picoda 242 Napisano Januar 16, 2013 Svrati ponekad, 130 postova Lokacija: Trogir - Dalmacija Prijavi odgovor kao problematičan Ilegalno ste u nasoj zemlji vec pet godina, sir! Po vazecim zakonima slijedi vam visemjesecna zatvorska te novcana kazna od dvije tisuce randa za svaki mjesec ilegalnog boravka u zemlji. To su ozbiljne stvari, sir...tumacio je na losem engleskom, uz prijeteci pogled, jedan od trojice likova u neuglednoj kucici na 2825 metara visokom prijevoju, znanom kao Sani Pass. Napetost se mogla opipati dok je covjek s kapuljacom zatvarao skripava vrata malene kucice. Ocima sam sarao prostorijom kako bi izbjegao bijesni pogled drzavnog sluzbenika Kraljevine Lesoto. Na zidu dvije slike, dva crna muskarca. Kralj je na jednoj, sto posto. Ko je drugi, stvarno nemam pojma. Nije me ni briga...imam vaznijih misli trenutno. O njihovim zatvorima nacuo sam zastrasujuce stvari. Nije mi napeto provjeravati ih osobno. Jutros, netom prije penjanja na prijevoj, kod naseg domacina na dorucku, cuo sam pricu o doktoru kojeg su zatvorili zbog njegove lijecnicke torbe. Ilegalan unos opijata i slicne besmislice. Samo tako, bez suvislog objasnjenja, odveli ga u pritvor naocigled uplakane mu supruge i kceri. Na kraju je pusten, uz par sati pregovora i intervenciju vojske. Nece doktor vise za Lesoto...garant. Tko zna, mozda i meni uskoci vojska. Nisam bas doktor al imam jokera za uplakanost. Malo spreja za lanac po ocima...islo bi to njega. Idemo sir!, odvoji me od crnih misli ruka oko nadlaktice i izrazito los engleski. Dramaticno, ha? Naravno da jeste, ovako bi pisao da imam sponzore za svoja putovanja. Cisto da opravdam ulozeno. Kako svoje guste placam sam, ne treba nam dramatika. Kazat cu vam negdje u nastavku kako je zapravo bilo. Strpite se malo... Dva mjeseca. Dva zestoka africka mjeseca... http://www.youtube.com/watch?v=5085xxQILfQ Ubuntu...male price s juga Majke Afrike Ubuntu...staroafricka rijec s mnogo znacenja, a jedna od njih kaze: Ja sam ono sto jesam zato sto smo svi to isto. Ubuntu je nacin zivota. Govori o tome kako ne mozes biti covjek za sebe. Nema izoliranih jedinki...svi smo mi ljudi. Ubuntu! Nisam spavao dobra dva dana. Kinez na sjedalu do mog hrce za nijansu tise od dragog africkog prijatelja. Ni miris koji se siri oko njegovih, skoro pa djecjih, stopala zasigurno nema neku cvjetnu notu. Nervozan je, ne pusi vec dvanaest sati, a u Afriku stize kako bi dogovorio otkup duhana za svoju kinesku firmu. Dobar neki lik. Mjesavina Jackie Chana i Mao Tse Tunga. Nisam prigovarao... da ne popusim kruzni. Razmijenili smo podatke, nikad ne znas kamo te zivot odnese. Nakon dvadeset sati valjanja po raznim sjedalima napokon izlazim iz zatvorenog prostora. Udar toplog zraka i africke buke blokira mi osjetila. Nije mi mrska ova crna zemlja...u isto vrijeme nasmijana i tuzna. I mašu, svi ti mašu. Jedni iz zabave, drugi iz potrebe. Volim njenu surovost i pitomost. Istovremenu. I mirise. Onaj svjeze pokosene trave i onaj ustajali miris kravlje balege. Volim poludivlji promet i opustajucu mirnocu prirode. Kad se uvuce pod kozu, ne izlazi. Volim njenu razlicitost...volim Majku Afriku. nastavak slijedi...South African Enduro... 41 Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Rille 166 Napisano Januar 16, 2013 Svrati ponekad, 305 postova Lokacija: Blizu granice! Motocikl: KLE 500 Prijavi odgovor kao problematičan Govori o tome kako ne mozes biti covjek za sebe. Nema izoliranih jedinki...svi smo mi ljudi. Ubuntu! Sjajan poćetak koji mnogo obećava a to potvrđuju i fenomenalne fotografije. Veliki pozdrav! Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Pedja-1 88 Napisano Januar 16, 2013 Svrati ponekad, 199 postova Lokacija: Skoplje Motocikl: V-strom DL650 Prijavi odgovor kao problematičan Auuu.... ovo dobro mirise...bas kao .. UBUNTU :takoje: :Mina: pratim Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Mina 543 Napisano Januar 16, 2013 ♥Amor Vincit Omnia♥, 1524 postova Lokacija: Beograd/Kina Motocikl: Fazer 600 Prijavi odgovor kao problematičan Sjajno ! Pratim Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
SpontanaDeskripcija 742 Napisano Januar 16, 2013 Svrati ponekad, 396 postova Lokacija: Bajina Basta - Tara Motocikl: kawasaki VN900 '08 Prijavi odgovor kao problematičan Super! Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Kola 337 Napisano Januar 16, 2013 Svrati ponekad, 224 postova Lokacija: Hamburg Motocikl: NC750x, CMX500-penzionisan, Suzuki gsx750F - penzionisan Prijavi odgovor kao problematičan Vrhunski! Pratim i cekam nastavak Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Mrva 541 Napisano Januar 16, 2013 Zainteresovan, 728 postova Lokacija: Beograd, Zvezdara Prijavi odgovor kao problematičan Pocetak cista 10-a, cekam nastavak Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Creative biker 1448 Napisano Januar 16, 2013 Zainteresovan, 880 postova Lokacija: Beograd Motocikl: BMW R 1200 GS ADV LC Prijavi odgovor kao problematičan Na pomolu nova poslastica mmm! Pratim i sa nestrpljenjem ocekujem nastavak! Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Djorke 270 Napisano Januar 16, 2013 Svrati ponekad, 278 postova Lokacija: Beograd Motocikl: Honda Transalp XL 650 Prijavi odgovor kao problematičan A sada nešto potpuno dugačije Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
BRACO 3095 Napisano Januar 16, 2013 Pobjednik motogp kladionice 4X, 5237 postova Lokacija: Sokolac RS Motocikl: s.f. fzr1000 crf450r cbr600rr shadow Prijavi odgovor kao problematičan Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Golub 1641 Napisano Januar 16, 2013 -+-, 1005 postova Lokacija: Beograd Motocikl: Yamaha ♥ Prijavi odgovor kao problematičan Uf mrzim kad nesto mirise na dobro a ide na kasicicu....ocu celu porciju odmah moram malo da preskacem ovu temu dok picoda ne zavrsi... picoda pozuri Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
soony 217 Napisano Januar 16, 2013 Svrati ponekad, 493 postova Lokacija: Beli grad Motocikl: strom 650 vs aprilia 650 Prijavi odgovor kao problematičan ajmo ajmo ajmo ...... Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
picoda 242 Napisano Januar 16, 2013 Svrati ponekad, 130 postova Lokacija: Trogir - Dalmacija Prijavi odgovor kao problematičan South African Enduro U ovim kratkim pricama s juga svijeta svatko ce pronaci nesto za sebe. Ima toga dovoljno. U mojoj narednoj prici nesto za sebe naci ce prljava ekipa... Ej Antonio, kako si!...simpatican glasic i prepoznatljiv hrvatski dopire s parkinga Tambo aerodroma. Idemo brze, kasnimo na utrku...vice nas Afrikanac i nakon brzinskog zagrljaja polupospanog me gurne skupa s koferima u auto. Ulazimo zestoko u pulsirajuci promet africkog velegrada. Trebali smo ovamo zajedno ali je zbog ocevog zdravlja Ivan morao doci mjesec dana ranije. Sada je, na srecu, sve u redu. Tvrda je ta loza iz Grabovca, nema tu smrti bez sjekire. Joburg...krecemo... Vec smo na utrci. Pokupili smo naseg prijatelja Dirka, visegodisnjeg Juznoafrickog moto prvaka i bivseg motoGP trkaca. Dirk je u moto svijetu cijeli svoj zivot i malo je onih koji ga ne poznaju. Tu je i njegov desetogodisnji sin Troy, moj hard enduro partner na sljedecih nekoliko voznji. Stari motokros i enduro motori svih vrsta i dezena, vecinom u odlicnom stanju, dizu blato u zrak na nekad najpoznatijoj stazi u Joburgu. Otvorena je nakon mnogo godina samo za ovu priliku. Svi su tu, svi koji nesto znace u enduro i motokros svijetu Juzne Afrike. Tu je i Darryl Curtis, uz Alfi Coxa, njihova najveca legenda. Covjek koji je u enduru osvojio sve sto se ovdje osvojiti moze. Dok ovo pisem Darryl vozi Dakar...navijamo i nadamo se dobrom plasmanu. Darryl je ljudina. Ivan i on znaju se godinama, vozili su se dosta zajedno dok je ovaj bio mlad i zelen. I sporiji od naseg Afrikanosa. Slusaj mali, sad kad dodjes na taj Dakar drzi ruke ovako... Dirk, daj mi broj telefona ako sta zapne u Juznoj Americi... I dvije tri slike iz Darrylove šupe, cisto da se stekne dojam... Enduro je u Juznoj Africi zakon. Ok, enduro je zakon uopce ali je ovdje bas ono zakon. Ovdje se ljudi voze od malih nogu, a imaju terene kakvih je malo po svijetu. Ivan mi godinama govori kako me mora dovesti na kultnu hard enduro poziciju. Popularni De Wildt. Nakon sto su ga doveli tamo jedan od najboljih enduro vozaca danasnjice kaze kako nije vjerovao da postoji enduro raj i pakao u jednom. Imat cu priliku kroz neko vrijeme opipati De Wildt. Veselim se tome. Moj prvi dan u Africi i odmah voznja. Ceka me Dirkov motor dok Ivan vadi svoju pilu iz 94. Voli on tu hondu vise od svih svojih motora. Mnogo su pehara zajedno nabacali u kartonske kutije. Mali Troy pici na 80 kubicnoj hondici. Pravac rudnici zlata...Maraisburg, jedan od popularnih hard enduro poligona...prakticki u centru Joburga. Pjescani usponi, isusena korita malih rijeka, vododerine. Za mene, naviklog na kamen, idealan trening... Slusaj vamo... Na satu uspona... Ucitelj u elementu... Bilo mi je jako neobicno prvih pola sata. Mislio sam kako s motorom nesto nije u redu. Imam isti motor kuci ali ovaj tu jednostavno ne ide kako treba. Sve mi je postalo jasno onog trena kad sam se sjetio kako Joburg lezi na 1800 metara. Nema tu pomoci. Na Maraisburg smo se vratili jos jednom par tjedana docnije...bilo je papreno... Ivan kaze kako su dani provedeni na padinama ovih rudnika bili njegov najveci trening. Voznja po rudnicima bila je zabranjena ali se ekipa snalazila na razne nacine. Mislim da ni sada nema sluzbene dozvole ali je prag enduro tolerancije visoko postavljen. Sve dok ne naletis na nevidljivu zicu. Ili metak. U dva mjeseca mog druzenja s njegovim prijateljima doznao sam interesantne stvari. Nisam znao sve detalje jer moj Afro malo prica o tome. Svoju najbolju utrku odvozio je 2001 godine u dobi od nesto sitno preko cetrdeset godina. Bio je to njegov prvi pokusaj izlaska na jednu od najpoznatijih hard enduro utrka na svijetu: Roof of Africa. "The Mother of hard enduro", kao je zovu lokalci. Nakon sto mu se u voznji raspala pjena, koju koriste umjesto zracnice, Ivan je bez rezervne gume i mogucnosti izmjene skoro odustao od utrke. Ipak su mu dopustili da sutradan starta...ali kao posljednji. Kaze da je vozio kao nikad u zivotu i s posljednjeg se probio na trece mjesto u svojoj klasi. Gumu mu je dao i pomagao u montazi sam Alfi Cox, deveterostruki pobjednik Roofa. To dovoljno govori o samom Alfiju i velicini kojom ga drze u svojoj zemlji. Godinu poslije, 2002, nas africki Hrvat dosao je do prvog mjesta u svojoj klasi na istoj utrci. Iako i sam kaze kako nije vozio ni priblizno dobro kao godinu prije, rezultat je to kojim se malo tko moze pohvaliti. Pehari su mu i tako nabacani negdje u jednom od kontejnera, dok sam u zahodu nasao ovaj casopis iz 2002. Zbog svega toga ovo i pisem... Jako je zanimljiva enduro scena ove zemlje. Nebrojeno puta veca od nase. Puno voznji, utrka, dogadjanja. Ako izuzmemo crno stanovnistvo koje taj hobi ne zanima...ovdje prvenstveno mislim na one medju njima koje si ga mogu priustiti, a njih je sve vise i vise...ostaje populacija od 4,5 milje. To su zapravo i nase brojke. Naravno, jedna stvar koja te brojke razlikuje financijska je strana price. Mnogi si ovdje mogu priustiti ovakav hobi. Samo to nije presudno. Zasto bas enduro? Jednostavno postoji dovoljno duga tradicija terenske voznje. Toliko skola terenske voznje, kampovi, vikend tecajevi. Kad kazem enduro, mislim na sve podvrste tog sporta. Mali, srednji, veliki terenski motori. Svejedno, ovdje svi sve voze. Sasvim je normalno da vozac harleya ima hard enduro u garazi. Drugi je to svijet. Interesantne su price koje smo culi od njihovih trkaca. Recimo Darryl i njegov kolega Riaan pripremali su se za Dakar na rally utrkama u Maroku i na jugu Francuske. Ostatak priprema odradjuju doma, dok momci s vrha poretka imaju kuce u Maroku i na jugu Spanjolske te prakticki treniraju non stop. Njih dvojica ove godine imaju takozvani "factory package"sto ukljucuje mehanicara, motore, kamp prikolicu i jos neke ludosti ali bi sponzori trebali platiti za svakog dodatnih 10000 eura kako bi imali pristup kompletnom tvornickom set up-u ovjesa. Sto je ludost. Darryl kaze kako ga nije ni briga jer ne osjeca te nijanse u ovjesu koje ovi naplacuju u zlatu. I ovako sve to kosta previse. Cak i za nekog iz prve lige, unatoc svim sponzorima kojih u njihovom slucaju ne manjka. Recimo paket za nekog iz familije, uz kompletan pregled utrke, kosta dodatnih 10000 eura. Darryl se vratio iz Europe tocno tri dana prije najludje africke utrke, prije Roof-a. Posto je ovo njegov dvadeseti nastup na utrci smatrao je kako ne bi trebao imati vecih problema. Previse je iskustva iza njega. Medjutim, od nervoze je jedva nastupio. Fokusirao se na Dakar i potpuno zapostavio Roof. Bez zadnje kocnice, uz veliku nervozu, ostanak bez goriva i probleme s motorom, Darryl je utku zavrsio cetvrti. Lako mu je kad zna... Toliko o enduro sceni ove cudnovate zemlje. Mozda cu jos malo nabacit kad na red dodje De Wildt. Mark, Ivanov prijatelj, direktor u ktm-u SA nudi sebe i tri motora po izboru iz palete 2013. Nije red odbit covjeka... Sta reci za kraj..osim dobro znane cinjenice: Slijedi nastavak...Mpumalanga - Eastern Transvaal... 13 Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
sparco 149 Napisano Januar 16, 2013 Drug član, 1249 postova Lokacija: underlittleforest Motocikl: nekakvo motokros sokocalo Prijavi odgovor kao problematičan ovaj putopis je da dumres !!!!!!!!!!!! Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
picoda 242 Napisano Januar 16, 2013 Svrati ponekad, 130 postova Lokacija: Trogir - Dalmacija Prijavi odgovor kao problematičan Sjecam se prvog odlaska u Trst. Bilo je to davno, u doba masovnijeg napada na njihove ducane od strane nas, balkanskih željača svega. Bio sam jos dijete...povele me mater i teta koje su, zajedno s pola svog poduzeca, odlazile u Trst na redovnu sezonsku turu. Sve je to meni bilo prilicno dosadno i naporno dok me tete pred kraj svog pustosenja polica nisu odvele u nekakav mali ducancic prepun slatkisa i svega sarenog, kako bi se zajedno iskupile za maltretiranje djeteta soping groznicom. I kazali mi da biram tri stvari. Koje god hocu. Gledao sam u cudu ne znajuci sta da napravim. Od velikog ludila i neodlucnosti skoro sam briznuo u plac. Na kraju sam izabrao brooklyn zvake, limenku cole i onaj privjesak sta se javi kad zvizdis. Bio je to ultimativni hit osamdesetih. Prvih sat dva sve je bilo u redu dok nismo usli u autobus i krenuli prema granici na uobicajenu carinsku predstavu. Prije granice zazvizdao sam privjesku. On nista. Probao sam ponovo, privjesak ne jebe. Mislim da je do Karlobaga, ako ne i Zadra, cijeli autobus zajedno sa soferom pokusavao vratiti zivot mom privjesku. Nije islo. A u mene tuga pregolema. Danas, tridesetak godina poslije, na jednom od semafora Joburga rodjak mi hoce prodati isti takav privjesak. Bar mislim da je isti. Necu ga kupit. Iz principa. Na ulicama ovog grada, posebno na semaforima, koje oni zovu "robot", mozes kupiti sve sto pozelis. Doslovno sve. Zescu drogu, slatkise, pistolj, ljuljacku, travu za pusenje, zenu, travu za vrt, dijete, hladan sok, bubreg, pelikana od bakra, silikonski umetak, mrezu za komarce, napitak za produzenje spolovila, sve, bas sve...vjerujte mi. Razne kape i punjaci za mobitel su klasika. Bestseleri. Jednom sam naletio na lika koji prodaje sebe. Bar mu tako pise na tabli oko vrata. Zdravo izgleda al se, unatoc tome, ne cijeni bas nesto. Kazat cu vam par zanimljivosti prije nego nastavim s pricom. U Joburgu nema klasicnog javnog prijevoza. Vecina se vozi popularnim taxi kombijima koji na godinu u raznim nesrecama ubiju oko 16000 ljudi. Zato je vlada u sklopu programa obnove taxi voznog parka davala nepovratno pri zamjeni vozila novim 50000 randa te besplatno zbrinjavanje stare kante. Donekle je stvar upalila, a Toyota je uzela lovicu. Unatoc tome, policajac je 2009 zaustavio taxi registriran za 26 ljudi i iz njega izvukao 105 djece i osam odraslih. Njegov kolega, u klasicnom taxiju registriranom za 9 osoba, uspio je pronaci 23 osobe i jednu kozu. U africi imaju izreku koja govori o tome kako nemoguce ne postoji. Sto se pretovarenosti u prometu tice, tamo nemoguce stvarno ne postoji. Negdje sam vidio sliku malog pick up-a, koje oni opcenito zovu bakkie, kako je natovaren zapeo za krov na naplatnim kucicama. A sleper prodje komotno. Interesantno je kako su pojasevi, kao i kacige, obavezni, a u zadnjem dijelu bakkia bez sankcija mozes vozati 50 ljudi. Ako stanu. A sudeci po vidjenom, stanu. Joburg je grad bez ikakve poznate setnice ili ulice s ducanima i slicnim ludostima koje krase sve velike gradove. Mjesta za sportske aktivnosti ima ali klasicne setnice ne. Ovdje se sve odvija u velikim trgovackim centrima i raznim resortima. Setnja gradom u klasicnom smislu ne postoji. Mozete vi setati...nitko vam ne brani. Ali takve odluke obicno zavrse poduzom setnjom u vjecnim lovistima. Da, kriminal je strasan problem Joburga, i ove zemlje opcenito, ali sam o tome pisao nakon proslog posjeta pa cemo ovaj put naglasak staviti na njenu ljepotu i neobicnosti. Mpumalanga – Eastern Transvaal Idemo lagano... S mojim Afrom nikad nemate mira. Taj nabije takav tempo da ponekad ne znate gdje se nalazite. Budjenje u 5 i 30, kava kod indijca Mansa na BP pumpi...i akcija. Kod prijatelja na rucku, kod rodbine na veceri, kod rodjaka na farmi. U ducanu yamahe kod prike iz razreda, u ducanu ktm-a kod prike s utrka, u ducanu bmw-a kod prike iz vojske. Stalno nesto. I sto je najvaznije, nikad ne kaze gdje smo sutra. Dovoljno dugo ga poznam i dovoljno dugo putujemo zajedno da bi skuzio kako ni sam ne zna plan za sutra. Ne zna taj ni plan za danas. Dirk kaze kako je on jedini covjek na svijetu na kojem nikada neces vidjeti kad je negdje izgubljen. Iz jednostavnog razloga...on je uvijek izgubljen. Meni je to drago i zato svog Afrikanosa volim. Prepustis se...pa sta bude. I tako kad zapne on nazove svoju Debbie, koja je njegov procesor i memorija, pa dobije potreban podatak. U vecini slucajeva onaj o izgubljenim kljucevima. Najbolja stvar u svoj toj strci, nasa su prijevozna sredstva. Otkad sam stigao, ima par dana, svakodnevno mijenjam vozila. Probat cu u jednoj od prica ubaciti sve sto mi je bilo na raspolaganju. Necete vjerovati. Nekoliko tjedana prije mog odlaska javio mi se Damir, znan kao Pudla, s pricom kako poslovno putuje za Cape Town te bi trebao negdje iznajmiti motor i pouzdanog vodica za slobodan vikend koji ima. Posto smo u isto vrijeme tamo kresnem skype i pitam Afra za savjet. Slusaj men, tell Damir to buy the karta for Joburg and take jedna gace and odijelo kisa. The rest is on us. Prenio sam poruku. Damir zna sto mu je ciniti. Dva dana prije Damirovog dolaska bili smo u standardnoj strci. Negdje oko podne pitam ga sto smo rijesili s Damirom, gdje idemo? Imali smo neki plan Damira odvesti na jednu postenu vikend voznju terenom par stotina kilometara od Joburga. Dvije tenere i tiger cekale su red u garazi. Popodne se sve promijenilo. Idemo za Eastern Transvaal, kaze, spremaj se moramo po motore. Kakav sad transvaal...pa nismo surferi? Kakvi crni motori, svi su u garazi, sta ti je? U osam ujutro bili smo ispred zgrade Honda SA, u deset sam grijao Supertenere iz Yamahe SA, a u podne sam okretao kljuc GS-a u stozeru Bmw SA. Nisam postavljao suvisna pitanja. Znam da su bila dovoljna samo tri telefonska poziva. Situacija je sljedeca. Dirk je, unatoc svom nezavidnom zdravstvenom stanju, odlucio ici na voznju sa nama. Posto tezak teren nije dolazio u obzir odluka je pala na fancy vikend u tom vaalu, Transvaalu. Pridruzio bi se i James, legenda, covjek s puno motora i jednom manom. Ne ide ga odabir. Pudla nije imao pojma gdje ni s cim idemo. Nisam ni sam do maloprije. Uz ova tri motorcica, Dirk ce na prikolici vuci svog Tigera, a James je posebna prica. Na odredistu ce nam se prikljuciti i Boda, Nijemac na privremenom radu u ovoj zemlji. Privremenom radu dugom 30 godina. Zna se, Ktm 990. Damir je stigao vecernjim letom negdje oko 22. Na putu od aerodroma do farme pricali smo mu malo o Joburgu, a na farmi, nakon zakljucavanja svih resetki i pustanja pasa, predali mu alat za pod jastuk. Dobro je podnio prvi test, ocekivali smo reakciju s manje krvi u licu. He, he. Jutro je, na putu smo za Mpumalangu. Dirk u kombiju s prikolicom, Ivan na Hondi, Pudla na Bmw-u, a mene dopala jadna Yamaha. James je na...hm...motoru. Odrediste je bio Sabie, gradic godine za 2012 i jako moto odrediste. Tu je poznata 22. Cesta kojoj dolaze u posjetu svi koji vole zavoje i brzu voznju. Sve skupa 44 kilometra uzitka. Dirk je bio i ostao kralj te ceste. Neko vrijeme odrzavao je vikend skole voznje na tom potezu. Osim toga, na sirem podrucju regije, nalazi se Kruger Park, Blyde River Canyon, Gods Window...googlajte ako imate volje. Tek sto smo se smjestili i sjeli na pivo...mayday...mayday...ktm u nevolji. Boda, sušta suprotnost mom Afrikanosu i jedan od najorganiziranijih ljudi koje sam upoznao, zove u pomoc. Krecem s Afrom na teren kako bi postavili ktm na prirodnu poziciju. Prikolicu. Samo prednja guma ali Boda od mnostva alata i obilja zracnica bira laksi put. Prikolicu. Ujutro smo napravili krug okolicom i mijenjali se za volanima... Dirk na Jamesovom...hm...motoru... Bilo je i kise, magle, svega. Afro, Pudla i moja malenkost odlucili smo malo prosvrljati okolicom na nas, enduro nacin. Dirk bi se rado pridruzio al ne moze, i ne osjeca se dobro, dok James placa danak svom predivnom odabiru...hm...motora. Bio je to prilicno klizav dan...kao sto vidite... ...i maglovit. Na trenutke nismo vidjeli puno. Par metara. To nije sprijecilo naseg vodju da glumi neizgubljenost. Sve do trena kad naglo stane i okrene motor... Na kraju smo izbili na vrh planine domisljatog imena, Misty Mountain...i umorni opalili cugu u odlicnom hotelu istog imena. Na povratku je kisa prestala i vrijeme se pomalo smirilo te osusilo cestu pa nas je Dirk pozvao na jednu kratku voznjicu od 44 kilometra. Afro se, kako i prilici starijem gospodinu, povukao u sobu kako bi mi mladi imali cestu samo za sebe. Uz mene i Pudlu voznji su se prikljucila dvojica mladica na cestovnim motorima. A sta reci...kada vozite iza nekog cije stop svjetlo ne zasvijetli niti jednom u 44 kilometra, a fluidnost voznje i sama putanja natjera vas da se osjecate sigurnim pri brzinama kakve vas obicno ucine nervoznim. Vozio sam se iza Dirka nekoliko puta kod nas u Hrvatskoj i znam kako to izgleda ali je ova cesta poseban gust... Uzeo sam Hondu jer je ST imala cepove...evo i zasto... Volio bi o tom covjeku napisati posebno poglavlje ali sam ga vec spomenuo prosli puta pa cu nesto nadodati ovdje. Dirk je trkac od djetinjstva. Od oca farmera nije imao neku podrsku pa se na svoju prvu utrku zaputio bez kacige i rukavica. U obicnim hlacama i kratkoj majici. Utrku je odvozio u radnim rukavicama i posudjenoj avio kapi. Nakon godina utrkivanja, pobjedjivanja i dobrih rezultata u domovini, odlucio je srecu okusati u Europi. Kako je JAR-a bila pod sankcijama zbog apartheida voziti se moglo samo privatno ili za neki strani tim. Novaca nije bilo. U Nizozemsku je stigao s punih 180 randa. Za primjer, sok je tamo kostao 2 randa. Zaputio se u nekakav moto servis i ducan za kojeg je cuo od prijatelja i objasnio ljudima situaciju. Pomogli su mu pa je u posudjenom kombiju poceo obilaziti utrke. Sam svoj majstor. Svo vrijeme vukao je probleme s bronhitisom i plucima. Prvu godinu mu nije islo bas najbolje pa su ga na povratku u domovinu oprali u moto casopisu. To ga je dobro prodrmalo i zacementiralo odluku o novom pokusaju. Narednu godinu, uz pomoc prijatelja, vozio je mnoge utrke od Belgije do Italije. I postizao dobre rezultate. Na kraju je nastupio na dvije motogp utrke. Mislim u Belgiji. Mnogo puta vozio bi dvije klase. S istim motorom. Cetiri puta bi morao mijenjati cilindar i kubikazu u jednom danu. Zbog bolesti pluca odustao je od Europe...ali je pokazao svojima kako se moze. Nakon povratka doktori su odlucili odstraniti jedno plucno krilo. Unatoc tome, Dirk je i dalje nizao pobjede u maticnom prvenstvu. U jednoj od brojnih posjeta bolnicama pokupio je neku od onih superbakterija. Cim imunitet padne, ona se aktivira. Sada mjeri kisik i nosi sa sobom aparat za isti. Tezi ravno pedeset kila. Dirk je jedan je od ljudi cijoj se zelji za zivot morate diviti. Nikad, bas nikad, necete cuti kako se taj covjek zali na nesto. Mnogo je ljudi kojima je pomogao i svi ga izuzetno cijene. Nakon karijere ostao je u moto svijetu i otvorio Michelin Superbike skolu, koja na svim stazama JAR-e poducava ljude voznji. Honda, kao glavni sponzor, svakih par mjeseci uredno mijenja njegove motore dok se Michelin brine o gumama. Firma ujedno uvozi Yoshimuru, IXS-a te jos neke brandove u Juznu Afriku. Mislim da ne moram spominjati kako mu se zivot promijenio nakon sto je, prije mnogo, mnogo, godina, upoznao jednog Hrvata. Vise nista nije bilo kao prije...poceo je voziti teren. I posudjivati njegove najdraze majice. Katastrofa. U nedjelju su Dirk, Pudla i James krenuli nazad za Joburg dok smo Ivan i ja odlucili malo obici okolicu. James je otisao...hm...motorom, kojeg je prodao vec u ponedjeljak. Pudla i Dirk otisli su kombijem...na prikolicu smo nabacili triumpha i supertenere koja je imala cepice, a nebo nije obecavalo. Krenuli smo na Ivanov nacin, od 500 kilometara napraviti tisucu...ovako nekako je to izgledalo... Znam da nisam dovoljno dobar s rijecima za opisat ovu ljepotu...zato gledajte... Pa jedan set slika s nasim rodjacima... Doslo mi je da im kazem, micite se s ceste majmuni. Al nisam htio vrijedjat. Blyde River Canyon...uzivajte... I jos malo... Lipo, a? Prekrasan kraj, ne samo kanjon. Kasnije nas je dohvatila kisa pa smo, uz par stajanja po selima i kasni rucak, spicili za Joburg... Pudla je vjerovatno vec na poslu u Cape Townu, Dirk je nazalost zavrsio u bolnici sljedecih dva tjedna, ona kisa i hladnoca bile su previse za njega, James kupuje novi motor, Boda uci mijenjat gume...a mi? Mi imamo nekakav plan...dan do dva u Joburgu, pa na put. Zamislite, imamo plan. ...nastavak u obradi...Mozambik, moj pik! 16 Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
ANUBIS S. 24 Napisano Januar 16, 2013 Svrati ponekad, 126 postova Lokacija: beograd Motocikl: yamaha FJ1200 Prijavi odgovor kao problematičan čekamo :Mina: Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
ugac 1150 Napisano Januar 16, 2013 Drug član, 1366 postova Lokacija: Kraljevo Motocikl: Orion craus 49 Prijavi odgovor kao problematičan Al je eksplodirao podforum. Samo stižu slova... Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
doktor 4601 Napisano Januar 16, 2013 Ne silazi, 5490 postova Lokacija: Kraljevo Motocikl: XT1200Z Super Tenere Prijavi odgovor kao problematičan Sa zadovoljstvom zelim i ovde da pohvalim ove nesvakidasnje enduro memoare! Svakaq cast! PS. nastace kolektivna sekiracija na forumu Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Andreja 1330 Napisano Januar 17, 2013 ENDURO, 1344 postova Lokacija: Vrčin Motocikl: Honda XR600R Prijavi odgovor kao problematičan Auuu, oči mi k'o sarme! Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Zeljko85 44 Napisano Januar 17, 2013 Svrati ponekad, 142 postova Lokacija: Kragujevac Motocikl: Honda gl400 Prijavi odgovor kao problematičan Savrseno. Svaka cast. U dahu sam procitao. O Africi sanjam jos od malena. Ako se ikada sklope kockice, idem sigurno Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
Jelenko Vilotic 1012 Napisano Januar 17, 2013 I have limited knowledge to make room for faith..., 435 postova Lokacija: Padova, Italy Motocikl: R1200GS Prijavi odgovor kao problematičan Ivan & Debbie Knezovich, al je svet mali... Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
komaNS 338 Napisano Januar 17, 2013 Svrati ponekad, 366 postova Lokacija: Novi sad Motocikl: Nema :,-( Prijavi odgovor kao problematičan Svaka čast , JAR je prelepa zemlja , nestvarna , šarena ,... Živeo sam tamo 2 godine (Johannesburg 2mes.i Cape Town 22mes.) Hvala i nemoj sada da staješ Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
picoda 242 Napisano Januar 17, 2013 Svrati ponekad, 130 postova Lokacija: Trogir - Dalmacija Prijavi odgovor kao problematičan Znate sta...kako idem stariji sve mi je teze odlazit na putovanja. Ovo stariji je pod navodnicima kako me ne bi po godinama kojim slucajem vezivali s ovim Africkim gospodinom koji prolazi kroz moje price. Mozda se ne bi reklo ali meni je mjera za put nekih dva...najvise tri tjedna. Nisam bas putnik na duge staze. Prije je to bilo lakse...sada mi fali familija. Kada putujete motorom rizik je nesto veci, a kako godine idu...teze padaju rastanci. Nisam, kao velika vecina moje generacije lud za Stulicem...volio sam drugu glazbu...ali mi ova pjesma pada na pamet dok pisem o odlasku na put. Dok se rastajem od mojih zvijercica. Sada ce zagrizeni kazat kako je ova verzija upropastila dobru pjesmu. Meni je draza i jebe mi se... Ovaj put nisam imao tako gadan osjecaj. Moja i Ivanova familija pridruzit ce nam se za blagdane u ovom dijelu svijeta, odradit cemo par tisuca kilometara zajedno, pa sibamo nazad. To me cini sretnim. Nista ne moze zamijeniti iskustvo putovanja u drugi svijet. Posebno kod djeteta. To je prozor u svijet. A ne jebeni windowsi... Ima jos vremena do tada, pred nama je nekoliko tisuca kilometara puta. Puta po kakvog smo dosli u Afriku. Jesam pisao kako imamo plan. Da. E pa nismo ga imali zadugo. Umjesto na put idemo kod Marka, Ivanovog rodjaka, na farmu. Spavat cemo tamo jednu noc. Farma je nekih dva sata od Joburga na poznatom Game Farm podrucju, kako ih oni zovu. Ogromne safari farme s divljim zivotinjama, kako bi mi to nazvali. Prije nego odemo moramo vratiti motore. Oprane...bio bi red. Ne moram spominjati koliko smo zahvalni Dirku koji je u dva poziva osigurao Hondu i Yamahu od svojih prijatelja iz ta dva tabora. I mom Afru koji je recenicom, "Treba mi motor za sutra...", izvukao GS-a od svoje veze u njihovom stozeru. Vratili smo pile i objektivno obrazlozili zakljucke koje smo donijeli s voznje ovog vikenda. Necu o tome ovdje, previse bi bilo razbacane žući za jedan pristojan forum. Posjetio nas je na farmi i drugi Mark, onaj iz narancastog tabora...i doveo pokloncic koji nismo imali vremena testirati...nazalost. I Jamesa smo vidjeli, vozi s ekipom utrku od 24 sata pa je stavljao na motor nekakve zice kao osigurace. Nista ja to ne kuzim. Onaj...hm...motor je vec zamijenio. Dao je taj...hm...motor i jos jedan bijesni Ducati za svoj novi...hm...motor. Ponovno krasan odabir. Budete vidjeli. James je legenda. Mozambik, moj pik! Aj gasite Stulica, dosta je placa...idemo ovako... Malo smo tanki s motorima. U garazi su nam ostale dvije Tenere 660, obe s manje od 2000km, i Dirkov Tiger 800. Jedna Tenere od Stevena, Ivanovog prijatelja iz djetinjstva koji nudi i svog GS-a, a druga je od Marka, rodjaka na ciju farmu upravo idemo. Kazu nam obojica kako smo idealni testeri dok su im motori jos pod garancijom. Necemo ih iznevjeriti. Posto Dirk svoj posao vodi s Ivanove farme u njegovom skladistu imamo jos tri CBR-a 1000, tri CBR-a 600, cetiri male XR125, motore koji se koriste za skole. Tu su jos i dva WR-a 250, jedan Dirkov, jedan moj i Ivanov. Tu je i njegov CR 250. I dvije male Honde od Troya. I Dirkov T-max za po gradu. I dva TT500 u poluvoznom stanju. I jedna XT500 u kutiji. Johan , Jamesov radni partner nudi nam svoju Betu 250 ako odemo na hard, Mark, onaj narandjasti, daje tri KTM-a za De Wildt. Sad znate kako mi je bilo onomad u Trstu... Da ne zaboravim Bodu, koji uz KTM-a 990 prikolicara ima i KLR 650, koji nudi ako zatreba. Meni je Tenere dovoljna. Afro je i tako pokupio Tigera jer je znao ako uzme Teneru kako cu biti u prednosti. Sta ces, moras pustat starijima...i tako kad vidi da sam brzi pobjegne kuci... Ajmo prvo kod Marka na farmu... Poveli su nas na Safari... Malo smo se poigrali s malim krokodilom. Koja brzina... Veliki problem u cijeloj Africi ilegalan je lov na nosoroge. Neki, u glavu bolestan kinez, prodao je pricu kako je njihov rog ljekovit. Isto sranje kao s tigrovima. Kad istrijebe nosoroge naci ce ti kineski manijaci neki novi dizac spolovila. Sto se mene tice, visegodisnji zatvor. Minimalno. Ovdje to ide u toliku krajnost da se helikopterima izvidja teren. Pa po noci dolaze po plijen. Ubiju jadnu zivotinju i macetom otkidaju rog. Ostalo ostave strvinarima. Tada rog prodaju nekom za sitne pare da bi ovaj blentavom kinezu uzeo masnu lovu. Zato ovdje, zbog preventive, uspavaju zivotinju i oprezno odstrane rog. Zalosno. Jedan od smaknutih... Bilo je to jedno mirno ljetno poslijepodne dok Markov sin, Chad, nije spomenuo quadove i vecernju voznju. Zar se to moze?, pitao sam. Pa nije bas preporucljivo zbog zivotinja ali...nema sad nikog i tako, kaze Chad. Ako sam nekada znao nesto voziti, bili su to quadovi. Na njima sam proveo dobrih pet sest godina, svakodnevno vozajuci grupe turista po brdima mog otocica. Zimi se ludirao okolo. Bilo je to dovoljno da njima dobro upravim. Sada ih ne mogu vidjeti. Vec nekoliko godina nisam sjeo na quad ali su mi isto oci zasjale kada sam u garazi ugledao nekoliko yamahinih top modela. Znao sam sto se sprema. Krenuli smo lagano. Ivan i njegov drugi rodjak Shawn u pozadini, ja i Chad na celu. Odlicno zasticeni...u majicama i slapama. Jedini sam imao kacigu. Pipkali smo se pomalo dok nisam vidio da malom Chadu nije mrzak gas. Ako je tako, idemo. Sat i po totalne jurnjave po mraku. U jednom trenutku Chada je doslovno preskocio veliki Kudu. To je ona ogromna zivotinja iz porodice antilopa koja kad se prepadne skace ko klokan. Nije nam bilo svejedno pa smo malo zauzdali. Ivan i Shawn nisu pratili nas tempo, sto zbog mraka, sto zbog prasine, sto zbog neiskustva na ovim vozilima. Rekao mi je da sam manijak. Obicno to bude upuceno njemu. Ostao sam iznenadjen. I uvredjen... Mark nas je smjestio u male sator kolibice...jako lijepo... Ujutro smo zahvalili Marku na gostoprimstvu i spicili za Joburg. Dosta je bilo zajebancije...idemo po sto smo dosli. Idemo u Afriku... Jos jedna lagana promjena plana prije polaska. I Boda ide s nama. Klr je spreman. Znam kako su Boda i Ivan dugogodisnji prijatelji...puno su toga prosli zajedno...ali se svakako veselim vidjeti kako na zajednickom putu funkcionira Njemacka ljuta organizacija i Hrvatsko-Africko-Talijanska slampavost. Zmaj Boda... Sastali smo se na benzinskoj pumpi, koju ovdje zovu "garage", malo izvan Joburga. Boda ima cepove, kazem cim ugledam Kawasaki. Samo pickice voze cepove u Africi, na to ce Afro. Dobro. Ali Boda ima alat, vidim po torbi. Alat po Africi nose mamini sinovi, opet ce Afro. Dobro. Ima Boda i gps. Sta ti je to, mi u Africi imamo zvijezde... ž Bila je to postena voznja. Przili smo muski terenom kako bi odradili sto vise kilometara danas. Pratio sam Ivana i Bodu na pristojnoj udaljenosti kako bi izbjegao njihovu prasinu. Boda je, kao i vecina Ivanovih manijaka, odlican vozac. Vozio je utrke neko vrijeme. Mislim da jos uvijek zna nastupiti na nekoj od utrka starih trkacih motora koje ima u garazi. I on je upoznavsi jednog Hrvata, poceo prasiti teren. Jedino sto jos ne posudjuje njegove popularne majice. Bar nesto dobro. U jednom trenu usli smo u mokro podrucje. Usporili nismo. Kada ste na cesti nije to neki problem ali je africka zemlja zajebana. Interesantno je kako ljudi kad im spomenes Afriku odmah pomisle na pustinju i suhu zemlju. Afro se uvijek tome nasmije. Ima ovdje vise blata nego u mnogim zemljama na koje pomislite kad kazete blato... Sta se desilo? Vozio sam normalno i odjednom se nasao na podu. Je, klizavo je kao na ledu ali nesto ne stima. Ko da sam izgubio pogon, a zadnji kraj me pretekao. Nista mi nije bilo jasno. Vec sam Ivanu poceo napadati za ono kako nam u Africi ne trebaju cepovi kad sam ugledao bocnu nogaru kako visi bez opruge. Netom prije pada ispala mi opruga pa se nogara otvorila i ugasila mi motor. Zato me pretekao zadnji kraj. Nismo je nasli pa je pala improvizacija...Boda ima sve. Morao sam se snalaziti na razne nacine... Sjecate se Jana iz proslog putopisa...njegove prekrasne off road akademije i farme usred nicega. Nije ga bilo doma. Vodio je Juznoafricku ekipu na GS chellenge u Juznu Ameriku. Njegova zena spremila nam je kavicu i napojila nas zedne... Nismo se dugo zadrzali...dug je put pred nama... Prasili smo uz samu granicu Swazilanda, jos jedne Kraljevine u koju sam, ovaj put na nekih par minuta, usao ilegalno. Juznoafricka patrola na samoj granici... Cilj nam je bila Sodwana Bay, na obali Indijskog oceana. Dio Juzne Afrike poznat po koraljnim grebenima. Uz obliznju je obalu Mozambika jedno od najljepsih pozicija za ronjenje, mozda i na svijetu. Tamo svoju skolu ronjenja ima nas sljedeci domacin, Andre. Ivanov stari prijatelj, jedini je jednooki pilot i master instruktor ronjenja u Africi. Oko je izgubio tijekom rata u Angoli. Afro kaze kako ga je on prvi put odveo na ronjenje, a ovaj se odmah izgubio. Andre se iz ludila Joburga preselio u mirniji kraj na obali, a imanje, sve kolibe i ostalo, napravio je svojim rukama. Dok je bio jos novi u Sudwana Bayu imao je prvu provalu. Uhvatio je provalnika, objesio ga na drvo, pustio pse i otisao na spavanje. Svakih par sati obisao bi lika koji je bespomocno visio na stablu. Ujutro ga je pustio kazavsi mu kako je to samo upozorenje. Nikada vise nije imao problema, a od tada ga dobro poznaje cijela Sodwana. Ne zovu ga zaludu, Ludi Andre... Nitko mi nije rekao kako do Sodwane ima sto kilometara dubokog pijeska. Ko da je to bitan podatak. I sta ce ti cepovi u Africi. Kako bi ja sada volio biti pickica... Pitate se kako nemam vise slika s ovog dijela. Nemojte, molim vas... Kada sam se dokopao Andreovih koliba osjecao sam se poput brodolomca kad ugleda kopno. Afro je vec raspakiran...nije mu to bio neki problem... Ako nista, bar je njoj bilo komodnije... Andre nas je ugostio ko kraljeve... Vodja kaze kako ujutro idemo za Mozambik. Ja kazem kako mi treba viza. Andre kaze kako on zna rupu u zici. Boda kaze kako do tamo ima sto kilometara cesta, a onda 50 – 60 km najfinijeg pijeska Afrike. Meni nesto nije dobro. Jebe mi se, jurit cu ko manijak, lebdit cu na pijesku i doci prvi. Ko prvi dodje kaze, Mozambik, moj pik! ...slijedi nastavak...Mozambik, moj pik!... Sta nije to danas trebalo bit? Ups...nema veze bit ce sutra. Dodat cu i malo "Zemlje tisucu brezuljaka" da se iskupim. Znaci...ide nastavak...Mozambik i Zemlja tisucu brezuljaka... 14 Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
vlajko 2669 Napisano Januar 17, 2013 Advanced DJ Member, 4305 postova Lokacija: Dunav na vidiku.. Motocikl: Šarulja queen RD04 Prijavi odgovor kao problematičan Au brate ulepša mi veče.. hvala do neba za ovaj motopis Fotografije su predivne.. priča interesantna, a destinacije i motori nažalost za mnoge nedostižni.. Bar delić možemo videti ovde i možda jednog dana i mi krenemo u slične pohode Svaka čast Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
VladaSD 2364 Napisano Januar 17, 2013 Kurblaj Khan, 3245 postova Lokacija: Smederevo Motocikl: motor, da Prijavi odgovor kao problematičan Svaka čast.....a čuo sam od nekih da Afrika i nije nešto za enduro vožnju....ovo što si nam do sada pokazao je VRH Citat Podeli ovaj odgovor sa prijateljima Link to post Share on other sites More sharing options...
.thumb.jpg.0d0060f3b8af91ccc2d023f95385597b.jpg)
