Jump to content

Moto Zajednica

Kada poznato postane nepoznato

Recommended Posts

  • U prolazu, 49 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Aprilia Atlantic 500

Pisao sam o tome i kada sam se predstavljao na forumu, da moja fascinacija motorima traje bas od malena. Medjutim, roditelji su, Bogu hvala, bili dovoljno pametni da mi ne kupe motor, a ja sam kasnije cekao trenutak u kome sam bio siguran da je glava dovoljno zrela da joj se sme verovati.

 

I onda pre neku godinu skuter, pa onda jedan RT da proverim da li je to to, i na kraju ovaj RT 1100 koji mi se dopao i koji je ispostavilo se, u vrlo korektnom stanju i prava mera izmedju mojih potreba i mogucnosti.

 

Vezbao sam i vozao se kroz Srbiju, a sve sa idejom da ove godine ostvarim obecanje koje sam sebi dao kao decak, motorom cu otici na more. I to ne bilo koje more, vec Jadransko u CG. Mi smo poreklom iz CG, imamo tamo dosta rodbine i posecujemo je barem 2 puta godisnje. Znam sta sve lepo ima da ponudi i kao posledica svega toga, znao sam da ce moje prvo putovanje motorom van granica Srbije, biti bas tamo.

 

Bilo je planirano da krenem u petak, 10.9. ove godine, medjutim neplanirano sam odreagovao na ambroziju, a i blago se prehladio, pa je kretanje pomereno za ponedeljak, 13. Septembar.

 

Koferi naravno spakovani vec u cetvrtak vece i spremni cekaju montazu i pokret. Od alata nisam planirao da nosim nista osim jednog peroreza, posto oko mehanike svakako ne znam da petljam, a i kretacu se po civilizaciji stalno, pa verujem da je platna kartica sav alat koji mi treba .

 

Ovo sa ranije spakovanim koferima se pokazalo kao super stvar, jer sam imao vremena da dodatno promislim sta mi je potrebno a sta ne. Pored bocnih kofera i zadnjeg kofera koje motor ima, resio sam da koristim i repnu torbu, kako bih je imao kao naslon za ledja. Kao posledica toga svi koferi su poluprazni i ima sasvim dovoljno mesta da stavim sta god jos pozelim.

 

Rutu vec znam napamet, kao i vecinu puteva po CG pa se navigacijom i nekim slicnim pomocnim sredstvima nisam ni bavio.

 

Motor je bio natankan, gume proverene, koferi montirani vec u nedelju predvece, i ostalo je samo da se naspavam, obucem, stavim repnu torbu i krenem.

 

Za divno cudo, nisam imao nikakav problem sa spavanjem noc pred put. Cak sam i alarm koji je zvonio u 5, pomerio na 7 i u slast odspavao jos ta dva sata.

 

U 7:30h, 13.9.2021. godine, sa NBG-a je krenuo moj prvi djir motorom van granica nase zemlje .

 

Mali, nikakav, neprimetan korak za covecanstvo, ali ogroman za mene

 

Sent from my SM-G985F using Tapatalk

 

 

  • Sviđa mi se 25
  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 145 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: KTM 890 Duke 2022
1 hour ago, prezime ime said:

U 7:30h, 13.9.2021. godine, sa NBG-a je krenuo moj prvi djir motorom van granica nase zemlje emoji2.pngemoji2.pngemoji2.png

A gde je ono "leta gospodnjeg" ovaaaj jeseni...

Bravo Vlado super si krenuo i davaj te slike sunce ti tvoje

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 49 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Aprilia Atlantic 500

Znam da je za vecinu vas ova tura do CG i nazad odavno prezvakana tema, koju ste vec onoliko puta vozili i o kojoj je vec napisano dosta. Medjutim, za mene je ovo bitna stvar, a obzirom da je forum mesto gde sam pronasao neophodnu podrsku i drustvo za ovaj hobi, jer od moje ekipe niko ne vozi niti se zanima ovom temom, imam potrebu da ovo putovanje podelim ovde, ako nista drugo kao zahvalnost za to sto su neki nepoznati ljudi imali potrebu da podrze, pomognu i podele svoje znanje i iskustvo.

Krecem, i pravac auto put. Imam u glavi sta bih da vidim, gde bih da svratim, a nista od toga nije pre Cacka, pa ne vidim razlog da ne ustinem malo vremena.

Cim sam izasao na auto put, shvatio sam da mi je hladno. Nigde ne duva, na motoru je zaista kao u dnevnoj sobi, ali mi je prosto hladno. Stajem odmah, posle 2 ili 3 predjena kilometra i navlacim duks koji sam poneo. Krecem dalje, ali mi je i dalje hladno. Vrtim po glavi sta se desava, dok u nekom trenutku nisam skontao da ne da mi nije hladno, vec se skoro pa znojim. Ok, kapiram da me cepa trema, stajem, skidam duks, pustam neku moju muziku i krecem opet. Ovoga puta, sve ide kao po loju .

Inace, stavio sam deflektor na vizir, posto sa mojom visinom i glavudzom sve preko 100 na sat postaje mucenje. Sa tim dodatkom, auto put samo nestaje, a ja tek tada shvatam da je ovaj motor zaista zderac kilometara.

Planirao sam da idem prvo do Berana, kod sestre i zeta, da tamo ostanem malo, poigram se sa klincima, pa onda nakon dan, dva da nastavim do mora. Znam od ranije da ima deonica od posle granice do Rozaja koja se radi, da se saobracaj zaustavlja, pa sam zvao AMSS i dobio info da od 13:30 do 16:30 nema zastoja.

U skladu sa time shvatam da imam vremena pa stajem na MOL u Mojsinju da popijem nesto i sipam gorivo. Konstantnih 140 km/h i moja tezina od 140 kg uz pune kofere i dobili smo potrosnju od 6.8 l/100km. Ja zadovoljan



78b593e7ac969e4c259e0fd06960ccda.jpg




Nastavljam dalje, pravac Studenica. Dok vozim do tamo, zove me drugar. Zajedno sa mnom je prosao sve pripreme za ovaj moj put i zna koliko mi je sve ovo vazno. Pita me dokle sam, kako ide i sl. Ja mu kazem da je sve super i da evo vozim u koloni sa mojima. Kaze , brate kada si pre nasao neke bajkere. Ma kakvi bre bajkeri, evo me iza dva slepera, posto je ovaj moj motor kao autobus. Nasmejasmo se, pozdravismo se, a ja od tada kako koji bus ili kamion naidje, javim se. Uglavnom me gledaju kao budalu, ali meni je super, zabavlja me.


Volim da obilazim manastire, ali Studenica mi je posebno draga. Zaduzbina Stefana Nemanje, u kojoj su sahranjeni on, njegovi sinovi, kao i zena. Zanimljivo je da postoji i kripta koja je bila predvidjena za Svetoga Savu, ali je ostala i stoji prazna i dan danas.

Nema velike guzve, predivno vreme, mir tisina i spokoj koji krepe i hrane dusu. Posedeo sam malo, pomolio se Bogu, zapalio svece i bilo je vreme da se krene dalje.




c9f765c1b64f9e76db08e46b39b3c452.jpg



Kao i uvek posle manastira, izlazim smiren i sa podesenim frekvencijama. Vracam se u dolinu jorgovana i nastavljam da uzivam u putu i motoru. Shvatio sam da najvise volim duge i brze krivine koje ja prolazim dugo i sporo. Ali je posle svake osmeh sve veci, kao i zadovoljstvo. Brzo pristizem u NP vodjen time da je sada vreme i za nesto sto krepi telo. Cevapi kod Jonuza. Prvi utisak je da ima puno motora i da svi voze bez kaciga, a o drugim delovima opreme i da ne pricam.

Ulazim u centar i pravac Sadrvan. Standardno porcija od 10 cevapa. Kvalitet je kao i uvek bio na nivou, a ja sam uzivao u hrani, suncu i necemu sto sam upravo shvatio "ovo je najdalje sto sam ikada do sada otisao motorom od kuce" .



ca90969c7e6b8b10cab0b838814622f1.jpg




Odmorio sam, malo prosetao Pazarom i taman izracunao da mi je vreme da krenem. Put se otvara u 13:30, sada je 13h, meni do tamo treba sat vremena, idealno.

Do granice put skoro pa prazan, malo klizavog asfalta kroz NP, ali sve to je i ocekivano. Stizem na granicu, a tamo nigde nikoga. Morao sam da fotkam, prva granica koju prelazim motorom.



76c07ab34cf10076298f4954b26295ab.jpg



Prelecem granicu sa obe strane bez ikakvih zadrzavanja, cak i bez formalnosti oko dokumentacije. Za neke potvrde oko C-19 niko me nije pitao nista. A inace, jos uvek imam probnu dozvolu, pa mi je i oko toga bilo malo frka, medjutim niko to nije trazio.

Nastavljam dalje, radostan sto sve ide kako treba, vec sam javio sestri da sam brzo tu i da smisli gde cemo popodne sa klincima, da procunjamo. Pratim sat, 13:45, ok mozda sam malo poranio, stici cu guzvu koja se stvorila zastojem, pa cu mozda morati iza njih kroz prasinu, ali sta je tu je... Kad u sred tog mog razmisljanja, stizem do neke kolone koja stoji. Polako ih obilazim, stizem do pocetka i do blokade puta. Zatvoreno od 13:30 do 16:30. Joj kako sam se nekome nacestitao Nove godine u sebi u tom trenutku. No dobro, i to je kratko trajalo, shvatam da moram sacekati. Alternativa je 15km makadama koji ni meni ni motoru ne bi prijao.

Brzo je proslo tih dva sata, jer se tu vec skupila ekipa vozaca drugih vozila, kao i lokalaca koji dolaze tu svakodnevno da prekrate vreme. Raznorazne lovacke price, koje su naravno pocele pricom o motorima ( a o cemu drugom kada je jedan parkiran tu, ali su svi oni vozili i jace i brze i skuplje, nego su se sada zasitili), nastavile se pricom o kolima i naravno zavrsile pricama o zenama .

Slatko sam se ismejao, sve vreme kao gledajuci u telefon, kako bih mogao da prikrijem razlog smejuljenja. Mada nisam siguran ni da bi ih to ista omelo i da su shvatili da me oni zabavljaju.



29b672f591306c238c9905811d3ebeb4.jpg



Kada su pustili saobracaj, "poleteh" ka Beranama, iskreno vec pomalo i umoran. Oduzio se dan, i kilometraza sasvim solidna, nekih 400 km. Prilazim gradu, vec razmisljam o klincima i sladoledu koji sam obecao, kao i po jednom krugu na motoru, kada nicim izazvan auto koji mi ide u susret krece u preticanje auta ispred sebe. Trubim, blicam (a okacio je dobri cika Rajko fotku da sijam kao novogodisnja jelka, na cemu mu se zahvaljujem ), medjutim auto i dalje ide na mene. Kocenje samo po sebi, makar cak i stao nece mu dati dovoljno prostora da prodje, shvatam da cu morati sa puta, gledam auto, gledam gde da prodjem, priblizavamo se jedan drugom i vidim da mi vozac kome i dalje blicam pokazuje ku**c jednom rukom, a drugom vozi. Silazim sa asfalta jedno pola metra, mimoilazimo se, vracam se nazad na put, stajem. Bukvalno mi nije dobro, pijem vode i polako dolazim k' sebi. Poprilicno sam besan, ali resavam da ne dozvolim da mi ovo pokvari raspolozenje i citav vajb oko putovanja. Nabacujem osmeh, smazah jednu cokoladicu (znam da to uvek pomaze) i pravac kod mojih.

Stizem, parkiram ispred kuce, krece galama i ljubljenje i to je to za danas.

Sent from my SM-G985F using Tapatalk





  • Sviđa mi se 23

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1293 postova
  • Lokacija: Ужице
  • Motocikl: Yamaha FZ-1S GT
Pre 8 sati, prezime ime je napisao:

A inace, jos uvek imam probnu dozvolu, pa mi je i oko toga bilo malo frka, medjutim niko to nije trazio.

На граници увек само личну и саобраћајну (мада ни њу не мораш док не траже).
Доста пута сам ове године прелазио границе и скоро увек је био бар један колега са пробном у паници да ли ће прећи. Само без беспотребног фрљања потврдама, картонима, документима... и лагано прођеш...
Иначе, Јако леп путопис... кад неко лепо пише и уме путовање да дочара речима да имам осећај да се возим са њим док седим и читам, прија ми да прочитам па макар и круг око куће описивао.;)
Нестало ми је "лајкића", али надокнадићу чим стигну.
Ајде, чекамо наставак.:jee1:

  • Sviđa mi se 1
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 145 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: KTM 890 Duke 2022
13 hours ago, z ivan said:

Odlican putopis!

Pratim.

A o ubicama na putu nemam reci. Kad bi moglo da se snima i salje za kaznu valjda bi se opametili.

Može da se snima al kamera mora imati vreme, mesto (koordinate il tako nešto)i datum. Prihvata se koliko meni rekoše.

 

 

  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 49 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Aprilia Atlantic 500

Utorak, 14.9.2021.


Jucerasnje popodne je bilo bas onako familijarno - klopa, prica, klinci, po neka ljuta i naravno objasnjavanje zasto motorom kada moze autom . Uglavnom, sve to kao i voznja je doslo na naplatu vec oko 22h. Samo sam se ugasio, a to mi se odavno nije desilo.

Budim se oko 9h, strcim se na dorucak i hajde da palim sto pre, dok su klinci u skoli, pa da opet imamo vremena popodne da se zezamo.

Prva stanica, manastir Djurdjevi Stupovi. Danas je ovaj manastir sediste eparhije Budimljansko Niksicke. Podignut je 1213 godine, od strane sinovca Stefana Nemanje, Stefana Prvoslava koji je tu i sahranjen. Kada je Sveti Sava uspostavljao prvih sedam episkopija, u ovom je manastiru uspostavio cetvrtu. Ovaj manastir u Budimlju je paljen 5 puta i u narodu je poznat kao "manastir mucenik". Zanimljivo je da kada su pokusali da ga zapale jos jednom (izmedju cetvtog i petog puta), vidjeniji Vasojevici iz Budimlja su se sakupili unutar manastira, pop Maksim koji je bio sa njima ih je sve ispovedio i bili su spremni da izgore zajedno sa manastirom. Na srecu to se nije dogodilo. Crkva je posvecena Svetom velikomuceniku Georgiju, pa odatle i naziv. Kod nas je ovaj manastir u senci Djurdjevih Stupova sa kojima deli ime, a koji se nalaze u Dezevi, okolini Novog Pazara i prva su zaduzbina Stefana Nemanje.


7d6d103036f1379d41f5aee0683072c1.jpg


db3f8fde7159678d766a95a8102e921c.jpg


bc0423e58bd30deb2ddaa65e4bc80fe1.jpg


"Ugrijalo s' Jasikovca sunce,
Zadrhtalo Vasojevsko srce..."

I gde bih onda nego pravac tamo . Beransko izletiste i jedan lep uredjen park.


9739dcd6a50f71ad0f51406e794100e2.jpg



Nadisah se svezeg vazduha, ali mora se dalje. Vreme tece, a zelim da obidjem jos dve lokacije koje nisu bas blizu.

Pre toga zelim do pumpe, da napojim moj licni autobus . Iako je gorivo negde na polovini, kada sam kretao tako sam se dogovorio sam sa sobom: na pola rezervoara -dolivanje. Bila je magistrala, moja voznja uglavnom 70 do 90 i uglavnom 4-ta brzina, skoro sva kilometraza napravljena onako natovaren, potrosnja za mene fantasticnih 5.2 l/100km. Hvala Marku iz Mak moto servisa, odlicno ga je ustelovao (da ga ne ureknem, ni Marka ni motor).

Izlazim iz grada vrlo brzo i krecem put Gusinja. Put me vodi kroz Andrijevicu, Murino, Plav i direktno u centar Gusinja. Vozila ima u tragovima, vreme idealno, put cist i bez mnogo zakrpa, asfalt dobar pa i ja malo dobijam na brzini. U centru Andrijevice, bas kako me je zet i upozorio, policijska patrola, sa sve radarom. Prolazim uz pozdrav rukom i pravac Murino. Vidim po svojoj voznji da mi je prijao jucerasnji dan na motoru, polako pocinjem da ga prisvajam, da mu verujem, bolje se razumemo, a i ja se opustam. To me bas cini srecnim.

Tokom voznje prolazim Plavsko jezero, ali me ono sada ne zanima mnogo. Planirao sam tu da dodjem u povratku. Brzo stizem u Gusinje i sada prvi put palim Google maps, kako bih pronasao Ali Pasine izvore. Gusinje je malo mesto na granici sa Albanijom, svega par kilometara udaljeno od granicnog prelaza. Navigacija me nepogresivo vodi do tamo. I zaista je prelepo.

Ali Pasini izvori su najvece stalno krasko vrelo u CG. Ime nose po Ali Pasi Sabanagicu, istorijskoj licnosti iz 19 -og veka. Temperatura vode je uvek oko 0°C, u sta sam se i sam uverio kada sam zagazio i poprilicno se smrzao. Takodje, voda se moze koristiti za pice, pa sam se lepo napio i napunio jednu flasu za povratak. Inace, izvori su toliko bogati, da izbace oko 4 kubika vode u sekundi. Voda koju daju izvori, zajedno sa vodama koje se slivaju sa Prokletija, formira reku Ljucu, koja svojom vodom puni i formira Plavsko jezero.



1bf04958e6d503cccf09d58cfce5dc38.jpg



63db0f0305ac17233d19377108393219.jpg



fc5c482281050631965dc0894d8fb9da.jpg



Stvarno neverovatno mesto, a ukupnom utisku mnogo doprinosi i masiv Prokletija koji zaista deluje zastrasujuce i trazi postovanje.

Polako se okrecem i krecem nazad, a utisak mi je da bi ovde zaista uz vrlo malo ulaganja mogla da se napravi sjajna turisticka ponuda kojom ovo mesto ne bi ni malo izgubilo na atraktivnosti, a bilo bi pristupacnije vecem broju ljudi i svakako bi bilo bolje odrzavano (jer se vide okolo pikavci, flase, smece, a to nije nesto sto prilici ovakvom biseru prirode).

Na putu nazad ka Plavu razmisljam o tome kolika je to kolicina vode koju izvori salju u jezero, a kako mi ono ne deluje nesto veliko. Medjutim cim sam stigao do jezera, dobih pojasnjenje .

Ukratko, Plavsko jezero je relativno male povrsine, oko 2 km2, iz njega izvire reka Lim, a specificno je po tome sto se u njemu voda promeni 82 puta godisnje . Jos jednom je priroda na delu pokazale svoje stvaralackr moci. Osim par fotki jezera, postavicu i fotografije info table, pa koga zanima ima sta da procita.


6cb272ff1b0cdd2a87d785072cbf317d.jpg



7e2436845274f4a702ba5d908470a87f.jpg



b396618b15cc7a9a68e935c901f39310.jpg



63a25899145b8a9c5f831cd5279a46ea.jpg



1a8bf0e2e44593104fa8220fc4454d68.jpg



A evo i par fotki jezera



41b7543ab69640cbd6710392b4a09db5.jpg



1e23caa813c6b10b61386dcd200cb2ea.jpg


Vec je vreme da letim ka kuci. Pomerili su rucak zbog mene, pa sam morao obecati da na taj novi termin stizem bez kasnjenja .

U povratku mi je paznju privukla jedna recica, preko koje prolazi put, na ulasku u Murino. U stvari, njen naziv mi je privukao paznju. Reka se zove Zlorecica. Cudan smo narod, kakva imena dajemo stvarima koje nas okruzuju i sa kojima zivimo vekovima.

Do kuce nista vredno pomena, osim blagog krcanja creva .

Stizem, parkiram, motor ide na zasluzeni odmor, a sutra najvazniji deo mog putovanja .

Sent from my SM-G985F using Tapatalk





  • Sviđa mi se 16

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 97 postova
  • Lokacija: Split
  • Motocikl: R1200GSA LC

Odlicno, ceka se nastavak.

Ljetos sam neplanirano naletio na jutarnji zastoj iza granice al me onaj stari sa zastavicama uputio na okolni put.
Ima okolo dosta jahanja do Berana. Padala je kisa al ok.

Poslano sa mog SM-N950F koristeći Tapatalk



b630772dce7a5222ee03e2162271a8bc.jpg

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 49 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Aprilia Atlantic 500

Sreda - 15.9.2021.

E pa ovoga puta me spavanje nije posluzilo .

Budio sam se cesto, spavao na mahove i da mi nije bilo zao da budim familiju krenuo bih jos oko 3h. Ali smo nekako docekali 7h i ja i oni. Ustajem kao da sam odspavao 12h u cugu, svez, odmoran, nasmejan i oko 7:30h sam na motoru.

Berane je u kotlini, motor hladan, a vazduh jos hladniji. Pozdravljamo se i uz obecanje da cu i u povratku svratiti, krecem. Danasnja ruta, Mojkovac, Kolasin, Podgorica, Cetinje, Budva, Tivat. Imam u glavi i gde bih voleo da svratim, ali videcemo kakvo ce mi biti prolazno vreme.

Ne zurim i vozim polako, drma me trema jer danas stizem na more. Tacno znam mesto na kome cu stati, sta se vidi sa tog mesta i sto vise razmisljam o tome, to sam srecniji ali je i trema sve jaca.

Ubrzo stizem do Ribarevine i skrecem levo. Asfalt je suv, ali ima dosta mesta gde je potonuo, pa svoju vec pazljivu voznju dodatno prilagodjavam uslovima puta. Mojkovac je tu, na dohvat ruke i ocas posla se spustam u grad. Jaloviste koje se godinama tu nalazilo su prethodnih godina osusili i ocistili, a prosle godine konacno napravili tu prostor za gradjane Mojkovca. Napravljena je trim staza, a takodje i pasarela iznad magistrale. Sa nje se silazi direktno u novoizgradjeni objekat koji sluzi kao vidikovac i koji se nalazi na ulazu u novi sportsko rekreativni prostor. Tokom Avgusta kada sam prolazio tuda, na tom prostoru su bili organizovani koncerti u sklopu Mojkovackog leta (mislim da se tako zove manifestacija). Svakako lepa stvar za Mojkovac. Nisam fotografisao, ali prilazem fotku sa neta.


9a100e61c97d53a9fdba55b7d9d3b228.jpg


Prolazim kroz grad i poznajuci sebe, pravim plan kako da sredim tremu. Usporava me i cini me nepazljivim. Ali imam resenje. Kako bih sto pre to mogao da sprovedem u delo odustajem od Biogradskog jezera i produzavam pravo do Kolasina. Put je vec bolji, i ja sam se zagrejao i voznja je sve prijatnija. Ubrzo ulazim u grad i idem direktno u Savardak. Sto uz Kolasinsku reku i "molim Vas jedan smocani kacamak"


8b986dfac096f644acc8950345d645d4.jpg


469766e8c18b7125b5c21febc17fe09d.jpg


E sada je bolje. Ono da ljubav na usta ulazi, mozda i jeste istina, ali da hrana utice na raspolozenje to je tacno 100%. Odmoran i bez treme nastavljam dalje. Javio sam mojima da sam samo u prolazu i da cu svratiti u povratku. Kako su se preci selili, Kolasin je bio jedna od tacaka na tom putu (tacnije Matesevo), pa su neki i ostali tu. Ostali su Iz Lijeve reke, preko Mateseva, zavrsili u plodnoj Metohijskoj kotlini, a onda odatle neki dobrovoljno a neki prinudno ka danasnjim lokacijama.

Iz Kolasina polako krecem uzbrdo ka Crkvinama, a odatle u kanjon Morace. Dok smo kao klinci putovali sa roditeljima, secam se da je otac uvek kada bi smo se vracali sa mora, kako prodjemo Crkvine, navlacio nesto lagano preko sebe. Kaze da tu prestaje morska, a pocinje kontinentalna klima. Mozda jeste, a mozda i nije tako, ali je meni to ostalo u secanju. Na vrhu se nalazi restoran Crkvine sa koga se pruza predivan pogled.


4c2463ffa1baa4804c89cc015ea49bd1.jpg


33ca7c54a791af8ff0dbff9d635a3356.jpg


Dopada mi se i to sto motorom mnogo lakse stanem, prikocim, pronadjem mesto za fotku. Mogucnosti su neogranicene. Polako silazim nizbrdo i ulazim u kanjon Morace. Tek ovde uspevam da slozim u glavi nesto sto me prati jos od doline jorgovana. Naime, prosao sam ovim putevima barem nekoliko desetina puta kolima. I prodjem ih bez ikakvog razmisljanja o njima, za mene su to putevi kao i svaki drugi. Pa sam se cak i cudio ljudima koji kao neki svoj podvig opisuju to sto su otisli kolima na more. Pa znao sam u cugu da odem do mora i da se odmah vratim. Medjutim, sada kada to vozim motorom, ponovo uvidjam kakvi su to putevi. Koliko zaista traze postovanja i paznje. Kroz kakve kanjone, kakvim vrhovima planina, uz kakve reke i pored kakvih jezera prolaze. Na nekoliko mesta sam se zaustavio gledajuci u brda iznad puta ili provalije iza bankina i kada se to pogleda sa motora, a ne iz kaveza koji nas "stiti", sto auto i jeste, stvarno mora da se oseti strahopostovanje.

Razmisljam o tome i izlazim iz jednog od tunela, kada sa leve strane mase neki covek i skace pored puta. Ne vidim nikakvo vozilo oko njega, pa resim da se ne zaustavljam. Medjutim, nakon 100m vidim sa desne strane motor na jednom ispustu pored puta. Nije bilo nikoga iza mene, pa sam malo jace zakocio i zaustavio se i ja. Kada, evo ga ovaj sto je skakao, trci niz put. Motor vidim da je Ukrajinskih tablica. Pridje covek, upoznasmo se, zove se Vlad, slicno kao i ja. Jos kada sam skinuo kacigu i potkapu, pa je video da smo obojica i celavi, odmah me prisvojio, kaze da smo braca .

Pukla mu je sajla kvacila, nema rezervnu, a telefon mu ne radi. Kaze da vise od pola sata niko nije hteo da mu stane. Pitam kako mogu da pomognem. Odgovor je da ima prijatelja u Budvi, nas covek i da ga pozovem. Okrenem ja broj, njih dvojica se dogovore da ovaj posalje slep po njega, a ja sam objasnio gde se nalazi. Fotografisali smo se, razmenili brojeve telefona, ostavio sam mu neke flase sa vodom koje sam imao uz sebe i nastavio dalje.


1c7c5ea073cd37de5897732a3d170fdb.jpg


Kasnije sam ga pozvao da proverim sta se desava, kaze dosao je slep, idu ka Budvi. Odlicno, i to je dobro reseno .

Vrlo brzo nakon sto sam se rastao sa Vladom, stizem u manastir Moracu. Manastir je podignut 1252. godine, a kao ktitor se pominje Stefan Vukanov, unuk Stefana Nemanje. Zanimljivo u vezi manastira su njegova dvokrilna vrata, koja su delom uradjena od slonove kosti, a poklon su velikog vezira Mehmed Pase Sokolovica. Takodje, freska "Gavran hrani proroka Iliju" nastala u 13. veku je jedna od najcenjenijih fresaka SPC. Na svetskoj izlozbi u Parizu 1952. godine zauzela je drugo mesto. Uz sam manastir, nalazi se vodopad Svetigora, koji se uliva u reku Moracu. Manastir je gradjen od zutog kamena, a legenda kaze da je kamen dopremljen tako sto je napravljen ljudski lanac i da je svaki kamen prenosen iz ruke u ruku. Glavna crkva posvecena je Uspenju presvete Bogorodice.

Meni je manastir Moraca jako drag, jer smo tu uvek pravili pauzu tokom putovanja, bez obzira sto se Kolasin ka kome idemo ili iz koga smo krenuli nalazi na manje od pola sata voznje. Basta koja ga okruzuje je prelepa, a hladna pica iz potoka koji formira vodopad Svetigora su za nas decu uvek bila nagrada koju je trebalo zasluziti .


50f967e07c363c830af94071761fa5b3.jpg


1399497f423bd1e5245f6278a40ea1de.jpg


42ec9f2447df3e2c856d8b715cbd92ad.jpg


Pomolih se Bogu, pa onda put pod tockove. Prolazno vreme mi je dobro, sunce lepo greje, tako da smem planirati da svratim jos negde. Za pocetak, valja stici do Podgorice. Hocu da napojim moj mali autobus. Dobro me sluzi i zasluzuje da mu sipam gorivo na proverenim pumpama. Do PG nista vredno pomena. Prodjoh dve patrole policije uz pozdrav rukom i sa brzinom sigurno preko ogranicenja, ali nisu ni pokazali nameru da me zaustavljaju. Na kruznom putu kroz PG stao sam na INU da sipam gorivo. Ovoga puta potrosnja jos bolja, 5.02l/100km. Malo sam i ja usporio, a i deo te kilometraze sam vozio bez kofera i torbe.

Razmisljao sam kuda do mora, ali je na kraju ipak presudilo to sto imam mesto sa koga zelim da ugledam more prvi put, a do tamo se stize preko Cetinja. A i zeleo sam da prodjem put PG - CT. Odlican je za voznju, brze krivine (moje brzo je vrlo diskutabilna kategorija ), dobar asfalt, a sada nema ni mnogo saobracaja. I tako jezdim prema Cetinju, ali i prema jos jednom mestu koje zelim da obidjem danas. Nekih 10 km nakon PG iskljucujem se levo ka Rijeci Crnojevica.

Grad je osnovao u 15. veku, vladar Zete, Ivan Crnojevic, koji je kako bi izbegao sukob sa Turcima, podigao utvrdjenje i crkvu posvecenu Svetom Nikoli. Mesto je znacajno po tome sto je tu 1494. godine stampana prva knjiga na cirilici "Oktoih prvoglasnik". Takodje, tu je otvorena i prva apoteka kao i prva radionica oruzja. Danas je to malo turisticko mesto, u kome zivi oko 200 stanovnika. Na keju se nalazi nekoliko malih restorana. A preko reke koja izvire iz Skadarskog jezera a uliva se u Jadransko more i dalje stoji most koji je 1853. godine podigao Knjaz Danilo u spomen na svog oca.

Priroda je potpuno neverovatna ovuda i moram reci da sam ostao bez teksta, posto je i meni ovo prvi put da sam svratio ovde. Put je uzak i sa dosta zakrpa, ali svakako ovuda se ne zuri, tako da je to u redu.


cb5176517059448045d97bb6e609bc2c.jpg



da2680b86a78631289708e91778dab72.jpg



4c90d93d806f737979a0c1aa397ed59e.jpg



cc2fc080aeda908a5d06fe0580c03980.jpg


Napustam Crnogorsku Veneciju jako srecan i zadovoljan sto sam izabrao da svratim bas ovde. Razmisljao sam da ostanem na rucku, medjutim more je bilo preblizu i nisam zeleo da vise odlazem taj susret.

Vracam se ubrzo na glavni put i hitam ka Cetinju. Autobus samo prede i ostavljamo kilometre za nama, a ubrzo prolazimo i kruzni tok ispred Cetinja i krecemo levo. Uzbudjenje raste, vreme susreta se blizi, a meni nekako frka. Nema price da sam tim putem prosao vec dva puta ove godine, da sam bio na moru pre mesec dana i da se tu apsolutno nista nije promenilo od tada. To je jedan potpuno novi put, a more je neko drugo na kome nikada nisam bio. I utom, eto ga... Migavac levi, pogled da li ima nekoga iza mene i skretanje...



c8daff46529cabc48babbc8c54445711.jpg


Zasluzio je i on da se nadje tu



a0e14b1102e3af653f10e88cc2af25d7.jpg



I sada je odmor mogao da pocne. Osetio sam veliku radost sto sam sebi ispunio jedno decacko obecanje, ali jos vecu radost sto sam shvatio da ja to mogu i da putovanja koja dolaze treba tek osmisliti i isplanirati. A pre svega toga treba se odmoriti.


Do Tivta sam stigao ocas posla. U naredne dve nedelje bicu na primorju. Guzve nema, pa cu iskoristiti, ukoliko me vreme posluzi, da procunjam malo i smislim kuda nazad.

Dobar je osecaj. Ma sta dobar, odlican!!!

Sent from my SM-G985F using Tapatalk



  • Sviđa mi se 20
  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1396 postova
  • Lokacija: Beograd-Borča
  • Motocikl: CFmoto 800MT

Svaka cast :jee1:

Ako smem da primetim, po slikama si pauzu za klopu pravio u restoranu Raj, odlican restoran pored reke malo pre Kolasina kad se ide ka Podgorici, nisam bio zadnje dve godine ali ne verujem da su se pokvarili

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 49 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Aprilia Atlantic 500
Svaka cast default_2jee1.gif
Ako smem da primetim, po slikama si pauzu za klopu pravio u restoranu Raj, odlican restoran pored reke malo pre Kolasina kad se ide ka Podgorici, nisam bio zadnje dve godine ali ne verujem da su se pokvarili


Hvala


Klopao sam u restoranu Savardak. Prodjes kroz grad Kolasin, pa onda krenes ka ski centru i sa leve strane je restoran. Ima ih nekoliko.

Raj je na glavnom putu, nesto pre Kolasina iz pravca Mojkovca. Dobri su, OK klopa i super basta

Sent from my SM-G985F using Tapatalk


Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 417 postova
  • Lokacija: Mladenovac
  • Motocikl: kavasaki kle, BMW K 1200RS

Hvala ! 

mali dodatak za reportažu.  Pogled na Gusinje i PROKLETIJE u pozadini. (vrlo blizu  Plava  u smeru Albanske granice i SH20 puta.)1666695373_WP_20180911_13_03_10_Pro(2).thumb.jpg.3de9e9360e321892bdc51a8f83437a87.jpg

  • Sviđa mi se 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Vozim motor, nisam BAJKER, 1976 postova
  • Lokacija: BGD-LHS
  • Motocikl: Kawasaki Ninja ZZR1400 '09 aka Black Widow

Au Vlajko...kapa dole, svaka cast na putopisu...uzivao sam citajuci ga...:care:

Drago mi je zbog tebe a i zbog toga sto te motor tako dobro sluzio,

ponosan sam sto imam jedan mali deo udela u tome,

jbg ja sam aminovao da ga kupis a i poslao te kod Marka :lol:

Cekam nastavak, ziv bio i puno bezbednih km ti zelim na Benculi,

pravi motor za tebe, nasli ste se.:takoje:

 

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 49 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Aprilia Atlantic 500

Stigao, raspakovao se, smestio, istusirao... I onda nesto sto je zasigurno znacilo da sam stigao - odlazak u prodavnicu. Nisam tip koji voli da ide po radnjama, da biram po rafovima i sl.. Ali nekako bas volim tu prvu kupovinu kada stignem negde.

Silazim do dvorista, motor nije na mestu gde sam ga ostavio, vec pomeren par metara ka kapiji. Ja zbunjen, vrtim po glavi kako je sestra koja ima 60kg uspela (i znala) da pomeri motor od 250+ kg. Kontam ja o tome, prilazim motoru, hvatam se za rucice da sednem na motor, odvajam stopalo od zemlje, a motor pocinje da pada... dekla me udara u cevanicu, motor pada na kontra stranu od mene, vucem svim silama, ali je jaci.. uspevam nekako da ga pridrzim da ne padne sa pune visine, vec sa nesto malo manje od metra.

Ostajem onako zbunjen, i posle jedno 10 sekundi dolazim sebi. Podizem motor (srecom pa sam naucio to da radim, inace bi bas bilo napeto...), postavljam ga na centralnu, znoj kaplje sa mene, mnogo vise od besa nego od napora. Pregledam motor i shvatam da osim par tackica na desnom retrovizoru, nema drugih ostecenja.

Razmisljam sta dalje, shvatam da je jedina opcija da ga je sestra pomerila, pa nije imala snage da ga lepo namesti na centralnu, a realno izmedju sestre i motora, sigurno je vaznije da je ona OK. Motor cu srediti.

Secate se one kupovine, volim je, radujem joj se... E pa malo mi je vec presela, ali svakako moram to da obavim. Presvlacim se, sedam na motor, punim kofer onime sto mi treba i sto mi ne treba. Vracam se nazad, punim frizider, penjem se na sprat kod burazera, on vadi neku lozu i to je to za taj dan. Al' zamalo. U nekom trenutku, posle 2.,3.,4., ili koje vec loze, kazem ja da mi je pao motor i da mi nije jasno kako ga je sestra uopste pomerila, a on ce meni "A to ga ja nisam onda lepo vratio. Pao je Ani kada ga je pomerala, ti si bio u kupatilu, pa je mene zvala da ga podignem". Malo loza, malo zen faza i izustih "ma dobro je to, nema veze". Tu je stvarno bio kraj za taj dan


Budim se ujutru i citava prica od sinoc je vec davna proslost. Ohladio sam se, a onda je bilo lako potvrditi ispravnu reakciju od sinoc. Ipak su oni moji, rodjeni i voljeni, i nema tog parceta metala zbog koga cu se na njih ljutiti.

Planiram svasta nesto da obidjem narede dve nedelje, pa tako i planiram ovde da pisem i kacim fotke o tome.


Za pocetak sam otisao do plaze Verige, na ulazu u Boku Kotorsku. Mala, prazna plaza, sa kaficem i pontom. Divno mesto na kome uvek provedem makar dan ili dva. Volim Boku, i volim ljude koji tu zive. Prijatni su, kulturni i nose mir. Kao i Boka. Uvek me opusti i smiri.


9a965431b39c251b2d5aa89fc333862f.jpg



Sutradan me sacekalo nevreme sa gradom. Budi me neka buka, neko lupanje. Otvaram oci, a ono kroz vrata od terase upada grad u sobu. Dok sam pozatvarao sva vrata po kuci, jer bio sam sam na tom spratu, i vratio se da pokupim ves sa terase, vidim da ga pola nema. Pogledom sam locirao gde su mi majice, potkape, bandane ali od pantalona ni traga ni glasa. Vec sam se pomirio sa time da cu morati da pazarim nove, medjutim spazim ih krajickom oka na samoj ivici iznad puta, zakacene za neko zbunje. Odahnuh, manje zbog para, a vise zbog velicine. Nisam bas po JUS-u


8dec630b243122a4f617b9f44fb716c1.jpg


10ace46f1684f3eceae1362b04fbc47b.jpg


Vec koliko za doruckom sam procitao da je preminuo Duda Ivkovic. Svi koji me znaju, znaju da je kosarka moj sport, a od kada ja pamtim niko tu nije bio zasluzan za vise radosti nego Duda Ivkovic. Bilo je neminovno da nekada ode, ali svakako mi je zao sto nece biti tu da da podeli jos malo svoje mudrosti, znanja i harizme.

U danima koji su dolazili naizmenicno sam skitao i odmarao.

Poslednjih godina plaza Almara je jako popularna, a neposredno pre nje izgradjeno je i luksuzno naselje Lustica Bay. Prosle godine su izmedju Lustice i Almare napravili malu hotelsku plazu, otevsi od mora parce stena i nasuvsi ga sitnim sljunkom. A onda su, posto je vlasnik Lustice uzeo u zakup i Almaru i plazu Pecka (koja se nalazi u sledecoj uvali i koliko do pre dve godine je bila divlja plaza), napravili drvenu stazicu iznad mora, a uz same stene, koja povezuje sve tri plaze i hotel.

d8482c4c4dc1df97f76261cd7b7b1d41.jpg


ea3d2e007c1e1ee4d888ef5bc02071d0.jpg


U povratku sam svratio do Krasica, na mesto gde je nekada bio cuveni kafic Zanzibar. Nema plaza, samo ploce i betonske ponte, a nema ni Zanzibara. Jedno buckanje, i paljba dalje.

8cb533dd9b6699c0995d1b953b59e579.jpg


Na povratku, stadoh pored jedne dobro poznate stene, koju su lokalci doradili i uredili prema svom vidjenju

aca439b81a3f2f494c328eaa73f9a95e.jpg


Ako vec nisam u Boki, destinacija je Ada Bojana. Poranio sam, kako bih imao sto vise vremena tamo. Pre neku godinu sam cak i kampovao tamo u sred marta. Bilo malo cupavo namestiti sator, posto mi je to bio prvi put, ali par ljudi, lokalaca iz cardi na Bojani, pomogli su i omogucili mi tri sjajna dana i dve savrsene noci na plazi. Put do Ulcinja klizav, dosta nekih neravnina, no dobro, ne zurim nikuda. Najjaci utisak je kako je sve mrtvo vec u septembru. Nesto sitno zivota koji se da naslutiti u Ulcinju i Bar koji je zaista grad i zivi nezavisno od sezone. Sipao sam gorivo na Eko petrolu na ulazu u Ulcinj, sto ce se kasnije ispostaviti kao velika greska.

Ubrzo stizem na Adu. Jedan od mojih omiljenih pogleda je sa mosta, niz Bojanu ka moru.

b0f798504a7fd0b6d09586cb733d2c79.jpg


Odatle pravac do poslednje carde da ostavim motor i stvari i na kupanjac. Odrzavao se neki festival, pa je plaza bila bas skracena i zabranjen prolaz na dalje, tako da sam se kupao sa nudistima. No svakako, vecinu vremena smo svi bili u vodi, pa je bilo svejedno. Duvao je kao i obicno, Maestral. Za mene savrsen dan za punjenje baterija.




c08f413a055c030a1a99f2bb1b387ef2.jpg


785af3b1213a69fd0a7d4470f7cfed44.jpg


Oko pet je vec bilo vreme za neku klopu i povratak u voljenu Boku. Riblja corba sa ovakvim pogledom nema cenu


cad1ae26ffa6a98e945d03f3caabf5eb.jpg

Malo sam se zadrzao na klopi, pa me sumrak uhvatio negde oko Buljarica i Rezevica. Osecao bih se lose da nisam opalio koju fotku


fc81dcfcf4eec1dcfd3dcaf51887df25.jpg


9046edf56c8e76c4a9278253d53b57a2.jpg


169f1a0a9873ecb0041a694404923c7d.jpg


e4495b076afcd4a1e795236cfdc4d23e.jpg


ec187ace624cb983b5365a943dfb3054.jpg


9031ccaad62aef42d7452dbe58ffce2e.jpg


Dok sam se vracao ka Tivtu, primetio sam da mi skala pokazivaca goriva bas ubrzano pada. Bio je mrak, pa nisam hteo da stajem i proveravam pre nego stignem kod strica. Cim sam parkirao, brzo jedan karton pod motor, da vidimo gde curi. Uhvatila me neka nervoza, nisam planirao da popravljam motor na moru. Par minuta kasnije, nigde ni kapi. Upali ga da radi u mestu, mozda pokaze nesto. Ma kakvi, suv kao barut. I meni klikne posle nekih dva sata nervoze, da nije mozda lose gorivo. Upalim motor, sidjem do INA pumpe prekoputa i dopunim rezervoar. Ispostavilo se da je EKO zaista sampion. Na 120 kilometara, umerene voznje, motor jr potrosio nesto preko 11 litara goriva. Meni za nauk, a ostalima info gde da ne sipaju.


Tih dana se ispostavilo da je jedan od ocevih najboljih prijatelja, a inace i meni jako drag covek, bio u Boki kada i ja, tako da smo jedno bas prijatno vece proveli u Baosicima, u kaficu na samoj obali. Koliko jr bilo prijatno sedeti sa divnim covekom, toliko mi je zadovoljstva pricinila i voznja oko zaliva. Popodne sam proveo u starom gradu u Kotoru, gde sam potpuno neocekivano delio sto sa jednom prelepom cica macom koja je bila vise nego fina i pustila me za svoj sto. A parking ispred starog grada je standardno bio prepun motora. Lep je osecaj kada si medju svojima. Valjda sam zato i zaboravio da fotkam


29f2c7971095d63d2efc5d888fafbdba.jpg

56ebe087d45c5fed1018a2ec308ea957.jpg


Imali smo kod strica i radnu akciju spremanja zimnice. Tri generacije na jednom mestu, i bese celodnevna zabava


0b59687fe86704b6d9b278bbb59efcda.jpg


Iskoristio sam priliku i da se provozam do Bigove, divnog malog zaliva, sa lekovitim blatom. Odatle se nosi blato za leciliste u Igalu. A samo mesto je predivno, pravo morsko. A uz takvo mesto idu i dobre male konobe. Naisao sam taman kada je stigla i sveza riba



62b644bc1aeaf12ae4a329cf311732b5.jpg


f79ebb40d9fa7b25234b885d54927376.jpg


1f4583a488e24ef5c6bdb271601db89b.jpg


Jos jedan od puteva koje sam zeleo da prodjem motorom je put od Kotora do Njegusa. Uzan, sa mnogo serpentina i sa sjajnim pogledom. Odvojio sam citav dan za to, sto se ispostavilo kao sjajna odluka. Stvarno ima razloga da citav dan posvetite ovome.

Vrlo brzo nakon pocetka penjanja, izdizete se iznad planine Vrmac koja razdvaja Kotor i Tivat. Pogled na Zaliv i oba grada zajedno sa aerodromskom pistom je u najmanju ruku spektakularan.


8bdc58bfea44bc13bf8734dc6afee821.jpg


ad874550ed09f125aaad8ac8cd3754d4.jpg


818c7c9c72e63b110eb2dcd40ab8fd1f.jpg


I kada se nagledate ove miline, ulazite u Njeguse. A tamo vas ceka


1189d60e9526a4c4812efb8954b6ba51.jpg


A da to ne bi bilo sve (osim penjanja na mauzolej posvecen Njegosu - gde nisam krenuo jer sam u maju mesecu bio tamo, ali prilozicu poneku fotku i odatle), napravljen je sjajan novi put od Njegusa do Cetinja. Provozao sam ga u oba pravca i vratio se u Njeguse bas srecan. Za mene i moje vozacke sposobnosti, bas odlican put za uzivanje


dfb1a1816230b477cb1fea2d01b54cb9.jpg

650661948d1a15b8b781ea4312b7ff39.jpg


3e61babeef8f290617ffad3c6be00556.jpg


Vratio sam se za Tivat umoran, potrajalo je citav dan, ali bas zadovoljan sto je jos jedna stavka skinuta sa moje liste zelja .


Te veceri se zapricah nesto sa stricem, pa smo se dotakli malo i njegovog oca. I onda stric skide sa zida gusle, pa mi je ispricao pricu o njima. Da vas ne davim, ali deda ih je rucno pravio za svog unuka, mog brata.

f188e194429cf18526cba1503bf7af9c.jpg


0399bb7b5af6912f7c5532814832580a.jpg


696c75116d96814392764d412e7b7021.jpg


Striceva kuca se nalazi na nekih par stotina metara od mora, i posto nema krov, vec plocu koja ceka neko bolje vreme i jos jedan sprat, vrlo cesto je mesto gde volim da zbrisem predvece i da gledam more i grad. Jedne od tih veceri je nebo napravilo spektakl


2b7693c0a53304f492506a522defb761.jpg


f35f05677b4587ca631606f77c5220ce.jpg




Sent from my SM-G985F using Tapatalk







  • Sviđa mi se 14

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • U prolazu, 49 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Aprilia Atlantic 500
Dobar ti je putopis, samo bi te ispravio da si se od Njeguša vozio do Cetinja i nazad.
Hvala, korigovano . Greska u kucanju, Mojkovac mi se nesto podvukao u misli, ocigledno

Sent from my SM-G985F using Tapatalk

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 436 postova
  • Lokacija: Železnik
  • Motocikl: Yamaha Fazer 600

@prezime imeodlican putopis....mnogo stvari koje si obisao i napisao imam u planu i ja da prodjem nadam se sledece sezone....ove sezone nije bilo vremena za neku takvu voznju....cekam nastavak.

 

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja