Jump to content

Moto Zajednica

Od Irske do Srbije i nazad (2011)

Recommended Posts

  • Ne silazi, 6281 postova
  • Lokacija: Hameln, Germany
  • Motocikl: Africa Twin CRF1000

Au, brate, hteo sam taman da legnem da spavam kada sam naleteo na ovaj putopis. Naravno, progutao sam ovih pet ipo strana i sad mi se ne spava. A GDE JE JOŠ? :)

Šalu na stranu, jedan od ubedljivo najzanimljivije pisanih putopisa koje sam do sada imao prilike pročitati. A pročitao sam ih .... pa... DOSTA :) SVAKA TI ČAST, pre svega na stilu pisanja, strpljenju i volji! Hvala ti na ovom divnom književnom delu, koje već i ovako, na samom početku, predstavlja toliko više od običnog putopisa kakav bih ja napisao! :care: :care: :care:

 

P.S. Samo da znaš, istrošio sam sve plusiće koje sam imao, klikćući na tvoje postove u ovoj temi :)

  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 69 postova
  • Lokacija: Dublin, Republic of Ireland
  • Motocikl: Triumph Thhunderbird Sport

Dejva sam upoznao slučajno. Jednog dana, baš kada sam ostao bez goriva, poklopac na spremniku rezervoara na Kawasakiju se pokvario. Ostalo je bilo veoma malo goriva, a poklopac je bilo nemoguće otvoriti. Ni često podmazivanje WD-40-ijem, ni pažljiva upotreba nisu uspeli da spreče kvar na jevtinoj bravici. Džem[1] motorsajkl vrkšop (Gem Motorcycles Workshop) je bio najbliža radionica za motocikle u tom delu Dablina, južno od reke Lifi. Majstor Dejv ima tridesetak godina, malo dužu kosu, napola prekrivenu kapom koja kao da je pozajmljena od Super-Šilje. Nema dela kažiprsta na desnoj ruci, ali ipak, deo onoga što je nekada bio nokat, i dalje raste. Sigurno uspomena iz Mondello[2] Parka. Dejv podešava za trke i popravlja motocikle. Radionica je mala, kao i dvorište, koje prepuno motocikala, možda, izgleda i manje nego što jeste. Ostavio je sve što je radio do tada, izvadio poklopac i uspeo da popravi bravu, dok sam se ja preznojavao ne poznavajući još njegovu upornost. Brava na Kawasakiju je za njega bio dragulj dana, glavolomka koju treba rešiti što pre. Bespotrebno, nakon što je vratio bravu nazad, proverio je da li je lanac dovoljno zategnut i podmazao gde treba, a da nije uzeo novac ni na moje uporno nagovaranje. Od tada, radionica za motocikle Gemi motorcycles je postala deo rešenja koje čovek ima za problem održavanja motocikla u takozvanim velikim dilerskim mrežama. Uvek mi je smetao taj bezdušni čin, kada u nekom predstavništvu predate ključeve motocikla. Zauzvrat dobijate kafu, espresso iz nedavno opranog aparata i zid koji vas odvaja od gomile motocikala, iza kojeg se oni servisirsaju, opravljaju na serijskoj traci, dok njihovi vlasnici, sa kafama u plastično-papirnim čašama, sede, kao u čekaonici neke bolnice... Za razliku od uniformisanih lica u „ovlašćenom servisu za Kawasaki motocikle“, koja samo što me ne legitimišu, Dejv je čovek.

 

 

230px-Mondello_Park_track_map--International_circuit.svg.png

 

 

Došao sam po Stroma, naravno, malo ranije, i primećujem da se u dvorištu pored Dejva vrzma jedan čovečuljak u kombinezonu, koga ranije nikad nisam video tu. Ha-i-ja. Nije odavde. Ha-ja. Čovečuljak je tamnoput, pitam odakle je. Iz Libije. Podižem obrve, ali on predusreće moje pitanje i napominje da je odavno došao, zbog neke Irkinje, koju je upoznao na kontinentu, ali ga je ona, ovde, ostavila na cedilu. Nećemo, ovde, iz pristojnosti, da navododimo reči, kojima je završio priču o njegovim ljubavnim jadima poentirajući tako nad karakternim crtama te devojke koja ga je ostavila. Pomislih Dejv ga je primio da mu pomogne. Iz nekog raloga i čovečuljak je znatiželjan da sazna odakle sam. Srbin? – Čoveče, znao sam. Kako, pitam? Ličim mu, kaže, na neke Srbe, sumnjive tipove, koje je upoznao u Holandiji, a od čijih se pogleda, on, izgleda još uvek plaši. Uveravam ga, osmehujući se, da sam u potpunosti bezopasan po njegovo zdravlje, ali se ipak ustručavam da pomenem veoma aktuelno Arapsko proleće. Slutim da sam veći pristalica Gadafija nego čovečuljak... Sva trojica stojimo tako sa pogledima uperenim u pravcu jednog Suzukija TL1000R čiji je ram polomljen, ali siguran sam, pred očima su nam druge slike.

 

Jedem sendvič u prohladnoj unutrašnjosti radionice, rizikujem i prihvatam ponudu za čaj iz šolje sumnjive čistoće, dok Dejv filigranski podešava vešanje za dodatni teret. Motocikl je spreman za polazak. Čovečuljak maše, a Dejv, nastojeći da nadjača zvuk motora, dovikuje: – Dont forget to hev fan[3]!

 

Tek na sam dan polaska proveravam da li mi je potrebna međunarodna vozačka dozvola za vožnju kroz Srbiju. Nije nam to ranije palo na pamet. U tuđini, naša sopstvena zemlja, domovina, liči nam na oazu sloode, gde nam ništa nije uslovljeno i gde nam je sve dopušteno. Lako se u tuđini zaborave stvari... Vreme do polaska ferija popodne iz Rosselare-a počelo je da se topi znatno brže. Glas iz telefona na naš užas potvrđuje da za motocikl, registrovan i osiguran u Irskoj preko Evropske dozvole, za vožnju kroz Srbiju, može biti potrebna i međunarodna vozačka dozvola. Bilateralni odnosi i drugi argumenti... Pomišljamo da nam ta dozvola i nije potrebna ali eto nismo spremni da rizikujemo da nas vrate i ne puste u našu rođenu zemlju? Srećom pakovanje je završeno sinoć. Koferi su montirani, žurimo do grada.

 

Nismo očekivali da će putovanje otpočeti sa ovakvom panikom. Nije bilo vremena da se isproba vožnju sa teretom i oferima koji su poprlično široki i menjaju tako dimenzije i težište motocikla. Ukupan teret kofera je oko 60 kg. Stižemo da te kancelarije gde se izdaju međunarodne dozvole. Ekvivalent Auto Moto Saveza Srbije. U toj lenjoj, prokletoj, a tako uobičajenoj motociklističkoj nameri da se parkira što bliže ulazu desni kofer udara u stubić, čiji je funkcija – upravo da predupredi parkiranje na tom mestu, konačno bila ispunjena. Uprkos maloj brzini kojom smo se kretali tokom parkiranja, kofer je prilično zveknut. Počeo sam da se znojim od sve opreme za put na sebi. Zagledam malo bolje ogrebotinu na koferu i pomišljam – ovo je pouzdan znak da je putovanje otpočelo. Tako, pomalo uzrujan i ljut na samog sebe otvaram vrata na „auto-moto-savezu“ Irske.

 

one-flew-over-the-cuckoos-nest-3.jpg382855_130938130357226_100003231193772_145940_1184598363_n.jpg

 

 

A tamo, naravno dugačak red, koji mora da se čeka. Uzme se broj sa mašine i sedne se u fotelju. Nema ovde onoga: Izvinite, molim Vas, takva i takva stvar, da li biste bili ljubazni da me propustite? Svi sede mirno, niko ne gleda ni u koga i tiho, sa strpljenjem, čekaju da prozovu njihov broj. Samo meni sitne graške znoja padaju na kacigu, koju držim na kolenu ispred sebe. Dok ritam kapi znoja zamenjuje moje dobovanje prstima prateći tako muziku koja se emituje sa zvučnika, prisećam se filma Miloša Formana Let iznad kukavičjeg gnezda. Mlađeg čitaoca radi, nije loše pomenuti da se radnja ovog filma odvija u metalnoj instituciji, koja se nakad zvala ludnicom, i da su se tamo pacijentima davali lekovi uz muziku, takozvani „medikejšn tajm“. Tako je simboličano prikazana situacija gde je način izlečenja bolesniji od bolesti. Pomišljam: sistem je bolestan, a ne pojedinac... Pomalo ironičnom mi izgleda činjenica da taj film sa odličnom metaforom ljudskog društva, iako snimljen sada već davnih sedamdesetih, a možda ipak primenljiviji na opštu nesvest današnjeg stanja društva, nažalost ne bi ni mogao da bude snimljen u atmosferi koja danas vlada filmom i medijima i uopšte takozvinim javnim mnenjem. Ali, za razliku od medicinske sestre Rechet, glavne zlice iz pomenutog filma, starija žena za šalterom za izdavanje ovih dozvola, dobroćudne je prirode i ima razumevanja za moj slučaj. Simpatičan sam joj, i zaista želi da pomogne, ali i pored toga, ona je, za moj ukus i položaj, tako zavistan od vremena, previše revnosna i temeljna. Konačno je i fotografija zalepljena na dozvoli, po njenim, očigledno visoko postavljenim estetskim kriterijumima.

 

 

Spremni smo za polazak, napokon, obojica. Strom i ja. Vreme je lepo. Iznenađujuće toplo. Brišem znoj sa čela. Kaciga, rukavice. Imamo još dva sata i 170 kilometara do početka ukrcavanja na brod. Nema jurcanja i filtriranja kroz gust gradski saobraćaj, naročito sada, nakon incidenta sa koferima, ali stići ćemo valjda nekako. To je to. Polazak. Pravac: Rosler (Rosslare).

 

 

[1] Gem (engl.) – fino obrađen dragi kamen, dragulj

 

[2] Mondello park – medjunarodna motociklistička staza nedaleko od Dablina

 

[3] „Ne zaboravi da se zabaviš!“(prev. sa engl.)

  • Podržavam 19

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • ♥Amor Vincit Omnia♥, 1524 postova
  • Lokacija: Beograd/Kina
  • Motocikl: Fazer 600

Kad bi ovi delovi bili bar malo duzi... :(

 

 

I josh da ih ima vishe... :D

Taman se unesem u chitanje kad ono kraj...

 

Svaka chast ALKos samo nastavi !

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 69 postova
  • Lokacija: Dublin, Republic of Ireland
  • Motocikl: Triumph Thhunderbird Sport

Hvala na podrsci. Itekako je potrebna i cenjena. 1000 reci dnevno!

 

Kad bi ovi delovi bili bar malo duzi... :(

 

 

I josh da ih ima vishe... :D

Taman se unesem u chitanje kad ono kraj...

 

Svaka chast ALKos samo nastavi !

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 69 postova
  • Lokacija: Dublin, Republic of Ireland
  • Motocikl: Triumph Thhunderbird Sport

Veći deo puta prema Rosleru nam je odlično poznat i to vreme koristi se za prebiranje po sećanju – da li je sve spakovano. Da nešto, tako ključno i važno, možda nije izostavljeno, zaboravljeno. Nešto kao rezervni ključ. Poneti rezervne ključeve od kontakta, kofera i katanca za disk, čini se kao odlična ideja. Jer šta raditi u sred Evrope ukoliko se izgubi ili polomi ključ? Svako duže samostalno putovanje donosi povišeni rizik od pljačke. Pa ipak tokom dana kontakt ključ ostaće na motoru, dobro sakriven. Ukoliko mi neko oduzme ključeve ili se oni zagube, imam rezervu.

 

Auto-put M9. Južni pravac. Novi, glatki asfalt. Nema gužve. Strom je, vidi se, opterećen dodatno, ali nema gušenja. Koristim priliku da isprobam sveže podešeno vešanje i novi, položaj težišta. Iako je silueta motocikla znatno uvećana zbog kofera, težište je blago pomereno unazad i dole. Bez kofera težište je bilo otprilike negde u nivou kolena i znatno ispred. Sada sa dodatnim opterećenjem, težište je u visini hladnjaka i ispod nas. Ne dopada nam se pomeranje težišta unazad, ali nema lelujanja zadnjeg dela. Težište balgo zabačeno unazad čini motocikl tromijim i provocira na agresivniji položaj tela i bržu vožnju. Brzina kretanja na Stromu označena je u miljama krupnim i kilometri sitnijim brojkama. Kilometri su toliko sitni da se tokom normalne vožnje ne mogu bez poniranja glave dobro razaznati. Nisam i ne verujem da ću se ikada navići na milje. Kazaljka izmedju 80 i 90 milja na sat – koliko je to kilometara na sat? Osam koma pet, puta jedan koma šest – dok ja izračunam – prodje „situacija“... Negde oko 50 mph (milja na sat) je dobra kruzing brzina za uživanciju (80-90km/h), 100 mph (oko 160km/h) je dobra auto-put brzina, a 120mph je, u ovom našem natovarenom slučaju, apsolutno maksimalna brzina (oko 195km/h). Strom ide glatko. Možda bi se nekom, sportskije nastrojenom motociklisti, ova naša vožnja učinila isuviše „mekanom“, ali ovako gladak i udoban kruzing od 120-130km/h (ovde to zovu „plush ride“ – plišana vožnja), sasvim je dovoljan za ranije pomenut „grin“-efekat. Plaš rajd je onaj fini osećaj kada zajedno sa motociklom, idemo idealnom putanjom, u idealnoj brzini (6), idealnim, minimalnim ubrzanjem, optimalnom brzinom (120km/h) i bez ikakvog napora, gotovo kao po šinama. Dovoljan je pogled u stranu u koju želimo da se nagnemo, a motocikl nas prati. Dovoljan je veoma blagi zaokret desnog zgloba pa da pravovremeno ubrzamo ili da usporimo. Milina. Zadovoljni smo i Strom i ja. Ali vreme se topi, moramo da istestiramo i potrošnju goriva, a uskoro silazimo sa autoputa na deonicu koja nam je nepoznata. Dovoljno je da negde ima radova na putu pa da zakasnimo zbog zaobilaženja. Bolje da požurimo. Ali ispred nas, u brzoj traci, jedna bakica golfu pretiče kamion brzinom od tačno 120km/h koliko je i ograničenje. Jeste, dragi čitaoče, ovde bakice voze golfove i tojote selike.

 

385463_131697086947997_100003231193772_147745_2000829164_n.jpg

 

Kod Karloua (Carlow) napuštamo auto-put i nastavljamo regionalnim putem prema Veksfordu (Wexford) za Rosler. Taj deo ostrva oko Karloua nije zanimljiv mnogima koji ovde dođu i ne spada ni najmanje u turistički atraktivne delove ostrva. Pa opet nama je interesantnan. Iz tri razloga. Prvo noviji deo grada podignut je u vreme finansijskog „buma“ u jednoj udolini koja se plavi nakon i najmanje kiše. Podignuti čitav grad koji će biti poplavljen kad god pada kiša može imati smisla i nama i našem čitaocu, jedino u mestima gde kiša i ne pada baš tako često. Pa ipak, eto moderni tragači za novcem, rešili su da tu, tako neznalački, zasnuju svoj finansijski interes. Drugi razlog je što se u blizini ovog mesta nalazi veoma cenjeni krečnjak – posebna vrsta kamena crnkasto-sive boje, kao i granit. Treći razlog su brojni spomenici iz praistorije i ranog srednjeg veka (kromlesi, uspravljeno kamenje, zamkovi i ranohrišćanske crkve), podignuti, razume se, na blagim uzvišicama i od lokalnog kamena... Odvrćem ručicu gasa pomislivši kako je to neobično – da je drevni graditelj, bez današnje nauke i svih tehnoloških tekovina bio daleko uspešniji i razumniji negoli današnji građevinari... Pohlepa i neutoljiva glad za zaradom, čega je drevni čovek bio oslobođen, zamagljuje razum i zanemaruje nauku i tehniku.

 

Nebo ispred nas je još uvek vedro i svetlo, ali se vreme na zapadu oblači. Ovde zvano „šit“-vreme gotovo uvek dolazi sa okeana, sa zapadne strane. Pitam se da li će iznenadno i ničim izazvano lepo vreme potrajati dovoljno dugo da me ispratiti sa ostrva ili će me na dugi put pozdraviti uobičajena kiša. Ko uopšte voli kišu? Sa naše desne strane pojaljuje se duga. Smešim se i pomišljam da bez kiše nema ni duge... I dok se pred nama otvara pogled ka južnoj obali ostrva i zalivu u kojem je luka Rosler, zadovoljni smo: Storm leti, mi ostajemo na suvom, a duga je tu da nas pozdravi.

 

Na nizbridici prema luci, smanjujemo brzinu, spuštamo stepen prenosa, a ispred nas, gotovo najednom, pomalja se ogromni brod „Oskar Vajld“ (MS[1] Oscar Wilde).

 

MS_Oscar_Wilde.jpg

 

 

Kapaciteta 700 automobila i 1500 putnika i članova posade, širine 30, a dužine oko 150 metara, visok otprilike 10 spratova, Oskar Vajld čini se kao oblakoder srednje veličine u Njujorku, samo položen u more...

 

20080310PHOWWW00169.jpg

 

Ukrcavanje je, vidi se, otpočelo. Nepregledna kolona autobusa, automobila sa prikolicama i nekolicina motocikala proteže se od nizbrdice prema brodu.

 

[1] MS=Motor Ship

  • Podržavam 13

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Integrisan, 8143 postova

Ide putopis u dobrom smeru, al' moram jedno da primetim: gde nađe da je 160kmh prava auto-put brzina za natovarenog Stroma sa bočnim koferima (a max čak 195kmh! :lol:)? Mislim, na slici ranije je Strom 650... :stabre:

 

Il' je umetnička sloboda i oduševljenje otpočeyim putem u pitanju :takoje: ?

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 69 postova
  • Lokacija: Dublin, Republic of Ireland
  • Motocikl: Triumph Thhunderbird Sport

uzivancija 80-90, optimalna brizina je 120, malo ostrija 160, a maksimalna 110-115 mph sigurno. Mozda sam se preracunao - sa 195 ali 185 sigurno? Ili tako barem tako pise na brojcaniku.

 

http://www.jackphelps.com/vstrom/comparison.htm

 

Da se ne pretvori ovo u "kolko moz' da razvije" putopis..

 

De ti nadje da prokomentarises jednu brojku na ovolikom postu?

 

 

Ide putopis u dobrom smeru, al' moram jedno da primetim: gde nađe da je 160kmh prava auto-put brzina za natovarenog Stroma sa bočnim koferima (a max čak 195kmh! :lol:)? Mislim, na slici ranije je Strom 650... :stabre:

 

Il' je umetnička sloboda i oduševljenje otpočeyim putem u pitanju :takoje: ?

  • Podržavam 6

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 1 post
  • Lokacija: Zemun
  • Motocikl: Honda CB650 '81, čoper

Fenomenalno štivo, svaka čast!

Molim AlKosa da ne odustaje, ali i da ne zbrzava. ;)

Sadržaj i stil već sada pokazuju da ovo može da se pretvori u jako, jako dobru knjigu na čijeg bi autora Nina jednog dana mogla da bude veoma ponosna ;)

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Bandolerosi, 816 postova
  • Lokacija: Novi Beograd
  • Motocikl: Suvozačica na TDM-u

uzivancija 80-90, optimalna brizina je 120, malo ostrija 160, a maksimalna 110-115 mph sigurno. Mozda sam se preracunao - sa 195 ali 185 sigurno? Ili tako barem tako pise na brojcaniku.

 

http://www.jackphelp.../comparison.htm

 

Da se ne pretvori ovo u "kolko moz' da razvije" putopis..

 

De ti nadje da prokomentarises jednu brojku na ovolikom postu?

 

 

Ide putopis u dobrom smeru, al' moram jedno da primetim: gde nađe da je 160kmh prava auto-put brzina za natovarenog Stroma sa bočnim koferima (a max čak 195kmh! :lol:)? Mislim, na slici ranije je Strom 650... :stabre:

 

Il' je umetnička sloboda i oduševljenje otpočeyim putem u pitanju :takoje: ?

 

Al....nemoj da te čudi i nemoj se ljutiti na Severianovo zapažanje!!! :kafa: Mi smo se svi već navikli tako da nam je to već potpuno normalno!! :neznam: On ti je čovek zaista brilijantnog uma :care: koji svesno a ponekad po automatizmu i nesvesno primećuje ili bolje reći skenira sve podatke tako da nemoj da te čudi njegovo zapažanje i najmanjih sitnica! :aha: Preciznost je tolika da smo na primer na RELI - ju od njegove isplanirane satnice puta odstupili minimalan broj minuta..... gotovo zanemarljiv!!! :stabre: To ti je naš drugar Seve.... već ćeš se navići... :D

 

 

Puno te pozdravljam! :zdravo:

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Integrisan, 8143 postova

Vidi, naljutih autora :lol: (editovao post u polemički ton, od prvobitnog koji sam ja pročitao).

 

Nema razloga za ljutnju, nedaj se omesti mojom usputnom primedbom. Prevezao sam puno kilometara na tom motoru i pomislio sam da očiglednom preterivanju nema mesta u ovom inače sjajnom putpoisu (koji sam i sam hvalio onoliko), Očigledno nije bilo umesno i izvinjavam se...

  • Podržavam 4

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 69 postova
  • Lokacija: Dublin, Republic of Ireland
  • Motocikl: Triumph Thhunderbird Sport

@ severian

 

Nazalost, moram da priznam da sam potpuno sam razocaran. Jednostavno tvoj post me je bespotrebno izlozio neprijatnosti. Naravno, nema razloga za ljutnju, ali nema ni razloga da meni bude neprijatno. Za ovo treba dosta energije, a ako se ona ovako vraca ne mogu da budem siguran da cu nastaviti. Jednostavno nije uzivanje.

 

Hvala svima ostalima na paznji i pohvlama do sada i primite puno pozdrava iz Dablina

 

Sve najbolje!

 

AlKos

 

 

 

Vidi, naljutih autora :lol: (editovao post u polemički ton, od prvobitnog koji sam ja pročitao).

 

Nema razloga za ljutnju, nedaj se omesti mojom usputnom primedbom. Prevezao sam puno kilometara na tom motoru i pomislio sam da očiglednom preterivanju nema mesta u ovom inače sjajnom putpoisu (koji sam i sam hvalio onoliko), Očigledno nije bilo umesno i izvinjavam se...

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja