opremu i odlaziš… na aerodrom. Imali smo manji problem sa brojem torbi jer Dušan, za razliku od nas, nije uspeo da pošalje stvari kamionom. Malo smo se prepakovali i svako je poneo po jednu njegovu torbu u ruci. Kacige nam nisu računali u ručni prtljag.

013tja.jpg

014nmk.jpg

Leteli smo preko Beča. Izmedju dva leta imali smo kratku pauzu koju smo uglavnom proveli u kavezima za pušače.

015eay.jpg

Jedva smo se suzdržali da ne kupimo Saher tortu ali nas je svest o tome da idemo motorima odvratila od ove ideje.

 

Oko četiri popodne sleteli smo u Nicu. Zatekli smo prelepo vreme - temperatura je bila oko 25 stepeni.

016kb.jpg

Kamion sa motorima nas je čekao u blizini aerodroma, na parkingu shoping centra Galeries Lafayette. Na žalost, ni jedan taksista nije hteo da nas vozi tih par kilometara pa smo morali da idemo busom. Bilo je toplo, mi u opremi, natovareni torbama i opcija da idemo peške je bila odbačena jednoglasno.

017moa.jpg

Parking je ogroman i otelili smo se dok smo tražili kamion.

018jdi.jpg

018at.jpg

Kako nam je samo srce zaigralo kada smo u daljini ugledali naše ljubimce.

019ury.jpg

Boli ih auspuh, oni su već bili u Grčkoj, trajektom prekosili Jadransko more, prošli celu Italiju i ceo dan se odmaraju na plaži u Nici. Šta ti je motorski život…

020raz.jpg

Prvobitni entuziazam, brzo je splasnuo kada smo shvatili da treba nekako da skinemo motore sa kamiona. Da bi nam učinili uslugu, šoferi su nas čekali blizu aerodroma a ne u skladištu. To je značilo da bez viljuškara treba da spustimo motore niz usku metalnu rampu.

021po.jpg

Čovek kome smo svojevremono dali instrukcije o tome kako da spakuje i učvrsti motore, veoma je ozbiljno shvatio svoj posao. Jedva smo uspeli da ih otkujemo od paleta.

022kb.jpg

023sx.jpg

 

Znam znam… pravi frajeri bi upalili motor, pun gas pa šta bude. Pošto mi nismo nikakvi frajeri a i bilo nam je glupo da se skršimo pre nego što smo krenuli, biramo konzervativniji pristup – snaga motor valja.

 

Kada postoji neki problem, u društvu uvek treba da postoji jedan optimista (priglup, naivan, neinformisan).

024wd.jpg

Sve u svemu i nije bilo tako strašno. Kad se skinu koferi ostane samo oko 65 kilograma po čoveku. Kočnicom se dozira kretanje na dole, jedni vuku drugi guraju i... hop, motor je već na asfaltu.

025ofj.jpg

026bfi.jpg

027gt.jpg

 

Kada su oba motora bila prizemljena, preostalo nam je samo da vratimo kofere na mesta, da prikačimo dodatne torbe...

028jko.jpg

... i spremni smo za avanturu.

029di.jpg

Pozdravljamo se sa vozačima kamiona. Oni produžavaju za London a mi za Možan (Mougins).

  • Sviđa mi se 1
  • Podržavam 11

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

Možan je malo mesto iznad Kana u kome smo rezervisali hotel za prvo veče. Ovaj gradić je popularan medju turistima koji žele da budu blizu mora a da istovremeno izbegnu jezive gužve i visoke cene smeštaja u fensi letovalištima na obali (Canes, Nica, Monte Carlo, Saint Tropes).

 

Razdaljina do Možana je suviše mala za napaljene bajkere koji su nekoliko dana svoje ljubimce gledali samo na ekranu kompjutera. Za ovu kratku turu (30-tak kilometara), pa sve do kraja putovanja, važilo je pravilo: vozimo samo po lokalnim putevima.

030gg.jpg

Već prvi kilometri vožnje kroz Francusku pokazuju neverovatnu vozačku kulturu.

031afc.jpg

Svako… ponavljam, svako se pomerio kada nas je ugledao u retrovizoru.

 

Tek smo krenuli i već stigosmo. Oko nas palme, zalazak sunca... Parkiramo se u dvorištu hotela. Zlobno konstatujem da postoje automobili koji mogu da ponesu manje prtljaga od nas.

032vf.jpg

Kratko osveženje i odlazimo do starog grada na večeru.

 

Možan je tipično francusko mestašce kakvo ćemo često sretati narednih dana – stari grad na vrhu brda, okružen zidinama. Do centra vodi krivudavi put. Iako je noć, vidi se da je sve kao u bajci.

033dit.jpg

034ef.jpg

Pogled prema Kanu je fenomenalan.

035ec.jpg

Večerom u jednom malom restoranu završavamo prvi dan. Nemamo nikakvu ideju gde idemo i kako ćemo da provedemo sledeće dve nedelje. To je veoma dobar osećaj, naročito kada znaš da su sve opcije otvorene.

  • Sviđa mi se 1
  • Podržavam 16

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

22. septembar

 

Ustajemo rano i potpomognuti laptopom i gps uređajima, organizujemo radni doručak. Pre puta nismo uspeli (a ni želeli) da napravimo precizan plan putovanja pa je ovo bila poslednja prilika da rešimo gde krećemo za petnaestak minuta. Posle kratkog većanja doneli smo nekoliko istorijskih odluka:

 

1. Umesto hotela, uzimamo na pet dana kuću u centralnom delu Provanse. U traženju smeštaja koristili smo, za mene, nov sajt www.airbnb.com. Izabrali smo jednu kuću u selu Robion. Ideja je bila da imamo stalnu bazu i da odatle pravimo dnevne ture po okolini. Tako izbegavamo svakodnevno pakovanja, raspakivanja i traženje smeštaja. Osim toga, Dušan je insistirao da imamo kuhinju (posle smo otkrili zašto). Cena je bila… uh… dosta visoka jer nas je bilo samo troje. Većina kuća je za šest i više gostiju, pa kada se to podeli ispadne OK. Ovako nam je izašlo skuplje ali još uvek u granicama cena hotela.

 

2. Rešili smo da do Robiona putujemo preko kanjona Verdon.

 

3. Doneli smo odluku da na povratku vozimo par dana preko švajcarskih Alpa.

 

Pošto je sve jasno, pakujemo se i krećemo.

036ye.jpg

Prvo mesto na našem putu je Gresse, neoficijalna svetska prestonica parfema.

037xo.jpg

U ovom gradu se proizvodi oko 70% prirodnih mirisa za francusku industriju parfema.

038lr.jpg

Nismo imali plan da stajemo ali smo morali - na prvom kružnom toku smo izgubili Dušana. Autobus mu je zaklonio vidik pa nije primetio da sam skrenuo. Dok smo se osvrtali gde je, čujem jedno “plink.. plonk.” Zaustavim se i Tanja se vrati da vidi šta nam je otpalo. U ruci nosi razbijene delove objektiva sa Contour kamere. Nešto se jutros čudno mrdao ali nisam očekivao da će pasti.

039ns.jpg

Karijera kamere je završena već na prvim kilometrima puta. Bila je postavljena na kormanu u foto modu i trebalo je da u visokoj rezoluciji snima predele kojima prolazimo. Tanja preuzima ulogu foto reportera, tako da njoj možemo zahvaliti na fotkama koje slede.

 

Krećemo dalje i na izlasku iz Gresse-a ugledamo Dušana.

040idn.jpg

  • Sviđa mi se 1
  • Podržavam 4

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

Vozimo predivnim krivudavim putevima.

041bjx.jpg

042xbn.jpg

Pogledaš levo...

043bdn.jpg

Pogledaš desno...

044ph.jpg

Svo vreme idemo na gore. Ponašanje motora na putu je odlično – dovoljno snage, dobro leži u krivinama... I pored natovarenosti, može brzo da se vozi. Moram priznati da su nas kvalitet puta i osećaj da se iza krivine neće pojaviti neka budala, ponekad mamili na bržu vožnju i ozbiljnije obaranje motora. Ipak, nismo preterivali. Cilj ovog putovanja je da se uživa a ne da se vozi kao na stazi.

044az.jpg

045bi.jpg

Kada je već reč o motoru, moram da prijavim jedan fenomen koji je proisticao iz fakta da smo bili extra natovareni. Imalo smo tri puna metalna kofera a na njima još tri torbe. Osim toga, da mi ne bi visila na ledjima, Tanja obično sedi naslonjena na zadnjem koferu. Sve u svemu, težište motora je pomereno dosta u nazad - idealan recept za dizanje motora na zadnjaka. Nekoliko puta prilikom kretanja na uzbrdici prednji točak je proverio svoje letačke sposobnosti. Laka jeza prođe kroz leđa i onda se sve normalizuje. Greh mi na dušu ali ne mogu da kažem da nije zabavno.

 

Kratku pauzu pravimo posle pedesetak kilometara, na kiosku u planini.

046ujy.jpg

Balkanski nos, naviknut na miris pljeskavica kada je reč o sličnim objektima, potpuno je u šoku. Ovde prodaju domaće parfeme i druge mirišljave stvarčice.

047agb.jpg

048nr.jpg

Ako se udahne duboko, jasmin, lavanda i vanila bukvalno opijaju saznanje.

049ll.jpg

Kupujemo par suvenira i nastavljamo.

050tz.jpg

  • Sviđa mi se 1
  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

Ova deonica je jedna od najboljih koje sam ikada vozio. Ne mogu da kažem šta je prijatnije: fenomenalne brze krivine, dobar asfaltirani put ili neverovatna okolina.

051yv.jpg

052vj.jpg

053bm.jpg

Crkva na vrhu brda i bajkoviti most…

054we.jpg

055xxf.jpg

… podskazuju nam da je vreme za pauzu.

 

Ulazimo u Castellane, gradić iza koga počinje najimpresivniji deo kanjona Verdon.

056me.jpg

Logično je da ovde bajkeri prave pauzu pre ili posle vožnje kroz kanjon. Vlasnici restorana vrlo dobro znaju da se tokom vožnje motora troši enormna količina kalorija (kašlj, kašlj…) i da to treba nadoknaditi.

057iy.jpg

Oko parka u centru bilo je parkirano preko 50 motora.

058con.jpg

059nh.jpg

Hrana jeste bila malo “turistička” ali to nema nikakve veze – kelner je cool lik a atmosfera krajnje opuštena. Gomile bajkera na okolo.

060ct.jpg

Idemo dalje.

061gvj.jpg

  • Sviđa mi se 1
  • Podržavam 5

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

Kažu da je Verdon jedan od najvećih i najlepših kanjona u Evropi. Nisam obišao mnogo drugih ali verujem da je tako.

062pww.jpg

063gk.jpg

064mn.jpg

065dy.jpg

Verdon je izvajala istoimena reka.

066h.jpg

Na pojedinim mestima dubok je 700 metara.

067vv.jpg

068xa.jpg

Vijugavi put je urezan u stene. Voziti ovuda motor je… ne znam kako to da opišem.

069ld.jpg

070vs.jpg

071km.jpg

Vrhunac je bio u trenutku kada je pred nama bljesnulo perverzno plavetnilo jezera Sainte Croix du Verdon.

072tg.jpg

О мондју… mislim u sebi na francuskom (koga ne znam). Fotografije možda govore više od hiljadu reči ali ne mogu dočarati ni hiljaditi deo emocija koje nas ispunjavaju dok stojimo iznad jezera.

 

“Hajdemo dalje, ima još dosta toga da se vidi”, Dušan nas vraća u stvarnost.

073gd.jpg

  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

Sledeća stanica je selo na izlazu iz kanjona – Moustiers.

074ve.jpg

Mesto je u podnožju dve litice i poznato je po zvezdi razapetoj između stena (legenda kaže da zvezda tu postoji još od desetog veka).

075nc.jpg

Visoko u stenama se nazire crkva.

077cf.jpg

Zamišljamo samo kako je lep pogled kada se pešice stigne do gore. Pešice? Nema šanse. Da smo hteli da pešačimo uzbrdo otišli bismo u planinare a ne u bajkere. Zato postoji teleobjektiv.

076vu.jpg

Umesto pentranja, izabrali smo ceđene sokove i kratko razgledanje zaista prelepog mesta.

078xn.jpg

079wg.jpg

080lcp.jpg

081hn.jpg

  • Podržavam 7

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

Nastavak puta je spokojniji jer prolazimo kroz mnogo ravnije predele. Gps nas vodi uskim seoskim putićima bukvalno između njiva. Svuda je asfalt i skoro da nema saobraćaja. Put se vidi kilometrima u napred tako da vozimo dosta brzo. Policija? Nema šanse, verovatno su ovuda poslednji put prošli još ’68-me, kada je traktor sa pijanim beračima groždja sišao sa puta.

082fa.jpg

083ex.jpg

Nailazimo na beskrajna polja lavande. Iako je obrana u avgustu, njen oštar miris i dalje ispunjava prostor i prodire nam u kacige.

084sf.jpg

085pj.jpg

Slede polja vinove loze…

086b.jpg

Jedna od specifičnosti Provanse koja nam je učinila vožnju nezaboravnom su putevi obgrljeni dugim alejama platana. Osim što prave fenomenalne senke igrajući se sunčevom svetlošću, platani smanjuju ambicije izuzetno jakom vetru koji hara ovim prostorima tokom zime - mistralu.

087wz.jpg

088xt.jpg

Dan se polako bliži kraju i mi se približavamo našem odredištu. Na nekih 20-tak kilometara od Robiona, silazimo sa glavnog puta. Kao da nam nije dovoljno lepote za danas, rešavamo da vidimo i Bonie (Bonieux). Tanja je o ovom gradiću mnogo čitala a Dušanu je ovo bilo omiljeno mesto tokom letošnjeg boravka u Provansi.

 

Piktoresni grad na obroncima masiva Luberon, kao da nas je čekao da na najbolji način završimo ovaj neverovatni dan.

089zj.jpg

090mk.jpg

Parkiramo na platou sa koga se otvara neverovatan pogled prema dolini.

091rl.jpg

092ya.jpg

Dok ovo pišem, još jednom se uveravam da fotografija teško može da dočara onu specifičnu magiju koja vlada nad nekim mestima. Tako je i u ovom slučaju. Stojimo zagledani u daljinu kao hipnotisani.

 

U realnost nas vraća glas koji dopire iza naših leđa: “Ooooo… Dušan…” Vlasnica obližnjeg restorana je prepoznala čoveka koji je pre dva meseca na istom mestu uživao u pogledu ali i u đakonijama iz njene kuhinje.

 

Restoran je idealno lociran. Otvorila ga je pre par meseci simpatična žena azijskog porekla. Napustila je posao u New Yorku i preselila se da živi ovde. Bez dvoumljenja rešavamo da ovde večeramo.

 

To što se ovde servira nije hrana, to je čista umetnost.

093o.jpg

094v.jpg

095ucpzhx.jpg

Sunce počinje da zalazi. Došlo je vreme za poslednju deonicu današnjeg putaovanja.

096xt.jpg

Pre nego što smo krenuli naručujemo bocu vina “za poneti”. Vlasnica restorana nam daje otvarač: “Mala je verovatnoća da postoji kuća u francuskoj koja nema otvarač za vino ali za svaki slučaj uzmite.”

  • Podržavam 9

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

Već je uveliko pao mrak kada stižemo u Robion. Kasnimo tri sata u odnosu na dogovoreno vreme. Dušan se javlja lokalcu koji treba da nam preda ključeve i strašno se nervira: “Ovaj je lud. Ja mu govorim na engleskom i on se neprekidno smeje i na sva pitanja odgovara sa Yes.” Više od sat vremena stojimo pored puta i čekamo lika da se pojavi. Da li je uopšte shvatio gde se nalazimo? Na kraju Dušan zove vlasnika kuće koji živi u Denveru (USA). Posle desetak minuta pojavljuje se veseli čovek u Pežou. “Folow me.”

 

Izlazimo iz sela, kratko vozimo makadamom i parkiramo ispred neke velike gvozdene kapije. Veseli čovek nam daje ključeve, pokazuje nam kuću i nasmejan odlazi. “Kada se vidimo?” “Yes.”

 

Punimo frižider i lagano krećemo u raspakivanje.

097e.jpg

Malo kasnije pronalazimo sve neophodno za ostatak večeri (naravno, u kuhinji ima nekoliko otvarača za vino).

098jc.jpg

Puštamo muziku i udobno se uvaljujemo na terasi. OK, ovo je naša baza za sledećih nekoliko dana.

099ag.jpg

Između dva gutljaja rozea, izgovaram rečenicu:

 

“Neću više da vozim motor! Posle ovakvog dana, ovakve vožnje i tolikog emotivnog naboja, slobodno mogu da odem u bajkersku penziju. Moja bajkerska duša ne može da zamisli ništa lepše i emotivnije od ovog predivnog dana.”

 

“Nešo, ne seri.”

 

Ovo je tura koju smo danas provezli.

100xn.jpg

  • Sviđa mi se 4
  • Podržavam 16

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Cool tip, 2146 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: MT 09 Tracer

Nadam se da cemo i mi dogodine da napravimo ovakvu turu...Zanima me total cost...Prelepa avantura koju svako treba da dozivi...

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 247 postova
  • Lokacija: У души - Дорћол! (Београд)
  • Motocikl: Honda CBF 600N & Fosti F51

Sa posebnim zadovoljstvom pratim ovu temu. Putopis je jedan od onih koji moraju da se čitaju lagano..... da se uživa u svakoj fotografiji i detaljima na njoj.... rečju hedonizam na bajkerski način.

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 880 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R 1200 GS ADV LC

Moram priznati da me sunce ozarilo kad sam ugledao tvoj nick

u potpisu putopisa posto je prvi putopis koji sam procitao na

forumu bio upravo tvoj i iskreno sam ih se uzeleo!

Ne znam sta je bolje, pisanije ili fotografije ali miris lavande i

vinove loze je toliko intenzivan da ne osecam miris kafe

koju upravo srcem! :care:

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

23. septembar

 

Ustajemo rano. Sunce nas greje dok se polako razvlačimo po terasi i pokušavamo da otkrijemo gde se nalazimo. Sinoć je bilo mnogo tamno a i mi smo se bacilli na vino pa nismo uspeli da vidimo okruženje.

 

Kuća u kojoj smo smešteni je deo starog seoskog imanja i očigledno je skoro renovirana.

101ek.jpg

U prizemlju je velika dnevna soba sa udobnim divanima i TV-om. Tu prostoriju smo koristili samo za odlaganje moto opreme. Odmah do nje je kuhinja sa ostrvom i ogromnim stolom za osmoro. Tu prostoriju smo koristili neprekidno. Na spratu su dve sobe, kupatilo i WC.

 

Iz dvorišta se ulazi u odvojeni deo kuće u kome se nalazi još jedna soba sa kupatilom. To kupatilo (to jest, WC) smo koristili samo jednom ali o tom potom.

 

Motori su udobno smešteni ispod nadstrešnice kod same kapije.

102apw.jpg

102at.jpg

Dvorište je pokriveno šljunkon a opštom dobrom utisku doprinose zasadi lavande, maslina i šimšira.

103ec.jpg

Sve izgleda super ali ipak, ne možemo da se opustimo. Ni malo romantično, stomak urla: “Gladan sam!!! Hoću kafu!!!” U kući nemamo ništa tako da treba što pre da odemo u pazar. Na netu otkrivamo da je najbliža pijaca u Avinjonu (Avignon). Palimo motore i krećemo.

  • Podržavam 9

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

Avinjon je grad od stotinka hiljada stanovnika na levoj obali Rone koji je uprkos godinama i ratovima uspeo da sačuva svoje istorijske spomenike: tvrđavu, stari grad, palatu papa... Grad je pod zaštitom UNESCO-a.

 

Tražeći ulaz u stari grad, nailazimo na jednu od glavnih atrakcija grada, poznati razrušeni most. Pojavljuju se horde turista tako da se tu ne zaustavljamo.

104ern.jpg

Motore parkiramo na centralnom trgu ispred pijace. Ova gradjevina ne liči mi ni na jednu pijacu koju sam do sada video. Bukvalno može da se nazove zelena pijaca.

105jb.jpg

Za razliku od Pariza, u Provansi ne priznaju kroasane i kapućino pa smo u obližnjem kafeu doručkovali sendviče i café late.

 

Na brzaka razgledamo stari grad,…

106qe.jpg

… palatu papa (tu su živele pape tokom XIV i XV veka),…

 

107jo.jpg

 

107aq.jpg

… buvlju pijacu,…

108fi.jpg

… i druge lepote grada.

109fr.jpg

Zbog izobilja robe po tezgama, pazariti na pijaci u Provansi nije lak zadatak. Sve što se prodaje je proizvedeno u okolnim mestima. Ne postoji ni jedan poznati brend da ti olakša izbor. Koji od 100 vrsta sira da izabereš? Koji od 50 vrsta hleba da kupiš? Kada vide nedoumicu u očima turista, prodavci se trude da pomognu: “Uz koje jelo vam treba hleb?” Ne prosto hleb, tačno se zna koja vrsta hleba ide uz koje jelo, koja vrsta sira je za šta. Muke naše (slatke). Pogled na prebogate tezge i sjaj u našim očima jasno pokazuju kakve će prirode biti ovo putovanje – gastronomsko/hedonistički turizam.

 

Nije čudno što je francuska kuhinja jedna od najpoznatijih u svetu. Francuzi su opsednuti hranom a ne prehranom.

 

Kofere oba BMW-a punimo do vrha. Sirevi, hleb, meso, testenina, pršut, začini, vino, maslinovo ulje, sirće od maline, voće, povrće… Dušan kupuje saksiju sa bosiljkom i buket cveća. I to staje na motor.

  • Podržavam 8

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

Do naše kuće se vraćamo brzinom svetlosti.

110yk.jpg

Žurimo jer nas čeka naš prvi provansalski RUČAAAAAAAK.

111dyv.jpg

Što bi se reklo, suva hrana. Tek da ne ostanemo gladni. He, he...

112yt.jpg

Ne mogu a da ne opišem jedan, za mene, izuzetno upečatljiv trenutak. Samopregornim radom i odricanjem uspeo sam da skoro potpuno uništim sopstveno čulo mirisa. Imam devijaciju nosne pregrade i živim na kapima za nos. Miris treba da bude izrazito jak da bih ga osetio. Upravo se to dogodilo. Kada smo raspakovali namernice, nisam mogao da poverujem – kuhinju je ispunio intenzivan miris svežeg povrća. Neka čudna mešavina bosiljka, ruzmarina i raznih začina. Tako miriše Provansa... a ovako izgleda taj miris.

 

113ss.jpg

 

114tns.jpg

 

115cwm.jpg

  • Podržavam 7

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

Posle ručka, tamni oblaci su prekrili nebo i napravili idealnu atmosferu za popodnevnu dremku. Da... ali mi imamo druge planove. Manje od 40 kilometara nas deli od gradića Le Bo (Les Baux). Za njega kažu da je jedan od najslikovitijih u celoj Francuskoj.

 

Put do tamo je skoro potpuno prazan.

116cl.jpg

117xe.jpg

118flk.jpg

Aleje čempresa i maslina čuvaju privatnost žitelja na imanjima pored kojih prolazimo.

119zl.jpg

120bu.jpg

Tokom poslednjih 20 godina, ovaj deo Francuske je postao veoma popularan a cene nekretnina su dostigle kosmičke razmere. Mnogi bogati stranci su kupili stare seoske kuće i pretvorili ih u prave oaze za uživanje. Vlasnici dolaze za vreme godišnjih odmora a ostalo vreme ih daju pod najam (kao u našem slučaju). Ono što je dobro, nigde nije narušena tradicionalna arhitektura i okolina. Kupujući nekretninu, novi vlasnici su prinuđeni da prihvate određena pravila lokalnog života. Na primer, moraju da nastave sa poloprivrednom proizvodnjom, kuće mogu da budu samo od specifičnih prirodnih materijala, moraju da sačuvaju što je više moguće autentičnu arhitekturu. Kada bi neko, ne daj Bože, podigao nešto od stakla i čelika, verovatno bi domoroci izvadili giljotinu iz muzeja i demonstrirali turistima kako funkcioniše. Sve je lepo i uredno ali nije sterilno, kako zna da bude u nekim drugim bogatim delovima sveta.

 

U pokušaju da nađemo neke arheološke iskopine, zadesimo se na putu punom kotrljajućeg kamenja. Nije mi prvi put da vozim ovakvim putem ali ovde gume ozbiljno proklizavaju. Još je gore voziti sa saputnikom... Kada smo stigli do kraja puta i nismo našli to što smo tražili, pravimo nalevo krug i nazad na asfalt. U rubrici off-road vožnja stavljamo jedan mali, veoma mali check.

121zus.jpg

122ec.jpg

Čudan znak pokazuje da smo blizu.

123mn.jpg

Stigli smo.

124yj.jpg

  • Podržavam 6

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

Parkiramo motore i krećemo u razgledanje.

125wwk.jpg

125aj.jpg

126cw.jpg

I ruske turistkinje razgledaju... obavezno u štiklama.

126aj.jpg

“Nešo… vidi ovu lepotu…”

127kb.jpg

“Jooooj, lizalice…”

128px.jpg

Le Bo je grad sa izuzetno bogatom istorijom. Kažu da je ova oblast bila naseljena još 6.000 godine pre nove ere. Osim veoma interesantne arhitekture koja u sebi spaja vekove…

129xe.jpg

130lj.jpg

… osnovna atrakcija je tvrđava iznad grada koja je bukvalno uklesana u stene.

131zxau.jpg

132fo.jpg

Ako skupiš snagu da se ispentraš do vrha i uspeš da se zadržiš a da te vetar ne odnese, pogled ka gradiću je neverovatan.

133kjx.jpg

134fxo.jpg

Nekadašnji žitelji su imali mogućnost da veoma rano primate potencijalne agresore jer se pogled prostire do u beskraj.

135jz.jpg

136qr.jpg

Tokom mnogobrojnih opsada grada korišćeni su katapulti. Oni su i sada načičkani na platou ispod tvrđave. Još uvek funkcionišu i njihov način rada povremeno se demonstrira turistima.

137ls.jpg

138m.jpg

Postoje i druge korisne naprave koje su srednjovekovni život činile bezbrižnijim.

139nq.jpg

140tgn.jpg

Ovaj grad jeste popularan među turistima ali to nije turizam na kakav smo navikli. Atmosfera je tiha i spokojna. Osim toga, ne postoji ni jedan souvenir Made in China - sve se pravi od lokalnih majstora.

 

141ks.jpg

 

142he.jpg

143zv.jpg

Francuzi poštuju svoje radno i svoje lično vreme - tačno u sedam, sve se zatvorilo i grad se za tren ispraznio.

144an.jpg

145yc.jpg

 

Mi smo bili poslednji posetioci koji su napustili Le Bo.

 

146ht.jpg

  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

Mala noćna vožnjica i već smo kod kuće.

147jq.jpg

Liči na kraj dana ali nije. Najbolje tek predstoji. Kada je Dušan spomenuo da zna da kuva, nekako sam poluzainteresovano prelašao preko ove njegove tvrdnje. Ispostavilo se da je pravi majstor. Završio je nekoliko kurseva za kuvanje koji su samo pojačali očigledno urođen talenat.

148hs.jpg

Ravioli punjeni smokvom, mlevenim mesom i sirom, preliveni ukusnim belim sosom, … i sve to servirano u pečenom plavom patlidžanu.

149tl.jpg

Salata od rukole i čeri paradajza, zalivena maslinovim uljem sa tartufima i sirćetom od malina…

150wm.jpg

Da smo Francuzi, uz čašu crnog vina, po jedan patlidžan bi nam bio dovoljan (i bili bismo tanki i vitalni).

151oh.jpg

Pošto nismo Francuzi a u loncu ima još dva puta toliko raviola i sosa, greh bi bio da se sve to baci. Zato nismo tanki i vitalni.

 

Odlazimo u krevet puni utisaka.

  • Sviđa mi se 3
  • Podržavam 11

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja