Jump to content

Moto Zajednica

Od Irske do Srbije i nazad (2011)

Recommended Posts

  • ♥Amor Vincit Omnia♥, 1524 postova
  • Lokacija: Beograd/Kina
  • Motocikl: Fazer 600

Nece ga nikada zavrshiti...jer se uvredio shto smo ga pozurivali... <_<

 

Shteta...extra pustopis...

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Enduraš, 6287 postova
  • Lokacija: Paracin
  • Motocikl: CRF300L

Nije se uvredio sto smo ga pozurivali, nego sto je Severian komentarisao putnu brzinu njegovog motora. Sujeta je cudo...

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 69 postova
  • Lokacija: Dublin, Republic of Ireland
  • Motocikl: Triumph Thhunderbird Sport

Pozdrav svima koji jos uvek prate ovaj putopis.

Nisam se naljutio zbog pozurivanja, niti sam prestao da pisem zbog sujete. Niti sam zaboravio pastors. Jeste se puno toga dogodilo, ali sam, hvalabogu, dobro.

Nastavak sledi veceras.

Hvala svima na strpljenju, interesovanju.

Pozdrav.

  • Podržavam 12

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1518 postova
  • Lokacija: Lazarevac
  • Motocikl: V-STROM

Pozdrav svima koji jos uvek prate ovaj putopis.

Nisam se naljutio zbog pozurivanja, niti sam prestao da pisem zbog sujete. Niti sam zaboravio pastors. Jeste se puno toga dogodilo, ali sam, hvalabogu, dobro.

Nastavak sledi veceras.

Hvala svima na strpljenju, interesovanju.

Pozdrav.

 

:takoje:

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Ne silazi, 6281 postova
  • Lokacija: Hameln, Germany
  • Motocikl: Africa Twin CRF1000

Nastavak sledi veceras.

 

Oooo hvala Bogu! Piši, čoveče, čekamo k'o ozebli sunce :)

Stvarno je šteta da se ne završi ovaj putopis. Predobro si ga počeo da ga sad ostaviš ovako...

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 69 postova
  • Lokacija: Dublin, Republic of Ireland
  • Motocikl: Triumph Thhunderbird Sport

Zagledani u daljinu horizonta ispred nas i misleći tako o našem odredištu i cilju puta, trgosmo se tek kad se jedna svetla tačka pojavi iz tog nedogleda, upozorivši nas na opasnosti koje vrebaju motocikliste upravo onda kad odlutaju nekud daleko u svojim mislima, dalje od horizonta. Uprkos dnevnoj svetlosti i sunčanom danu, svetleća tačka postaje sve svetlija i napokon se pretvorila u crni, mat GSX-R u čijem je sedlu bila devojka ili žena, sudeći po položaju tela i šargarepa crvenoj kosi, koja se u dugačkim pramenovima ispod mat crne kacige, brzo uvijala po vetru.

 

Najednom, tik pre nego smo se mimoišli, ona(?) opruži svoju levu ruku sa podignutim kažiprstom i srednjim prstom u „V“... Blic-pogled u levi retrovizor da proverim da je sve u redu – i tek onda, kasno, shvatam da je u pitanju pozdrav. Kolegijalni, tako uobičajeni pozdrav između motociklista. Potpuno sam smetnuo s uma da ovde, na kontinentu, motociklisti otpozdravljaju jedni drugima drugačije nego na ostrvu. Tamo, u Irskoj, otpozdrav je drugačiji. Pošto su motociklisti okrenuti jedan prema drugom svojom desnom stranom, ne može se otpozdravljati desnom rukom jer bi se tako kompromitovao položaj ručice za gas. Umesto rukom, u Irskoj i Ujedinjenom kraljevstvu, opozdravljas svim drugim osim desnom rukom – nogom, glavom... Ali najizražajniji i najčešći je otpozdrav glavom, tojest mrdanjem glave. Glava se mrda nadole i malo nalevo. Taj pokret glavom i kacigom najsličniji je onom mrdanju glave kod nas u Srbiji kad neko kao hoće da kaže: „Ma nije valjda?!“ ili „Vidi ti šta on zna!“ ili „Pazi ti malog!“...Kad sam prvi put doživeo taj motociklistički otpozdrav u Irskoj mislio sam da se sprdaju sa mnom. A evo, sada, kao svaki pravi gastos, toliko sam se navikao da sam se od sopstvenog otpozdrava odvikao... Ispadosmo nekulturni prema riđokosoj gikserki u crnom...

 

Put D388 kojim se od Alensona ide južno prema Le Manu (Le Mans) je prilično prav i paralelan sa auto-putem E402 i oni se nigde ne ukrštaju, čak ni pred ulaskom u grad. Le Man ima „stari grad“ i jednu katoličku katedralu, Sent-Žilijen – kombinovana romanika i gotika. Le Man, naime, nema mnogo toga da ponudi prosečnom turisti. Grad, sasvim prosečan, veličine Niša. Pa ipak, ime ovog grada ostalo je urezano duboko u našu pre-motockilistiku, dečačku podsvest. Ulazak u Le Man sa ove, severne, strane ima posebnu draž: tako počinje jedan od najboljih filmova o moto-sportu – „24 časa Le Mana“. Mi smo ušli u Le Man istim putem kojim Stiv Mek Kvin vozi 1970 Porše Kareru 911S, na samom početku filma.

 

 

 

 

Nijedna atrakcija Le Mana nije tako snažna, ni izbliza tako zanimljiva, kao ta, gotovo 100 godina stara, trka na stazi Circuit de la Sarthe, dugoj skoro 15km. MotoGp i trka izdržljivosti 24 časa za motockile na manjoj, kraćoj, Bugatti stazi, vozi se relativno od skora. Filmu „24 časa Le Mana“ nedostaje samo efekat mirisa benzina na stazi da bi se utisak, da se zaista nalazite tamo, bio potpun. Neverovatan, dokumentarni osećaj, kojim odiše ovaj film, nije zasnovan samo na činjenici da je film sniman 1970 za vreme prave prave trke u Le Manu. Pa čak ni činjenica da za snimke nisu koriščeni dubleri ili kaskaderi, već glumci i pravi, dokumentarni snimci sa trke. Realističnost potiče od zaista posebne i veoma upečatljive pripovedačke poetike slike i zvuka izražajno korišćene u ovom filmu.

 

Nastavak sledi...

  • Podržavam 9

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 224 postova
  • Lokacija: Hamburg
  • Motocikl: NC750x, CMX500-penzionisan, Suzuki gsx750F - penzionisan

Bravo dtuze! Dobro dosao nazad, nadam se da je sve ok sada! Odlican nastavak kao i predhodni dio putopisa! Nestrpljivo cekam nastavak!

 

Pozdrav!

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1855 postova
  • Lokacija: NBgd
  • Motocikl: Triumph Tiger 1050, Medlay 150

Ako stvarno (ali stvarno :lol: ) nastavi, moracu da pocnem da citam ponovo. Secam se da je bilo interesantno, ali sam pogubio nit.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 69 postova
  • Lokacija: Dublin, Republic of Ireland
  • Motocikl: Triumph Thhunderbird Sport

599520_243659969085041_1273168225_n.jpg

 

Ličnost Stiv Mek-Kvina, krunisana u zapadnim medijima u 'kralja kula' (the king of cool) krajnje je kontroverzna, ali i neobično značajna za motociklizam u svetskim razmerama. Poznat po tome što je opasne scene sa motociklima u filmovima izvodio sam, i iz čistog uživanja, pored 24 časa Le Mana ostao je naročito upamćen u dva filma: Bulit (Bullitt, 1968.) i Veliko bekstvo (The Great Escape, 1963.). Većini motociklista dobro je poznata scena bekstva nemačkim motociklom koji je zapravo prefarbani, tada aktuelni dvocilindrični petobrzinac Triumph Trophy TR6 sa 750 kubika.

 

http://www.youtube.com/watch?v=coWCkAOkQ0U

 

Među ljubiteljima moto-sporta ostaje upamćen po mnogobrojnim trofejima koje je osvajao u enduro vožnjama. Promenio je mnogo raznih modela motocikala, dok je po ukusu prema ženama, čini nam se, a draga čitateljka neće nam zameriti na oceni, uvek tragao za istim, samo malo mlađim modelom...

 

524050_243655372418834_895316284_n.jpg

Na nas je najdublji utisak od svih njegovih filmova ostavio Pappilon (Leptir, 1973.) u kojem je glavna radnja slična – bekstvo iz zatvora – ali bez vožnje motociklom, pa ni ludačke jurnjave kolima. Pa ipak se, u tom filmu, javlja nekakav osećaj veoma blizak i poznat većini motociklista. Možda je u pitanju osećanje vezano za doživljaj slobode? Možda je opet, po sredi, nekakav duh-pokretač, nakakva težnja nestalnosti i odbacivanje pomirenja sa sudbinom? Ili je to neka vrsta nepokorive istrajnosti, u nameri da oslobodimo i izrazimo svoj duh? Ili sve to zajedno?

 

U svakom slučaju, skok sa prilično visoke litice u more, na kraju filma, Stiv Mek-Kvin je na svoj zahtev, naravno, izveo sam. Taj njegov, ovde zvani – „triler-siking-filing[1]“ doprineo je mnogo popularizaciji i shvatanju motociklizma, drugačijeg od onoga dotadašnjeg.

 

 

Ostavljamo za sobom u mislima i Stiva i njegove motore i trofeje i krstarimo Le Manom, pokušavajući da ne upadnemo u gradsku vrevu, saobraćajnu gužvu, koja izgleda nekako nelogično i nepotrebno tik pored starog grada i katedrale sa čijih nas vrhova posmatra skoro 1,000 godina.

 

487236_243644115753293_615440138_n.jpg

 

 

Ogromni i vitki podupirači zidova katerdale Sent-Žilijen, potrebni da prihvate težinu naknadno zasvođenih kamenom, radijalno su raspoređeni i nama deluju bodljikavo i preteće. Još se nismo ni privikli na ovu čudno neprikladnu mešavinu vremena rastegnutog kroz milenijum, a već se prizor menja. Sada smo izgleda u industrijskom delu grada. Odjednom, sa nase desne strane, ukazuje se poznata tribina sa staze Circuit de la Sarthe. Oseća se smog, pomešan sa jakim isparenjima benzina, mirisima guma i ulja. I dok se premišljamo da li da zastanemo ili da produžimo naše putovanje, asfaltni tepih ispred nas dobija sa obe strane crveno-bele ivice i shvatamo da upravo vozimo putem koji je ili korišćen ili će biti uključen u deo staze. Na stazi smo! I Strom, zajedno sa piscem ovih redova zaboravlja na etikeciju, propise, zakone i onako natovareni okrećemo narandžastu kazaljku obrtomera na drugu stranu, obaramo ivice guma u krivini i sjedinjujemo se u maštanju. Biramo pravac prema Toursu, zbogom Le Manu!

 

Nastavak sledi...

 

[1] „onaj ko stalno traži uzbuđenja“

  • Podržavam 8

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja