Jump to content

Moto Zajednica

Kratke voznje

Recommended Posts

  • Drug član, 1539 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R1250 GSA

Ja se u nedelju sjurih do Čačka jer mi je primarni cilj bio vrh Kablara (889 MNV) sa koga se pruža fantastičan pogled, pre svega na uklještene meandre Zapadne Morave. Preko puta kao na dlanu se nalazi Ovčar. Planine Ovčar i Kablar čine na daleko čuvenu Ovčarsko~Kablarsku klisuru dok između njih protiče reka Zapadna Morava.

 

U okolini Kablara sa obe strane Morave nalazi se čak 11 serdnjovekovnih svetinja. Smatra se da su prvi manastiri izgrađeni posle katalonske najezde 1307—1309. godine kada su stradali manastiri na Svetoj gori Atonskoj. Bežeći u dubinu Balkanskog poluostrva srpski kaluđeri su u ovoj klisuri osnovali svoje manastire. Sledeći veliki talas je usledio posle Maričke bitke, a dolaskom Turaka ovi manastiri dobijaju nove uloge, čuvara duhovnosti i identiteta Srba, ali i golih života za zbegove koji su se skrivali u klisuri, pećinama ili okolo manastira.

 

Nažalost, ovu vožnju odnosno posetu Kablaru sam prvi put spomenuo još pre par dana ali u negativnom kontekstu, odnosno u temi "Bahati mamlazi" gde sam i postavio kratak video. Nakon toga sam dobio par poruka sa pitanjima u vezi lokacije odnosno dokle se može doći autom ili motociklom. Da ne bih odgovarao ponaosob, postaviću odgovor ovde u temi, možda još nekome posluži.

 

Na mapi koju postavljam se vidi obeleženo mesto odnosno račvanje puteva kod domaćinstva "Čvrkić", tu većina ostavlja vozila dok manji deo produži još stotinak metara uz makadamski uspon i to je to što se običnih automobila i niskih motora tiče. Tu sam i ja ostavio motor, odatle ima oko 800m pešačenja do najviše tačke kablara odnosno vidikovca koji je nekoliko desetina metara dalje. Bilo koji enduro uz malo veštijeg vozača može da izgura makadamski-kameni put do vrha ali... znaci zabrane, puno turista, dece (pogotovo vikendom)... na vama je.

 

staticmap?center=43.9157046%2C20.1855594
WWW.GOOGLE.COM

Find local businesses, view maps and get driving directions in Google Maps.

 

20201011_131926_edited_edited.jpg

 

20201011_133003_edited.jpg

 

20201011_135633_edited.jpg

 

20201011_140431_edited.jpg

 

20201011_140649_edited.jpg

 

20201011_140736_edited.jpg

 

20201011_141137.jpg

 

20201011_145324.jpg

 

20201011_145454.jpg

 

20201011_145520_edited1.jpg

 

20201011_150838.jpg

 

20201011_150813_edited.jpg

 

20201011_152455.jpg

 

20201011_1455421.jpg

 

20201011_154522.jpg

 

  • Sviđa mi se 27

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1268 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: SMC 300

Trebao  si i na Banjski potok, ukoliko nisi. Pristup je super, parking je  udaljen 200m od  potoka. Od centra banje je 2-3km dobrog makadama.

 

IMG_20200903_124548_1.jpg

  • Sviđa mi se 5
  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1539 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R1250 GSA

@Tumbe - hvala! :)

 

@slave74 - hvala na podsetniku i ideji. :takoje: Bio sam na tom mestu ali nažalost ne i ovaj put. Relativno kasno sam krenuo iz Beograda + sam imao u planu da obiđem par manastira. Međutim, neplanirano dugo sam ostao na Kablaru uživajući kako u okruženju tako i u pričama jednog naše starog, prekaljenog planinara koga zatekoh na samom vrhu. Čovek bukvalmo ima hiljade kilometara planinskih staza u nogama i imao je šta da kaže.

 

1.jpg

 

--------------------------------------

 

Ako na forumu ima još ljudi poput mene koji vole da se zavuku svuda i obiđu sve i svašta, evo predloga za jednu lokaciju koja se nalazi nedaleko od Mađarske granice.

 

Pošto sam obišao bukvalno sve zamkove u srbiji (pogotovo napuštene), red je da predstavim i onaj koji je (po meni) trenutno najsablasniji.

 

Fernbahov dvorac u blizini Alekse Šantića, nadomak Sombora, nalazi se na spisku 67 dvoraca, koliko ih ima u Vojvodini, ali kao izuzetna građevina zastupljena je samo na papiru, jer su decenije nebrige sa ovog izuzetnog athitektonskog spomenika odavno izbrisale stari sjaj i patinu.

 

Kao vlasnik izuzetne građevine vodi se Poljoprivredno preduzeće ”Aleksa Šantić”, u istoimenom mestu. Međutim, dvorac propada i prepušten je na milost i nemilost vandala. Nažalost, od svojevremeno velelepne palate ostale su samo zidine, a jedinstveni park, na više od deset hektara, zarastao je u šipražje.

 

Naime, Fernbahov dvorac, ili kako ga još ovde zovu ”Baba Pusta”, podignut je 1906. godine. Dvorac je izgradio Karolj Fernbah, veliki bačkobodroški župan. U stilu bečke secesije dvorac je građen po projektu Ferenca Rajhela.


Od nekadašnjeg sjaja prelepe građevine sa tornjem, čiju jedinstvenost upotpunjava široki park, u kome je svojevremeno kao prvo takvo drvo u Evropi, bio zasađen i Ginko, nije ostalo gotovo ništa. Iz dvorca su odneta vrata, prozori, pločice, radijatori, električne instalacije, cigle, mermerne ploče... a krov se urušio na nekoliko mesta. Na sredini prostranog hola zjapi rupa, s koje je neko skinuo veliki luster i verovatno ga dobro unovčio. Retke vrste drveća u parku, koji je zasađen tridesetak godina pre gradnje samog dvorca, posečeno je, a ono što je ostalo, zaraslo je u korov. Još početkom pedesetih godina minulog veka park je stavljen pod zaštitu države i tada je ustanovljeno da u parku ima 165 biljnih vrsta!

 

U prizemlju dvorca nalazi se mala kapela. Uprkos tome što je veoma predano uništena, izgrebana, oguljena, razbijena itd, na zidovima se još uvek mogu videti slike nekih svetaca i anđela.

 

Pronašao sam još jedan podatak ali me nemojte držati za reč jer je nezvaničan, a to je da je u dvorcu bilo instalirano prvo parno etažno (centralno) grejanje sa radijatorima u Srbiji. Veliki kotao ili rezevoar iz koga izlaze i ulaze metalne cevi sam zatekao u samov vrhu dvorca i može se videti na mojoj fotografiji.

 

Dvorac je lako pronaći i do njega vodi betonski put koji je lošiji na momente ali mu je moguće prići bilo kojim motociklom ili autom. Zanimljivo je i to da kada stignete na odredište, odnosno na kraj puta - proširenje koje je ujedno i parking, i dalje ne možete videti dvorac. Bukvalno, kao da se nalazi u džungli a ne u sred atara, tako da poslednjih nekoliko desetina metara morate prepešačiti kroz gusto zelenilo.

 

Dvorac Baba Pusta idealan je za lutanje prostranim odajama, pentranje stepenicama, zavlačenje u podrum, obilazak ogromnog parka-džungle...

 

Iako napušten, razvaljen i sablastan, dvorac ipak i dalje pleni svojim izgledom. Nadam se da će moje fotografije uspeti bar malo da vam dočaraju ono što je napisano iznad, uživajte.

 

 

Capture.JPG

 

20200726_145138_edited_edited1.jpg

 

20200726_145915_edited1.jpg

 

20200726_150739_edited.jpg

 

20200726_150829_edited.jpg

 

20200726_150946_edited1.jpg

 

20200726_151234_edited.jpg

 

20200726_151407_edited.jpg

 

20200726_151659_edited.jpg

 

20200726_151902_edited.jpg

 

20200726_1606121_edited_edited.jpg

 

20200726_161100_edited1.jpg

 

  • Sviđa mi se 15
  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 949 postova
  • Lokacija: Beograd,Zvezdara,Ub
  • Motocikl: yamaha super tenere 1200

@yogibear svaka čast,
Volim da čitam tvoje postove jer nam prikazuješ nešto što svi polako zaboravljaju..
Molim te samo nastavi,
I povedi me nekad sa sobom

Poslato sa VOG-L29 pomoću Tapatoka

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1253 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Suzuki Bandit 600

Boris, je naš "Indiana Jones"!  :takoje:

Putopisi su mu neprocenjivi a fotografije savršene. Retki su ljudi sa ovako razvijenom društvenom svešću.

Svaka čast na svemu!

  • Sviđa mi se 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1539 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R1250 GSA

@symon - nažalost u pravu si, i to nije ništa novo kod nas. Zbog ove Korone kao i mnogi, vrtim se po Srbiji i često repriziram posete mnogim mestima na kojima sam već bio. Nisu svi, ali dobar deo lokaliteta je nažalost u sve lošijem i lošijem stanju. :(

 

@Krmco - hvala i drago mi je da ti se dopadaju mesta koja obilazim i predstavljam. Biće toga još, a što se neke zajedničke vožnje tiče, što da ne :)

 

@Deki Katana - hvala Deki.

 

@bajker71 - hvala puno ali ipak, jedan je legendarni Dr. Jones. Mada... ipak imamo nešto zajedničko. :BMW2: :lol:

 

harrison-ford-rides-9-800x0w.jpg

 

-----------------------------------------------------------------

 

Mesto koje juče obiđoh je veoma malo poznato u javnosti. Osim na satelitskom snimku, nije ga bilo na Gugl mapi, odnosno nemoguće ga je bilo naći u pretrazi. Napisah nije ga bilo jer ga od sada ima! Upravo sam ubacio tačnu poziciju, dodao svoje fotografije koje ću i vama ovde predstaviti, Gugl je to prihvatio (odobrio)... i ko zna, možda će mesto biti posećenije, a ako ništa drugo biće ga lakše naći. :) 

 

Radi se o mostu usred ničega, o mostu na suvom koji se odavno više ne koristi.

 

Na sajtu Turističke organizacije Kovina piše:

 

“Most Marije Terezije” ili “most Eugena Savojskog” (kako ga meštani zovu) jedan je od najčudesnijih objekata u Srbiji. Zidan od opeke, danas most usred polja, na suvom, koji se odavno više ne koristi. Nekada je ispod mosta proticao manji rukavac reke Ponjavice. Iako ne postoje tačni istorijski podaci o tome ko ga je sagradio, ni kad ga je sagradio, vezuje se za doba vladavine Austrougarske monarhije, pa se pretpostavlja da je sagrađen početkom 18. veka. Značajne je arhitektonske, istorijske i spomeničke vrednosti. Trenutno je u proceduri zaštite, a jedini je očuvani objekat ovakvog tipa u Banatu i širem okruženju."

 

Most iako usamljen usred ničega (sada) :) nije teško naći. Međutim, od asfalta do lokacije ima nekih 350m prvo makadama a zatim i zemljanog puta koji je očajan, naročito nakon padavina. Verovatno je situacija nešto bolja u sušnom periodu. 

 

AF1QipNdRru4EKZ-YKt0Isa0nIRDXeURXInbzoj8
WWW.GOOGLE.COM

Sehenswürdigkeit · Pločica

 

 

20201019_140804.jpg

 

20201019_140908_edited.jpg

 

20201019_140641.jpg

 

20201019_141410.jpg

 

20201019_141632_edited.jpg

 

20201019_141846.jpg

 

20201019_142020.jpg

 

20201019_144232.jpg

 

20201019_142237_edited.jpg

 

20201019_142336.jpg

 

20201019_142505.jpg

 

20201019_150428.jpg

 

  • Sviđa mi se 14
  • Hvala 2
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1539 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R1250 GSA

"Lebac sutra nemojte poslati".

 

Na današnji dan 1941. godine brojne poruke su žvrljane drhtavim rukama na đačkim knjižicama, ličnim kartama, poleđinama koverata... Pisali su ih ljudi znajući da će to biti poslednji pozdrav koji nikada neće moći da izgovore voljenima. Pisala su ih i deca.

 

Srbija obeležava Dan sećanja na žrtve u Drugom svetskom ratu i 79. godišnjicu masovnog streljanja civila, među njima i đaka i profesora, u kragujevačkim Šumaricama.

 

Partizani i četnici su 29. septembra oslobodili Gornji Milanovac. Tom prilikom su zarobili određeni broj Nemaca iz 6. čete 920. bataljona zemaljskih strelaca koji su bili u gradu. Nemačka komanda u Beogradu naredila je jednom od dva bataljona koji su se nalazili u Kragujevcu, 749. puku pod komandom kapetana Frica Fidlera da oslobodi zarobljene vojnike. Bataljon je dva puta bezuspešno pokušavao da oslobode vojnike, a u trećem pokušaju su stigli u Gornji Milanovac, ali tamo više nije bilo njihovih vojnika.

Kao odmazdu spalili su grad i uzeli taoce. Prilikom povratka, na pola puta između Bara i Ljuljaka došlo je do sukoba sa četničkim i partizanskim jedinicama. Žrtava je bilo na obe strane, a Nemci su izgubili 10 ljudi, dok je 26 ranjeno. To je bio povod za streljanje. Izdata je naredba da se za jednog ubijenog nemačkog vojnika strelja 100 ljudi, a za ranjenog 50.

 

Masakr je izvršen 19., 20. i 21. oktobra. Streljanja su prvo počela u selima koja su Nemci zvali "legla bandita". Posle toga je doneta odluka da se ubistva nastave i u Kragujevcu. Hapšenja i racije su vršena neselektivno i stanovništvo je na streljanja izvođeno u grupama.

 

Postoje različiti podaci o broju ubijenih u zločinu. Kustos Staniša Brkić je u knjizi "Ime i broj" iz 2007. objavio imena i lične podatke 2.796 žrtvi streljanja u Kragujevcu.

 

Nemci su upali u Gimnaziju i ostale škole, odakle su u toku nastave izveli profesore i đake. Među streljanima bilo je oko 300 mladića i đaka srednjih škola, kao i četrdesetoro dece od 12 do 15 godina starosti među kojima je bilo i 15 dečaka čistača obuće.

 

Prostor na kome je izvršeno streljanje 1953. pretvoren je u memorijalni park. Na ulazu je podingut monumentalni muzej "21. oktobar". Do sada je spomenicima umetnički oblikovano 10 humki, a među njima je i "Spomenik streljanim đacima i profesorima", koji je postao simbol kragujevačke tragedije.

 

Ne zaboravimo ih.

 

20200927-143438-edited.jpg

 

20200927-142439-edited.jpg

 

20200927-142707-edited.jpg

 

20200927-144409-edited.jpg

 

20201010-143443.jpg

 

20201010-143500.jpg

 

20201010-143625.jpg

 

20201010-143633.jpg

 

20201010-143816.jpg

 

20201010-143950-edited.jpg

 

20201010-145019-edited.jpg

 

20201010-144955-edited.jpg

 

20201010-145231-edited.jpg

 

20201010-145208-edited.jpg

 

  • Sviđa mi se 7
  • Hvala 7
  • Tužan 1
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 111 postova
  • Lokacija: Kragujevac
  • Motocikl: BMW R 1200GS Adv '18

Danas sam isti članak Glasa Šumadije podelio na svom FB nalogu sa par dodatnih informacija o ljotićevskoj kvinsliškoj gamadi koja je dugo živela slobodno nakon ove tragedije, ali da ne kvarimo.

Hvala ti što si se setio da podeliš ovde nešto što treba da se pamti.....

  • Sviđa mi se 1
  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 3075 postova
  • Lokacija: Arandjelovac-Darosava
  • Motocikl: Suzuki GSF 1250 SA

Posle !0 dana ne-paljenja motora danas se ukazala prilika i tutanj...malo do Vršca i njegove čuvene kule...

 

1.jpg

 

4.jpg

 

3.jpg

  • Sviđa mi se 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 3075 postova
  • Lokacija: Arandjelovac-Darosava
  • Motocikl: Suzuki GSF 1250 SA

Kula... do Neba...

 

„Tvrđava se nalazi na jednom bregu koji „dopire do neba“, izgrađena je u obliku badema i to je lepa građevina od kamena, koja je pak na nekim mestima tako oštećena, da u zimskim danima pastiri u nju kroz razvaline uteruju ovce. U njoj ne obitavaju ljudi. Od tvrđave može se videti u daljinu 7 dana konaka.“
Ovako je turski putopisac i vojni nadzornik Evlija Čelebija pisao 1664. godine o vršačkoj kuli, sa čijeg su se vrha mogla videti mesta koja su od nje udaljena čak sedam dana putovanja.
Iz jednog drugog rukopisa saznajemo da „jedan vrh Karpatskih izdanaka krasi prastara kula, građevina poslednjega srpskoga poslekosovskoga vladara Đurđa Brankovića Smederevca i dobre mu gospođe Jerine.“ Zabeleženo je i da se kula nalazi na bregu visokom 409 metara i da je grad bio u posedu srpskih vladara, počev od kralja Dragutina do despota Đurđa Smederevca.

 

 
Vršačka kula, simbol ne samo grada već i cele okoline, sazidana je 1439 godine i veruje se da ju je podigao Đurađ Smederevac posle pada Smedereva sa ciljem da zaštiti svoje posede na prostoru današnje Vojvodine. Od celog utvrđenja najočuvanija je Donžon kula, visine 20m, koja je danas u potpunosti restaurirana.

Visina spoljnih zidova iznosi 19,85 m, a strane su široke 13,80 m i 11 m. Karlovačkim mirom 1701. godine je počelo rušenje kule, tako da se više nije mogla koristiti u vojne svrhe.

Dosadašnjim istraživanjima konstatovani su bedemi i ostaci kružne kule. Pokretan arheološki materijal (keramika, kameni predmeti, metalno oružje i oruđe, novac) posle završene kompletne analize daće precizniju sliku života ovog utvrđenja u istorijskim, kulturnim, ekonomskim okvirima.
 
5.jpg
 
6.jpg
 
7.jpg
 
8.jpg
 
9.jpg
 
 
10.jpg
 
11.jpg
  • Sviđa mi se 13

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1539 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R1250 GSA

Vampir - jedna od retkih, ako ne i jedina reč preuzeta iz srpskog jezika koja se koristi u celom svetu.

 

Reč je o Petru Blagojeviću, koji je živeo krajem 17. i početkom 18. veka, u vreme kada je delom Srbije vladala Austrougarska. Zahvaljujući pedantnosti bečke administracije, postoje svedočanstva o događajima koji su tada preplašili Evropu.

 

Naime, te 1725. posle smrti seljaka iz Kisiljeva Petra Blagojevića ljudi su masovno počeli da umiru. U osam dana posle njegove smrti umrlo je njih devetoro. Takođe, svi su govorili da ih je pre nego što su umrli posetio Petar. Njegova supruga je pobegla neposredno posle tih čudnih zbivanja, rekavši da joj je u snu došao mrtav muž tražeći svoje opanke.

 

Seljaci su stoga od austrijskog kapetana Frombalda zatražili da otvore Petrov kovčeg. U Frombaldovom izveštaju, koji se danas čuva u arhivi u Beču, stoji da je ono što su videli tada uplašilo sve prisutne.

 

Telo Petra Blagojevića uopšte nije pokazivalo znake propadanja, a oko usta su mu bili tragovi sveže krvi. Telo je bilo probodeno kocem, a potom spaljeno.

 

Capture.jpg

 

Nedugo posle toga bečke novine „Vineriše dijarijum“, danas poznate kao „Viner cajtung“, objavile su članak pod naslovom „Vampir von Kisiljevo“ i od tada se reč vampir koristi širom planete i spada u prva pominjanja vampirizma u Evropi i svetu.

 

Capture1.jpg

 

Posle Perine smrti austrijska vojna uprava poslala je komisiju da ispita da li vampiri u Srbiji postoje i da li se razvila epidemija vampira. Otvarali su grobove ljudi za koje se pričalo da su se povampirili. Austrijski komesari su naredili spaljivanje svih leševa koji su delovali živo, a od tada u selu postoji kletva: "Dabogda te Pera posetio!"

 

------------------------

Iako ne prvi, medijsku slavu je preuzeo i do dana današnjeg ostao najpoznatiji srpski vampir Sava Savanović. 

U nedirnutom prirodnom bogatstvu šuma, planina i reka, smešteno je selo Zarožje, najveće selo od 33 sela opštine Bajina Bašta. U mračnom planinskom prolazu kod izvora reke Rogačice, nalazi se uska staza koja vodi pravo do prastare ali sada delimično obnovljene vodenice u kojoj je prema legendi, boravio najpoznatiji srpski vampir, Sava Savanović.

 

Sava je bio imućan i cenjen trgovac stokom. Dugo se nije ženio, a onda se zaljubio u ćerku trgovca iz Valjeva. Međutim, njen otac nije dozvolio brak jer je Sava bio mnogo stariji od nje. Tada se promenio. Počeo je stalno da se svađa, pa su i ljudi počeli da ga izbegavaju. Bio je grub prema posluzi u kući i mlađem bratu Stanku, ali i njegovoj ženi i deci. 

 

Sava je onda doneo odluku da ubije nesuđenu suprugu. Iako je bila bogata, volela je da čuva ovce. Sava je uzeo pištolj i proveo je celu noć u kućici u dvorištu. Čekao je zoru da devojka krene na pašu s ovcama. Brat Stanko imao je loš predosećaj. Video ga je kako sprema kuburu za pojas i pratio ga. Sava je nakon pola sata hodanja naišao na devojku. Pitao ju je da li želi da ode s njim kući, a ona mu je odgovorila da ne sme od oca. 

 

Okrenula se na tren da pogleda ovce, a Sava je izvadio oružje i pucao joj u leđa. Stanko je iskočio iz grmlja na Savu i počeli su da se bore. Pastiri koji su bili u blizini, čuli su pucanj i dojurili,  Stanko se presplašio i pobegao, a oni su mislili da je razbojnik. Jedan mu je pucao u leđa i na mestu ga ubio. Sava je, preplašen i znojav, nekako ustao i nožem napao pastira koji mu je ubio brata. Tada su drugi videli telo devojke i shvatili da su ubili pogrešnog. Okružili su Savu i počeli su da ga biju motkama. Seljani nisu hteli da ga sahrane na groblju jer je bio ubica, pa su ga pokopali blizu mesta gde je poginuo.

 

Nakon tog događaja Sava Savanović je godinama davio vodeničare na Rogačici, ali niko nije znao da je on vampir, sve dok nije naišao Strahinja iz Ovčinje koji je sticajem okolnosti ostao prvi put da prenoći u vodenici. Uzeo je pušku, jedan poveći panj je prerušio da liči na čoveka i sakrio se u potkrovlje. Oko ponoći Sava je ušao u vodenicu i počeo da meša brašno i kada je ugledao panj prerušen u čoveka počeo da viče: "evo meni dobro večere". Sava je tada počeo da davi, ali je osetio da to nije živo biće, već nešto drugo. U tom trenutku, povampireni Sava izgovorio je čuvenu rečenicu u kojoj je zapravo priznao da je povampiren: "Ej, Savo Savanoviću, devedeset godina vampiruješ, i ne osta bez večere kao večeras!"

 

Meštani su se već ujutru okupili oko vodenice da vide da li je Strahinja preživeo. Narod je ugledao Strahinju i njegova prva rečenica je bila da je Sava Savanović povampiren. Odmah su krenuli u potragu za njegovim grobom. Tada su meštani otišli kod najstarije babe u selu koja im je rekla da njegov grob potraže u Krivoj jaruzi ispod "račvastog bresta".

 

Tako je i bilo, našli su Savin grob i kada su ga otkopali videli su da na jedno oko gleda. Proboli su ga glogovim kocem, ali nisu uspeli kako treba da ga poprskaju svetom vodicom i iz njegovog tela izletela je "leptirica". Od tada Sava ne spava, sigurni su meštani.

 

U priči o najpoznatijem srpskom vampiru, Savi Savanoviću inspiraciju je pronašao i reditelj Đorđe Kadijević i to za prvi srpski horor film "Leptirica" (1973). Stanovnici Zarožja tvrde kako je leptirica zaista postojala i da je izletela iz Savinog tela kada su ga proboli kocem...

 

------------------------------

 

Malobrojan i goloruk, bez adekvatnog naoružanja (glogov kolac, beli luk, krst, sveta vodica...), krenuh da potražim Savinu vodenicu ne bi li iz prvog lica i nešto više saznao o tom ukletom mestu. Verovatno svima dobro poznati put #170 me je iz pravca Valjeva doveo do pumpe "MIF Petrol", koja je nepun kilometar udaljena od poznatog vidikovca "Kapija podrinja". Odmah tu kod pumpe stajem da bih upalio oflajn navigaciju na telefonu, jer kao što sam i pretpostavio, dole u rupi nema ama baš nikakvog signala ni mreže. Sama moja pojava i smer u kome sam zaustavio motor su privukli pažnju kako lokalcima koji su sedeli u bašti kafane preko puta, tako i svim prisutnima na pumpi. Definitivno su svi znali gde idem, jer baš sa tog mesta pod oštrim uglom nizbrdo kreće makadamski put koji vodi ka možda najpoznatijoj vodenici u Srbiji.

 

Nakon nekih 1,5 - 2 Km korektnog makadama na moje iznenađenje kreće vijugavi asfaltni put koji vodi, odnosno prolazi pored same vodenice. Sa desne strane puta jedva se primećuje krov vodenice koja se nalazi u rupi, u samom klancu u kome je i pored sunčanog dana bilo poprilično mračno. Spustih se putem malo niže ka krivini i malom mostiću da bih okrenuo motor ka pravcu iz kojega sam i došao. Na samoj krivini primećijem spomenik "krajputaš" i setim se podatka pronađenog na internetu. Naime, spomenik je podignut policajcu koji je tu umro, meštani kažu izliv krvi u mozak iako zvanični podaci o smrti nikada nisu objavljeni...  Kako god, vratih se desetak metara uzbrdo i tu se parkirah, jer odatle kreće uzana pešačka stazica koja vodi nizbrdo u klanac ka reci i vodenici. 

 

Spustivši se u rupu na prvu pomislih, stvarno sablasno mesto. Žive duše nema da prođe putem iznad, vodenica sama za sebe stoji u sred ničega, a jedini zvuk je zapravo žubor prelepe bistre vode koja teče i preliva se preko kamenja. Kako su minuti mog boravka proticali i kako sam se ja sve više šunjao po nepristupačnom okruženju, sve više mi se po glavi vrzmalo: kako je ovo u stvari jedno predivno mesto u prirodi! 

 

Došlo je vreme i za povratak. Kao što sam na početku napisao, kapija Podrinja je na minut vožnje od mesta na glavnom putu gde je skretanje za vodenicu. Zato odlučih da po ko zna koji put prvo odem do vidikovca i bacim pogled na lepotu koja se prostire ispred, pa onda lepim krivinama nazad za Valjevo i Beograd.

 

Kao što na vrhu Rtnja nisam video vanzemaljce, kao što u pećini Sv. Save nisam uspeo rukom da napipam vodu u steni (znači da sam grešan), kao što su freske koje plaču uvek bile suve za mene, a u tunelu iz filma "Lepa sela lepo gore" nisam sreo Drekavca... očekivano, ni ovde nisam naišao na vampire. Ali ipak, to sam ja. Možda će neko drugi imati više "sreće". :)   

 

Capture2.jpg

 

20201023-145725-edited.jpg

 

20201023-145848-edited.jpg

 

20201023-153809-edited.jpg

 

20201023-153734-edited.jpg

 

20201023-150051-edited.jpg

 

20201023-150322-edited.jpg

 

20201023-150445-edited.jpg

 

20201023-150501-edited.jpg

 

20201023-150548-edited.jpg

 

20201023-150630-edited.jpg

 

20201023-151035-edited.jpg

 

20201023-151127-edited.jpg

 

 

 

  • Sviđa mi se 16
  • Hvala 4

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svakom po zasluzi, 12217 postova
  • Lokacija: NBGD - KN04ET
  • Motocikl: Honde Transalp, plavi i narandžasti, oba za dečake

Juče, po kiši i na 16 stepeni nas trojica - dva Transalpa i jedan TDM od NBgd do Miloševca ispod Cera na roštilj ;)

U povratku provala oblaka iza Šapca, vetar... Ali osmeh sa lica nismo skidali. Ukupno 200 km. 

DSC_0006.JPG

DSC_0005.JPG

DSC_0010.JPG

DSC_0011.JPG

IMG-fdcb018132b8071455afc29a9ad313a0-V.jpg

 

  • Sviđa mi se 14

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1244 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Suzuki Strom 650A, Yamaha XJ600S
Vampir - jedna od retkih, ako ne i jedina reč preuzeta iz srpskog jezika koja se koristi u celom svetu.

 

Reč je o Petru Blagojeviću, koji je živeo krajem 17. i početkom 18. veka, u vreme kada je delom Srbije vladala Austrougarska. Zahvaljujući pedantnosti bečke administracije, postoje svedočanstva o događajima koji su tada preplašili Evropu.

 

Naime, te 1725. posle smrti seljaka iz Kisiljeva Petra Blagojevića ljudi su masovno počeli da umiru. U osam dana posle njegove smrti umrlo je njih devetoro. Takođe, svi su govorili da ih je pre nego što su umrli posetio Petar. Njegova supruga je pobegla neposredno posle tih čudnih zbivanja, rekavši da joj je u snu došao mrtav muž tražeći svoje opanke.

 

Seljaci su stoga od austrijskog kapetana Frombalda zatražili da otvore Petrov kovčeg. U Frombaldovom izveštaju, koji se danas čuva u arhivi u Beču, stoji da je ono što su videli tada uplašilo sve prisutne.

 

Telo Petra Blagojevića uopšte nije pokazivalo znake propadanja, a oko usta su mu bili tragovi sveže krvi. Telo je bilo probodeno kocem, a potom spaljeno.

 

Capture.jpg&key=7a43b918ba3a2bfe46952eec3c5af2bf5e28affafefbeb963365e895f677b313

 

Nedugo posle toga bečke novine „Vineriše dijarijum“, danas poznate kao „Viner cajtung“, objavile su članak pod naslovom „Vampir von Kisiljevo“ i od tada se reč vampir koristi širom planete i spada u prva pominjanja vampirizma u Evropi i svetu.

 

Capture1.jpg&key=f3df50a1cc1e707796791611aa12aafd1b5e1f34390df4189ddaf93e6408c774

 

Posle Perine smrti austrijska vojna uprava poslala je komisiju da ispita da li vampiri u Srbiji postoje i da li se razvila epidemija vampira. Otvarali su grobove ljudi za koje se pričalo da su se povampirili. Austrijski komesari su naredili spaljivanje svih leševa koji su delovali živo, a od tada u selu postoji kletva: "Dabogda te Pera posetio!"

 

------------------------

Iako ne prvi, medijsku slavu je preuzeo i do dana današnjeg ostao najpoznatiji srpski vampir Sava Savanović. 

 

U nedirnutom prirodnom bogatstvu šuma, planina i reka, smešteno je selo Zarožje, najveće selo od 33 sela opštine Bajina Bašta. U mračnom planinskom prolazu kod izvora reke Rogačice, nalazi se uska staza koja vodi pravo do prastare ali sada delimično obnovljene vodenice u kojoj je prema legendi, boravio najpoznatiji srpski vampir, Sava Savanović.

 

Sava je bio imućan i cenjen trgovac stokom. Dugo se nije ženio, a onda se zaljubio u ćerku trgovca iz Valjeva. Međutim, njen otac nije dozvolio brak jer je Sava bio mnogo stariji od nje. Tada se promenio. Počeo je stalno da se svađa, pa su i ljudi počeli da ga izbegavaju. Bio je grub prema posluzi u kući i mlađem bratu Stanku, ali i njegovoj ženi i deci. 

 

Sava je onda doneo odluku da ubije nesuđenu suprugu. Iako je bila bogata, volela je da čuva ovce. Sava je uzeo pištolj i proveo je celu noć u kućici u dvorištu. Čekao je zoru da devojka krene na pašu s ovcama. Brat Stanko imao je loš predosećaj. Video ga je kako sprema kuburu za pojas i pratio ga. Sava je nakon pola sata hodanja naišao na devojku. Pitao ju je da li želi da ode s njim kući, a ona mu je odgovorila da ne sme od oca. 

 

Okrenula se na tren da pogleda ovce, a Sava je izvadio oružje i pucao joj u leđa. Stanko je iskočio iz grmlja na Savu i počeli su da se bore. Pastiri koji su bili u blizini, čuli su pucanj i dojurili,  Stanko se presplašio i pobegao, a oni su mislili da je razbojnik. Jedan mu je pucao u leđa i na mestu ga ubio. Sava je, preplašen i znojav, nekako ustao i nožem napao pastira koji mu je ubio brata. Tada su drugi videli telo devojke i shvatili da su ubili pogrešnog. Okružili su Savu i počeli su da ga biju motkama. Seljani nisu hteli da ga sahrane na groblju jer je bio ubica, pa su ga pokopali blizu mesta gde je poginuo.

 

Nakon tog događaja Sava Savanović je godinama davio vodeničare na Rogačici, ali niko nije znao da je on vampir, sve dok nije naišao Strahinja iz Ovčinje koji je sticajem okolnosti ostao prvi put da prenoći u vodenici. Uzeo je pušku, jedan poveći panj je prerušio da liči na čoveka i sakrio se u potkrovlje. Oko ponoći Sava je ušao u vodenicu i počeo da meša brašno i kada je ugledao panj prerušen u čoveka počeo da viče: "evo meni dobro večere". Sava je tada počeo da davi, ali je osetio da to nije živo biće, već nešto drugo. U tom trenutku, povampireni Sava izgovorio je čuvenu rečenicu u kojoj je zapravo priznao da je povampiren: "Ej, Savo Savanoviću, devedeset godina vampiruješ, i ne osta bez večere kao večeras!"

 

Meštani su se već ujutru okupili oko vodenice da vide da li je Strahinja preživeo. Narod je ugledao Strahinju i njegova prva rečenica je bila da je Sava Savanović povampiren. Odmah su krenuli u potragu za njegovim grobom. Tada su meštani otišli kod najstarije babe u selu koja im je rekla da njegov grob potraže u Krivoj jaruzi ispod "račvastog bresta".

 

Tako je i bilo, našli su Savin grob i kada su ga otkopali videli su da na jedno oko gleda. Proboli su ga glogovim kocem, ali nisu uspeli kako treba da ga poprskaju svetom vodicom i iz njegovog tela izletela je "leptirica". Od tada Sava ne spava, sigurni su meštani.

 

U priči o najpoznatijem srpskom vampiru, Savi Savanoviću inspiraciju je pronašao i reditelj Đorđe Kadijević i to za prvi srpski horor film "Leptirica" (1973). Stanovnici Zarožja tvrde kako je leptirica zaista postojala i da je izletela iz Savinog tela kada su ga proboli kocem...

 

------------------------------

 

Malobrojan i goloruk, bez adekvatnog naoružanja (glogov kolac, beli luk, krst, sveta vodica...), krenuh da potražim Savinu vodenicu ne bi li iz prvog lica i nešto više saznao o tom ukletom mestu. Verovatno svima dobro poznati put #170 me je iz pravca Valjeva doveo do pumpe "MIF Petrol", koja je nepun kilometar udaljena od poznatog vidikovca "Kapija podrinja". Odmah tu kod pumpe stajem da bih upalio oflajn navigaciju na telefonu, jer kao što sam i pretpostavio, dole u rupi nema ama baš nikakvog signala ni mreže. Sama moja pojava i smer u kome sam zaustavio motor su privukli pažnju kako lokalcima koji su sedeli u bašti kafane preko puta, tako i svim prisutnima na pumpi. Definitivno su svi znali gde idem, jer baš sa tog mesta pod oštrim uglom nizbrdo kreće makadamski put koji vodi ka možda najpoznatijoj vodenici u Srbiji.

 

Nakon nekih 1,5 - 2 Km korektnog makadama na moje iznenađenje kreće vijugavi asfaltni put koji vodi, odnosno prolazi pored same vodenice. Sa desne strane puta jedva se primećuje krov vodenice koja se nalazi u rupi, u samom klancu u kome je i pored sunčanog dana bilo poprilično mračno. Spustih se putem malo niže ka krivini i malom mostiću da bih okrenuo motor ka pravcu iz kojega sam i došao. Na samoj krivini primećijem spomenik "krajputaš" i setim se podatka pronađenog na internetu. Naime, spomenik je podignut policajcu koji je tu umro, meštani kažu izliv krvi u mozak iako zvanični podaci o smrti nikada nisu objavljeni...  Kako god, vratih se desetak metara uzbrdo i tu se parkirah, jer odatle kreće uzana pešačka stazica koja vodi nizbrdo u klanac ka reci i vodenici. 

 

Spustivši se u rupu na prvu pomislih, stvarno sablasno mesto. Žive duše nema da prođe putem iznad, vodenica sama za sebe stoji u sred ničega, a jedini zvuk je zapravo žubor prelepe bistre vode koja teče i preliva se preko kamenja. Kako su minuti mog boravka proticali i kako sam se ja sve više šunjao po nepristupačnom okruženju, sve više mi se po glavi vrzmalo: kako je ovo u stvari jedno predivno mesto u prirodi! 

 

Došlo je vreme i za povratak. Kao što sam na početku napisao, kapija Podrinja je na minut vožnje od mesta na glavnom putu gde je skretanje za vodenicu. Zato odlučih da po ko zna koji put prvo odem do vidikovca i bacim pogled na lepotu koja se prostire ispred, pa onda lepim krivinama nazad za Valjevo i Beograd.

 

Kao što na vrhu Rtnja nisam video vanzemaljce, kao što u pećini Sv. Save nisam uspeo rukom da napipam vodu u steni (znači da sam grešan), kao što su freske koje plaču uvek bile suve za mene, a u tunelu iz filma "Lepa sela lepo gore" nisam sreo Drekavca... očekivano, ni ovde nisam naišao na vampire. Ali ipak, to sam ja. Možda će neko drugi imati više "sreće".    

 

Capture2.jpg&key=a10e68cbc5692d134407cb0464725c81aa44659fe3c33cd6b011961e21d35d52

 

20201023-145725-edited.jpg&key=34db6aa3515223a2f52f67b1615f7ce26d5f24c3f534c7f6ea1160a78167f24b

 

20201023-145848-edited.jpg&key=f8bd2e824d497d5a07bad6f7d87f7cca78da7346035c56c8c2686f141ba25c23

 

20201023-153809-edited.jpg&key=8b22fc608986196009bdb9cf2123a54ffbd8027babeb01db6a968281d9fc4a70

 

20201023-153734-edited.jpg&key=5e12d01073b99b4b09a43b4a649819b9b5190ec84d9ca4a9c5ebe0d254077f93

 

20201023-150051-edited.jpg&key=80678d76760dad6014fc685de8bea8760b8c7f1bb90fd6efe1bacc8936a87884

 

20201023-150322-edited.jpg&key=e8b511105d96c0f06d7e7b5586128d6a08f21e7caf9162ad398c16c47275baee

 

20201023-150445-edited.jpg&key=884ebbe25275d621248cea8dfb9152f8a6bcf406a5198cb9d889fc8c959483f3

 

20201023-150501-edited.jpg&key=5480a7d6896f71c3e8feed0503952f4cc19865f6b9bb3fa06140a1ff733a3320

 

20201023-150548-edited.jpg&key=9e5d1d1f71bd662420f9ae18ae8a2b9a8b3a884541df6d5c58ad6f6989127d71

 

20201023-150630-edited.jpg&key=08552c119e56404ab086e1f93b459dda5520a441834110dbde7dc4daaee37757

 

20201023-151035-edited.jpg&key=2e4870acb91ab50de5d256d1e304ad5ee6d84b277c7a21a6208f353990ab68d0

 

20201023-151127-edited.jpg&key=255a64787388c267ed0745193c2326ee838afd49e4b6e2f2fadced6f22af75ac

 

[/url]  

 

A nisi smeo da prespavaš tamo? default_0a-smiley.gif

Svaka čast za ovaj, i sve ostale putopise!

 

Sent from my Mi 9 SE using Tapatalk

 

 

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 731 postova
  • Lokacija: Split
  • Motocikl: Honda CRF 250 L

Evo opet mene, možda san malo naporan ali moran podilit i današnji užitak vožnje, nažalost samo asfalt ali bit će bolje.
Ovi put se išlo na drugu stranu do Primoštena, temp. oko 20 C, motora iznenađujuće malo, vozite li se vi išta?
Evo pokoja morska slika, pretpostavljan da svačijem oku godi.4adfc0618de22278823ddc9237139403.jpge0716974dce0019f9322e92f9ac375c9.jpg890b104f9066bd465641c21aac3b52d8.jpgf265bae219932e26f0543f10901bbe17.jpg

Poslano sa mog Redmi 6 koristeći Tapatalk

  • Sviđa mi se 11
  • Hvala 1
  • Haha 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja