Jump to content

Moto Zajednica

Ubuntu...male priče s juga Majke Afrike

Recommended Posts

  • Ne silazi, 6281 postova
  • Lokacija: Hameln, Germany
  • Motocikl: Africa Twin CRF1000

Vlado, Afrika nije za enduro vožnju? Ko te to slagao? :D

ISKLJUČIVO je za enduro...

 

Picoda, apsolutno svaka čast na ovom fantastičnom putopisu! Nemoj slučajno da si zaboravio da ga i završiš :)

 

A kako stvari stoje, vidim ja da će morati konačno i napokon da padne i ovde neki motor. Radi se na tome, ali ne ide baš kako sam planirao. No, biće. Ima toliko toga ovde u Sierra Leone što bih voleo da vam pokažem, a biće i logičan nastavak na ovaj Picodin predivan putopis!

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Advanced DJ Member, 4305 postova
  • Lokacija: Dunav na vidiku..
  • Motocikl: Šarulja queen RD04

I tako kaže Jager.. brate ovde nema enduro motora :P

 

Možda može Picoda da okrene neki telefon i nađe ti neku šklopociju :jee:

 

Najlakše je reći nema i ne može.. a znamo da sve može kad se hoće..

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 130 postova
  • Lokacija: Trogir - Dalmacija

Viva Mozambique!

 

 

 

Jutro je donijelo lose vijesti. Mislim, kako za koga. Andre je provjerio... s motorima u Mozambik ne mozemo. Nemamo papire. U Juznoj Africi papiri za vozila nisu potrebni, ovdje imate one sesterokute na motorima u koje se stavi papir s bar kodom na kojem su svi potrebni podaci. U Mozambiku to ne pali. Daleko su oni od bar kodova.

 

2eydnjq.jpg

 

Nista...od Mozambika ne odustajemo. Andre nas vozi svojim bakkijem. Vidim da Ivan nije previse tuzan sto je s motora morao u bakkie. Nesto mi je tu cudno. Ko da Messija trener stavi u obranu, a on miran. Opusten. Cak stovise, nasmijan.

 

2zpppj7.jpg

 

Kasnije mi je ispricao pricu o mjesto na koje idemo. Bio je tamo samo jednom. Motorom. Kaze kako je to tako tesko za odvozit da bi nam za zadnjih pedesetak kilometara trebalo, s ovim gumama na punih 40 stupnjeva, dobra dva dana. Ako se ne polomimo. Odmah poslije granice pocinje pijesak. Deseci malih puteljaka koji se krizaju i odvajaju sve do same obale. Koja je nas cilj. Putevi su siroki tocno za jedno vozilo, puni su kolotraga koji nemaju pravac, a krivudaju i penju se po malim dinama. I jucer smo imali zajeban pijesak. Onaj najfiniji koji u sjevernoj Africi zovu fesh-fesh ali je razlika u tome sto je jucerasnji put bio sirok, bez velikih zavoja i brijegova, pa si imao prostora za odvrnut gas. Ovdje nemas prostora za to, a bez gasa na pijesku imas veliki problem. Zato je nas Afro opusten...

 

2q3bvnl.jpg

 

Kad sam prvi put dosao u JAR meni je pijesak predstavljao veliki problem. Imao sam nekoliko bliskih susreta s njim. Nosom. Nakon dijelova koje smo odvozili u Sahari i Americi situacija se drasticno popravila. Sada cisti pijesak i dine vozim bez problema. Spustio sam kocnicu u glavi i otvorio plin. Medjutim, pijesak na uskim putevima, pun kolotraga koji nemaju cistu liniju, ostrih zavoja i brijegova, nikom nije lako za vozit. Jednostavno nemas gdje odvnut gas kako bi dobio potrebnu brzinu, isplivao, i vozio po samoj povrsini...

 

50qiyt.jpg

 

2is7hog.jpg

 

efgf0y.jpg

 

 

Dosta o pijesku, treba to probat pa vidit. Imamo mi jos jedan problem. Nemam vizu. Idemo pa kako bude. Ako blef ne upali vracamo se u Sodwanu. Znaci, imamo dvije Juznoafricke i Njemacku putovnicu za koje ne treba viza i moju Hrvatsku kojoj je viza potrebna. Na granici klasicna strka. Juznoafricka strana slici na granicni prijelaz i do nje vodi cesta dok su na strani Mozambika dvije kucice i pijesak...Juznoafrikanci nas nisu ni pogledali kako treba, briga njih za vize. Andre je otisao u kucicu za vozila dok smo nas trojica stali pred suprotnu kucicu. Onu za putnike. Lik iz kucice dao nam je papire koje trebamo ispuniti. Uredno sam napisao drzavu iz koje dolazim pa sta bude.

 

1z213cl.jpg

 

ao24c2.jpg

 

 

Dok je Boda ispunjavao svoj upitnik, ja i Afro predali smo svoje dokumente. Njegove je vratio brzinski nakon sto je opalio poveliki stambilj. Moju cudno promatra. Odmah sam krenuo s pitanjima o mjestima koje treba posjetiti kao da cu najmanje godinu dana biti ovdje. A idemo na dan. Upalilo je, lik se nesto raspricao na engleskom od kojeg sam pohvatao svaku sedmu rijec. Al sam dobio stambilj...he, he. Odmah sam uhvatio crtu dalje od kucice kako bi me ovaj sto prije zaboravio.

 

2rmqjq1.jpg

 

Boda je bez razmisljanja predao svoju putovnicu. A lik kaze, Gospodine, vi trebate vizu za ulazak u nasu zemlju! Boda misli kako je neka zajebancija pa mu dobaci, Jeste sigurni? Da, trebate vizu koju mozete dobiti u nasem konzulatu u Johannesburgu. Nekih 1000 kilometara daleko. Ima jedna stvar koja je skoro pa pravilo kod sluzbenika u ovim zemljama. Tvrdoglavost. Kada oni zapnu, pa cak i kad skuze da su u krivu, nista ne pomaze. Boda je pokusavao objasniti kako za gradjane Njemacke viza ne treba, cak je nudio i mobitel kako bi na internetu provjerili isto. Nema sanse. On je svoje rekao i ne pomaze tu vise ni sam predsjednik Mozambika. Tada je Boda, tu se vidi 30 africkih godina, pitao sta se moze napraviti da mi odradimo nas izlet u Mozambik. Sa 650 randa dosli smo na 300 za pecat koji nije bio potreban.

 

Znaci, sada imamo dvije Juznoafricke putovnice za koje ne treba viza, jednu Njemacku kojoj je viza kao potrebna i jednu Hrvatsku kojoj je viza kao nepotrebna. Koji ludi kontinent.

 

Krenulo je zestoko...ni Nissan nije slusao pa je Andre rjesavao situaciju ispustanjem zraka...

 

30tne2v.jpg

 

9a07d1.jpg

 

2itmtcj.jpg

 

 

Mozambique

 

Kada je 1992. godine zavrsio gradjanski rat u zemlji, Mozambik je bio jedna od najsiromasnijih zemalja na svijetu. Sada je situacija bolja ali jos uvijek daleko od dobrog. Kao Portugalska kolonija zemlja je bila postaja njihovim brodovima na putu po ovom dijelu svijeta. Pocetkom 20. stoljeca, Portugalci su prodali veci dio farmi i gospodarstava Englezima. Oni su izvlacili iz Mozambika radnu snagu za rudnike u JAR-i. Tijekom godina je nastao njihov pokret za nezavisnost, a svoj glavni cilj ostvarili su tek 1975. Prvi predsjednik bio je ovaj lik...

 

2cy1oau.jpg

 

 

Ima ih oko 19 milja. 75% ih se bavi poljoprivredom. Glavni proizvodi su secer, pamuk i caj. Ljudi su jako srdacni i pristupacni u odnosu na neke druge narode juznog dijela Afrike.

 

 

Nas cilj bili su obalni gradici Ponta de Ouro i Ponta Malongane. Zanimljiva je posebnost koju uzivaju te dvije ronilacke destinacije. Do njih se moze doci jedino dobrim 4x4 vozilom. Ne pale ovdje nikakva fensi SUV vozila. Samo posteni terenac...kao sto vidite...

 

14ipqih.jpg

 

c011c.jpg

 

Pokusali smo pomoci al nije islo. Nema sanse. Tip s Kiom bio je jebeni optimista.

 

 

Doci ce ekipa s ovim da ga izvuku iz govana...

 

412x4.jpg

 

 

Tako smo se mi, kako i svi ostali na ovom pravcu, pokusavali dokopati obale. Na putu do tamo nalazi se nezaobilazna postaja. Malo mjesto s trznicom i Fernandos bar. Ovo bar uzmite s rezervom. Ako me nesto moze zakociti na putu onda su to ovakva mjesta. I zakocilo nas je. Posteno. Tu bi mogao ostati danima. I promatrati okolinu uz dva najpoznatija ugostiteljska artikla Mozambika. R&R i Prawns. Prawns su, kao sto znate, kozice, rodjaci od skampa. R&R je mjesavina ruma i soka od kupine. Ili maline. Vidit cete kasnije.

 

U ponudi bara samo je jedno jelo. Mozambican Prawns. Uf, tezak odabir. Na jelo smo cekali vise od sata, mozda i dva, a spremali su ga van kuhinje jer je unutra spavalo njih desetak. Da, da u kuhinji. Zahod je bio odmah do kuhinje i imao je samo pisoar. Ali bez one cijevi ispod tako da uz pisanje imas i hladjenje nogu. Ili grijanje, u hladnijim danima.

 

Kuhinja...

 

14d379s.jpg

 

 

Menu...

 

11rdj4y.jpg

 

 

Fernandos bar i okolica u par slika...

 

vd0cpj.jpg

 

21aff45.jpg

 

5y6e6o.jpg

 

1tn3ir.jpg

 

2lxfgxx.jpg

 

msglc7.jpg

 

zjtpfr.jpg

 

vdmtcj.jpg

 

2lvhh75.jpg

 

 

I tako...R&R po R&R. Ako su mi slike malo mutnije, ne zamjerite...

 

iok7i8.jpg

 

 

Kada pijete mjesavinu ruma i soka od maline na preko 40 stupnjeva nemate osjecaj kako u sebe ubacujete nekakav alkohol. Sve do nekog trena...

 

zjuo2r.jpg

 

 

He, he, he...

 

 

 

Ako i vi zelite da vam bude tako...kliknite ovdje, skoknite do ducana i ne snimajte se kasnije...

 

 

Sta vam je stala muzika? Klikajte pa idemo dalje...

 

 

Kod Fernanda svi ostavljaju svoje stare kartice, vizitke i ostale tipove posjetnica. Zasto bi bas mi bili iznimke...

 

2h8ahkl.jpg

 

30vdsf9.jpg

 

35lgewy.jpg

 

 

Pojeli smo svoje "...skampi za veceras" i krenuli dalje. R&R je 30 randa. Nekih 20 kuna. Prilicno skupo za Mozambik. A porciju velikih prawnsa platis 50 randa. Kilo u porciji. Mukte. Obale smo se dokopali nakon par stajanja. Ozedni covjek od pustog ruma...

 

1hz7o3.jpg

 

 

Kako ces posjetit Fernanda, a zaobic Lourenza. Nema sanse...

 

2d6ql3q.jpg

 

20u8k1w.jpg

 

2qnqzgn.jpg

 

 

Lourenco zna s rashladnim uredjajima...

 

24l39so.jpg

 

 

Poslije naseg Lovre malo mi se pogubio redoslijed...vjerovatno vrucina...znam da smo dosli na obalu tamo je bilo sve nesto fensi za Mozambik pa smo samo popili picence, dva, i spicili dalje za nekakvo drugo mjesto kojem se ne sjecam imena. Vjerovatno vrucina...ili mozda dehidracija...

 

ea18gw.jpg

 

24qjvjb.jpg

 

oihtf5.jpg

 

2w4w506.jpg

 

2rptyfb.jpg

 

8xk6pw.jpg

 

1zzktah.jpg

 

 

Do tog drugog mjesta na obali vodio je put kroz sela s jos vidljivim posljedicama gradjanskog rata...znam slike su malo mutnije...opet ta vrucina...

 

25hlv11.jpg

 

1zxw905.jpg

 

15s3sjc.jpg

 

2u9qt7a.jpg

 

 

Ludi Andre je voznjom opravdavao svoj nadimak dok su zene kupile djecu s ulice, a ovce i ostalo blago skakalo u grmlje...

 

14a61f.jpg

 

 

U sljedece mjesto stigli smo relativno brzo, bez vecih zrtava, jedino je krov Andreovog bakkia dobio stotinjak udaraca. Zao mi je sto nisam ponio kacigu. Znate za sunce i to...

 

eqwc45.jpg

 

fblr0y.jpg

 

 

Od velike voznje covjek ozedni...

 

2irloo3.jpg

 

 

Definicija ili "izrezanost" je konacna misicna masa, koja preostane nakon sto se vjezbanjem ukloni (visak) masnog tkiva. Klasican primjer definicije su stari endurasi u fazi nakon ljecenja kronicne dehidracije.

 

dootx5.jpg

 

 

Obicni ljudi i pristojna djeca na pokazivanje definicije od strane kronicno dehidriranih endurasa obicno reagiraju ovako...

 

2yy4dhx.jpg

 

 

...ili ovako...

 

2j2xlbs.jpg

 

 

Ovaj mali dio obale prilicno je razvijen, bilo je nesto turista, onih iz dijela podvodnog turizma. I sami smo razmisljali o zaronu ali smo zbog...khm...hladnog mora odustali. Ne vidim drugi razlog zbog kojeg bi to propustili...

 

29bjas.jpg

 

iznerr.jpg

 

 

Dosta nam je obale i turizma, idemo mi u kopnene krajeve. Nakon Fernanada i Lovre te jos nekih kojima nismo pamtili imena...logican slijed bio je Alfy...

 

r7ruqo.jpg

 

314cvo6.jpg

 

23ihxe1.jpg

 

 

Navecer brzo do granice...prije neko zatvori...

 

immi51.jpg

 

 

 

Ovako je Mozambik izgledao nakon nas...

 

2n16rz9.jpg

 

 

Jutro je. Uf...osjecao sam se ovako...

 

2ikfhh2.jpg

 

..., a glava mi je bila ovolika...I kaciga mi se smanjila.

 

3vrq9.jpg

 

 

Zahvalili smo Andreu i zeni na odlicnih par dana. Posebno za ovaj "Dan u Mozambiku". Bila je stvarno vrhunska zajebancija. Sljedeca dva dana picili smo raznim terenima i cestama kako bi dosli sto blize Lesotu. Za tu me zemljicu i moj poludnevni posjet prije pet godina vezu lijepe uspomene. Plan je bio doci do Durbana pa se penjati dolinom tisucu brezuljaka prema Lesotu. Odvoziti Lesoto za dan, najvise dva, pa nastaviti prema Joburgu. Opet bez vize. Ide to mene.

 

2185i.jpg

 

Ovo je i jedina slika tog dijela puta. Nekako mi se nije slikavalo, samo smo vozili. I gustali. Dirk je cijelo vrijeme bio u kontaktu s nama. Javljali smo mu u bolnicu kako napredujemo. On i Ivan neko vrijeme radili su ture po Mozambiku, Namibiji, i Juznoj Africi. Imali su tada 13 KLR-ova. Gosti su obicno dolazili iz Japana, Njemacke i Australije. Zato ove sve puteve pozna jako dobro pa nam je iz bolnickog kreveta pomagao u navigaciji. Dao nam je i jednu ponudu. Nadolazeci vikend ima zadnju skolu voznje za ovu godinu na stazi Kyalami pa nam je predlozio da odustanemo od Lesota, ranije se vratimo u Joburg i jurimo po stazi. Hm...koji pokusaj. Nismo ni razmisljali...Lesotho...here we come!

 

20svwur.jpg

 

vsc615.jpg

 

35d156u.jpg

 

5v27g2.jpg

 

 

Skrenuli smo malo s rute kako bi nas Vodja odveo pogledati vodopad u nekom gradicu. Zaboravio sam ime vodopadu...a bogami i gradicu...Ako vas zanima pitajte Vodju...

 

2utrrc6.jpg

 

r29pqa.jpg

 

fu3r05.jpg

 

33f45k6.jpg

 

 

Vozili smo se zemljom Zulu plemena...pokrajinom Kwa Zulu Natal. Moram priznati kako ovdje ljudi nisu tako srdacni kao u ostatku zemlje. Ili, recimo, u Mozambiku. Ispred jednog od lokalnih limenih ducancica bila je nekakva pijana ekipa koja je pokusavala izazivati raznim glupostima i sjedanjem na motore. Pomalo su sirovi ovdje, drze se za velike ratnike pa vole glumiti. Alkohol im pomogne. Otisli smo kako ne bi imali povoda za moguci sukob. Mozda je to bio samo moj los osjecaj potpomognut kisom koja nas je nemilice prala. Nije vise ni bitno.

 

Znate sta najvise voli putnik motorom kad pada kisa? Tocno. Najvise voli kad kisa prestane. A znate kako se osjecate kada se to desi i sunce probije nasred Doline tisucu brezuljaka? Ne znate?

 

Evo ovako se osjecate...

 

 

Gustajte...

 

6prynt.jpg

 

i27lh1.jpg

 

cp85f.jpg

 

rwnr41.jpg

 

2rne8b6.jpg

 

4iivwj.jpg

 

4kfcc2.jpg

 

28s0ape.jpg

 

25mwi.jpg

 

qyz2xk.jpg

 

214wjh2.jpg

 

 

...nastavak slijedi...Lesotho Wild Run...

  • Podržavam 8

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Ministar za Enduro, ratluk i ženske motore, 5392 postova
  • Lokacija: Južna Čukarica / Beograd
  • Motocikl: HTZ 750

Auf.... fenomenalno... gladan sam krenuo da pogledam temu ... mrtav gladan a ne mogu da se odlepim od monitora... fenomenalno :takoje: :takoje: :takoje:

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 130 postova
  • Lokacija: Trogir - Dalmacija

Ajmo...

 

 

 

Uhvatila nas noc. I opet kisa. Znate kako svi upozoravaju da se ovdje ne vozi po noci? Nije to zbog nikakvih cudovista ili drumskih razbojnika...postoje bolji razlozi. Prva i najveca opasnost su zivotinje. Krave i ostalo blago tumaraju putevima bez neke kontrole. Mislim da je to opcenito jedan od najvecih problema u prometu Afrike. Druga vrebajuca opasnost vozila su bez svjetala. Nocu. Ti su jebeno opasni. Jednom sam imao blizak susret, nije mi bilo svejedno. Zbog svega toga pokusat cemo pronaci smjestaj u slijedecem mjestu. Cak i tu Afro ima nekog svog prijatelja ali je covjek trenutno na odmoru. Izgleda kako cemo ipak jednom morati platiti za smjestaj.

 

Kisa je bila sve zesca kada smo pronasli farmu na koju nas je poslala zena iz male gostione pod ciji krov smo pobjegli od kise. Nismo imali izbora, kisa je jacala, dva dana smo prasili zestoko a noge su bile mokre od prijepodneva. Trebao nam je krevet pod svaku cijenu.

 

2qlyjwg.jpg

 

Kad sam vidio kucu u koju nas je vlasnik doveo ovako mokre i blatnjave mislio sam kako cemo sada platiti za sav besplatan smjestaj do sada. Covjek se povukao iz posla s kompjuterima, napustio Joburg zbog stresa i kriminala, te dosao ovdje kako bi podno planina Lesota otvorio gostinjsku farmu. Bila je to prekrasna kucica na jos ljepsoj farmi. Imali smo tri sobe kao na slici, svaka sa svojim velikim kupatilom, veliku dnevnu sobu i kuhinju koje se ne bi posramile ni sve vile Joburga. Jos smo dobili nekakav liker dobrodoslice. Nije to dugo trajalo pa je Boda izvukao svoju plosku s votkom. Kada smo preracunali, covjek nam je naplatio 100 eura ukupno za trojicu s doruckom. Nije puno za kraljevski smjestaj...

 

a5ccw1.jpg

 

 

Valjda primjecujete kako naseg treceg clana malo spominjem. To je zato sto je Boda kralj organizacije pa sve kod njega ide glatko. Osim GPS-a kojeg nije uspio osposobiti jos od Joburga. Uz to je i odlican vozac pa ni s tom stranom nemamo problema. On i Afro totalna su suprotnost kada je organizacija u pitanju. Ja sam negdje u sredini. Boda se za put priprema dugo i sve provjeri tri puta, Ivan se za put sprema sat vremena prije i obicno se s puta vraca jer je zaboravio kacigu. Ili motor. Boda ima cetkicu za zube na rasklapanje i zna sto mu je u desnom unutrasnjem djepicu jakne, Ivan je zaboravio cetkicu za zube i tek kad prvu noc otvori kofer spozna sto sve ima u njemu. Zacudo, na putu funkcioniraju besprijekorno. Za to postoji samo jedno objasnjenje, obojica su dobri i tolerantni ljudi. Na put s mojim Afrom bez razmisljanja idem i kad me nazove u tri ujutro. Od sada je i Boda u toj klasi.

 

2uohxyf.jpg

 

 

Lesotho Wild Run

 

 

Pozdravili smo se s domacinom rano ujutro na dorucku. Pravac Sani Pass. Sjecate se tog poznatog prijevoja iz moje prosle Juznoafricke price. Ulaz je to u Kraljevinu Lesotho. U podnozju planine stoji granicni prijelaz Ivanove maticne drzave dok se revni sluzbenici Kraljevine nalaze u kucici na samom vrhu. Izmedju je Sani Pass. Nekada je ruta utrke Roof of Afrika isla dijelom ovog prijevoja ali su se sada povukli dublje u Lesoto...

 

2s7w6q9.jpg

 

5y6yb7.jpg

 

al19ci.jpg

 

123uyhf.jpg

 

2hdmr2a.jpg

 

30ixr4p.jpg

 

2uihop3.jpg

 

2z4g32o.jpg

 

 

Tesko mi je ovo opisati...jutro, prekrasne planine, sunce, mir...jedan od razloga zbog kojeg vrijedi putovati motorom...

 

2ccrlv8.jpg

 

1ru97l.jpg

 

1eub9v.jpg

 

 

A onda se otvorio pogled na put pred nama...

 

zxmiza.jpg

 

 

...evo malo poblize...

 

w0gw9c.jpg

 

 

Ovo me jednostavno povuklo, tako sam se dobro osjecao da sam nesvjesno otvorio gas, pjevusio pod kacigom i penjao se bez stajanja kamenitom podlogom. Dok nisam dosao pred zadnji niz serpentina...

 

2ppa2bl.jpg

 

 

Ivan i Boda gustali su u nekom svom, laganijem ritmu...

 

34rwy6s.jpg

 

3ubk7.jpg

 

1zh0emg.jpg

 

v4topw.jpg

 

 

Cekao sam ih na vrhu...

 

344cemt.jpg

 

34xj5sh.jpg

 

oqvbly.jpg

 

10qkksm.jpg

 

 

Ne trebam vam pisat kako nemam vizu za Lesoto. Blef mi je prosao na istom ovom mjestu 2008., ne vidim zasto ne bi i sad. Prisao sam bez razmisljanja i nakon Ivana uredno predao putovnicu. Boda je cekao svoj red. Afro je pecatiranu putnu ispravu dobio nazad za tren dok je lik u kucici sa zanimanjem promatrao moju prvu stranicu. Vidio sam kako uzima snop papira s popisom zemalja. Izgleda kako ovaj put nemam srece.

 

11h440x.jpg

 

Vi trebate vizu, sir!, kaze glas iz kucice. Ne, ne trebam vizu, vec sam bio u Lesotu i nisam je trebao, odgovaram hineci samouvjerenost. Udjite unutra da pogledate ovaj papir sir...vidite...Croatia, viza. Ali vec sam bio u Lesotu i nije mi trebala, pravim se glupast pokazujuci mu pecat ulaska iz 2008.

 

6402nd.jpg

 

Pogleda mi pecat, trgne se i kaze:

 

Ilegalno ste u nasoj zemlji vec pet godina, sir! Po vazecim zakonima slijedi vam visemjesecna zatvorska te novcana kazna od dvije tisuce randa za svaki mjesec ilegalnog boravka u zemlji. To su ozbiljne stvari, sir...tumacio je na losem engleskom, uz prijeteci pogled, jedan od trojice likova u neuglednoj kucici na 2825 metara visokom prijevoju, znanom kao Sani Pass. Napetost se mogla opipati dok je covjek s kapuljacom zatvarao skripava vrata malene kucice. Ocima sam sarao prostorijom kako bi izbjegao bijesni pogled drzavnog sluzbenika Kraljevine Lesoto. Na zidu dvije slike, dva crna muskarca. Kralj je na jednoj, sto posto. Ko je drugi, stvarno nemam pojma. Nije me ni briga...imam vaznijih misli trenutno.

 

O njihovim zatvorima nacuo sam zastrasujuce stvari. Nije mi napeto provjeravati ih osobno. Jutros, netom prije penjanja na prijevoj, kod naseg domacina na dorucku, cuo sam pricu o doktoru kojeg su zatvorili zbog njegove lijecnicke torbe. Ilegalan unos opijata i slicne besmislice. Samo tako, bez suvislog objasnjenja, odveli ga u pritvor naocigled uplakane mu supruge i kceri. Na kraju je pusten, uz par sati pregovora i intervenciju vojske. Nece doktor vise za Lesoto...garant. Tko zna, mozda i meni uskoci vojska. Nisam bas doktor al imam jokera za uplakanost. Malo spreja za lanac po ocima...islo bi to njega.

 

2v0kh7a.jpg

 

Idemo sir!, odvoji me od crnih misli ruka oko nadlaktice i izrazito los engleski. Gdje idemo?, pitam. Na razgovor, kaze i uvede me u kucicu jer sam cijelo vrijeme jednom nogom stajao vani. Znao sam da igre pocinju. Big trabl majfrend, big trabl, kaze i doda, Dobra je ova mala iz Belgije, a?, lagano trznuvsi glavom prema neatraktivnoj plavusi kojoj je njegov kolega upravo udarao pecat u putovnicu. Odlicna, kazem, na sto me ovaj onako znacajno odgurne te izbaci ne bas reprezentativan osmijeh unatoc zestokoj bijelini zdravijeg dijela usne supljine. Troje Belgijanaca bili su, uz nas, jedini koji su trebali stambiljske usluge trojca u kucici. Od njih trojice, dva su imali klupske majice dugih rukava, kapuljace na glavi i suncane naocale. U zatvorenom prostoru. Izgledali su mi kao navijaci ParizSenZermena nakon izgubljene utakmice ili pak kao frendovi ovog treceg koji je jedini ima nekakvu ofucanu uniformu i kapu s oznakom policije. I to frendovi na povratku s nocnog izlaska.

 

bj8wpg.jpg

 

Kako ste uopce izasli iz zemlje, sir?, pita kapuljaca. Pravim se da ne kuzim pitanje. Nisam htio kazati kako smo se tada vratili istim putem nazad, namjerno izbjegavsi ovu kucicu, kako na povratku ne bi skuzili da mi treba viza. Sjecam se kako me tada sluzbenik u podnozju planine, na strani JAR-e, pitao gdje mi je izlazni pecat Lesota. Promrmljao sam nesto na hrvatskom pa se liku nije dalo zamarati "overseas" budalom. Iznenada, u ionako tijesnu kucicu, uleti Afro s pricom kako smo zapravo izasli iz zemlje na nekom planinskom prijevoju gdje postoji samo granicna postaja JAR-e. Pametno, mislim u sebi. Na to ce ovaj u kupaljaci, Niste to smjeli uraditi to je lokalni prijelaz, a vi bez izlaznog pecata ne smijete napustiti zemlju. Glupo, mislim u sebi. Tada kapuljaca skuzi kako smo zapravo obojica bez izlaznog pecata. Big trabl, sir, big trabl, ponavlja uporno.

 

Mozemo li kako smanjiti trabl?, upita Ivan te dobaci kako nas zapravo treba pustiti, a zatvorit onog Njemca, pokazujuci na Bodu koji je ostao van kucice, jer oni pomazu nekakvoj Grckoj, a ne pravoj Africkoj drzavi, Lesothu. Nasmijali su se slatko iako nisam siguran kako su sva trojica znali cemu se smiju. Mozemo li pregovarati?, pita Afro ponovo. Naravno, o svemu se da pregovarati, kaze on punih pluca, onako znacjno, kao da je to cuo previse puta od nekog mudraca u selu. Nije tu bilo nikakve napetosti, niti smo se u bilo kojem trenu osjecali ugrozeno...ne treba nam dramatika. Pricalo se o kaznama u stotinama tisuca randa...da bi na kraju pregovora...za konacnih 100 randa po glavi dobili izlazne pecate s danasnjim datumom udarene preko ulaznih pecata od prije pet godina.

 

2hsc29d.jpg

 

Prakticki smo na samom ulasku u zemlju vec izasli iz nje. Koja ludnica. Uglavnom, moramo danas izaci iz zemlje i to bas na onom prijelazu koji je Ivan spomenuo, a koji ima samo Juznoafricku postaju. Sve bi to bilo super da taj prijelaz ne radi do cetiri popodne, a nalazi se na preko 2500 metara usred planine. I do njega vode seoski putevi. Jos jednom upozoravaju kako nas nisu vidjeli i nisu udarili nikakve pecate ukoliko dodje do kakve frke...ili danas ne izadjemo iz zemlje.

 

Nista sad...kao pravi ilegalci idemo na marendu. Tost i djecje radosti u najvisem pubu Afrike...

 

sdi4b9.jpg

 

m39kh.jpg

 

4kbbeq.jpg

 

elsty.jpg

 

 

Unatoc svemu, nije nam bilo svejedno. Iz par razloga. Ako se desi kakva nesreca i slicno, a policija se umijesa, imamo problem. Jako veliki, onaj koji ukljucuje veleposlanstva i slicne sluzbe. I prdekanu, vjerovatno. Ako ova trojica nisu iskreni te zvrcnu ekipu koja bi nas kasnije docekala negdje na putu, opet imamo problem. Ovaj put financijske naravi. I trece, al ne manje sranje, da ne stignemo na taj prijelaz do cetiri. Sutra iz zemlje ne mozemo. Jer smo, po pecatu, vec izasli danas.

 

Sve smo mi to zaboravili kad je krenula voznja. Tesko mi je opisati, jedna od voznji koju pamtis za zivota. Takva ljepota, raznolikost terena, neobicna priroda. Pa odjednom, bez najave, kilometri novog novcatog asfalta na prijevoju koji je kombinacija pet najljepsih alpskih prijevoja. Pa, opet bez najave...pijesak, kamen, rijeka, makadam. Jednom rijecju, ludilo...

 

 

 

Nazalost, nema puno slika iz Lesotha. Samo smo se vozili, nije nam bilo do stajanja...

 

wh1oj5.jpg

 

zn0ac5.jpg

 

16kqb93.jpg

 

x0tr20.jpg

 

 

Malo sam se odvojio od ekipe. Nekako mi se vozilo brze. Kamen, moj teren. Bio je ovo opcenito moj dan. Njih dvojica vozili su jedan do drugog, laganica. U jednom trenu nisam ih vise imao u ogledalima, pogledao sam nazad i primjetio kako stoje. Koliko vidim na ovoj udaljenosti, na nogama su i pricaju s nekim. Znaci, sve je u redu.

 

Interesantno je kako ovdje, usred planine, cim stanes netko se pojavi. Obicno pastir. Ili djeca. A prvo selo najmanje 50 kilometara daleko. Pretpostavljam da imaju nekakva sklonista koja se s puta ne vide.

 

Moj prika spustio se s planine i poceo pricu na svom jeziku..

 

e1epmr.jpg

 

33bj1vk.jpg

 

15moklg.jpg

 

 

Najprije se malo sramio kada sam ga pokusao slikati. Kasnije bi mu pokazao fotku pa se smijao ko lud. Pricali smo mi tako dobrih dvadeset minuta. On je pricao, ja sam slusao. Ni jedne jedine rijeci nisam razumio ali mi je svejedno bilo zanimljivo. Dao sam mu neke zvake koje sam imao u djepu i kovanicu od pet randa. Zahvalio se, to kuzim. Sve je bilo ok, dok mobitel nije zazvonio...mislio sam da je moj ali mi zvono nije bilo poznato. Odmaknuo je deku, izvukao mobitel iz djepa i javio se. Opet cudan jezik. Pretpostavljam Sesotho. Samo se okrenuo i otisao u planinu...Mozda je nesto hitno na fejsu. Ah, ta globalizacija...

 

2gt24pf.jpg

 

x1k0b5.jpg

 

 

O Lesotu sam pisao prosli puta ali cu i ovdje dodati par zanimljivih stvari. Lesotho je zemlja koja se prakticki nalazi u centru JAR-e. Nekad je dobro imati samo jednog susjeda. Hm...kako za koga. Jedina je zemlja na svijetu koja se cijela nalazi na visinama iznad 1000 metara i njeni su stanovnici populacija koja zivi najvisocije na svijetu. U prosjeku. Sada znate cemu ove deke. Zemlja je u biti jedan veliki planinski lanac. Ima ih 2 milje i netko pametan je izracunao kako bi svatko mogao zivjeti dobro samo od racuna za vodu koji ispostave JAR-i. A oni zive lose. Lova ide negdje u djepice. Vjerovatno strane. I Kralju djeparac. Strasno su bogati vodom...i dijamantima. Ali koje koristi. Skoro 25 % populacije zarazeno je virusom HIV-a. Zivotni vijek je jako, jako kratak. Nemojte me hvatat za rijec, cini mi se 37 godina.

 

346nci0.jpg

 

Mnogi su mi pricali kako su, zbog svih tih losih cimbenika i zivota na ovim visinama, ljudi jako frustrirani i depresivni te se prema strancima ne odnose bas najbolje. Djeca znaju s prijevoja bacati kamenja na vozila i slicno. Jednom Ivanovom prijatelju, prije utrke, doletio je kamen u ruku. Imao je srece, samo ruka je pukla. Nije imao kacigu. Moram priznati kako ni u jednom trenutku nisam dobio takav dojam. Ni sad, ni prije pet godina. Svi su bili ok. Mozda se vremena mijenjaju...

 

2m3okkl.jpg

 

 

Kada su ova dvojica napokon dosli do mene saznao sam sto se desilo...

 

2r27s0k.jpg

 

 

Boda je malo plivao pa su stali popraviti neku sitnu steticu. Za to vrijeme su imali zabavu. Sad znam ko su trojica s njima koje sam vidio u daljini...

 

 

Stvar se zove..."Koncertino per padale"

 

23htys3.jpg

 

 

Tako smo mi skrenuli s rute i dosli do "grada". Trebalo nam je gorivo, nismo imali izbora. Motor na ovim visinama i tako ne ide kako treba...sad jos ovo gorivo.

 

sy04d1.jpg

 

 

Ima tako malo oktana da i konji rade na njemu...

 

4r4w06.jpg

 

 

Zanimljivo je vidjeti ovako siromasnu zemlju, a u njoj dionicu vrhunske ceste. Sve to rade Kinezi. I dobiju nesto zauzvrat, nesto puno vrijednije. Kinezi ce za par godina vladati Afrikom. U svakoj su Africkoj drzavici...

 

246oqk0.jpg

 

a41vyv.jpg

 

 

Vozili smo prilicno visoko, do nekih 3500 metara. Opet teren. Jako lijepo, mirno, bez prometa...

 

30w2jqc.jpg

 

 

Stali smo gricnuti nesto brzinski na jednom od prijevoja. Lokal drzi stari Grk koji zivi s nekoliko crnih zena, a zna ga cijeli Lesoto. I mnogi Juznoafricki endurasi. To je obavezna postaja na putu kroz zemlju.

 

34772pj.jpg

 

 

 

Odjednom Afro pogleda na sat i kaze, Idemo, idemo. Obicno se njemu ne zuri. Cudno. Bila su dva sata za pet minuta. Cim smo izasli na teren, vidim kako lagano ubrzava. Pa sve brze i brze. Ocito se preracunao i skuzio kako nam treba dosta do tog prijelaza.

 

Ima jedna stvar na ovom putovanju koju necu prezaliti. Nikada. Sto nisam imao kameru na kacigi sljedeca dva sata. Znate i sami koliko potrose oni americki filmasi na scene jurnjave po selima, trznicama i slicne gluposti pune specijalnih efekata. E, mi bi imali dva sata sirovog materijala za njih. Upali bi u lovu sigurno...

 

Do sada u zivotu nikada nisam vozio tako dugo u ovom ritmu. U velikom riziku, na samoj granici svojih mogucnosti, dva smo sata jurili selima. Kad kazem jurili, shvatite to doslovno. Prelazili potoke, tjerali stoku, plasili djecu i zene. Bez stajanja, s Ivanom u prvom redu i nama dvojicom koji smo ga poluuspjesno pokusavali pratiti, na uskom putu punom kamenja. Riskirali smo gumi defekt...toliko riskirali da sam se prestao obazirati na udarce koje je primio moj prvi kotac. Imali smo jebenu srecu...evo kada smo tocno stigli na prijelaz...

 

6itsw3.jpg

 

 

Ovo je definitivno dan koji se pamti za zivota. Zao mi je samo onih koji motorima budu sljedeci prolazili istim putevima. Nadam se da nece nitko uskoro. Kamenovanje im ne gine. Da smo dosli 5 minuta kasnije na prijelazu nebi bilo nikoga. Tocno u pet lik je izasao i zakljucao kucicu. Ne jebu oni zivu silu...

 

Zanimljivo je kako nisu ni pitali odakle nam izlazni pecat. Njima se samo islo doma. Koji dan. Lesotho Wild Run...

 

 

...slijedi nastavak...Joburg...povratak u buducnost...

  • Podržavam 9

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • nocni cuvar, 2581 postova
  • Lokacija: White City / White Water
  • Motocikl: Yamaha nouvo elegance

Koja je uopste temperatura po tim planinama? Vidim ima dosta sunca pa mi sve izgleda kao neko nase prolece, pogotovo zbog nestavarnog zelenila.

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 130 postova
  • Lokacija: Trogir - Dalmacija

Fala na komentarima, drago mi je da vam se svidja... :takoje:

 

Koja je uopste temperatura po tim planinama? Vidim ima dosta sunca pa mi sve izgleda kao neko nase prolece, pogotovo zbog nestavarnog zelenila.

 

Da, kad je sunce ugodno je ali noc zna ici ispod nule. Velike su razlike u temperaturi na tim visinama. I vjetra ima dosta. Gore su svi omotani ovim dekama, sto zbog sunca, sto zbog zime, sto zbog vjetra...

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 130 postova
  • Lokacija: Trogir - Dalmacija

Skoro svako popodne kisa nas opere. To je u Africi normalno, brzo dodje, ne traje dugo ali pada samo tako. Kapi od litre. Ponekad i grmi. Takozvani ljetni Africki pljusak. A znate li kako zvuci taj pljusak? Ne znate?

 

Kliknite ovdje, zatvorite oci i slusajte...kad pljusak prodje nastavite citati...

 

 

Ovaj danasnji nas je prao bas na spustanju s planine. Cijeli dan jurnjave po Lesotu, bili smo umorni ko psi, a Vodja kaze kako sad vise nema smisla da negdje spavamo. Kako smo u dobrom ritmu. Idemo direktno za Joburg, kaze...ko da je to na petnaest minuta odavde. A sta ces...Vodje postoje zato da se slijede...

 

2ntfymu.jpg

 

 

Znam precicu od stotinjak kilometara, ide vrhom planine...naglasi Vodja...samo da se sjetim kako se na nju ukljucuje. Nisam tu prosao desetak godina, kaze smijeseci se.

 

Ima jedna stvar kod mog Afra koja ga izdvaja od drugih. Unatoc svoj izgubljenosti i manjku organizacijskih sposobnosti taj covjek ima fotografsko pamcenje kada su putevi u pitanju. Ako je jednom prosao puteljkom ima ga u svojoj bazi podataka zauvijek. Mislim da veliku ulogu u tome ima i dvogodisnji vojni rok u moto jedinici. Od njega nema boljeg vodica. Vec sest, mozda i sedam, godina zivi u Hrvatskoj te uz posao u turizmu organizira i moto ture...vecinom za goste iz JAR-e iako je bilo ljudi iz cijelog svijeta...i svatko tko je bio na jednoj od tura vratio se ponovno ili poslao nekog od prijatelja. To je slozeno izvrsno. Organizacijski dio prepusti ekipi kod kuce dok je njegov posao vodica. I zabavljaca. A tu nema boljeg.

 

Tako i sad. Sjetio se puteljka kojeg se sam, ni nakon deset dana, a ne godina, ne bi sjetio nikada. Prosli smo kroz dvorista nekoliko crnackih nastambi od lima, vozili nekakvom kamenitom uzbrdicom pa kroz nekakav sumarak...i na kraju izasli ovdje...

 

be7rme.jpg

 

35m2ma8.jpg

 

 

Usput sretali zebre, antilope i jos neke zivotinje...

 

1604fmx.jpg

 

npjqyf.jpg

 

 

Jako, jako lijepo. Nismo puno stajali, sto zbog umora, sto zbog mraka koji se blizio...

 

14lk3t.jpg

 

wxsy.jpg

 

 

Stali smo samo u jednom malom kafeu pred sam izlaz na cestu...

 

5cc2l0.jpg

 

Ista prica kao kod naseg domacina u podnozju Lesotha. Muz vlasnice radio je kao broker u Joburgu. Napustio je sve i pobjegao od stresa u ovaj miran kraj. Otvorili su svoj mali kafe na samom ulazu u Nacionalni park Golden Gate. Kazu da ne zaradjuju puno ali zive mirnije i bolje. Njihova kcer radi kao fotograf na kruzeru i upravo im je pricala kako joj se jako svidio zadnji grad u kojem su bili. Split. Mali je ovaj svijet...

 

U Joburg smo dosli jako kasno. Cim se noc spustila popeli smo se na autocestu i jurili ko ludjaci. Pod punim gasom. Bez stajanja. Zaspao sam ko beba dok mi je glava jos padala na jastuk. Ne bih se cudio da nisam skinuo kacigu...

 

U prizemlju svoje kuce imam jedan mali stancic koji se koristi samo kada ugostim putnike. Ne samo one koji putuju motorom. Kroz taj stancic proslo ih je dosta...i na svojim putovanjima upoznao sam mnoge. Cesto ih pitam da mi kazu tri zemlje koji su im ostale u sjecanju po svojoj ljepoti. Juznoafricka Republika uvijek je jedna od njih. Onima koji su bili. I meni je jedna od najljepsih.

 

Bilo je ovo putovanje za pamcenje. Nekoliko tisuca kilometara kroz zemlju cija ljepota osvaja. I dva izleta u susjedstvo. Mozambik i Lesoto...dva nebrusena dragulja juzne Afrike.

 

Joburg...povratak u buducnost

 

U Joburgu smo...vratili se u buducnost. Promet koji nezaustavljivo tece, buka, svijetlece reklame, soping centri...predblagdanska ludnica.

s4uhe9.jpg

 

 

Za par dana stizu nam familije. Sest zena. Ej, sest zena. Malo manje nego ih ima njihov Predsjednik. Njegovih je sedam. Veselim se tome. I lakse mi je prebroditi krizu petog tjedna. Zahvaljujuci Ivanu imamo priliku provesti zajedno blagdane na drugom kraju svijeta. Takva se prilika ne propusta. Unatoc krovu koji bi trebalo zamijeniti. I prozorima koji su odradili svoje. Neka cekaju, ko ih jebe. Nama su putovanja uvijek bila prva. To je nas zivot. Putovati, upoznavati svijet, uciti razlicitost. Nema vece skole. To je ono za sto radimo, za sto se borimo. Netko tesko zaradjenim kupi novi auto, netko kucu, netko stedi. Mi putujemo.

 

Plan nam je zajedno za Cape Town...1600 kilometara do tamo i jos toliko nazad kroz dio zemlje koji nisam posjetio. Tako cu donekle zaokruziti Juznoafricku pricu, a curke ce se susresti s kulturom kakvu do sada nisu imale prilike upoznati. Posebno ona manja. Iako putuje od prije prvih koraka i za nekog od sest godina proputovala je jako puno, ovako daleko jos nije bila. Kulturoloski daleko. Ovo je njezina skola. Sretan sam zbog toga...

 

A sto smo mi radili tih par dana?

 

Posjecivali Dirka, zbrajali stetu i prali motore...tu je Afro expert...detaljist. Dva kofera, zastita motora, opruga nogare i nesto oziljaka. Odlicno, za test koji su prosle. Imamo novi patent za nogaru...

 

70xr83.jpg

 

11091k8.jpg

 

 

...zatim smo obilazili prijatelje...i testirali njihove motore...

 

2n8n3hg.jpg

 

ay8r5e.jpg

 

...trazili motor koji je ove godine osvojio Roof. I vozaca od 16 godina...

 

34zn9mr.jpg

 

2ai1x6s.jpg

 

 

...igrali se sa Speedyjem...

 

1iimgy.jpg

 

 

...i testirali novi Jamesov...hm...motor.

 

2vx0nk9.jpg

 

 

Curke su stigle jutarnjim letom. Vec nakon pozdrava bili smo na putu za farmu jos jednog Ivanovog prijatelja. Ime sam mu zaboravio. Covjek je gradjevinar i veliki ljubitelj motora s prikolicom. Posebno Urala. Svoju ljubav pretvorio je u posao. Postao je uvoznik Urala za JAR-u, a posao vodi s farme do koje morate doci visekilometarskim makadamom. Zanimljivo, kod nas bi mu rekli da je lud. On kaze kako je Ural specifican proizvod...tko ga hoce taj ce doci. U pravu je...

 

eunj28.jpg

 

r1l7xk.jpg

 

286z3oh.jpg

 

sdzfxk.jpg

 

 

Osim Urala, radi i prikolice za ostale motore...najvise BMW...

 

2j2uf0k.jpg

 

11c8aja.jpg

 

 

I ovaj ceka na prikolicu...hm...

 

2q9kk60.jpg

 

 

Morali smo mi to malo istestirati...

 

28iuqza.jpg

 

23m6iwj.jpg

 

 

Narednih par dana oko Bozica obilazili smo okolicu...Dirk je izasao iz bolnice i odlucio s nama za Cape Town. Idemo 26.12. Sretni smo zbog njega, a morski zrak i spustanje s 1800 metara ucinit ce mu dobro. Kazemo mu kako razmisljamo o prikolici i motorima. Kakvo razmisljanje...jeste vi normalni, naravno da ih vucemo. Legenda...

 

Svoju ekipu odveo sam u Soweto, nekad, a mozda i sad, najopasniji kvart svijeta. Nije to vise kvart, sada ih tu ima 5 milja. Gradic, reklo bi se. Afro je vozio. Izasli smo u turistickoj zoni Soweta, blizu kuce Nelsona Mandele kojeg ovdje zovu Madiba.

 

Da bi vam docarao stvari u narednih par poglavlja morat cu posegnuti u obiteljski album. Nerado to cinim, nije mi to za moto forum i vjerovatno bi prekinuo pricu s nasim povratkom u Joburg ali cu nastaviti iz samo jednog razloga. I nas put u Cape Town ukljucivao je motore. Moglo bi se reci kako smo motorima putovali i dalje...jedan dio na prikolici, ostalo u voznji. Steta bi bila ne pokazati vam zanimljivosti iz tog dijela putovanja.

 

 

Soweto...

 

2k3neg.jpg

 

2up2txc.jpg

 

qnmp38.jpg

 

15pjq5l.jpg

 

rvxfv4.jpg

 

sv07dt.jpg

 

 

Nakon Soweta otisli smo u centar grada, takozvani City. Zanimljiva je situacija s centrom Joburga. Do 1990. godine u centru je zivjela samo bijela populacija...bio je to centar grada isti kao u bilo kojem vecem gradu. Shoping centri, skupi stanovi, popularni ducani, kafici, setnice i ostalo. Nakon 1990. centar je pocelo naseljavati crno stanovnistvo, a bijelci su se pomalo povukli u predgradja i druge gradske kvartove. Sada centar izgleda u najmanju ruku neobicno. Sve je ostalo u devedesetima, fasade se raspadaju, a zivot se doslovno odvija na ulicama.

 

Samo dvije poluslike iz prolaza...cisto da se dobije dojam...

 

zydmky.jpg

 

o031ab.jpg

 

 

Odmah do toga je poslovna zona, centar moci i novca Afrike, drugi dio Cityja obucen u staklo i mramor...dio grada koji je danju mravinjak, a nocu grad duhova.

 

2ikfkeb.jpg

 

 

Unatoc tome sto su curke stigle...ritam nije jenjavao. Obilazak divljih zivotinja, izlet u Sun City, posjeti prijatelja i rodbine, utrke na farmi...

 

28wjrb6.jpg

 

z6bfc.jpg

 

sywi0h.jpg

 

v4v4if.jpg

 

345br0i.jpg

 

v7csuf.jpg

 

2h7q4u8.jpg

 

t9wt35.jpg

 

 

Sun City...umjetni zabavni grad napravljen usred nicega. Sto se mene tice, nikad mi ne bi palo na pamet otici u posjetu. Djeci je naravno, ludnica.

 

kaijr.jpg

 

awx9p4.jpg

 

25hppnl.jpg

 

Na putu do tamo...narod Afrike ima zlatne ruke...

 

351z7u8.jpg

 

33erm6t.jpg

 

2s0oche.jpg

 

 

Ako ste ilegalac i odlucite se za zivot u nekom od skvoterskih kampova...za 2.700 randa imate jednosobni Zozo. Zozo je lokalni naziv za limene kucice od kojih je sastavljen svaki skvoterski kamp, ilegalno naselje nastalo na tudjoj zemlji. Cijene visesobnih, po dogovoru.

 

30jo20k.jpg

 

 

Malo je ovdje sredine...ili jedno ili drugo...nazalost.

 

2cnwjtj.jpg

 

2uygmx3.jpg

 

 

Utrke na farmi bile su dio svakodnevice...

 

21kzgia.jpg

 

1e7wp2.jpg

 

 

Na dva kotaca jos nekako al u ovim utakmicama nisam imao sanse...

 

205bkfm.jpg

 

 

Ovdje je jako popularan Breakfast run. Posebno vikendom. Stotine motora. Poveo sam bolju polovicu, a Ivan jednu od kceri...

 

wk06ye.jpg

 

9qcyah.jpg

 

2evt74y.jpg

 

34q1gea.jpg

 

 

Bilo je tih dana jos nekih zivotinjica...

 

ok1xmh.jpg

 

2mg2w03.jpg

 

34oyakp.jpg

 

33wl0xx.jpg

 

 

Dva dana prije Bozica moj Afro trebao je u ponovni posjet punici. Dva puta u tjedan dana. Bilo bi to previse i najjacima. Navecer je dosao do mene i kaze: "Antonio, dosta je bilo, tovari motore!" Ali mrak je, kakve motore, odgovaram. Penji male motore na bakkie, ujutro idemo za DeWildt. Nije me trebalo puno nagovarati...

 

2ry3d5t.jpg

 

 

De Wildt

 

DeWildt se nalazi nekih sat i po do dva od Joburga, na podrucju bivse drzave koja se pripojila JAR-i tijekom devedesetih. Ako sam dobro zapamtio. Podrucje je to kao izmisljeno za enduro voznju. Hard enduro prvenstveno. Tereni kakvih je malo na svijetu. Stotine kilometara uokolo. U pocetku je lokalno stanovnistvo zaziralo od endurasa koji su pomalo nadirali. Bilo je tu kamenovanja, razvucenih zica, polomljenih kostiju pa cak i ubojstava vatrenim oruzjem. Jedan od onih koji je napravio puno kako bi se situacija dovela pod kontrolu bio je Dirk. Organizirao je prvu Toy Run humanitarnu utrku u De Wildtu te priblizio djeci i lokalnom stanovnistvu motore i enduro. Pomogao je nekima da krenu u mali posao. Prodaju hladnih napitaka, pranje motora, cuvanje vozila i pomoc pri utovaru i istovaru. Ukljuceni su i u organizacije utrka. Sada je to jedan od dodatnih prihoda lokalnom stanovnistvu. Vikendom ovdje zna biti nekoliko stotina motora.

 

Koliko se sada situacija promjenila najbolje govori sljedeca prica. Prije nekih sest mjeseci netko je, na jednoj od teskih kamenitih dionica, pokusao opljackati usamljenog vozaca. Ovaj se nije dao pa je zaradio metak. I jedva prezivio. Lokalci su nasli krivca i sami se obracunali s njim. Taj vise nikada nece pucati.

 

Mark, onaj iz narandjastog tabora, morao je hitno otici negdje poslom tako da je test novih perjanica ktm-a ostao jedini neispunjeni plan do sada. Imamo mi nase pile...necemo zaliti. Bar znamo da pale...he, he.

 

Cim smo dosli u DeWildt Ivana su prepoznali. Iako sest godina nije dolazio. Sada znate kakav je redovit gost bio ovdje. Dva momka odmah su krenuli istovarati motore. Ivan ih pita za vlasnika ove parking pozicije, Alfija. Umro prije nekoliko godina od HIV-a, decki preuzeli posao. Kazu kako nije lose i ljudi sve vise dolaze ali imaju problem s kradjama. Zadnjih par mjeseci u dva navrata su im ukrali stroj za pranje, popularni miniwash. To im je osnovni alat za rad i nije im lako doci do novog. Za njih je to velika investicija. Ivan je jedan od rijetkih koji im uvijek dopusti da naprave djir dok traje oblacenje i priprema. Ali ne i jedini, vidi se da decki znaju voznju. A mi imamo ugrijane motore. Enduro raj, kazem vam ja...

 

20fvpk2.jpg

 

 

Badnjak je i ljudi nema. Uz nas je jos jedna, skoro pa kompletna, familija...

 

19o6x0.jpg

 

 

I jos dva bakkija cije vlasnike nismo sreli. Na voznju smo krenuli lagano. Morao sam upoznati teren. Nisam imao kacigu s naocalama vec ovu s vizirom i suncane naocale. To mi je predstavljalo mali problem...koji sam kompenzirao hlacama koje su dobile Roof. Ako danas ne budem vozio dobro, ne znam kad cu...

 

16aqiad.jpg

 

 

Nakon samo pola sata bio sam u ovoj poziciji...poluziv...

 

qpm5b8.jpg

 

 

Ne znam kako da to opisem. Jednostavno nemate odmora. Ni sekunde odmora. Teren je takav da vam ne dopusta trenutak opustanja. Kada napokon ugledate nekakav puteljak, a ruke se ponadaju kako ce dobiti zasluzeni odmor...idu hupseri i duboki pijesak. Pa korito rijeke, potok, kamenita uzbrdica, pijesak, blato. I tako u krug.

 

2lbj0no.jpg

 

15fz3l.jpg

 

akiq9y.jpg

 

 

Jedan od popularnijih "passeva" u De Wildtu...znakovitog imena...Coconut Pass...

 

 

Inace svaki prolaz tamo ima ime. Obicno neka luda imena. "Slide your ass", "Get me out of here" i slicno. Na jednom od prolaza posebno smo se zadrzali, zove se E.D.s Pass. U spomen na Errola Daltona poginulog prosle godine na supermoto utrci. Errol je bio veliki Dirkov prijatelj i jedan od vrhunskih enduro vozaca. Trebao je postaviti stazu za ovogodisnji Roof. Takav je i njegov pass u De Wildtu. Vrhunski po tezini...

 

Kako je vrijeme odmicalo postajao sam sve sigurniji. I brzi. Pristojno sam pratio Velikog Vodju. Sasvim pristojno. To je do hlaca, vjerovatno.

 

21jxjbn.jpg

 

2nrgfh3.jpg

 

 

Negdje na sredini voznje osjetio sam kako mi zadnji kraj otkazuje poslusnost. Guma je prazna. Stali smo u lokalni ducan birtiju kako bi se napojili i pokusali nesto napraviti. Popio sam ukupno, tijekom cijele voznje, 6 litara tekucine. Cetiri boce od litre i po. Tako da znate kako mi je bilo...

 

20stvy8.jpg

 

2eq3m8x.jpg

 

 

Afro je saznao kako neki lik, nize u selu, ima sprej za krpanje. Vrijedi probati. Ostao sam u birtiji cekajuci ga...i u tih pola sata, mozda i vise, popricao s najmanje dvadesetak lokalaca. Svi su dosli po pivo. Svi jako ljubazni, cestitaju Bozic, Novu Godinu, pitaju odakle sam. Totalna suprotnost od Zulu podrucja. Jedan mladji decko posebno me iznenadio. Nakon sto sam mu kazao odakle sam, kaze, Oooo Croatia, next to Italy and Slovenia... Ostao sam zapanjen. Prvi koji je znao za Hrvatsku. Objasnio mi je kako. Decko radi za tvornicu dijelova, a tamo imaju listu zemalja u koje dijelovi odlaze. Njega je zanimalo gdje ide njegovih ruku djelo pa je provodio vrijeme uz atlas. I uz druge knjige, osjetim iz price. Momak zna puno, interesantno mi je bilo njegovo razmisljanje o zemlji. O buducnosti uopce...

 

Ivan i jedan od lokalaca pokusali su dovesti moju gumu u red. Ovaj je cekao da Ivan zavrsi kako bi uzeo sprej...ko zna sta ce mu...

 

9k3qys.jpg

 

 

Guma je drzala nekih pola sata. Ostalo vrijeme vozio sam bez zraka. Ustvari, vozila je ona mene. Kada se posteno ugrijala zadnji kraj nalazio se uvijek negdje sa strane. Svugdje samo ne tamo gdje treba biti. Bilo me strah da se guma ne svuce. Gas nisam pustao. Afro i pijesak nisu dali...

 

j950sm.jpg

 

 

Da nije ovih momaka koji pomazu oko ukrcaja mislim da bi mi trebali sati za popeti motore. Ruke su se tresle, a svaki misic na tijelu sam osjecao. Za neke nisam znao da postoje. Tocno je sto kazu...De Wildt je enduro raj i pakao u jednom...

 

...slijedi nastavak...Ronnies Sex Shop...Velika rupa i Grad vjetra...

  • Podržavam 10

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 130 postova
  • Lokacija: Trogir - Dalmacija

Mozemo lagano...ide pjesma za pricu koja slijedi...

 

 

 

Imam jednog prijatelja iz Norveske. Prije dobrog poznanika nego prijatelja. Kupio je mali apartman blizu mora i trazio vanbrodski motor za nekakav camcic. Tako sam ga, kroz posao, i upoznao. On i zena su doktori u Norveskoj sto ih za nase prilike cini jako bogatima. Mozda i za Norveske. Pogled iz njegovog apartmana osim na more dopire i do terase susjedne kuce. Lokalna familija. A tamo svako jutro ista ceremonija. Momak, po njegovoj procjeni u srednjim tridesetima, svaki dan oko 12 sati, vikendom i kasnije, sjeda za stol na kojem ga cekaju otvorene novine i crna kava. Kada starija zena, vjerovatno njegova majka, donese sendvic i sok prebaci se na drugu stolicu i u miru odradi kasni dorucak. Nakon svega se ustane, ostavi sve za sobom, i ode.

 

Moj Norvezanin je tijekom ljeta, gledajuci to iz dana u dan, osjecao sazaljenje. Pretpostavio je kako decko ima nekih problema, vjerovatno psihicke naravi, posto fizicki izgleda sasvim pristojno. Ni majka nije djelovala tuzno. Vjerovatno se dobro nosi s tim. Cak je razmisljao da upita gospodju koji je problem ali se nije htio uplitati. Ipak je on stranac u mjestu...

 

Jedne veceri odveo je zenu na veceru...a poslije na pice u lokalni kafic. Sjedili su tako na terasi kada je, u zagrljaju dviju cura, u objekat usao onaj momak sa susjedne terase. Nista mu vise nije bilo jasno. Momak je skroz u redu. I vise od toga, sudeci po hihotanju djevojaka s obe strane. Zasto mu

onda ona zena daje jesti svako jutro? Svako rano popodne. I otvara mu novine? Zasto nema posao? Sto pitanja mucilo je mog Norvezanina.

 

Kada sam mu, nakon sto mi je pricao o tome, objasnio da to kod nas u Dalmaciji, i u jos nekim mediteranskim krajevima, jos uvijek prolazi...covjek nije mogao vjerovati. Da netko od preko trideset godina zivi s roditaljima, ne radi, dize se u podne i uz to ga jos sluze. Covjek je bio sokiran. To se ucenim rijecnikom zove, kulturoloski sok. Kada se pribrao kazao je samo jedno: Vi ste Kraljevi i zivite u zemlji cudesa!

 

 

Zasto sam vam ispricao ovu pricu? Kada putujete u daleku zemlju ocekujete kulturoloski sok. Bar meni treba ta injekcija. To je ono sto ostaje od putovanja. Mozda ne bas ovakav oblik kao kod mog Norveskog prike...po nas pomalo sramotan. Njemu je svejedno bio jako interesantan. Od tada uvijek ima zajebanciju na taj racun i vjerovatno prica ekipi u domovini kakvi kraljevi zive u Dalmaciji. Za primjer, njegova kcer radi u Starbucksu. Kuha kave dok ne zavrsi studij...a roditelji doktori. Druga krajnost. Uvijek je najbolje ono umjereno, ono izmedju. Samo onda nema šoka...

 

 

Ajmo dalje ovako...

 

 

 

 

Ronnies Sex Shop...Velika rupa...Grad vjetra...

 

 

Moj Afro pazi kako me ne bi dohvatio kulturoloski sok pa na blagdan njeguje nase vrijednosti...i to macetom...

 

qnjsip.jpg

 

 

Da bi se nas put u Cape Town realizirao pobrinuo se jos jedan od Ivanovih prijatelja. Keith. O svim njegovim prijateljima iz price napisao sam par recenica. Za Keitha bi bila malo tri ovakva putopisa. Ima zivot za romane. Zato necu pisati nista. Covjek nam je dao na koristenje kucu na farmi od petsto hektara, sezdesetak kilometara od Cape Towna, u malom gradicu na obali. Kucu do koje morate doci terenskim vozilom. Ali to nije sve. Dao nam je i vozilo. Veliku Toyotu s motorom od 4 i po litre. Taman da ne osjetis prikolicu, motore, a ni putnike. Prazno, puno, to cudo uvijek ide isto. Na vozilu su bile diplomatske tablice Zimbabvea. Kazao je Ivanu da te skine jer su ispod njih klasicne tablice. Ali one iz Malawija. Nismo postavljali suvisna pitanja. Ivan, zena, njegove dvije cure i jedna prijateljica u Toyoti, a Dirk i moja malenkost s familijama u Dirkovom kombiju. Ukupno sedam zena, nas tri poslusnika i mali Troy. Nije nam bilo lako. Sreca sto su motori na prikolici...

 

2w6cpdk.jpg

 

 

 

Rupetina

 

 

Prva stanica...Kimberley. Velika rupa. Inace, putem koji smo krenuli do Cape Town-a ima nekih 1600 kilometara. Jos jedan Ivanov prijatelj, Karl, isao je na odmor u isto vrijeme. U autu je bilo troje odraslih i troje tinejdjera. Krenuli su tijekom noci i isti dan navecer usli u Cape Town. Nama su trebala tri dana. Koji smo mi papci. Sta ti je kontrola nad familijom...nakon toga zvali smo ga King Karl.

 

Kimberley...rudarski gradic poznat po velikoj rupi. Najvecoj rupi na svijetu koju je iskopala ljudska ruka. Od kada je pronadjen prvi dijamant 1871. pa sve do 1914 godine...50 000 kopaca ukupno je iskopalo malo manje od 3000 kilograma dijamanata. Lopatama i motikama izbacili su ukupno 22 miliona tona zemlje. Pih...to Bracanin sam odradi...ako mu kojim slucajem ispadne medvjedic.

 

2cpsyf7.jpg

 

2epr95t.jpg

 

2drzwv6.jpg

 

161e0ra.jpg

 

2pyqb9f.jpg

 

egd5d3.jpg

 

33msghj.jpg

 

v5a4g8.jpg

 

 

Spavali smo u lijepom hotelcicu u blizini. Dobili dobar grupni popust i dodatni rabat za turisticke agencije. Ko zna, zna. Tu je Debbie, Afrova bolja polovica, zakon.

 

34ioi6h.jpg

 

2h8cz1d.jpg

 

 

Ujutro su motori jos bili na prikolici. A nama se dlanovi znoje. Poceli smo s pricom kako auto puno trosi s prikolicom. Nije bilo odjeka. I mjesta u autima bilo bi vise bez nas dvojice. Ne ide ni to. Vec smo po imenicima trazili brojeve odvjetnika za rastave kada su nase najdraze, ljubljene, prekrasne zenice kazale kako ih nije briga. Ako vam se vozi, vozite. Ma nije da se nama vozi... ali je uvijek dobro kad netko moze upozoriti na guzvu ispred...recimo.

 

2iiaob4.jpg

 

 

I tako smo se ja i moj Afro, ne forsirajuci nista, nasli na motorima. Nije da nam je to sad nesto bitno...ali eto.

 

21ozkvc.jpg

 

 

Bilo je tu krasnih prijevoja, zavoj na zavoju. Nes ti...ali ok...kad bas moramo na motor... Dan smo proveli na putu. Spavali smo kod jedne gospodje na farmi. Dvije sobe...nas jedanaest

 

Neki su se smjestili...

 

osh9ol.jpg

 

 

...a neki se "smjestili"...

 

2jfejwn.jpg

 

 

Ujutro smo odlucili napraviti spolnu razdiobu. Mi muskarci na jedan prijevoj s Unescove liste, a djevojke na farmu zivotinja...

 

Prije toga dorucak na jednoj interesantnoj poziciji...

 

23ku238.jpg

 

2eq7ziq.jpg

 

ridmdh.jpg

 

2iu9r8n.jpg

 

ayndya.jpg

 

ao3yhw.jpg

 

p28oo.jpg

 

U Africi je toliko hladno da i caj treba djemper...

 

2cbrch.jpg

 

Dogovorili smo se naci na istom mjestu nakon nasih izleta. Bio sam suvozac na Tenerki. Jos se tresem...

 

1ih00o.jpg

 

2q81zc3.jpg

 

i791sm.jpg

 

jtbi3m.jpg

 

2h3n3ar.jpg

 

dbd3s.jpg

 

2hmn1u0.jpg

 

15nnho8.jpg

 

246mh5x.jpg

 

qrx0r4.jpg

 

 

Za to vrijeme...s druge strane planine...

 

5mk38m.jpg

 

eqaxd4.jpg

 

 

Nasli smo se po dogovoru i nastavili za Cape. Nas dvojica opet smo, ne zahtjevajuci, zavrsili na motorima. Dirk je umoran poveo kolonu zena u dva vozila dok smo mi picili nekim svojim ritmom...i usred nicega udarili po kocnicama...

 

1zfoqh1.jpg

 

Ronnies Sex Shop

 

 

Nezaobilazna stanica na putu za Cape. Barem onima koji idu ovom rutom...usred nicega. Sada je to jedna od turistickih atrakcija JAR-e, a pocelo je iz zajebancije. Ronnie ce vam sam objasniti kako je sve pocelo...ako ga budete razumjeli...

 

 

 

2h3on6b.jpg

 

11kb591.jpg

 

vawxk.jpg

 

upojk.jpg

 

34eakis.jpg

 

o8i542.jpg

 

2eg77f7.jpg

 

Afro se hvalio krasopisom...

 

2r7c8ip.jpg

 

2n7pams.jpg

 

2dtcbdh.jpg

 

 

I tako smo, nakon okrijepe, nastavili put...

 

2ecpx0w.jpg

 

2573rcw.jpg

 

2wq60zb.jpg

 

...da bi stigli ovdje. Keithova farma...nas dom narednih tjedan dana...

 

bh6kj.jpg

 

eqbmfa.jpg

 

3532mpy.jpg

 

106wtc0.jpg

 

1688q61.jpg

 

 

 

Do farme vodi pjescani put. Jedva smo popeli Dirkov kombi. Farma je istovremeno na plazi i na planini. Kao sto vidite...

 

15wz0o8.jpg

 

 

Ovaj dio obale je surferski raj. Tu u okolici more je rodilo i jedan od onih opjevanih velikih valova. Ovaj je, kazu, imao 21 metar. Valic.

 

Dane smo provodili prema afinitetima. Neki na suncu, neki u hladu. A neki na motoru...

 

jfvqfc.jpg

 

34gue6w.jpg

 

2ugpd2e.jpg

 

2cmouvp.jpg

 

of9hlf.jpg

 

Crna rijeka...

 

2ezmbuc.jpg

 

20h985c.jpg

 

 

Kako sam djetinjstvo proveo na plazi vise me to ne privlaci. Moraju bit idealni uvjeti da bi me se tamo dovuklo. Debela hladovina, kristalno cisto more pogodne temperature, hladno pivo. I bonaca. Ovdje toga nema. Osim piva. More je hladno, struje nenormalne, hlada nema. A vjetar ne staje. Jos smo na podrucju gdje caruje najveca populacija velikih bijelih psina na svijetu. Neka hvala, samo vi uzivajte. Idem u djir. Sigurniji sam na svoja dva kotaca...

 

6o28ux.jpg

 

311tp2g.jpg

 

30xhff7.jpg

 

2n8sqd2.jpg

 

2qb7h9c.jpg

 

2ztkllf.jpg

 

 

Kako se Dirk osjecao sve bolje...falio nam je motor. Jedan njegov poziv i ekipa iz Honde u Capeu stavlja nam na raspolaganje CBR 600...i CBR 250 za Trudy, Dirkovu suprugu. Koja inace vozi CB1000. Po motor smo otisli Dirk i ja, posto Trudy nije bilo do motora. Ipak je tu jak zenski stozer. Motor je cekao kod Dirkovog prijatelja. Kako put do naseg mjesta vodi cestom koja je identicna nasoj najpoznatijoj dionici do Karlobaga, znate kako nam je bilo...

 

2d7vupz.jpg

 

Imali smo jedan problem. Trebalo je CBR popeti do farme. Nije to bilo moguce pa je Honda ostala kod prvih susjeda. Vise se nije pomakla do dana povratka kada smo je i vratili u Cape. Nije to za nas. Mijenjali smo se mi na normalnim motorima...kako bi uopce s cbr-om dosli ovdje?

 

11gly4i.jpg

 

qwy2ds.jpg

 

2u73n5w.jpg

 

 

Obilazili smo okolicu svakodnevno...i obalu...

 

5vrbzq.jpg

 

17qxec.jpg

 

290zhwx.jpg

 

 

...i unutrasnjost...

 

bhnacw.jpg

 

34q9q38.jpg

 

 

Borili se s vjetrom i domacim zivotinjama na odlicnim cestama...

 

ab0cp.jpg

 

21ploj.jpg

 

Jel vidite vi kakvih sve majmuna ovdje ima na cesti?

 

2rh8q5v.jpg

 

 

Svratili na Cape Point...Rt Dobre Nade. E moja Nado...s obzirom na vjetar...i nije ti neka pozicija. Imam neku laganu alergiju kad cujem prefiks "naj". Ajde jos nekako prolazi nesto "najvise", jer za popeti se do tamo vjerojatno treba truda. I moguc je makadam. A i pogled bi morao biti dobar. Ali ovo "naj" kada ide u rijeći prije neke strane svijeta...to je obicno samo turisticki izmisljena tocka. Uzimaonica novca.

 

5vt9fo.jpg

 

20frrma.jpg

 

6hiyhi.jpg

 

2uxxy0x.jpg

 

 

...........

  • Podržavam 4

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 130 postova
  • Lokacija: Trogir - Dalmacija

Grad Vjetra

 

 

Cape Town je stvarno grad vjetra. Ovih nekoliko dana sto smo proveli u njemu i okolici bilo je toliko vjetrovito da smo na trenutke odustajali od motora. Samo na trenutke. Jako tesko i naporno za voznju. Sto se toga tice drazi mi je Durban. Ali Cape je lijep. Iako po godinama, za nase europske pojmove relativno mlad i pomalo napadno utegnut, grad ima neku svoju draz. Svidja mi se...

 

2d1lc1z.jpg

 

2cni54l.jpg

 

30icbog.jpg

 

2yun0j8.jpg

 

96kui8.jpg

 

2h3y100.jpg

 

30m23y0.jpg

 

2q8y9kx.jpg

 

xnwap0.jpg

 

13zy3jp.jpg

 

 

 

Novu Godinu smo proslavili na farmi. Neki su otisli na plazu, neki u krevet. Meni nije bilo dobro. Bio sam u ovoj krevet grupi. Osjecao sam se lose...kao da je nesto izvuklo svu energiju iz mene. Noc prije probudio sam svih u sobi skokom iz kreveta. Nesto je setalo po meni. Nisam pronasao nista. U jednoj od soba, par dana ranije, nasli smo malog skorpiona. Tko zna. Nisam mogao naci nikakav ubod. Sutradan sam proveo na zahodu, a dan poslije bio ko novi. Ako je neceg i bilo, vise nije u meni...sto posto.

Za put natrag ostavili smo samo dva dana. I jednu noc. King Karl krece dan poslije. Imali smo samo jedan cilj. Doci prije Kralja u Joburg i odnijeti pobjedu. Nema veze sto imamo dan prednosti...

 

 

mtxjy9.jpg

 

33ktyrn.jpg

 

14j3fcl.jpg

 

2mc9ieb.jpg

 

wmf9z7.jpg

 

 

U Joburg smo dosli prije Karla. Jedva. Iako smo krenuli dan ranije. Karl je i dalje ostao King ali mu je reputacija pomalo ugrozena. Izgleda da zene i tamo preuzimaju inicijativu. Narednih nekoliko dana do povratka u domovinu proveli smo u radu. Pakiranje kontejnera i ostali radovi na farmi. Ivan je nazad u Hrvatsku poveo i oca pa smo odradili sve potrebno. I ne, nismo zaboravili motore...posjetili smo Marka u narancastom stozeru. Test njegovih motora ostao je jedini neostvareni plan. Ako je planova uopce i bilo...

 

dn13tf.jpg

 

2q9lw9d.jpg

 

 

Ajmo za kraj...klikaj...

 

http://www.youtube.com/watch?v=_aWh0DKrhrc

 

 

Sta reci...ne mogu se dovoljno zahvaliti svima koji su nam omogucili ovo putovanje. Prvenstveno mom Afrikanosu i njegovoj familiji bez kojih nista od ovog ne bi bilo ostvarivo. Svim njegovim prijateljima koji su nam pomogli i ugostili nas kako se samo pozeljeti moze.

 

Posebno Dirku, cija snaga i zelja za zivot podizu jace od redbula i monstera zajedno, Stevenu i Marku na motorima koji su vozeni po pamuku i svili, Keithu na farmici od nepunih petsto hektara i tenku, Jamesu na cizmama i mirisu koji ide s njima, drugom Marku na narancastoj ponudi koja zna zakazati kao i predmeti ponude, rodjaku Johnyju na...cek, cek, stani malo. Ponijelo me, kao da sam na dodjeli nagrade "Jure Radic" za dostignuca na podrucju mostogradnje, a ne u putopisu moto foruma. Sto me ne zaustavite?

 

2ry6jr5.jpg

 

 

 

Juzna Afrika

 

Svako jutro impala se probudi znajuci da mora biti brza od najbrzeg lava ako zeli ostati ziva. Svako jutro lav se probudi znajuci kako mora biti brzi od najsporije impale ako ne zeli gladovati.

Nije bitno jeste Lav ili Impala, kada sunce izadje u Africi morate se probuditi kako bi trcali...

 

Afrika. Uzurbano usporena. Posebna. Takva je i Juzna Afrika. Zemlja razlicitosti. Kompleksna, jako kompleksna. Pitoma i divlja u isto vrijeme. Mozda bi trebalo promatrati JAR odvojeno od ostalih zemalja juzne Afrike. Mozda. Razvijena zemlja s odlicnom infrastrukturom, na jednoj strani, i iskonska Afrika samo stotinjak kilometara daleko, na drugoj strani. Neobicno i zbunjujuce. Nista tu nije crno bijelo, kako mnogi promisljaju. Ovdje znaju kazati: Ako mislis da si ovu zemlju prokuzio, ili si lud ili si stranac.

Awesome South Africa.

 

28wjrb6.jpg

 

2qvrwgp.jpg

 

6prynt.jpg

 

 

Do sljedeceg puta,

Zdravi i veseli bili! Ubuntu!

 

28s0ape.jpg

  • Podržavam 12

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja