Jump to content

Moto Zajednica

Balkanska tura - Sneg i sol

Recommended Posts

  • Zainteresovan, 633 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Yamaha FZ6S na drumu, Suzuki GSX750F u srcu

Svaka zima ima svoje čari kao što je recimo planiranje putovanja... Pre dve godine konačno sam rešio da idem na Alpe i baš na početku sezone sredio motor… Međutim ubo sam epicentar narednih dešavanja koja su sve promenila… Prošla godina se stidljivo svela na jednu lepu vožnju po Bosni, taman da se utoli žeđ… Ove godine je situacija malo opuštenija, pa mora da se ide i negde dalje.

 

Pošto od Alpa nema i dalje ništa, plan mi je bio da odvezem Jadranku i opet malo po Bosni. Međutim kako to obično biva uvek iskrsne nešto treće.. Dolazi drugar sa idejom da idemo u Makedoniju i Albaniju… Hmmm, što da ne. Bitno da se vozi. Na moj predlog Albaniju kratimo i ubacujemo Crnu Goru i pripreme mogu da počnu… Biće i vožnje uz more samo malo južnije.

 

Oni nemaju šta da se spremaju jer su im motori novi... Ja odlazim kod Bokilića na redovan servis, zamenu kočionog ulja, proveru još nekih sitnica... Pošto je motor od ranije bio spreman za duži put nije bilo šta da se radi, samo da se proveri... Dobijam zeleno svetlo i mig od poznatog nam majstora i jednu turažu u crveno kao dokaz da mogu da grmim preko Balkana… Što se mene tiče, jače od bilo kakve fabričke garancije.

 

Dva dana pred put nam se priključuje još jedan drugar koji zbog porodičnih problema nije mogao da planira ranije… Poker je kompletiran... 3 automatika i jedan motor :D… Ekipa iz Rusije i Bosne, ponovo jaše.

 

Na šta smo mogli da utičemo sve je spremljeno, ostaje samo jedna nepoznata vreme, ali valjda će poslužiti. Prošle godine smo morali da pomeramo polazak puta zbog crvenog meteo alarma koji nas je na kraju sačekao u Mostaru… I ako je ovog puta kraj juna situacija ista, samo ovog puta fleksibilnosti nema… Datumi fiksni kao proteza.

  • Sviđa mi se 5

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 633 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Yamaha FZ6S na drumu, Suzuki GSX750F u srcu

1.Dan Beograd - Skoplje

 

Rekao sam da fleksibilnosti nije bilo jer smo svi ovo spakovali nekako u 6 dana i svi smo morali da budemo 1 jula na poslu… Svaka promena bi pomerila datum polaska, ali ne i povratka, tako da bi mogli samo nešto da kratimo… Da ne bi kratili i ja sam stigao sa mora u 2h iza ponoći, nakon vožnje od 800km. Prepakovao stvari i na kuntare oko 3h... Ustajem oko 8h, vraćaj akumulator, kupuj potrepštine za put, idi u osiguranje, menjaj pare… Uglavnom žurka jer sam u trci sa vremenom… U toj gužvi negde gubim 50 evra… Jbg ako mora neki maler bolje sada nego na putu… Nije da se nisam iznervirao, ali barem znam da sam obradovao nekog… Drugari već stigli, ja gubim trku i krećemo sa nekih 20 min zakašnjenja... Uvek me nerviraju ti sati pred put, jer mozak obrađuje 1000 stvari, a dupe bi samo da krene… Strašan dizbalans koji kod mene izaziva ogromnu nervozu… Konačno oko 12h spuštam stvari obliven trećom turom znoja, spuštam dupe na motor, razvlačim osmeh i nekako kao po komandi paramo tišinu paljenjem motora... To je momenat kada samo jedno postaje bitno, a to je da ništa više nije bitno.

1.thumb.jpg.a430a53f31dfe55a18df1f17b7872f83.jpg

 

Dok grabimo prve kilometre stvari polako dolaze na svoje mesto i počinje uživanje… Ovog prvog dana ga neće biti puno jer je cilj Skoplje, a do njega ćemo auto putem. Motor vozim skori svaki dan, ali uglavnom po gradu… Par vikend vožnji i jedna duža od 1000+ kilometara mi je raspored zadnjih par godina… Ovaj prvi dan će taman poslužiti da se malo uvozam, naviknem na veće kilometraže, ređe pauze, bol u dupetu, a i paklenu vrućinu.

 

Prva pauza u V,Plani da bi svi podesili rezervoare na ful i da bi posle uvek točili na istim mestima. Piš, puš, tuš i cepaj dalje... Usput ima naizmenično radova koji malo usporavaju saobraćaj, ali uspevamo da izvezemo do Niša u cugu… Inače zbog drugara na skuteru smo držali nekih 110-115 putnu brzinu, pa je to malo trajalo, ali svakako ne žurimo nigde.

Tu smo napravili veću pauzu, jer smo već na pola puta, a i Sunce nas miluje polako sa 40 stepeni.

 

Krećemo dalje i nakon Leskovca kreće nova deonica koja vijuga kroz Grdelicu... Lepi predeli, par dugačkih tunela, mostovi, ruše malo monotoniju i lepo je za vožnju.

Stižemo blizu Vranja i pravimo još jednu pauzu... Toliko je vruće da na svakom stajanju strada par litara vode dok povratimo tečnost.

 

Negde oko 17h stižemo na granicu… Standardna procedura obilazimo kolonu i stajemo u hlad paralelno sa kućicom… Bez problema su nam i naš i makedonski policajac uzeli dokumenta i poželeli srećan put… Ulazimo tamo gde večno Sunce sja. Ne da sija nego prži.

 

Stajemo da natočimo jeftino gorivo, zamenimo pare, podesimo navigaciju i naravno da se natopimo vodom… Dok smo na pauzi red je i da vam predstavim bend i ako ih neki već znaju:

 

2.thumb.jpg.54d79b80e00e6b67e155171d210f2c7d.jpg

 

Prvi sa leva Nenad, umetničko Gumi vozač fabričke Honde NC700X DCT

Drugi Boris, umetničko Čiko vozač fabričke Honde NC700S DCT

Treći Sloba, umetničko Dadan vozač fabričkog Kymca

I moja malenkost, vozač fabričkog Suzukija GSX750F.

 

Za tili čas ulazimo u Skoplje i relativno lako nalazimo smeštaj koji je u centru… Večeras će to biti hotel i to jedan od boljih u kojima sam bio... Parkiramo motore na javnom parkingu ispred hotela i ispred kamera uz uveravanje da recepcija radi 24h i da su motori skroz bezbedni… Tako je i bilo.

3..thumb.jpg.71cf9d5f40f29eba6e5d7928b9f44a70.jpg

 

Nakon oduševljenja smeštajem i nošenja kofera red je došao za prvo pivo koje smo ispili kao da smo na mešalici… I ako je 19h i dalje je bilo blizu 40 stepeni i topimo se… Skidanje okova, tuširanje i silazak u foaje, pošto pušenje nije dozvoljeno u sobama (ne ono na koje mislite :P).

 

4.thumb.jpg.c0761b3e200cc9fcc8b436fe97d563a7.jpg

 

Malo su nas čudno gledali sa pivom, pošto smo vremenom shvatili da smo u muslimanskom delu, ali to je njihov problem... Mi imamo svoj, a to je da je drugar koji se poslednji priključio saznao da mora sutra ujutru nazad... Nije ništa pitanje života i smrti pa tako ostaje nada da će se ujutru stvari možda promeniti… Nećemo ići unapred problemima, cilj je da se uživa… U moru šale i smeha brzo ostajemo bez zaliha Skopskog piva pa krećemo u planiranu šetnju.

 

Prolazimo kroz staru čaršiju sa mnoštvom dućana, kafana, kafića, poslastičarnica… Petak je veče i prilično je živo... Nakon nekih 10 minuta pešačenja dolazimo u sam centar… Za neke kič, nekima lepo, meni simpa.

5.thumb.jpg.29ccb2bf10925b8327c2d147fd658cf6.jpg

 

6.thumb.jpg.8a9eeb3a9ece624550138b5d3116b498.jpg

 

7.thumb.jpg.37edb57ff71d1e431f232d2efbf08988.jpg

 

8.thumb.jpg.0e2c00cd66b6af0953ae7edba50a0b21.jpg

 

9.thumb.jpg.79d8dfe56a90bf4971a97ac4f0caf22b.jpg

 

10.thumb.jpg.2972d4d1bb1afb37bbede4a2c86fe187.jpg

 

Vidi se da su se potrudili da to urede i stvarno deluje čisto i sređeno. Za ostalo svakome po ukusu... Obilazimo spomenike Aleksandru Makedonskom, Ćirilu i Metodiju, Samuilu, Trijumfalnu kapiju…Za tvrđavu nemamo vremena.

11.jpg.1bdba7fd119d01d29cf6556af922e0c8.jpg

 

Pali se polako rezerva za pivo, a i za holesterol… Vraćamo se u staru čaršiju gde su i stare kafanice. Biramo jednu  i kaže konobar da imaju neki paket od 10 ćevapa, lepinja i pivo za 190 denara, što mu dođe malo jače od 3 evra… Uzesmo naravno, pa od priloga dodasmo još po dva piva. Inače Skopsko pivo je odlično i da li od vrućine, ambijenta ili šta već baš mi je prijalo.

 

12.thumb.jpg.f065332cc8241957a71d288e3ad1c9e9.jpg

 

Po povratku u hotel i pivo je malo proradilo pa sam komšijama iz druge sobe (Čiku i Dadanu) koji su odmah legli, sinhronizovano zvonio na svakih 5 minuta... Taman da se opuste, ali ne i da ih uhvati san. Sa jedne strane prvo molbe, posle i psovke, sa druge smeh :lol:Na kraju sam ih pustio jer valja i oni da odmore dušu… Ležem sa svojim cimerom i čeka me zla sudbina… Vozili smo x puta ali nikada nismo noćili zajedno… Kakav zajeb… Kao da sam legao pored cirkulara… Delimično me uhvati san pa popusti i tako do jutra. Duga je noć bila :stabre:

 

 

 

 

 

  • Sviđa mi se 17

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 633 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Yamaha FZ6S na drumu, Suzuki GSX750F u srcu
13 minutes ago, SADAN said:

U najavi dobraaa prica,al bez ladnog piva nista.Gde su bolji cevapi:P

Najbolji su u Kosovskoj Mitrovici... Znaš ti dobro koji :gurman:

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 633 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Yamaha FZ6S na drumu, Suzuki GSX750F u srcu

2. Dan Skoplje – N.P Mavrovo - Ohrid

 

Ustajem u dogovorno vreme, a čini mi se da nisam ni zaspao…Ovi čili i veseli, a ja kao da su me, znate već.. Jutarnje fiziološke potrebe i prvi šok… Nakon 5-6 litara vode i barem 3 litre piva česma prazna... Pomislio sam da imam problem sa prostatom i da je zabagovala :lol:, a onda shvatih da smo se juče toliko znojili po paklu puta da telo nije imalo šta da se izbaci... Odlazimo na krov hotela na doručak, koji je bio pristojan i dobrano smo oštetili Šveđane... Nada da će jutro doneti neke promene je nestala i Gumeni mora nazad za BG… Negde je to bio očekivani scenario, ali nije moralo baš na samom početku puta... Sta je tu je… Jutarnja gimnastika, pakovanje i krećemo dalje oko 10:30h... Dolazimo do raskrsnice gde se pozdravljamo.  Triling nastavlja dalje i napuštamo Skoplje… Bilo nam je lepo i drago mi je što sam mu posle x prolazaka posvetio barem malo pažnje... Ima šta da se vidi i doživi... Jedino što je Skoplje podeljen grad u većoj meri nego što sam očekivao i oseća se neka blaga tenzija. Jbg Balkan je ovo.

 

Cepamo dalje... Raste kilometraža, a i temperatura… Hvatamo još deonicu autoputa do Gostivara i sada potpuno uživanje u vožnji može da počne… Ulazimo polako u planinske predele i odvajamo se za Nacionalni park Mavrovo... Kroz uspon, šumu i splet krivina izlazimo na prevoj gde se nalazi i prelepo Mavrovsko jezero... Stajemo na kratak predah jer je meni ovo jezero baš bitno… O tome u nastavku teksta...

 

13.thumb.jpg.5cfe83a729ac4c9801e0b0fef9ba251a.jpg

 

Dok smo stajali svira nam neko iz kola i kaže da nas čeka na prvom proširenju... Krećemo i stajemo, a dečko je stao da nas pita da nismo zalutali i da nas upozna… Ne planirano smo ostali nekih 20min u ćaskanju... Prijatan momak uputio nas je i gde da idemo i šta da obiđemo, ali smo ipak i sami bili dovoljno spremni za čari ove rute... Ta spontana upoznavanja koja put donese uvek mi unesu neku pozitivu i vrate veru u ljude.

 

Spuštamo se uz jezero ka Debru i prolazimo po neki hotel i apartmane… Ovo je turistički naklonjen deo… Da ne bude sve idealno kreću radovi u dužini od 20 km, ali put korektno skinut pa  može bezbedno da se vozi u nekom laganom ritmu… Sledeće stajanje nam je manastir Sv Jovan Bigorski… Stajemo pored puta i parkiramo pored mnoštva automobila. Ulazimo u zdanje sa lepom kamenom baštom gde vidimo da ima i restoran… Super taman smo planirali osveženje negde… Prvo ćemo na piće pa u manastir. Sedeći tako shvatimo da je ovo u stvari samo ugostiteljski objekat sa apartmanima i da nema veze sa manastirom i ako tako deluje... U pitanju je bila Kuća na Mijaci.

 

14.thumb.jpg.e1af717b83a563a200c5d57aad12ee57.jpg

 

15.thumb.jpg.eda9f0ff985c31b57d0884c2ff821ce7.jpg
 

 

Mnogo lep ambijent i preporuka za pauzu ili noćenje koga put nanese… Kad smo već kod Mijaka moji koreni delimično vuku odavde. Više o plemenu imate na wikipediji, ali bih izdvojio da je to bilo stočarsko ratničko pleme, i da su čak i u doba turske imali određenu autonomiju... Ne zato što su se Turci usrali, ali su znali da će ovde skupo da plate pobedu pa su našli kompromis ne diramo vas, nemojte se ni kurčiti… Ime izvedeno od mi-jaki govori nešto :D.

 

Upućuju nas da je manastir par stotina metara iznad i krećemo serpentinama do gore… Svakako velika svetinja, meni posebno jer su moji preci verovatno učestvovali u gradnji… Obilazimo manastir i uživamo u ambijentu… Stvari ostavljamo kod ljubaznog čuvara na njegovo insistiranje…Hvala mu!

 

Sv. Jovan Bigorski

16.thumb.jpg.f3da34eace3cd0acfb0fefbad9d9c015.jpg

 

18.thumb.jpg.0e9da3437d4c4acc79dbec804e590c22.jpg

 

19.thumb.jpg.2eb78b4a8b21431db3d9278e6ac1aae4.jpg

 

20.thumb.jpg.4638eeb2af8218f83dfa8a23b606f4ef.jpg

 

Naviru mi neke posebne emocije pa nismo žurili sa polaskom. Ipak vremenom idemo dalje i pre ulaska u Debar skrećemo levo… Opet se penjemo u planine i nakon 15km dobrog, na momente uskog puta prošaranog serpentinama stižemo u Lazaropolje... Selo u prelepom ambijentu sa dosta starih kuća gde je sve nekako skladno i lepo… Ima čak i hotel u centru sela... Na izgled bi se reklo i da nije obično selo jer ima i turista, vikendaša…Dolaze biciklisti, rekreativni planinari…Dovoljno da nije bilo praznog stola da popijemo piće u hotelu... Sve u svemu živo i lepo pri tome sa svojih  1350m nadmorske visine jedno do najviših naselja.

 

Lazaropolje

 

22.thumb.jpg.4898940fbe3fcf118cc72f0d37b284a8.jpg

 

24.thumb.jpg.d2b9030eb919ac8bee4920f920074dbf.jpg

 

27.thumb.jpg.2de56d7ae2a26a4f6472934a2e0fd845.jpg
 

Crkva Sv. Georgija

 

25.thumb.jpg.0293afc07af64f0fab2913957986627a.jpg

 

30.thumb.jpg.0cef39e2e416d4c3d48ad5e27a0ea29d.jpg

 

Meni posebno drago jer mi je baba rođena ovde… Dodatno ponosan zbog činjenice da preko 60 godina niko od mojih nije došao ovde… Upijam lepote i odišem nekim ponosom… Ovo je do sada bilo jedno mesto koje mi je bilo mistično i drago, a opet negde iz raznih razloga nedostižno.

 

23.thumb.jpg.45080d6806238c3eecd6153d8d78c643.jpg

 

Raširenih pluća od visine i čistog vazduha i pun ponosa napuštam Lazaropolje sa obećanjem da ću se vratiti.

 

21.thumb.jpg.f0070649457acc2ab0ed83d64ce6d03b.jpg

 

 

Vraćamo se ka Debru ali sada pre glavnog puta opet skrećemo i nastavljamo jako lošim i užasno uskim putem narednih 9 km… Na momente priroda je odnela put pa je neka neizvesnost i adrenalin na maksimumu... Nakon malo peripetija, ali srećom bez većih problema stižemo u Tresonče… I ako je vazdušnom linijom razmak 3km putem smo morali da pređemo preko 20 između ova 2 sela.

Ovde već nema ljudi, nema ničega, osim ostataka da se ovde ranije živelo… Kao svedočanstvo postoji i jedan hram i jedna crkva što mi je bilo čudno za tako malo selo.

 

Tresonče

 

31.thumb.jpg.544ab7557b6e95e8fbedaf1cc028f18b.jpg

 

32..thumb.jpg.a0d2b016fda817c772ffdefb36eaf7f6.jpg

 

32.thumb.jpg.706f98d667d09e0223562bc3ccd65ba3.jpg

 

Hram Sv.Apostola Petra i Pavla – levo

Crkva Sv.Nikole - desno

33.thumb.jpg.022f68952641d6fac8bc4d8924cabe81.jpg

 

34.thumb.jpg.33d3ada421ed33328b8e4f91d4ec8080.jpg

 

Ovde smo jer je moj deda rođen ovde i opet sam prošaran lepotom predela i naletom emocija… Nalazimo i jednu kuću gde ima ljudi, ali nismo hteli da ih remetimo… U miru ispred hrama pravimo pauzu i krećemo dalje.

 

Rano sam ostao bez babe i dede, pa nisu mogli da mi podele mnogo lepote ovog kraja, a i sami su morali da beže sa ognjišta kao deca, ne za bolje sutra, nego da bi spašavali život… Pitanje koliko su i oni pamtili… I ako smo mi Srbi i ako je ovo tada bila Srbija i ako nemam ovde više ništa i nikog svog  drago mi je što sam sklopio mozaik i što sela i dalje postoje, što su crkve opstale, što i dalje ima tragova života u ovim lepim i surovim krajevima... Cela okolina je albanski živalj, dok ovih par sela stoje i dalje kao neki bastioni… Nadam se da će tako i ostati.

 

Povratak na glavni put je bio lakši jer smo znali šta nas čeka i gde da obratimo pažnju... Nastavljamo ka Debru i izlazimo na prelepo jezero gde je uspela i da me ćapi osa ispod kacige, srećom bez većih posledica… Prolazimo Debar koji je baš na lepom mestu i nastavljamo dalje uz jezero ka Strugi… Auuu kakva nagrada... Jedna od boljih deonica koje sam vozio… Kroz kotline i useke uz jezero i reku, sa mnoštvom  srednje brzih krivina koje se bukvalno naslanjaju jedna na drugu… Ozbiljna preporuka ko ide na ovamo.

 

Kako smo prišli Strugi i izašli iz planina ulazimo u rernu… Posle kratke pauze nastavljamo tamo gde Biljana platno beleše,... Dolazimo u mesto gde sam se najlepše provodio u letnjim mesecima… Ovde sam ozbiljno popravljao statistiku, a čak upoznao i jednu lepu Nišlijku kojoj sam se kasnije obavezao na doživotnu robiju. Tu mi je bio kraj

 

Godinama sam dolazio ovde, godinama me nije bilo i sada su nam se putevi opet spojili… Baš sam srećan zbog toga, pogotovo što je ovo prvi dolazak motorom... Prvo što radimo po ulasku u sobu je terapijsko ispijanje piva... Brzopotezno presvlačenje u šorc i majice i pravac na roštilj i na plažu… Nakon mesine sedamo na motore i vozimo se nekih 5-6 km do plaže... Subota je, crveni meteo alarm i vrvi od ljudi…Plaža zapuštena, a spada u jednu od popularnijih… To nam nije smetalo da se bućnemo u prelepu i čistu vodu i ozbiljno regenerišemo... Provedosmo 2 sata na plaži i sa odlaskom Sunca odlazimo i mi.

 

37.thumb.jpg.4ac21c240959b98a5adae3996270261c.jpg

 

U smeštaju nas dočekuje Željko Bebek :lol:… Lik je gazda i identičan čuvenom pevaču

 

38.thumb.jpg.52023cdb4e21a407a16cabc66c2ec006.jpg

 

Fotka je loša, ali je ekipa dobra :D.

 

Insistira da sednemo i da nas posluži sa nečim… Ljubaznost koja je svojstvena u ovim krajevima... Krenusmo od soka i kafe, pa da probamo njegovu rakiju, pa vino, pa ode sve u k…c…Jako interesantan i svestran lik i baš smo se našli što kažu... Kao da se znamo godinama, pa smo čak prešli i na nivo da se podjebavamo... Prođosmo razne teme, popismo sve i svašta, a ponoć se bliži, pa je red da i mi njega ugostimo... Vodimo ga sa nama u provod… Po sopstvenom priznanju nije 10 godina izašao.. Pravimo počasni krug po starom gradu… Da li je zbog ove situacije, mada ne bih rekao jer je grad bio pun ljudi, uglavnom provod nije kao što je bio… Masa klubova u kojima sam bio rado viđen gost ili ne radi ili su postali restorani i kafići… Slabo gde ima klupske priče, a i tamo gde ima uglavnom su Jala, Rasta i ostale bube…Nađosmo na kraju negde da ima muzika i nastavili kako dolikuje. Malo smo podigli i atmosferu jer gde ima za put ima i za muzičare... Ostavismo svako po jedan rezervoar za mikrofonom, malo se ispevali, ispogađali sa nekim pesmama i čika Kovid svira kraj u 1h. ..Svraćamo na po još jednu duplu sa kaškavalom ovog puta u tortilji… Amerikanci bi rekli cheeseburger, a ja ću im reći da nemaju pojma šta je klopa... Bio je to kraj jednog prelepog dana gde je bilo baš svega lepog što put može da donese… Mislim da kada sam legao da nisam zaspao nego da sam se onesvestio.

 

26.jpg

36.jpg

  • Sviđa mi se 14

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 633 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Yamaha FZ6S na drumu, Suzuki GSX750F u srcu

Molim admine da obrišu dve poslednje slike iz posta iznad, pošto mi je pobacao mimo rasporeda. Hvala!

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 633 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Yamaha FZ6S na drumu, Suzuki GSX750F u srcu

3 dan Ohrid – Albanija – Budvanska rivijera

 

Kažu da je jutro pametnije od večeri… Videćemo šta će doneti... Juče znam šta smo pili, ali nemam pojma koliko smo popili... Srećom budim se bistre glave i usporenih refleksa, ali bez mamurluka… I ostatak ekipe ista dijagnoza… Nekako uvek kada se lepo provedem i napunim pozitivnom energijom telo se lakše izbori sa otrovima... Možda je i ona dupla pljeska uradila svoje… Kako god super... Dok ova dvojica zavisnici od cofeina kuvaju kafu ja odlazim da prošetam i uzmem nešto za doručak i put… Žao mi je što uskoro krećemo, ali mi je drago što sam bio… Dolazi i Bebek i nastavljamo tamo gde smo sinoć stali, ovaj put bez dopinga… Nekako ne žurimo, danas je u planu Albanija, ali isključivo tranzit… Šta vidimo usput videli smo… Vreme protiče i već je skoro 11h., pa je vreme da se pakujemo i da bežimo.

 

Negde oko 11:30 sedamo na motore i krećemo… Pozdravljamo se sa Bebekom uz obavezu da mu se javimo kada stignemo i da se vidimo opet prvom prilikom… Dolazi on povremeno u BG, a i mi ćemo na dole opet sigurno.

 

Tankanje na pumpi i napuštamo ovo lepo mesto… Ohrid je jako lep i ima mnogo toga da se vidi. Noćni život nije kao nekad, ali sve ostalo je puno nekih sadržaja… Ljudi ljubazni, a cene niže nego u BG-u, da ne poredim sa nekim morskim destinacijama... Samo jezero je prelepo tako da ga treba razmotriti u planiranju nekih odmora.

 

Prolazimo Strugu i penjemo se u brda... Nakon nekih 30km od Ohrida stižemo na granu... Nema gužve, nema ni cimanja od strane službenika i eto nas u Albaniji prvi put.

 

40.thumb.jpg.219d7b32d29eabf93dd851bcad8dbf51.jpg

 

Krećemo ubrzo put Elbasana jako lepim predelima i dobrim putem... Vozimo po brdima, a okolo su planine. Malo uzbrdo, malo nizbrdo, malo levo, malo desno... Sve u svemu interesantno.

 

Pravi razlog dolaska u Albaniju je taj što su moji saputnici još uvek samci, pa rekoh da ih udomim ovde. Mnogim našima je to uspelo pa valjda ima neka i za njih :lol:.

 

Prvo što primećujemo da džamija nema svugde kao u Makedoniji ili delom Srbije u svakom selu… Ljudi su normalno obučeni... Ne oseća se taj neki verski fanatizam... Naiđemo i na poneku crkvu… Ne oseća se ni neka beda... Kuće su normalne, uglavnom sređene, putevi dobri…Sve u svemu sasvim korektno to deluje… Jedina zamerka na prljavštinu i neku opštu kulturu, gde je normalno da se bacaju kese iz kola, pikavci i ostala sranja. ..Ima toga i kod nas da se razumemo, ali čini mi se u mnogo manjoj meri, barem u poslednje vreme.

 

Nakon lepe vožnje po brdskim predelima ulazimo sada u ravniji deo i prilazimo Elbasanu… Standardna gužva po gradu, ali sam iskreno očekivao da je veći... U suštini u rangu gradova srednje veličine u Srbiji… Hteli smo tu da pravimo pauzu, ali smo bili energetski dobro, a i nije nam delovalo ovde ništa interesantno… Hvatamo ubrzo autoput ka Tirani i nakon nekih četrdesetak km stižemo u Tiranu.

 

Tu pravimo prvu pauzu danas u nekom kompleksu pored puta koji sadrži pumpu, hotel i bazene, kafiće i deluje baš luksuzno… Prilično je i živo dolaze ljudi na kupanje i bleju… Stajemo na kafu i da se malo opustimo.

 

41.thumb.jpg.87195616e8327876f8796eb14c6a0de6.jpg

 

Sada smo negde na pola našeg puta kroz Albaniju… Mnogi dolaze ovde i verujem da ima šta da se vidi i doživi, ali nama nije interesna sfera... Drago nam je što ćemo i nju izvozati i videti barem nešto, ali više od toga nismo imali potrebu… Ne volim da generalizujem stvari, ali lično imam neku distancu prema njima iz nekih porodičnih i nacionalnih razloga… Ne moramo da se mrzimo, ali ne moramo ni da se ljubimo.

 

Nakon nekih 45 min nastavljamo dalje... Nismo ulazili u sam centar, ali put vodi delom kroz grad, tako da smo mogli da ga upoznamo malo… Tirana je veliki i rekao bih moderan grad... Dosta se zida, a to što je ranije sazidano je u OK stanju… Igrom slučaja danas je nedelja, a nismo tako gađali namerno, pa smo relativno brzo i bez veće gužve prošli grad... Nismo osetili ni neku lošu vozačku kulturu... Što se toga tiče mislim da smo mi i dalje na pri dnu Evrope i da ko kod nas prođe dril može da vozi i po površini Meseca.

 

Sada se menja krajolik i sve je zaravan, a magistrala ide pa skoro pravo… Nema nekih krivina, ali se zato fino ide… Očekivali smo ovde gužvu zbog mnoštva naseljenih mesta, ali je nismo imali... U nekom momentu opet parče autoputa od nekih 15-20 km i onda opet magistrala… Prilazimo Skadru polako i pravimo pauzu... Pakleno je vruće, a i pali nam se rezerva u stomaku… Stajemo na pumpu kojih ima baš mnogo i prilično su sređene, često i sa pratećim kafićem, motelom.

 

43.thumb.jpg.42abb2ad53c39da5d0f5d42a7d63450b.jpg

 

U nastavku prolazimo pored Skadra i produžavamo ka CG… U suštini put do Tirane je bio interesantan, a ovo posle klasičan tranzit gde se i nema puno toga videti, niti uživati u nekoj vožnji...Ali se može ovo videti

 

44.thumb.jpg.f514c5f09422d4dcf099fc212ecefe4e.jpg

 

Nakon dijagonale i nekih 200 i kusur kilometara kroz Albaniju stižemo na granicu koja je zajednička i stajemo standardno paralelno sa kućicom… Drugar pita da li možemo da damo dokumenta ovaj ne razume... Izlazi Crnogorac iz kućice ne razume ni on… Šta je ovo... Skrivena kamera... Na kraju dolazi treći i kaže da prođemo na prelaz za pešake… Dajemo dokumenta Albancu, a vraća nam Letonac na CG granici… Potpuno ludilo… Čovek plav, visok, pravi Rus, u zelenoj uniformi sa grbom Letonije... Da li je neka razmena studenata :lol: ili pojačana kontrola granica nema pojma, ali malo komična situacija... Elem prolazimo brzo i bez većih problema

 

45.thumb.jpg.8d57ca82406b69b199a4a4308dde88f7.jpg

 

Nisam udomio saputnike u Albaniji, pa ćemo probati kao đedu Miki da nađemo nešto na Mogrenu. Zainteresovane dame mogu da šalju i poruke u pp dok roba nije otišla :lol:.

 

 

Interesantno da posle granice ista slika kao i pre... Sela i put kao da su kopirani… Dolazimo na kružni tok gde se za Bar nastavlja pravo, a za Ulcinj levo… Nastavljamo pravo i pravimo zajeb... Put dosta lošijeg kvaliteta, pa zaustavljamo i jedan auto sa albanskim tablicama, da se raspitamo. ..Čovek nam objasni da smo na dobrom putu i da svi idu tuda… Ok hvala mu… Nije neka drama, ali jedna od lošijih deonica koju sam vozio u CG,.. Da li je zbog politike ili šta već, ali sigurno su mogli da srede ovih 30km, jer su puteve generalno sredili... Kako god vozimo opreznije jer je usko, a prilično frekventno… Nije baš prijatno kada naleti bus u krivini…. Dosta ulegnuća, neravnina, ali srećom nema nekih većih rupa… Umesto uz more napadamo Bar sa brda i konačno ostvarujemo vizuelni kontakt sa Jadranom… Ovo jeste bliži put, ali preko Ulcinja je sigurno bolji i lepši.... Što kažu pametniji preko preče, naokolo bliže... Spuštamo se u Bar... Da li se on izgradio u međuvremenu ili ja nisam imao pojam da je toliki, ali uglavnom to traje... Ulazimo i u gužvu uz more i lagano idemo... Nakon skretanja za tunel put je malo prodisao, pa i mi… Napali smo Buljarice u finom jurišu, pa bivamo opet usporeni oko Petrovca... Negde oko 17:30h stižemo u Rafailoviće i tu bacamo sidro… Imali smo malo problema da nađemo rezervisan smeštaj, ali nam je jedan ljubazan meštanin dosta pomogao... Ljubazni domaćin nas dočekuje sa kafom i sokom i pokazuje smeštaj koji je bio baš OK... Brzo skidamo okove i u plažnoj modi sedamo na motore i pravac Kamenovo… Tu nas čeka Dadanov burazer sa porodicom i pivom… Došao je red i da osolimo guzice kao što naslov kaže... Malo kupanja, malo ćaskanja, malo i vaojerisanja jer ovde zaista ima šta da se vidi i brzo nas dočekuje sumrak.

 

46.thumb.jpg.0f81b2a2bf36d95deb88b493a0592955.jpg

 

 

 

47.thumb.jpg.195d708bcb109bd896674994c58adbaa.jpg

 

Sedamo na motore i obilazimo par radnji sve dok nam nisu rekli da ne radi ništa nedeljom… Odlazimo praznih šaka u sobu, a to će rešiti Čiko koji se dobrovoljno prijavio da ode u Budvu na pumpu po pivo i po neku pljeskavicu… Dok smo ga čekali gazda nas poziva da probamo njegovu rakiju… Greh je uvrediti čoveka, ali poučeni iskustvom od sinoć ovo smo pili na kvačilu što bi se reklo… Prijatan čovek, lepo se ispričasmo nekih sat vremena i povlačimo se taktički na terasu…Pogled na rivijeru, pivo i roštilj bili su dovoljni da dočekamo kasne noćne sate.

  • Sviđa mi se 12

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 633 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Yamaha FZ6S na drumu, Suzuki GSX750F u srcu

4 dan  Tropski bar pivo mi daj

 

E za razliku do mnogih prethodnih putovanja ovog puta smo ostavili i jedan dan za odmor i uživanje… Pun pogodak... Ranije često ograničen vremenom ponekad i novcem, na svim daljim putovanjima sam peglao po 500+ km dnevno, da bih što dalje stigao… To je uslovljavalo rano ustajanje, konstantnu trku sa vremenom, vožnju često i izvan granica komfora… Ovaj put smo drugačije koncipirali sa dnevnim kilometražama između 300 i 370km osim prvog dana i zaista mi je prijalo… Bez žurbe, bez tenzije… I tu ima dosta da se vozi, ali ima vremena i šta da se vidi.

 

Pošto ja odmaram red je i motor… Ova dvojica odlaze do Budve da završe nešto, a ja pešaka nizbrdo pa uz more nekih 2,5 km…Skidam majicu i ako sam građen kao divlja gradnja :D i dolazim posle prijatne šetnje na plažu i nalazim se sa Dadanovim burazerom, ali ovih još nema niti se javljaju.

 

49..thumb.jpg.df4707016be68c9f8ca535725b84cdc0.jpg

 

48..thumb.jpg.71c0022b1026c58edc7581229b0c1054.jpg

 

Javila se i mala briga, ali stižu oni nakon pola sata, ali na jednom motoru... Dadan je stao na pumpu i više nije mogao da upali skuter... Srećom uspeli su na kablove pa su motor ostavili u smeštaju, a aku posle kod električara da ga ispita... Valjalo bi da je on crkao jer sve drugo povlači neki drugi i ozbiljniji kvar… Posle 2 sata dobijamo potvrdu da je aku u defektu i vrlo brzo nalazimo drugi... Srećom dosta se vozi skutera uz obalu, pa nije bio problem… Malo smo odahnuli i nastavili tamo gde smo stali… Još jedan dokaz da je problema bilo i biće, ali da ne treba ići u korak njima… Kada se dese sve je rešivo osim zdravlja i ne trebaju ti strahovi da nas sputaju ili odvrate od puta.

 

Nisam bio ovde 8 godina, a i tada sam bio motorom… Uglavnom sam u Grčkoj provodio leta, video razna lepa mesta i plaže, ali uvek mi je nešto falilo... Pogađate da su u pitanju golovi za vaterpolo :D... Što se mene tiče sitnica koja uživanje znači… Samo plivanje me vremenom smori, ali u ovoj varijanti mogu ceo dan da budem u vodi… Zauzeli smo gol dobrano i toliko smo se ispucali i iživeli da sam mislio da mi je rame ispalo... Naravno blaga upala je bila rezultat iznenadne aktivnosti.

 

Malo u vodi malo na skupim ležaljkama (12evra 2 ležajke i suncobran) ubismo vreme, a i po par piva... Oko 18h se povlačimo lagano u odaje.... Ja ću opet pešaka taman da svratim u nabavku… E koliko mi je prijao dolazak toliko nije povratak… Do magistrale i nekako a onda onaj najstrmiji deo me je ubio... Mislim da sam nakucao puls na 250... Cedio sam se narednih pola sata.

 

Sa zalaskom Sunca, javlja se i želja za vožnjom pa idemo da prokrstarimo malo Budvom.

 

50.thumb.jpg.7594c9222442aeff00ae5a31fd685cd7.jpg

 

Nakon počasnog kruga parkiramo blizu ulaska u Budvu i sada idemo u šetnju uz more… Prolazimo pored Slovenske plaže, kompleksa koji mi je nekako uvek imao šarm sa onim depadansima i plavim prozorima i lepim parkovima i vrtovima. Trenutno nije bio u funkciji.

 

51.thumb.jpg.9c988948ea41057f33992615a1598a0f.jpg

 

Inače i ovde sam se rado i lepo provodio... Ne baš kao na Ohridu ali to što sam se više puta vraćao dovoljno govori… Voleo sam Budvu i te različitosti koje nudi… Od lepote Starog grada do raznih zabavnih i noćnih sadržaja... E više toga većinom nema, ali zato ima nekoliko monstruma od zgrada koje su zaklonile celu Budvu... Srušeni su klubovi, fast food-ovi, luna park, ostala je samo spržena trava i armatura… Barem da su to uredili, ako im je toliko smetalo... Plaža ista kao pre 15 godina, džak peska nisu doneli… Zvuk štikli zgodnih devojaka, zamenilo je klaparanje papuča nekih ruskih baba… Ulazimo u Stari grad koji je jedini ostao netaknut, pa neka i ostane tako...Kao i uvek odiše nekim šarmom

 

52.thumb.jpg.52382d0582596b59b19182a0b34aaf9c.jpg

 

53.thumb.jpg.6e7664002349a4be63634b7abf4a0ecd.jpg

 

Prolazimo Casper u koji nisi mogao da uđeš, sada sablasno prazan… Promenilo se sve od strukture turista pa na dalje… Bilo je tu i kiča i šunda, ali i kulturnih dešavanja, džez i rok klubova… Za svakog po nešto… Što se mene tiče Budva je izgubila dušu.

 

U povratku sedamo u restoran uz more na odličnoj lokaciji sa pogledom na Stari grad… Što kaže pesma ispod palme na obali mora… Lik svira u pozadini, ali toliko lagano i tiho da se jedva čuje… Znam da je sada takav fazon i da su vam tako rekli, ali majstore ili sviraj ili nemoj… Ovo na šta izgleda je sviranje qrcu… Fora je samo da bude tiho i mirno.

 

Uzimamo 2 pice i 3 točena Nikšićka i punimo rezerve... Cena je bila pristojnih 26 evra.

 

54.thumb.jpg.bf7b2ca5ab755be2e601b7b26ba9b715.jpg

 

Sedamo na motore uz još po neko kupljeno pivo i pravac na terasu. Sutra idemo dalje :D

 

 

  • Sviđa mi se 10

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 633 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Yamaha FZ6S na drumu, Suzuki GSX750F u srcu

5 Dan Boka – Durmitor

 

Jutarnja gimnastika i polako spremanje za put… Dok ovi zavisnici rokaju kafe, ja pravim sendviče za doručak i put… Što kažu po jutru se dan poznaje :D.

 

56.thumb.jpg.914581a2a97aed8c233e2ac1b795765f.jpg

 

Inače na prvi pogled bi se reklo da ova dvojica ne jedu ništa… Kakva optička varka ili fatamorgana što bi rekli u Sahari… Jedu i piju kao popisna komisija. Gde im stane ne znamo ni ja ni doktori, ali znam da narod takve zove baksuzi :lol:.

 

Negde oko 10:30 se pozdravljamo sa domaćinom… Inače i na Ohridu i ovde smo doživeli ne poslovnu ugostiteljsku ljubaznost kao u Turskoj i Grčkoj, već onu pravu ljudsku toplinu… Domaćin nam je ovde recimo ponudio i  svoj auto ako treba za rešavanje problema koji smo imali... Nismo mi došli jahtama, niti smo turisti… Mi smo skitnice, nomadi… Nikome u životu ne znači to jedno ili dva noćenja koja ćemo platiti u sezoni… A opet dočekani smo što kažu kao carevi:care:… E toga nema u Evropi.

 

Gužva oko Budve i Jaza se polako razvodnjava, ali mnoštvo kamera ili edukacija su učinili da se vozačka kultura dosta poboljšala… Nema više onih kamikaza pa se osećamo komforno u vožnji. Dolazimo do aerodroma i produžavamo ka Tivtu. Ranije crna ovca primorja je sada postala jako posećeno mesto… Uz ogromnu gužvu dolazimo u Porto Montenegro… Parkiramo na uličnom parkingu i ostavljam tank torbu jer ne mogu da je vučem na 40 stepeni... U ne baš prijatnoj šetnji po vrućini i u opremi razgledamo jahte i hotele.

 

57.thumb.jpg.650d0180d484c4d6450dde1264c32dff.jpg

 

Zaista sve lepo deluje... Nisam neko ko balavi na jahte pogotovo kada sam saznao da je velika većina iznajmljena… Lepo je, ali nije moj fazon i da imam love trošio bih drugačije.

 

Pažnju mi privlači drugo plovilo. Saznanje da je komplet izgrađeno kod nas budi malo skepsu... Ipak rešavamo da odemo da vidimo i ako je na suprotnoj strani.

 

58.thumb.jpg.5fa08e75cd1b8c44a845a074c09e69dc.jpg

 

Dolazimo do jedne grandiozne podmornice Heroj… E stvarno deluje u skladu sa imenom... Na našu žalost u toku je bilo neko snimanje i nismo mogli unutra, ali upoznaćemo se sigurno... Ovako spolja deluje baš moćno i impozantno sa svojih 50 i kusur metara… Bila je izgrađena i još jedna klasa za nijansu veća… Naravno da nije mogla da se poredi sa Ruskim ili Američkim, ali je za to vreme bila prilično dobra... Dovoljna da pošalje jasnu poruku da u Jadranu nema kurčenja… Nisam pristalica ni onog, ni ovog vremena, ali treba ceniti neke poduhvate... Ovo je za poštovanje jer smo bili jedna od 10 država u svetu koja je bila u stanju da napravi borbenu podmornici... Svaka čast i što su je spasili od kobasica... Ovako neka stoji grandiozno kao sećanje, a i opomena u kom pravcu idemo.

 

59.thumb.jpg.64c022a9e38282d52d83ec3dc0b490d0.jpg

 

Vraćamo se motorima, tank torba mi je na mestu… Pre polaska sedamo malo u hlad da nam glavudže vrate normalnu boju… Vraćamo se opet kroz gužvu do tunela i ulazimo u Boku… Biser prirode i odoleva pohlepnoj gradnji i novim trendovima… Očuvana kakva i treba da bude, sa sve kamenim kućama, dokovima… Oko Kotora gužva, ali je rešavamo uz po koji prekršaj… Nakon Dobrote može i gas… Stajemo sa željom da prođemo kroz Perast, ali dalje nećeš moći... Ima rampa, a da li se plaća ili samo za one sa propusnicom nismo ni pitali… Koja fotka i cepaj dalje

 

60.thumb.jpg.a20018d52daed298c8e9151d7689e54e.jpg

 

Zaista je vožnja uz more milina naročito ovde kroz Boku, jer se vozi uz samu obalu… Nakon Risna zbogom more, zbogom more odoh u planine… Krećemo u planine sa pogledom koji ostavlja bez daha… Stajemo da se pozdravimo sa Jadranom.

 

61.thumb.jpg.b131e181da51263dfe069a39a3c6282b.jpg

 

62.thumb.jpg.c07235aeadd9e2ccd4ececb6e9849b0d.jpg

 

A onda kreće strašna deonica do Nikšića... Put odličan, širok, bez gužve, sa lepom prirodom… Traži gas jbg… Dolazimo do Nikšića i stiže umor polako... Pauza ona prava... Sedosmo u kafe Vidikovac i ubismo skoro sat vremena… Tu su bili i neki Slovenacki bajkeri njih desetak koji su kretali kada smo ušli.

 

Nikšić

63..thumb.jpg.d56caab98f9cf413ec0d86f4d9803723.jpg

 

Krećemo dalje i kod raskrsnice za Šavnik, gde večina skreće, mi produžavamo pravo za Plužine… E ovde skoro da nema saobraćaja milina jedna… Ali hvata me neki čudan osećaj… Nisam umoran, pospan, ali nisam ni sav svoj… Kao bez energije… Vozim anemično, tako se i osećam… Srećom nije dugo trajalo i prvi pogledi na Pivsko jezero vraćaju energiju... Zaista prelepo i mesto i jezero.

 

65.thumb.jpg.59803c9cba785589f58d75cdc519aa8c.jpg

 

Pravimo pauzu jer bi greh bio samo proći… Još par km uz jezero i odvajamo se desno ka Durmitoru… Nakon spleta moćnih tunela penjemo se na sve veće visine… Malo kroz šumu, malo kroz stene, malo kroz proplanke stižemo u selo Trsa i odatle počinjemo veridbu sa Durmitorom.

 

66.thumb.jpg.40d9f3479a6a6e973dcb92cd30f75c94.jpg

 

Nastavljamo delom čuvenog prstena… Prvi put smo ovde i čini mi se da bih stao na svakoj krivini da upijam pogled… Više gledam sa strane nego na put… Prelepi pejzaži, konji, stada… Ma fantazija... Prilazimo i sedlu i stajemo na pauzu pored puta na vidikovcu.

 

67.thumb.jpg.b9c961b84798580872bed8025f4cd23e.jpg

 

68.thumb.jpg.3ab059a3f1def130bbdc9362a88923f9.jpg

 

69.thumb.jpg.629292880e5797b0969604a7176a66f3.jpg

 

70.thumb.jpg.b341d8bfa00b4c2be83c2f5f4e2aa903.jpg

 

Meni jedna od dražih

72.thumb.jpg.646a2b2253fe4d7b2d4efc24091cdc34.jpg

 

71.thumb.jpg.d491b62c90450328acab8c454c5744be.jpg

 

Krećemo daje i kao vrhunac nailazimo na sneg pored puta kao što naslov kaže… Koči Sunce ti poljubim :jee1:.

 

73.thumb.jpg.16925defc97eacfcb1684968568f8b6f.jpg

 

74.thumb.jpg.7e8c3305a3f6d92d512d532f106c00cc.jpg

 

Nakon sve one vreline obradovao sam kao dete... Naravno pala je po koja grudva i fotka… Grudvanje krajem juna je neprocenjivo… Moram priznati da nam je teško bilo da napustimo sneg, ali ima još da se tera… Nakon idiličnih pejzaža polako se približavamo magistrali... Jedino što kvari malo vožnju je što ima desetak baš opasnih krivina koje su u zaklonu stena, a nema gde da se beži… Baš na jednoj takvoj smo obišli sudar… Srećom male su brzine, pa i štete na kolima, ali na motoru je to drugačije... Po neko ogledalo ili bankina bi rešilo to… Nikakvo ulaganje… Ali za to treba malo brige i svesti čega ovde nema.

 

Izlazimo na magistralu i obilazimo Žabljak i spuštamo se na Đurđevića most… I ovde odličan put može fino da se tera, naravno ne tamo gde su serpentine... Stajemo pored mosta da protegnemo noge i saleću nas sa raznim sadržajima... Živnuo je turistički i ovaj kraj, a zaista ima čime da se podiči… Durmitor i okolina su zaista jedni biseri prirode.

 

75.thumb.jpg.8ec16376c84fc8472a9e289bb4cd5ff5.jpg

 

Spuštamo se ka Pljevljima i javlja se dilema da li da sipam čorbu, pošto sam blizu rezerve... To mi rešava Dadan koji je morao da sipa pa srećom i ja to činim… Krećemo ka Jabuci i ulazimo u off road… Skinute obe trake, nigde znaka, nigde upozorenja koliko traje... Nadam se da nije dugo jer situacija postaje sve gora… Krupan šljunak i ne utaban pesak nam baš prave problem. Vremenom se stanje toliko pogoršalo da spuštam noge i vozim prvom na kvačilu… Kao da vozim po plaži uzbrdo… Točkovi propadaju… I tako 10+ km... Dva straha da ne polomim motor i da ne prokuva su bila dovoljna da me deseti sloj znoja oblio... Trajalo je to dobrih 45 minuta... Srećom po njih, a i po sebe nisam video ni jednog putara… Iskoristio sam to vreme vožnje da im se najebem svega… Na kraju smo se nekako kvalifikovali za Dakar i izlazimo na granicu i asfalt... Došlo mi je da ga poljubim… Na kraju balade dok sam ja stizao polako CG carinik traži Dadanu i Čiku da otvore stvari i kreće da trkeljiše… Meni nije tražio pošto mi se faca verovatno bila deformisala od nervoze...Prođe mu tu dnevno tona droge i koje čega, ali baš smo mu mi na motorima bili sumnjivi sa sve koferima u koje jedva stane po neka stvar.

 

Dolazimo kod nas i stajemo po istoj proceduri… Izlazi, pa svakako bih ga nazvao i kaže „motordžije nazad u kolonu“. ..Objasnimo mu pitomo da je 40 stepeni, da smo prešli već 1.500km , da nam niko nije pravio probleme, a on kaže pa što idete motorom sa onim seljačkim kezom... E pa majstore koliko je to iza tvoja toliko je i naša zemlja, pa možemo i drugačije da pričamo... Kažemo ovog puta prilično oštro da ćemo da sačekamo svoj red, ali da nema šanse da mrdnemo motore metar nazad… Na kraju je popustio... Može se reći nerešeno... On odbranio svoju sujetu, mi naš hlad… Srećom uvek se nađe neko razumniji pa nas posle nekih 20 minuta zove iz kućice... Ulazimo u Srbiju i u brišućem letu stižemo u Prijepolje gde nam se večera polako hladi... Čiko je rođen ovde i ima rođake koji nisu propustili šansu da nas ugoste.

 

Stižemo na večeru i domaćinsku gozbu... Noćenje već nismo hteli da prihvatimo, jer nismo hteli da remetimo ljude… Napunjenih stomaka idemo u smeštaj koji je srednje žalostan... Ali zato cenom ne zaostaje za ovim turističkim mestima koje smo posetili... Sa jedne strane magistrala sa druge pruga… Ipak krevet i kupatilo su nam trenutno dovoljni i nakon skidanja prašine i tone znoja odlazimo opet nazad kod Čikovog brata, ovog puta taksijem… Jer benzin i pivo ne idu... Ostasmo na prijatnom ćaskanju, ali ne dugo, jer danas je bio najnaporniji dan… Nešto iza ponoći odlazimo u smeštaj i ispraćamo noćni za Bar… Kapci se polako spuštaju.

 

  • Sviđa mi se 22

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 633 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Yamaha FZ6S na drumu, Suzuki GSX750F u srcu
3 hours ago, Eol said:

@max80odlicno napisano....odlicne slike i odlicna tura:sampion:....

 

2 hours ago, Gastrorider said:

Bravo momci, svaka cast :takoje:

Hvala drugari. Drago mi je da vam se sviđa. Bliži se kraj polako, ostalo je da prođemo još neke lepe predele:)

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 633 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Yamaha FZ6S na drumu, Suzuki GSX750F u srcu

@mirce ns, @Prgi18 Hvala :takoje:

 

 

6 hours ago, SADAN said:

Citam i nesto se pitam,dal je sagoreno vise piva ili goriva:givemebeer:

Vala moralo je, ali strogo u sklopu terapije posle vožnje ;). Ne bih ja nego mi doktor rekao da strogo pazim da ne dehidriram :lol:. Jbg crveni meteo alarm :neznam:

 

Čestitam na novoj mašini :jee1: i znaš kako već ide, red je da se zalije :D:cirka1:

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 641 postova
  • Lokacija: Mataruska Banja-Klina Metohija
  • Motocikl: MZ ETZ150,Suzuki Bandit 650N
57 minutes ago, max80 said:

@mirce ns, @Prgi18 Hvala :takoje:

 

 

Vala moralo je, ali strogo u sklopu terapije posle vožnje ;). Ne bih ja nego mi doktor rekao da strogo pazim da ne dehidriram :lol:. Jbg crveni meteo alarm :neznam:

 

Čestitam na novoj mašini :jee1: i znaš kako već ide, red je da se zalije :D:cirka1:

Samo po propisanoj terapiji buraz,da se ne ispustis:givemebeer:

Hvala na cestitkama a da se zalije obavezno,znas da to nije problem samo dok se vidimo:cirka1::na_glavi:

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 633 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Yamaha FZ6S na drumu, Suzuki GSX750F u srcu
12 hours ago, pajja said:

Uh svaka cast, procitao sam od slova do slovai to sve u jednom dahu, odlican pet

 

9 hours ago, DuleTs said:

Bravo

Hvala ;)

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja