Putopis- Kroz zemlje bivše Yugoslavije

[Ronnie JM2 67 Napisano Maj 28, 2011]

Pozdrav ljudi, evo da se i ja upustim u pisanje putopisa pošto recimo imam i neki razlog za to. Naime, evo ja i frend sa posla smo se odlučili izvesti malo kobile na cestu i maknuti se od svakodnevnih kratkih vožnji. Iz nekog razloga smo se odlučili na ovu turu jer smo malo umjetnički puknuti tako da sam ja kao fotograf iskoristio putovanje za krcanje foto arhive i usput smo radili jedan dokumentarac koji je moj prijatelj Egon smislio prije polaska. Da pojasnim: On je igrom slučaja naslijedio stan u Beogradu i dok je čistio stan, našao je 130 starih fotografija pokojnog vlasnika stana koji je bio makedonski novinski reporter. Fotografije se bitno odnose na neke povijesne trenutke iz makedonske povijesti (bitka na Kumanovu, prvi Zeppelin iznad Skopja, neke fotke sa crte ratišta itd itd) uglavnom fotke čak iz 1926 godine. Pošto ON u Hrvatskoj nije mogao ništa sa tim fotografijama, kontaktirao je Ministarstvo Kulture u makedoniji te s njima dogovorio donaciju tih fotografija za arhiviranje uz plaćanje nekih putnih troškova i smještaj sa hranom za dvije osobe jedan vikend, što su makedonci objeručke prihvatili. Tako je pala odluka, idemo motorima za Skopje.

Mjesec dana laganih priprema i 05.05. 2011 krećemo. Ja iz Pazina dolazim u Matulje (Rijeka) po Egona, lagana provjera alata koji smo uzeli, U mojim mislima suze moje supruge na polasku, suze Egonove majke. Poslije svih obećenje da će sve biti u redu i da nećemo divljeti, krenuli smo natankati na Vrata Jadrana (Rijeka) i na Grobniku skrenuli sa autoceste na Gorenje Jelenje. Počeli smo se penjati prema Fužinama i već je počeo lupati bočno vjetar. Osjetila se i lagana zima. Dogovor je bio:pvo stajanje Delnice. Do tamo smo odsurfali na vjetru i stali iznad grada. Obukli se malo bolje, drmnuli Ožujsko cigara i krećemo dalje.

 

 

Sad je već bilo lakše. Pošto nam je taj dan bilo u planu doći do Nove Gradiške znali smo da imamo preko 400 km i prvi dan nekako još puni elana i volje nije nam smetalo ništa. Iznad delnica Stop Policija. Evo prvi dan pa frka. Skidaj se sa motora (nakrcanog kao da idem na Mars). Pušiš?? Pita drot. Naravno kažem ja. Imaš rizle?? Imam Otvaraj sve!!!! Zašto imaš rizle?? Imaš trave?? E sad mi je digao tlak. Čovječe božji, znaš ti gdje mi idemo? U Skopje. Izgledam li ti dovoljno lud da nosim travu preko granice? Imam duhan za motanje. Sve je drot pedantno pregledao te su nas pustili i zaustavili nekog lokalca na yamahi bez dokumanata i registracije. Super smo prošli. Govorim ja Egonu: Šta će biti tamo kad nas već ovdje jebu?? Smijeh i palimo dalje. Dalje smo spičili za Karlovac, preko Jaske i stali na Lučkom natankirati. Poslije kalkulacije izračunali smo da nam nakrcani motori (Yamaha xt 600 i Kawa KLE 500) troše 5 l. Vrlo zadovoljni. Palimo na zaobilaznicu i uz još jedno stajanje kod Kutine dolazimo u Novu Gradišku. Tamo moji starci imaju kuću te smo prespavali prvu noć tamo.

Ujutro se budimo rano, spremamo se i krećemo prema Beogradu. Na autoputu nas fascinira žuta boja neke repice kojom rade Biodizel te sam morao stati napraviti fotku.

 

Palimo dalje. Autoput dosadan kao i svima ali Egon je inzistirao da idemo njime jer mu se neda susretati muriju i traktore po lokalnim slavonskim cestama te je želio doći u Beograd što prije da imamo vremena za svašta nešto.

Prije Graničnog prelaza Bajakovo tankamo i prelazimo granicu bez problema. Nitko ništa ne pita, nema frke za ništa (mi u torbama vrijednu kameru i vrijedan Nikon fotoaparat) ))

Na ulasku u Beograd vrijeme strava, pravo ljetno, čak i prevruće. stajemo, cigareta i palimo za centar. U jednom dijelu dvije trake se pretvaraju u 4 trake te je bilo taman 14:30, ljudi odlaze na posao, gužva za popizditi. Mene je ulovila lagana panika jer mi je to bila najveća gužva do sada motorom a Egon dere i provlači se između auta s namjerom da prođemo gužvu prije pošto on zna grad već. Jedva sam to nakrcan sa bisagama odradio. Smještamo se na Dorćelu (Beograd), raskrcavamo stvari, zaključavamo motore ispred zgrade. To je za sada to. Plan je ostati 3 ili više dana u Beogradu.

Lagana šetnjica pijacom, malo na Skadarliju, na Kalemegdan i onda ubistvo mesom.

Fasciniralo me kako je za Hrvatski standard meso u Beogradu jeftino. Drugim riječima: Ne možeš pojesti 15 kuna mesa. osim ako si žderonja kojem nema kraja. U Hrvatskoj ne vjerujem da možeš dobiti mali hamburger za 15 kn.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Nastavlja se...

[nordi 362 Napisano Maj 28, 2011]

Brate moj samo nastavi tako, dobro ti ide.

 

Slike su fantasticne :takoje:

a i pisanija je super.

 

pozzz

[Ronnie JM2 67 Napisano Maj 29, 2011]

...poslije razgledavanja, bacili smo se na posao. Radili smo neki dokumentarac za Egona za koji smo koristi kadrove iz Beograda te kadrove po putu.

Slijedeći dan smo spičili za Novi Beograd kod kineza malo u šoping ali nas je potjerala kiša koja nam je ujedno i upropastila cijeli dan za razgledavanje Beograda pošto sam ja jako htio malo fotkati novu sredinu u kojoj sam prvi puta i sve mi se činilo zanimljivo.

Ponedjeljak, krećemo dalje. Bacamo se na autoput prema Nišu. Prošli smo desetak km i na autocesti nas pretiče novi Renault Megane Kragujevskih tabelica i maše rukom da skrenemo. Hajde, skrenimo da vidimo šta će se desiti.

Skrenemo na benzinsku i izlazi čovjek četrdesetak godina i govori: Dajte ljudi da vam platim piće. I ja sam biker, vozim motor, drago mi je da vas vidim. Nas dva smo ostali izbezumljeni. Nevjerovatno!!! Čovjek nas prvi puta vidi i ovako nastupa na sred autoputa. Strava, oduševljenje. Popili smo pivkana i kaže nam čovjek: Ne idite autoputom, idite za mnom do Kragujevca, sjedam i ja na motor pa vas malo odvedem i uputim kuda ćete za Niš, bolja je cesta za motore. Super,krećemo mi za njim kad u Kragujevcu opet iznenađenje. On je u međuvremenu javio kući da dolazimo tako da nas je kod njega čekala ogromna meza. Odojak pečeni i narezanog mesa koji nam je super i došlo jer smo i ogladnili. Svaka čast Čarliju za ovo. Još je čovjek sjeo na Virago i odvozio s nama 45 km da nas uputi kako ćemo za Niš. Još jedno mu se zahvaljujemo.

Stižemo u Niš, uzimamo sobu 10 eura po glavi, parkiramo kobile i bacamo se na raszgledavanje grada. Tvrđava i ostali sadržaji u me fascinirali dobrahno. Moram priznati da sam primjetio da je Niš veoma čist grad. Uredni trg, koševa za smeće ima i previše, sve je čisto, ljudi skockani, žene tjeraju modu, nitko te ništa ne žica, kao da si u nekoj drugoj državi. Neka ne zamjere Beograđani na ovome, samo pišem što sam primjetio.

Prespavali smo u Nišu i ujutro krećemo prema Vranju.

Egonov komšija u Beogradu nam je sredio logistiku za Vranje i nekako smo lakše krenuli bez brige prema tome gradu.

Po putu se divimo predivnom krajoliku koji nam je dizao elan. (to se traži kad putuješ motorom, kao da smo na nekoj reklami za GS-ove)

U jednom selu na cesti susrećemo grupu ljudi koja sjedi kraj trgovine, nešto čekaju. U prvom mahu smo prohujali pored njih ali nakon par kilometara pošto smo stali fotkati odlučimo se da se vratimo nazad i malo porazgovaramo s njima. Parkiramo kraj njih, odmah smo zadobili pažnju. Ja se ponudim da ih počastim pivom pa naka nam dozvole napraviti koju fotku. Bilo je tu i starih ljudi taman meni za crno bijele fotke. Prihvatili su i ostali smo s njima pola sata, čak malo i više. Čak su nam rekli kuda da idemo dalje za vranje.

Nastavljamo dalje, penjemo se po planinskim serpentinama i dolazimo na predivan prizor. Pred nama se stvorilo Vlasinsko jezero. Naravno, stajemo odmaramo i radimo scenu za film te obavezno fotkanje.

 

Nastavljamo dalje i divimo se krajoliku koji nam je pred očima.

 

 

Dolazimo u Vranje, odmah, parkiramo kod preve pečenjare i bacamo se na punjenu pljeskavicu u lepinji dok čekamo logistiku da nas pokupi.

nastavlja se...

[Ronnie JM2 67 Napisano Maj 29, 2011]

Dolazi logistika. Pivo naravno i lagano razgledanje Vranja. Čuvena Boza u slastičarni(prvi puta smo to pili, nije loša) Kažu da je najbolja sa limunadom i kuglom sladoleda. Nije loše.

Poslije pronalaska sobe (12 eura po glavi) idemo u potragu za bikerima iz Vranja. Čuli smo da u Vranju pstoji moto klub freeride bikers i da njihov predcijednik drži gostionu u gradu. nalazimo gostionu i taman u njoj gazda. Gazda Čatlajac koji nas je srdačno ugostio na nekolicinom pive i turskom kavom za početak. nakon informativnog razgovora gdje idemo, od kuda smo došli, šta nam je uplanu, dolaze dečki iz kluba i druženje se ugodno nastavlja. Piva za pivom ide dalje, sve je veselije i veselije.

Nakon ponude jednog mladog para, pristajemo da nas odvedu na vidikovac gdje se vidi Vranje cijelo. Gore na vrhu, fantastičan prizor. Vranje noću: Jako lijepo.

Nagovarali su nas da ostanemo još jedan dan s njima, da ćemo probati čuvenu Samsu, ali Egon se nije dao nagovoriti (što ga je koštalo drugi dan. Pisat ću o tome malo kasnije).

Nazad se vraćamo u gostionu, još koja tura i trojica na Intruderu smo se provozali Vranjem. Čovjek nas odvezao do sobe da jadni ne hodamo

Jutro, dižemo se rano, kavica u gradu sa logistikom i palimo za Makedoniju. Krećemo iz Vranja, tankamo kobile i palomo za Prohor Pčinjski. Skidamo se sa glavne ceste, skrećemo po lokalnoj i vozimo iza u koloni iza jednog Kadeta. Pošto je Egon bio prvi, vozio skoro na crti ja sam se držao dosta desno i u trenutku sam pomislio...Ne, valjda neće... taman ispred skretanja u lijevo, Egon se baca na suprotnu traku i daje gas kako bi pretekao Kadeta. Ovaj bez žmigavca naravno skreće u lijevo. Kle nije stigao zakočiti i Egon se našao najprije u njegovim vratima pa poslije na lijevom boku. Zalupilo je full jako da mi se činilo i prejako kroz kacigu.

Stajem s kraja i trčim do njih. Egone, jesi ok? Dobro sam kaže on. Dignemo motor i dišemo zrak zbunjeno gledajući jedan u drugoga. Pošto smo relativno razumni ljudi u nekim recimo srednjim godinama života, nismo dizali buku ni paniku nešto previše nego smo inzistirali čovjeku da prizna da nije dao žmigavac. On se kune da je dao,mi se kunemo da nije. A nije, jer sam ja obraćao pažnju baš na to. Gledamo Kleopatru, pukla ručica od kvačila i to baš na kraju. Da je bar na polovici, krenuli bi odmah dalje ali ne, ona je pukla na kraju. Pitamo čovjeka telefon i naravno zvrcnemo Čatlajca koji se nalazio u Vranju. Evo Egone, trebao si ostati na samsi kad su te ljudi lijepo nudili. Nebi se ni spičkao a samsu bi probao. Ovako samsu probao nisi.

Za malo više od pola sata dolazi Čatlajac u katrici sa prikolicom za motor. Pošto smo mi imali alat sa sobom, već smo skinuli ručicu i bila je spremna za varenje. Egon i Čatlajac odlaze nazad u Vranje da zavare ručku a ja ostajem čuvati motore. Sve je bilo gotovo za jedan sat, malo više. Čatlajac nas pozdravio, nije htio ništa naplatiti nego nas potjerao put Makedonije i zaželio nam sreću. Idemo dalje.

Cesta se sužava, zavoji su sve učestaliji, mi se divimo prirodi.

 

Nakon prevoja počelo je. Krupne kaplje kiše počele su tući po kacigi. Mi idemo dalje kao da nije ništa i to nas je koštalo. Umjesto navuć kišnjake,mi smo se nadali da nas neće uloviti. Prevarili smo se. Počeo je pljusak koji nam je zagorčao život. Nismo naletili ni na stablo gdje bi se skrili za navuć kišnjake. Tako smo odvozili desetak kilometara dok nismo došli u podnožje planine i našli prvo veće drvo kod nekog manastira. Desetak minuta pauze, navlačenje kišnih odijela i naravno, prestalo je padati. Nastavljamo dalje prema granici, dolazimo na granicu tamo se kuha kava neka, valjda i marenda. Prolazimo granicu srbije, ulazimo u Makedoniju tamo carinici i dva psa skrivena od kiše

Pičimo dalje prema Kumanovom i stajemo kod napuštenog lunaparka naravno fotkati. Tamo kao da je vrijeme stalo. Fascinantno.

 

Lokalnom cestom kroz neka sela palimo prema Kumanovom brdu jer smo htjeli vidjeti spomenik bitke kod Kumanova.

Priroda je mojim riječima windows xp

 

 

...

 

Nastavlja se..

[Ronnie JM2 67 Napisano Maj 29, 2011]

Penjemo se makadamom prema Kumanovom brdu dolazimo na vrh susrećemo ovce. Tamo gdje su ovce, mora bit i čoban govori Egon.

 

Nailazimo na čobana. Čovjek starije dobi u tamnoplavom mantilu sa džiberskom kapom na glavi i štapom sjedi na travi i zagonetnim nas očima gleda.

 

Nisam mogao odolit, vadim aparat i pravim najvjerovatnije moj najbolji portret u fotografskoj karijeri

Fascinantno. Predstavljamo se i govorimo mu naše namjere. On, malo na makedonski, malo se mučio srpsko hrvatski zadovoljan našim namjerama odlučuje se da nam pomogne. naime, za potrebe dokumentarca pred kamerom je rekao povijest Kumanove bitke.

Još je za potrebe filma izvadio frulicu i odsvirao jednu makedonsku narodnu.

Pošto je pitao cigaru, ostavili smo mu dvije kutije, nek mu se nađe, puno je pomogao. Zadovoljan,još je malo pozirao

i dopustio mi da napravim masterpiece koji sam nazvao "WELLCOME TO MACEDONIA"

Još jedno salikanje sa mnom i pakiramo opremu te bježimo od kiše prema Kumanovu.

Nastavlja se..

[hammerlo 42 Napisano Maj 29, 2011]

Druze svaka cast na putopisu, bez alata nema zanata, fotke su odlicne, cekamo ostatak.

[doktor 4596 Napisano Maj 29, 2011]

Aj sto je dobar putopis i odlicne fotke...ali pastir i to jos sa frulom, ne srece se svaki dan!!!

[pronto 6001 Napisano Maj 29, 2011]

Drugari svaka cast

 

Obavezno da obavestite gde moze da se vidi dokumentarac.Do sada vidjeno ima sve uslove za odlican film.

[Rille 166 Napisano Maj 29, 2011]

Sjajan putopis dok su fotke vrh, svaka čast! Pratim!

[vasqez 254 Napisano Maj 29, 2011]

Svaka cast momci, fotografije su vam fenomenale.

Mislim cak da sam vas video na ulicama Beograda......

Pratim dalje......

[Ronnie JM2 67 Napisano Maj 30, 2011]

....odlazimo sa brda i vidim ja Egon šepa Roni, nije mi dobro govori on sa grčom na licu. Shit!! Noga me *ebe za poludit. Vidim ja on jedva hoda. Dok je noga bila topla nije mu bilo ništa, ali kad se ohladila na motoru počela je zaticati. Moram u bolnicu slikati nogu. Šibamo prema Kumanovom, dolazimo u grad, stajemo blizu centra i odmah dolazi par ljudi kojima smo privukli pažnju. Dva kretena u kišnjacima parkiraju na busnom ugibalištu prljavi ko svinje. odmah čovjek nudi mallboro. Odakle ste? pitaju Mi govorimo. Pazin, Opatija. Oduševljenje. Stvarno gostoljubivi ljudi. Tražili smo da nam kažu dali ima negdje kakva soba blizu bolnice. Bez problema su nas uputili na pravo mjesto. Motel 50 metara od bolnice. Smještamo se u sobu, raspakiravamo stvari i šibamo slikati Egonovu nogu. Pošto smo stranci, nije bilo nikakvih problema (što sam se ja nadao da će biti), čak su ga uzeli preko reda. Ja sam u međuvremenu odšetao u grad smisliti kako telefonirati u Hrvatsku. Ono što me razočarali općenito u Makedoniji je što je po gradovima brdo telefonskih govornica a niti jedna ne radi. Nitko to više ne koristi i svi briju po mobitelima, za razliku od Beograda i Srbije jer tamo za 300 dinara možeš kupiti karticu i relativno dugo razgovarati sa stranom državom. Nije bilo druge nego kupiti makedonski VIP broj. Dolazim u sobu, Egon leži. Kaže da noga nije slomljena nego samo natučena i da mora odležati neko vrijeme. Super, hvala bogu. On je ostatak dana i cijelu noć odležao, a ja sam se opet vratio u razgledavanje Kumanova. na povratku u sobu primjećujem ekipu 25-ogodišnjaka kako iz auta vreba naše parkirane motore. Malo se motam oko motora i odlazim u nepoznatom smjeru. nakon pola sata se vraćam, ekipa još tamo nije se ni mrdnula. Meni se javila sumnje da stvarno ne čekaju mrak ili nešto. Ipak, srane tabelice..tko zna?

Odlazim opet u grad pješke. Već je 23:00. Vraćam se nazad, ekipa još vreba iz auta. Majko mila!! Nema mi druge nego ostati na stepenicama motela cijelu noć čuvati kobile.... opet se mičem i dolazim za pola sata. ekipa još vreba. Egon spava, nisam ga htio niti opterećivati. Još jedno šetanje do centra i vraćam se u 01:30 ekipa je otišla. Odahnuo sam i vratio se u sobu na spavanje. Ujutro se dižemo rano, pakiramo bisage, tobe, i palimo prema Skopju.

Naravo po lokalnim cestama jer nas baš i ne zanimaju glavne prometnice, veća je fora prolaziti kroz sela. Naravno, divimo se prirodi.

U jednom trenutku nailazimo na oveće smetlište i dva psa laju na nas. Fora, divlji veliki bijeli šarplaninac se obrušio na nas. Čovječe, da sam bio autom, otvaram haubu i krcam ga za Istru

Dolazimo u Skopje, malo se gubimo po gradu jer nismo nikad bili tamo, pitamo za hotel Skopje, Kinoteku Makedonije, svatko nas šalje u svome smjeru. Totalne zbunjole, zaustavljamo kraj taksiste i nekako preko karte skopja nalazimo ulicu gdje bi bila Kinoteka Makedonija. Dolazimo na odredište, i nalazimo čuvenog Atanasa koji nam je bio veza za Skopje. Uz lagano pozdravljanje i par pitanja kako smo prošli, gdje smo spavali itd itd razgovaramo o primopredaji fotografija koje egon nosi u koferu motora. Dogovaramo detalje za sutra i napuštamo Kinoteku i dolazimo u hotel. Hotel nas je iznenadio ugodno. Svaki svoju sobu s kupatilom smo s oduševljenjem prihvatili. Klima, kabelska tv dobrodošle. Lagano raspakiravanje, kratki odmor i deremo u akciju.

Sad idemo u Šutku (Veliko cigansko naselje u Skopju) govori Egon. Ja sam naravno prihvatio poziv jer pošto sam pogledao film o Šutki, još me više zanimalo kako je tamo. Prije Šutke ulijećemo u cigansko naselje i kroz kacige nam mjuza dere uši. Ciganska svadba. Naravno, stajemo vadimo foto i video opremu ali lokalci nisu bili zadovoljni našim namjerama te smo primjetili nezadovoljstvo kod njih. Počeli su se odmah derati: NE SNIMAJ!!!!!. Ništa, spremamo stvari i družimo se s njima malo bez opreme. Odmah su doletili lokalno klinci, vozili bi motore. Ja nedam. daj, da vozim?? Ma nema šanse, Past ćeš. Ma imam ja doma motor!!! Ma nedam čovječe. daj da sjednem? Hajde, sjedni Daj ključ da vozim malo??? Ja opet tvrdoglavo nedam. Najbolja fora mi je bila kad je rekao: Imam ja R1 600 kubika, znam da vozim xt 600 :) Naravno, nije se provozao dečko. Palimo 500 m dalje, počela je kiša. Ugledamo jednu ekipu koja nam se činila gostoljubivijom ispred neke njihove trgovine koja je ujedno i imala internet kafe (e to da vidite, ovo je strvarno ludilo). Pitamo gazdu dali možemo parkirati motore ispod neke strehe njihove dok ne prođe pljusak. Naravno, gazda pristaje, Egon časti pivom i onda počinje ludilo. Brdo pitanja s njihove strane, oduševljeni su bili i fora što su svi bili u Puli ili Rijeci u vojsci ili radili na brodogradnji haha. desetak klinaca se strkalo oko motora kao neki psići, počeli se pentrati po njima. Ova ekipa je bila malo drugčija. Vadim aparat i počinje session. Klinci su bili oduševljenji kad su na aparatu (display) odmah mogli vidjeti kako izgleda fotka. sreći nije bilo kraja. Mogao sam slikati do mile volje.

 

 

 

 

 

Nastavlja se...

[SXV550 0 Napisano Maj 30, 2011]

bravo Ronnie!!!!!!

[fiuman 41 Napisano Maj 30, 2011]

Odlično, jedva čekam nastavak.

[TrickY 0 Napisano Maj 30, 2011]

Prodobar putopis. Fotke su fantastične, pogotovo "Welcome to Macedonia".

Koji aparat/objektiv si koristio?

[bopk 1325 Napisano Maj 30, 2011]

Odlican putopis

[Ronnie JM2 67 Napisano Maj 31, 2011]

Prodobar putopis. Fotke su fantastične, pogotovo "Welcome to Macedonia".

Koji aparat/objektiv si koristio?

Nikon D200 Objektiv 18-200 VR

To je sve što sam imao sa sobom, ostalu opremu nebih imao kamo staviti i samo bi smetala.

[s a n j a 130 Napisano Maj 31, 2011]

Bravo majstori,fantastičan putopis.

Sa nestrpljenjem očekujem nastavak.

[gorki 51 Napisano Maj 31, 2011]

Eee o tome ja pricam poseban soj ljudi,slike predivne.

[vectom 34 Napisano Maj 31, 2011]

Stižemo u Niš, uzimamo sobu 10 eura po glavi, parkiramo kobile i bacamo se na raszgledavanje grada. Tvrđava i ostali sadržaji u me fascinirali dobrahno. Moram priznati da sam primjetio da je Niš veoma čist grad. Uredni trg, koševa za smeće ima i previše, sve je čisto, ljudi skockani, žene tjeraju modu, nitko te ništa ne žica, kao da si u nekoj drugoj državi. Neka ne zamjere Beograđani na ovome, samo pišem što sam primjetio.

 

u hostelu (hostel Nis) godinama slusam iste ovakve utiske od gostiju koji su dolazili iz istog pravca. Na sramotu Beogradjana i bogami Novosadjana.

 

putopis vam je do sada jedan od najboljih ovde, samo nastavite s pisanjem!

[Ronnie JM2 67 Napisano Maj 31, 2011]

...MELIČIN DOČEK

Da nastavimo. Prolazimo motorima malo po Šutki pošto su nas ti ljudi uputili gdje je točno Šutka sa naglaskom da više to i nije to što se priča, da se sve tamo iskomercijaliziralo, sajam svaki dan, prodaje se od igle do lokomotive. Svejedno idemo vidjeti kako izgleda. Ništa spektakularno osim radoznalih pogleda domaćina, zastoja na cesti zbog autobusa, kamiona koji prolaze tamo, treštanje romske mjuze...uglavnom, ne stajemo, radimo krug i odlazimo u grad na ćevape. Na Turskoj čaršiji gužva. Na nagovor jednog konobara ulazimo na njegovu terasu i naručujemo ćevape. Cijena jeftina ali kvaliteta nas baš i nije zadovoljila. Na pitanje od kojeg su mesa on odgovara: Telećeg. Aha, sad mi je sve jasno. Fali tu nešto još. Odjedamput pljusak. Skrivamo se u isti lokal na suho. Pošto smo bili u moto opremi, gazda primjećuje da smo stranci i pita odakle smo. Na naš odgovor odmah nas časti sa makijatom. Zanimljivo. Svaka čast doduše. Gostoprimstvo na nivou svih pohvala. Kiša prestaje, Egonu se rađa nova ideja. Hmmm, nije mu odavno nešto ludo palo na pamet.

Večeras dolazi Melica (Melica, nadimak njegove djevojke kojoj je stvarno ime Melani) Dolazi avionom u Skopje u 22:00, idemo nazad kod roma, palo mi je nešto na pamet.

Poslije kratkog odmora u hotelu, palimo na staro mjesto (internet kafe )

Nalazimo Acu kojem smo dali nadimak ACA TOMOS

Pošto on ima bjelu zastavu kombi, Egonu je palo na pamet da s njim sredi da mu Aca bude taksista i da nađe ciganske muzikaše i da s tim kombijem i muzikom dođu na aerodrom po Melicu. Strava, 3 muzikaša su se stvorila u roku od 2 minute kod kafea i već su tresli po bubnju kao ludi. Pada sada dogovor o cijeni. Bilo je tu i cjenkanja jer Egon nije glup. Zna on kako se radi sa parama. Muzikaši su spustili cijenu ali Aca se nekako nije dao. Izgovarao se kako mu kombi puno troši i svašta nešto. Čak je Egon rekao da odustaje i da će radije uzeti taksi je mu je jeftiniji. Onda je bubnjar poludio, i počeo se svađati s njime. Kako nećeš spustiti cijenu sam, kad smo mi tri spustili. Ne budali, čovjeku dolazi cura u Skopje, SPUSTI CIJENU!!!! Čak je gazda internet kafea rekao aci da će mu dati 5 eura samo da malo spusti. Strava, kidali smo od smijeha. Na kraju Aca popušta, spušta cijenu i mi zadovoljni poslije još jednog pivkana krećemo za hotel. Dogovor je bio da kombi s muzikom bude spreman ispred hotela u 21:30

Egon sav u pripremama za doček, ja sam imao obavezu javiti se članovima Potfat Skopje tako da smo se malo razišli svako na svoj kraj. ja u njihovu birtiju, Egon sa ciganima na aerodrom. Još je tamo negdje pokupio prvu granu sa nekog grma, tobože, da ne fali buket za našu Melicu. Snimke postoje, žao mi je što to nemožete vidjeti, isto mi je žao što nisam vidio Meličinu facu kad je sletila na aerodrom. Egon kaže da je bilo totalno ludo, a melica se žalila da su ama baš svi ljudi tamo gledali samo NJIH

 

Mene je dočekao biker Nikola, i onda samo se lijepo zabili u birtiju te počeli po pivama. Na kraju radnog vremena on se nije dao nego da idemo u neki klub, ima živa rock svirka što je meni full dobro došlo da se malo opustim. U lokal dolaze golupčići sa namjerom da popiju jedno piće i da odu na spavanje jer Egon sutradan ima važnog posla sa primopredajom fotografija te mora biti bistar i skockan.

Ja ću samo reći da sam u hotel došao oko 04 ujutro i recepcioner me blijedo gledao kad sam mu diskretno mahnuo te prošao pored njega.

Nastavlja se...

[Ronnie JM2 67 Napisano Maj 31, 2011]

....jutro, dižemo se relativno rano. Ugodan doručak u hotelu Skopje, ugodno osoblje hotela, kavica, pripreme za primopredaju. Egon skockan u košulji. Ulazimo u taxi i pravac kinoteka. Tamo se skupilo i ljudi. puno više nego što smo očekivali. O primopredaji neću puno pisati da ne smaram čitatelje. Sve je prošlo super, piće sa direktoricom kinoteke, ponudu za ručak smo odbili jer je dan bio predivan i htjeli smo ga iskoristiti za razgledavanje i vožnju po okolici Skopja. Sjedamo na kobile,i Melica s nama, palimo u nepoznato prema zapadu. Odlazimo na jedno brdo, malo laganini vozimo, malo fotkamo, ubiti... gubimo se po okolici Skopja.

 

 

 

 

nakon par sati vožnje, odlučujemo se nazad u grad. Melica bi još malo razgledala, ja bi najraije odmorio malo jer sam u planu imao fotografiranje Skopja noću i znao sam da me čekaju kilometri hodanja. Vraćamo se u grad, Egon i Melani pale na čaršiju ja u Hotel na odmor.

U 20:00 dolaze i oni nazad, odlazimo na večeru u Skopski Merak (ugledni restoran sa malo većim cijenama, domaćom muzikom, pristojnim konobarima osim jednoga koji nas je služio valjda jer smo bili u moto jaknama, te šef restorana koji nam se izvinjavao jer mu je Egon skresao dvije tri onako kako on to diplomatski zna. Dovoljno da me bilo stid poslije)

U gradu se održava Marley festival i svi su napaljeni na Ragge atmosferu. Brdo ljudi se skupilo, cijeli dan mjuza dere u ogromnom parku pored stadiona. Golupčići se odlučuju za koncert, a ja put pod noge, egonov aluminijski stativ, Nikon za vrat i deri u centar praviti fotke.

Fotke: Prosudite sami.

 

 

 

I još jedan mastepiece

 

nakon šta ja znam kilometara hodanja po gradu, vraćam se oko 01:30 u park da vidim dali je još svirka ali ostajem razočaran. Svirka je završila, ostalo je još brdo mladih ležati i sjediti po travi, smeća u parku kao na woodstoku, uglavnom ne lijepa slika što je i razumljivo koji se događaj dešavao taj dan.

Zadovoljana lica (zbog materijala na kartici) i umornih nogu sad već sa žuljevima na tabanima se vraćam u hotel na spavanje. Dolazim pred vrata sobe, Egon i Melica su već duboko uletili u san, prošao je super još jedan dan.

Nastavlja se...

[ugac 1150 Napisano Maj 31, 2011]

Odlično. Daj još!

[mootoograf 360 Napisano Maj 31, 2011]

Odličan putopis i...BRAVO za fotografije.

Retko ponesem svoju opremu na vožnje,jer mi zauzme ceo kofer,a onda mi žao kad propustim da ovekovečim bar deo onoga što proživim .

[ivanlu 35 Napisano Maj 31, 2011]

prelepo..svaka cast! !

[z mile 0 Napisano Maj 31, 2011]

svak čas Gubić!!! jedan od najboljih putopisa koji san čita do sad!!!profesionalno odrađeno nema šta!!!