Jump to content

Moto Zajednica

2010 – Pundravac u dupetu

Recommended Posts

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

Kada je moja baba htela da kaže za nekoga da ne može da se skrasi na jednom mestu, govorila je da ima pundravca u dupetu. To tačno opisuje situaciju u našoj porodici.

 

Da li zato što su nam deca porasla ili zato što smo petnaestak godina samo šljakali a slabo koristili godišnji odmor, tek poslednjih godina se ne zaustavljamo. Sve kombinacije: Tanja i ja, mi sa decom, mi bez dece, ja sam, Tanja sama, deca sama...

 

Avionom...

Z9RFc_38576014.jpg

...kolima...

GaODr_78997654.jpg

P3ok7_81587033.jpg

...brodom...

7E18G_91672006.jpg

...roller coaster-om...

0UFsp_66526023.jpg

 

i... naravno, motorom!

5fxDa_53539721.jpg

 

2010-ta je bila u tom stilu. Iako motor nije uvek bio osnovno prevozno sredstvo, uvek je bio tu negde. Makar ono: Uh... da nam je sad tu naš lepi Intruder...

 

 

Upozorenje: Ovo nije klasičan putopis već nekoliko epizida našeg bajkerskog i delimično bajkerskog landranja tokom 2010-te.

  • Podržavam 7

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

PARIZ – GRAD UMETNOSTI, BAJKERA I ...

 

Kraj januara je dobro vreme za putovanje u Pariz. Hoteli i avionske karte su jeftiniji a rasprodaje baš tada završavaju pa su cene najniže. Osim toga, nama je bilo važno što u to doba godine ima manje turista pa su redovi ispred muzeja mnogo kraći. Idealna prilika da deca vide nešto lepo i korisno.

 

gZfth_24597728.jpg

t88hX_71500173.jpg

YcPXO_36686185.jpg

M0Hqg_53764741.jpg

9hpY9_43149149.jpg

zL0f4_82672287.jpg

bEsZu_53974989.jpg

 

Zašto ovo putovanje stavljam u moto forum? Zato što nam je ono dalo odgovor na dva bajkerska pitanja.

  • Podržavam 5

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

1. Šta rade francuski bajkeri krajem januara i početkom februara?

 

Odgovor: Isto što i u ostalom delu godine – voze.

YTAUg_64827572.jpg

Iako je temperatura bila bliska nuli, grad je prepun motora.

JNwUR_55081089.jpg

Najviše se voze maxi skuteri zbog dobre zaštite. Em toplo em ne isprljaš cipele.

xKsrh_88572444.jpg

eWpIL_95978832.jpg

8v6H4_39829277.jpg

UeZZ9_16496586.jpg

Naravno, ima i svega drugog.

c5kuG_19251602.jpg

57zfG_80352847.jpg

TwYvF_11854363.jpg

b9UPz_71779959.jpg

kui3J_34285557.jpg

lDhCO_51635156.jpg

WRrJH_13652610.jpg

Čak se ni dame ne snebivaju.

a9x77_61302941.jpg

Prošle godine u isto vreme padao je sneg i situacija je bila slična. Do duše, tada smo videli nekoliko lepih proklizavanja.

  • Podržavam 11

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

2. Potencijalno bajkerski problem - Šta raditi ako vam u inostranstvu ukradu SVA dokumenta?

 

lxczU_11389679.jpg

Ukidanje viza i mogućnost putovanja po Evropi su velike blagodeti koje su nas, ničim izazvano, strefile. Evropo, stižemo! U velikim Evropskim gradovima rade profesionalci. Najbolji bankari, menadžeri, stručnjaci iz raznih oblasti uglavnom rade u Rimu, Londonu, Parizu... Na žalost, isto važi i za lopove - najbolji ordiniraju baš po tim istim gradovima. Kako su samo uspeli Tanji da ukradu tašnu za 30 sekundi... svaka im čast. I to u Luvru. Ostavila tašnu na stolici da skine jaknu i tašne već nema. Bravo. Pravi madjioničari.

 

A u tašni – sve njeno i Sofijino. Pasoši, lične karte, tri kreditne karte, sav cash koji smo poneli, dokumenta za stalni boravak u Bugarskoj, mobilni telefon, vozačka dozvola, broj računa u banci, ključevi od kola, ključevi od kuće...

 

Mi smo bili u civilu, ali treba biti svestan da motoristima preti još veća opasnost da se ovako nešto desi. Kad samo pomislim kako smo po velikim vrućinama, kada stanemo, skidali jakne i kako smo sve ostavljali na izvolte...

 

Elem, šta treba raditi u takvoj situaciji? Naoružajte se jakim nervima, pripremite stotinak eura za administraciju i pozovite Srpski konzulat. Ako vam se ovo ne daj Bože desi, potrudite se da vas barem pokradu kada je radni dan. U sljučaju da vas opelješe u petak uveče ili za vikend, morate čekati ponedeljak da se konzulat otvori. Do tada ste Monsier Niko.

 

Obavezno pre puta proverite brojeve telefona za blokiranje kreditnih karti. Tanju je nedostatak istih (otišli sa telefonom) koštao 400 eura.

 

Iako ultra neprijatna, može da se kaže da je ova situacija imala i dobrih strana. Ostali smo dva dana duže u Parizu. Upoznali smo jednog simpatičnog čoveka koji je došao da u konzulatu posvedoči da je Tanja – Tanja a Sofija – Sofija. Bili smo u francuskoj policaji i shvatili da su vrlo simpatični i ljubazni.

 

Tanja i Sofija su mogle da se potpuno bezbrižno kreću Parizom, bez straha da će im neko nešto ukrasti.

fDPXT_46556531.jpg

 

Posle prvog šoka, rešili smo da ipak ne klonemo duhom pa smo ostatak ”produženog vikenda” posvetili maksimalnom uživanju i zezanju u gradu svetlosti.

JTzgr_60584195.jpg

 

FP2qG_41835858.jpg

5LbGY_79195397.jpg

ScRw3_29787458.jpg

D3RFw_99509962.jpg

UEEvR_99562537.jpg

oimEx_48981554.jpg

Tanja je napravila gest samokažnjavanja i, mada sam ja imao kreditne karte, nije otišla u šoping.

 

U celoj ludnici koja nas je snašla, na jednoj metro stanici ugledam poster za koncert i ne mogu da verujem. 28. marta - Tangerine Dream u Olimpiji… WOW…

iDYGW_84524185.jpg

 

Dolazim motorom, naravno. Na žalost, ni jedan od dvoje ljudi koji su uopšte čuli za ovu psychodelic grupu iz moje mladosti, nije bio raspoložen da na motoru, u martu, predje 2.200 kilometara u jednom pravcu da bi gledao koncert. Propade plan, a baš je bio dobar. Jel da?

  • Podržavam 6

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

POČINJE!!!!!

OTVARANJE MOTO SEZONE 2010

 

Svaka poslednja subota u martu je važan dan u životu bajkera u Bugarskoj – tada zvanično počinje proleće i organizuje se oficijalno otvaranje moto sezona. Nisam Bugarin ali pošto živim tamo, i za mene je taj dan nešto specijalno.

 

Došao je i taj trenutak. Vazduh trepti kao da nebo gori... Kao da sam ga juče parkirao, ušao sam u garažu, isključio alarm i upalio... iz prve. Samo oni koji voze motor znaju kakvo je uzbudjenje kada, posle tri meseca zimskog sna, ponovo čuješ omiljeni zvuk... Koristim ovu priliku da se javno zahvalim svom Suzuki Intruderu na tome što me, i pored moje aljkavosti i zaboravnosti, nije mučio. Više od tri meseca ga nisam palio a nisam izvadio ni akumulator. Japanac je to!

 

Nekoliko hiljada bajkera se svake godine okupi u centru Sofije da svojim prisustvom obavesti druge vozače da i oni postoje i da će ih sa toplim danima biti još više.

94iM5_20319700.jpg

smqUZ_31301553.jpg

 

I ovde u Bugarskoj, različite asocijacije, moto klubovi i udruženja nisu u najboljim odnosima. Bajkere boli uvo za to. Bez obzira ko organizuje skup, svi dolaze. Važno je da se vozi i druži.

 

kqCwJ_60321772.jpg

 

bbTRg_76698699.jpg

 

MX1RQ_49129765.jpg

 

DEgKT_90945937.jpg

 

DPhiN_97413333.jpg

 

O smislu i organizaciji samog otvaranja moto sezone sam već pisao prošle godine pa se necu mnogo ponavljati.

 

Kao i prethodnih petnaestak godina, i ove je organizacija bila slična: sakupljanje u centru grada i posle toga svi zajedno u defileu, do mesta za žurku. Prvi put je sa mnom išao i moj sin Luka. Ima dvanaest godina i već može ”legalno” da se vozi na motoru.

PBdiN_25548973.jpg

 

GmC6t_74715320.jpg

 

yitA7_37231440.jpg

 

U opštoj gužvi nešto bode oči.

FCxxX_80892988.jpg

Vojno-Medicinska Akademija i jedna privatna firma su organizovali novu vrstu hitne pomoći - Doktori na motoru. U Sofiji je saobraćajna gužva jeziva i hitna pomoć ima velikih problema da reaguje na vreme. Motorom se vreme za intervenciju smanjuje na 7 minuta. Kupljeno je i opremljeno 28 BMW motora i 5 ATV-a.

60kGh_90812739.jpg

PLu64_64577959.jpg

XSEqb_95368316.jpg

 

Svi su opremljeni sistemima za reanimaciju.

TOxLV_96145611.jpg

 

U slučajevima gde doktori ne voze motor, angažovani su bajkeri vozači.

 

AX7HO_38890727.jpg

 

RbYek_10893015.jpg

 

 

Interesantan posao, zar ne?

 

Sa mesta okupljanja, kolona je u velikom krugu otišla do hipodroma, gde je zezanje nastavljeno cele noći.

 

n2tMO_78721617.jpg

 

Loše društvo u koje smo upali, usmerilo nas je ka gastronomskom moto-turizmu i ka obližnjem restoranu, tako da bajkerski program nismo gledali.

 

 

Taj 27. mart 2010. nagoveštavao dobru sezonu ali je sreća kratko trajala. Par dana kasnije, pao je sneg. Muka...

  • Podržavam 7

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Motorradfahrer, 1733 postova
  • Lokacija: BGD
  • Motocikl: Race Bike in a Tuxedo

Mozda moj pundravac poznaje tvog pundravca....gde je isao u skolu? :aha:

 

Ovo sa otvaranjem sezone bi trebalo organizovati i u Beogradu, smatram da ni dogadjaj bio masovan a da bi vlasti u Bgd imali razumevanja za manifestaciju. :takoje:

  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

TASOS

48 sati izvidjanja

Gledajući me kako ceo april i maj uzdišem, pufkam i psujem kada čujem vremensku prognozu, Tanja je sa olakšanjem dočekala jun i prve sunčane dane. Dogovorili smo se da porodično letujemo na Tasosu - da ja idem motorom a ona i deca kolima. Tako ću moći, makar delimično, da nadoknadim propuštene bajkerske kilometre. Neću morati ni kofere da kačim na motor, sve ide u kola. Dobra ideja ali... ko će dočelkati juli mesec? Lepe su i kratke vožnjice po okolini Sofije, ali duže putovanje je nešto drugo.

 

Kada sam pogledao na Google maps-u i shvatio da do Tasosa ima samo 300-tinak kilometara, pokvarene misli počnu da mi se motaju po glavi.

 

Ja: ”Jel se sećaš kad smo pre desetak godina letovali na Halkidikiju? Kako su nas samo ispalili... Umesto romantičnog pogleda na more i zalazak sunca, na sred plaže je bila ogromna trafo stanica. Šta sve može Photo-shop... Kako da im čovek veruje? Kako da odemo na Tasos prosto tako, a da ne proverimo kako to stvarno izgleda?”

 

Tanja: ”Jel ti to mene pokušavaš nešto da smuvaš? Vozi, i ja bih išla sa tobom ali dok deca nisu na raspustu, ostajem kod kuce. ”

 

Kako nas žene lako provale, ne mogu da shvatim.

 

Izviđanje Tasosa, može da počne!

 

Zbog obaveza na poslu, putovanje je nekolliko puta odlagano (Sorry Arso) ali je vikend 19-20. jun bio slobodan. Raspolažemo sa 48 sati. Jedino vremenska prognoza nije obećavala.

 

Kolega bajker na ovom putovanju – Marčev. Producent, moto veteran, trenutno vozi novog Bandita 1250. Ovo je 15. motor u njegovoj karieri. Iako mu u civilnom životu ja dodjem kao nekakav šef, u svetu motora on je boss i moj mentor.

 

kvRV3_81451508.jpg

 

Nedostatak saputnika je uticao na to da nema previše dobrih fotografija. Računali smo na novu kameru GoPro HD koju je Marčev upravo tada kupio. Na žalost, Marčev kao čovek koji nedeljno snima barem jedan TV spot, nije našao vremena da izmontira film sa ovog putovanja. Znate ono za obućara…

 

Ova priča neće biti u formi putopisa. Na forumu je dosta pisano o Tasosu pa neću ponavljati ono šta je već rečeno. Prosto ću se pozabaviti nekim temama koje bi većini mogle biti korisne.

 

Omiljeno pitanje: Šta poneti od opreme?

 

Vikend putovanja imaju tu prednost što nosiš malo ličnih stvari pa možeš da uzmeš dosta opreme za ne daj Bože. Vreme u junu je dosta promenljivo tako da je oprema dosta važna.

 

Za ovu priliku, pakujem se u Kappa bisage.

FNPQh_19590175.jpg

 

Kaciga. Neposredno pre puta sam ispustio Schuberth C3 i upropastio vizir. Trebalo je da ponesem Nolan N43 Air.

 

3tCUI_63652598.jpg

 

N43 Air je zuzetno praktična kaciga za vožnju po gradu ali je loša za duže putovanje i veće brzine. Iznad 130 km/h buka postaje neprijatna a trepavice se, od strujanja vazduha, zalepe za kapke. Kada pada kiša, voda se podliva i kvasi bradu. Sa druge strane, za vozikanje po Tasosu – idealna.

 

Jakna. Poneo sam moju omiljenu letnju jaknu Clover AirTec. Strujanje vazguha kroz mrežice je fenomenalno. Ne postoji osećaj uparenosti od vrućine. Kada malo zahladni, prosto se iz džepa na ledjima izvadi mala kišna jakna koja ne propušta vetar.

 

Marčev je nosio full Dainese opremu i povremeno mu je bilo vrućina. Sa druge strane, on je bajker koji je bukvalno preživeo dosta situacija u kojima je oprema odradila posao tako da nikada ne pravi kompromis. Ponekad, samo na kratkim rastojanjima, skida kacigu.

 

PBoaH_98340141.jpg

 

Obuća. Umesto dubokih vodootpornih čizama uzeo sam plitke Sidi Doha, ”da mi ne bude vrućina”. Ja sam u životu uvek bio optimista.

 

saV2D_13003051.jpg

 

Da, u pojedinim trenutcima su mi noge bile potpuno mokre ali su se zbog toplog vremena cipele brzo sušile. Za razliku od iskustva na Zlatiboru gde sam se u istoj situaciji smrzao, u Grčkoj je problem vlage bio podnošljiv.

 

Kišna odela - obavezno. Letnji pljuskovi u Grčkoj su kratki i intenzivni pa još ako uspeš i da obučeš odelo pre nego što si potpuno mokar, posle te boli uvo... dok sunce ne sine ponovo.

 

M5OmO_53824458.jpg

 

Kišu sam do sada već apsolvirao ali grad ne. Kako to samo boli...

 

Tokom putovanja smo nekoliko puta uletali u letnju oluju. Ovu fotografiju smo napravili par minuta pre potopa ispred Drame.

 

kMuYY_25705237.jpg

 

Kakva drama… Reka na putu, automobili zaustavljeni, bare duboke do kolena, grad otkida po rukama i nogama, kacige zamagljene... A mi vozimo... ne zato što smo hrabri, već zato što nema zaklona u okolini. Spas nalazimo u samom gradu gde, uz fenomenalan giros, ja proslavljam pobedu naše reprezentacije nad Nemcima. Marčev ne slavi ništa – Bugarska se nije plasirala na SP 2010 <_<.

 

Inače, vožnja po pljusku ima i svojih prednosti. Automobili usporavaju jer brisači ne mogu da završe posao pa se lako pretiču.

 

Zajednička vožnja iskusnog bajkera i (relativnog) početnika

 

rdQvH_10193651.jpg

Na slici iznad: Marchev & Neša

 

Ovoga sam se najviše plašio. Meni je ovo treća sezona a Marčev vozi već 25 godina. Ja volim da se vozAm i zijam na okolo a on voli da stigne. Ja vozim cruizera a Marchev snažan putni motor. Ja bih pravio puš pauzu na svakoj benzinskoj stanici a on popuši tri cigare dok mu natoče benzin i pali. On redovno plaća kazne za prekoračenje brzine a ja ne.

 

ITPqO_60068033.jpg

 

3n39Q_35886389.jpg

 

Naravno, Marčev je svo vreme vozio napred. Trudio se da, gledajući u retrovizor, prati moj ritam ali se nekoliko puta desilo da ga za kratko izgubim. Samo jednom sam uspeo da ga preteknem i to greškom. Čovek krenuo da usporava da se isključimo sa auto-puta ka gradiću Keramoti a ja... gas. Što kažu na forumu: ”Al’ sam ga ofleko.” Posle smo išli 30 kilometara okolo.

 

Pošto sam redovno zaostajao (kod preticanja i na krivinama), Marčev mi je dao dva korisna saveta.

 

1. ”Zašto pretičeš kao da voziš auto? Čekaš da nema nikoga iz suprotne trake. Motori, a narocito tvoj, su daleko startniji i treba ti samo par sekundi za preticanje. Iskoristi to. Osim toga, ne smeta da si malo drzak.” Marčev se zalepi iza automobila, ablenduje mu i svira. U 95% slučajeva, automobil su se pomerali u desno. Tako i meni otvori put. Preticali smo a da nismo prelazili u suprotnu traku. Za mene lično, ovo je suviše navalentno.

 

2. Jedan od problema mi je obaranje u krivinama. Da li zato što nemam dovoljno iskustva, da li zato što motor ima 350 kilograma ili se prosto bojim da obaram… u svakom slučaju u krivine ulazim dosta sporo. Kada kažem sporo, ne mislim baš na 30km/h. Često petama zagrebem asfalt a i gume nemaju chicken stripes. Ipak, kada vozim sa iskusnijim bajkerima, često zaostajem.

 

Šta kaže Marčev? ”Nije problem obaranje u krivinama nego šta radiš izmedju krivina. Kada više oboriš motor, možeš brže da udješ u krivinu ali ne mnogo brže. Kada izlaziš iz krivine i imaš nekakav pravac – gas. Pre ulaska u krivinu – kočnica.” Marčev je pokušavao da mi objasni i neke tehnike koje je naučio na California Superbike School ali je to bilo suviše napredno za mene.

 

Ma koliko ovo zvučalo banalno, radi. Na povratku sa Tasosa smo, promenivši stil vožnje, stigli znatno brže. To što je padala kiša nam je pomoglo da, bukvalno, sve preteknemo.

 

Iako sam bio zadovoljan jer smo podigli prosečnu brzinu i znatno skratili vreme putovanja, generalno, zajednička vožnja bajkera iz različitih kategorija je frustrativna za obe strane. Marčev nije vozio onako kako voli i zna jer je želeo da bude fer i da me ne ostavlja na putu. Sa druge strane, ja sam, da ne bi zaostajao, često dolazio do granica svojih mogućnosti i to me je pravilo dosta napetim.

 

Razmišljam, ako se bajkeri dele na one kojima vožnja znači zadovoljstvo od podizanja adenalina i na one kojima je sam osećaj vožnje na dva točka dovoljan za radost, ja sam, definitivno bliže drugoj grupi.

  • Podržavam 7

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

Motorom po Tasosu: Dal’ smo pošli il’ smo došli?

 

O vožnji na Tasosu je dosta pisano na forumu. Put kojim može da se obiđe celo ostrvo ima maksimum 100 kilometara tako da ne treba računati na duge vožnje pokraj prekrasnih plaža. Kratke vožnje (pokraj prekranih plaža) stoje kao opcija.

 

T5Zew_93108774.jpg

 

5yJO2_40196465.jpg

 

VSEMT_50811211.jpg

 

Nismo krenuli baš rano, svraćali smo skoro do svake plaže i već u 14h zatvorili smo ceo krug oko ostrva. A tek smo se zagrejali.

 

Za one koji vole krivine postoji nekoliko opcija za lagano dizanje adrenalina:

1. Od Chrusy Ammoudia do glavnog puta

2. Izlazak iz grada Thassosa ka istočnoj strani ostrva

3. Od mesta Prinos do manastira Sveti Panteleimon (nov planinski put, super krivine)

HowsH_41882057.jpg

 

OpIOk_62567685.jpg

 

Nekoliko puta smo vozili i izvan asfalta.

QmXcO_95030610.jpg

 

XRu9i_91877787.jpg

Istinski off-road smo izbegli zbog prirode naših motora. Eh da mi je za malo neki drugi motor... pa malo prašine...

 

 

Spavanje + Klopa = Turizam

 

U Grčkoj se oseća kriza. Gde god smo pitali, bilo je mesta za spavanje a i moglo je da se pregovara oko cene. Prvo veče smo spavali u privatnoj kući u selu Skala Prinos na samom šetalištu. Uzeli smo dve sobe i platili po 20 Eura svaku. Nije nikakav luksuz ali su domaćini simpatični. Osim toga, spremala se oluja pa nismo imali vremena da tražimo nešto drugo.

 

BLstC_35020417.jpg

 

Sledeće veče smo spavali u Hotelu Possidon na centralnoj ulici grada Tasosa. Tu smo uzeli dve sobe za po 40 Eura. Sobe imaju erkondijšn, kablovsku televiziju, frižider, terasu... Hotel smo izabrali jer smo primetili u foajeu parkiran Ducati Sportclassic.

 

FyPXR_85718194.jpg

 

“Slušaj, kada se neki restoran zove Zorbas, u njega ne ulaziš. To je restoran namenjen turistima.” Pošto je živeo jedno vreme u Grčkoj, Marčev ima Know How vezan za hranu.

 

7bPdk_16505285.jpg

 

Testirali smo par mesta koji nisu spominjani na forumu.

 

Taverna Plaka.

seNyR_85053822.jpg

 

5D5Ea_14007271.jpg

 

Nalazi se na putu ka manastiru Sveti Panteleimon, neposredno pre početka novog asfalta. Jagnjetina je odlična. Ubili smo se od hrane i pića za 35 Eura.

 

Restoran Braun (e što je to tek glupo ime za grčki restoran) u Skala Prinos. Tu smo jeli dobru ribu i hobotnicu.

 

Na centralnoj ulici u gradu Tasosu, do policijske stanice, nalazi se poslastičarnica.

MZ9cX_85908112.jpg

Osim fenomenalnih slatkiša, ovde se može pojesti dobra spanakopita i druga slana peciva. Veoma bikers frendly, jedna od devojaka koja tamo radi vozi BMW 650. Lepo smo se najeli, ispričali o motorima i na rastanku dobili po flašu hladne vode, da nam se nadje.

 

Kada smo već na temi hrana na Tasosu, moram da spomenem i jednu tavernu koju su nam otkrili prijatelji tokom ”velikog odmora”. Zaboravio sam kako se zove ali su mu GPS koordinate sledeće N40 46.649 E24 36.047. Tamo treba otići posle podne, uživati u peščanoj plaži i zalasku sunca...

wqyun_49938809.jpg

... a onda se popeti u restoran na večeru. Вери рекомендед.

 

Inače, Marčev mi je otkrio dve stvari za koje do sada nisam znao.

1. Cipuro – lakša varijanta Uzo rakije. Dok igraju popodne karte u taverni, Grci to satima pijuckaju pomešano sa vodom.

2. Skunri – sušeno riblje meso koje se baca na gril. Ne postoji u jelovnicima ali ako naletiš na pravilan restoran i raspoloženog kuvara – prste da poližeš.

 

Da ne bude da smo išli prosto da se vozimo (to bi bilo baš glupo, zar ne?), obišao sam i mesto na kome smo planirali da letujemo u julu. Porodični hotel se zove Vila Fotini i nalazi se u Skala Prinos. Ista porodica drži i susedni Hotel Amerika. Nalaze se na 50 metara od velike peščane plaže sa malo turista. Izuzetno tih i lep deo gradića. Jedna ekipa iz Beograda tu dolazi već deset godina. U blizini je odličan kamp.

 

VGb9c_74171079.jpg

 

VzMjZ_26363039.jpg

 

Epilog u vezi Tasosa

 

Kada sam se vratio, raportirao sam Tanji i potvrdio da smo napravili pravilan izbor. Iako smo imali velike planove o putovanju kolima i motorom, splet okolnosti je doveo do toga da za vreme godišnjeg odmora motor ipak ostane u garaži. Par dana pre nego što je trebalo da krenemo, stigao mi je nov službeni automobil. Motor mi je drag ali ni kola mi nisu mrska. Ispostavilo se da je i bolje što nisam išao motorom. Bilo je jako toplo, samo bi se nepotrebno namučio i iskomplikovao organizaciju sedmodnevnog porodičnog odmora.

  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 100 postova
  • Lokacija: Zrenjanin
  • Motocikl: BMW R1200 GSA

Druže, neznam šta si po zanimanju ali ako nisi profesionalni uspešni fotograf onda si pogrešio profesiju. Svaka čast na fotkama. Ne pamtim kada sam video na jednom mestu ovoliki broj fenomenalnih fotografija. Poz.Peca.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 823 postova
  • Lokacija: Sofija, Bulgaria
  • Motocikl: BMW R 1250 GSA, Honda ADV 350

LUKA U NEVOLJI

 

Sa Lukom i Sofijom ste se već upoznali. Luka ima 12 godina i lakim ali sigurnim koracima ulazi u pubertet.

 

VcvcH_26286389.jpg

 

Sofija je sa svojih 16, već davno ušla u ovaj period.

 

zyYby_28141705.jpg

 

Tanja i ja nismo neki sportski tipovi (naprotiv) i zbog toga, u tipičnom roditeljskom stilu, želimo da nam deca budu ono što mi nismo. Zato im uvaljujemo razne aktivnosti. Za ovo leto smo im upakovali školu wind-surfa. Nedelju dana u kampu sa bungalovima, vojna disciplina i puno sati u vodi. Idealno.

 

Sofija je bila presrećna - maknuće nas barem nedelju dana sa glave. Za Luku to nije važilo. Ne želim da kažem da je on malo razmažen, medjutim, posle pitanja: A koliko zvezdica ima kamp?, shvatili smo da može da bude i problema. Otežavajuća okolnost je i to što će tamo biti sa starijim i nepoznatim dečacima i verovatno je jedini koji do sada nije vozio srf.

 

Na problem nije trebalo dugo čekati. Već drugog dana Luka zove telefonom: ”Vodite me odavde. Nemam ni jednog prijatelja i svi su ludi.” Telefonski razgovor je trajao dosta dugo a ja sam ponavljao kao papagaj: ”Moraš da se upoznaš sa istinskim životom i da se potrudiš da prevazidješ probleme. Ne možeš prosto da pobegneš.” Luka na kraju kaže: ”Dobro.”

 

A...? Šta ti je snaga argumenata? Šah – mat.

 

Ubedjen da sam stvar sredio (ha, ha, nisam ja džabe studirao kliničku psihologiju), legao sam i spokojno zaspao... do 4 sata ujutru. Kao oparen skočim i i vidim da je Tanja budna. Ista misao u glavi: a šta ako dete zaista ima problema? Moram da odem i da se uverim da je sve u redu. Idem sam, ovo je muška stvar.

 

Ako krenem kolima, uvek postoji šansa da ubaci stvari i krene sa mnom za Sofiju. Zato donosim tešku odluku: iz čisto pedagoških razloga idem motorom. Kako sam se samo dobro setio!

 

Do mesta Lozenec na Crnom Moru ima 460 kilometara. Rano ujutru krećem. Svo vreme motam po glavi šta ću govoriti sa Lukom. Jesam davno završio psihologiju i ne bavim se već dugo tom profesijom, ali ipak je nešto ostalo u glavi.

 

Dok ja putujem, Tanja mi pruža logističku podršku. Nalazi mi smeštaj i pronalazi prijatelje u Lozenecu da se nadju ako nešto zatreba.

 

Ja šibam ko lud - na auto putu izmedju 140 i 190km/h. Po običnim putevima neprekidno pretičem, onako, kako me je Marčev učio. Vozim ka istoku i jutarnje sunce mi bije u oči – ne smanjujem gas. Prolećem pored speed kamera kojih ima ko šaše po bugarskim putevima – nema veze, postoje važnije stvari u životu od kazni. Umoran sam, nisam se pošteno naspavao... ali ne, nema predaha. Gas... Samo da stignem da spasim jadno dete.

 

Najzad stižem u Lozenec. Parkiram motor i izlazim na plažu u full moto opremi. Razgaćeni turisti me gledaju kao da sam RoboCop. Sofija se napravi da me ne poznaje i u prolazu samo promrmlja: ”Ti nisi normalan.” ”Ej Luka... evo ti tata.” Pojavljuje se Luka i gleda me začudjeno onako znojavog i upakovanog. Pozdravimo se i sednemo u obližnji restoran da ručamo i provedemo muški razgovor. ”Što si došao?” ”Pa da porazgovaram o tvom problemu.” ”Nema više nikakvog problema, našao sam društvo. Aleks ima na telefonu 124 pesme Metalike!!!!!!” Ja blejim. ”Šta si se uspaničio, jesmo bajkeri ili smo p****?” Ja blejim. ”A kad’ se vraćaš? Imam sad neke obaveze i treba da idem. Ajd’ ćao. Ljubi mamu.” Ja i dalje blejim.

 

Ode dete da se zabavlja a ja ostanem u restoranu sa punom glavom neizgovorenog psihološkog bull shit-a.

 

Šta da radim u sred podneva na plaži upakovan u punoj ratnoj opremi? Javim Tanji da otkaže hotel i krenem nazad. Još 460 kilometara.

 

U povratku sam vozio sporije, opuštenije. Kada je sunce počelo da zalazi, usporio sam još više jer sam se kretao ka zapadu. Na putu sam video samo siluete. Stajao sam na skoro svakoj pumpi da brišem vizir od miliona insekata.

 

Predveče sam zadovoljan stigao u Sofiju. Svojom neeeverovatnom psihološkom veštinom, uspeo sam da rešim ”ozbiljan“ problem... a i prešao sam u jednom danu 920 kilometara na motoru. Čak se nisam ni preterano umorio. Razmišljam, Intruder je fenomenalan motor, brz, snažan, udoban. Jedina mana mu je što kod većih brzina strašno duva. Ponekad sam, zbog otpora vazduha, jedva držao noge na pedalama. Koji bi mi motor više odgovarao za ovakva, emergency, putovanja? Samo razmišljam...

  • Podržavam 13

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja