Jump to content

Moto Zajednica

Od Austrije do Srbije je logicno preko Albanije

Recommended Posts

  • Svrati ponekad, 156 postova
  • Lokacija: Novi Beograd
  • Motocikl: Tracer 900 GT

3. dan

Subota, 12.6.2021.

PRVI DEO

Alarm je navijen nesto kasnije nego prethodni dan, valja malo i odmoriti. Volim da na miru popijem kafu kad ustanem, a ne znam da li sam mogao na boljem mestu da je pijem. Mir, tisina, nigde nikoga.

IMG-20210612-080728.jpg

Lagano na dorucak, pa pakovanje kofera i smisljanje sta cu i kuda cu danas. Usput svracam do toaleta, postavljam konacnih 2:1 za mene, na gostujucem terenu. Soljo... Cao, zdravo, dovidjenja!

Vidi se da je vikend. Dok kacim kofere na motor vidim da momci izbacuju desetine kajaka, spremaju one SUP daske (stvarno ne znam kako se to zove na srpskom) i ima dosta vise ljudi okolo. Ipak odustajem od veslanja, nemam toliko vremena, a i nije mi gust kao sto bi dan ranije bio, kada nije bilo zive duse. Uros, momak od pre neko vece, pijucka pivo ispred smestaja. Pozdravljamo se, a ja odlucujem da poslusam njegov savet i idem na prevoj Vrsic.

Plan je (okvirno) da ponovo odem ka Kranjskoj gori, odatle na Vrsic, pa dole ka Bovecu i onda na Mangart. Tako, jer se u Italiju ne moze, iako sam vakcinisan. (ko misli da je i cipovan, nek ne brine, ne naplacuju roming)

Oko Bleda neuporedivo vise automobila nego juce, kao da su svi pohitali na jezera. Idem u kontra smeru u odnosu na guzvu i radujem se zbog toga. Najcesce kad idem u kontra smeru u odnosu na sve ostale, ispadne nesto jako fino na kraju.

Obzirom da sam isao istim putem, samo sam potvrdio sebi da bih lagano dosao u Sloveniju i obilazio svako selo, jedno po jedno. Svuda sam video nesto interesantno. Nije da sam video bas pola sveta, ali solidno toga sam obisao. Nigde nisam pozeleo da zivim. Za Sloveniju ne znam sta bih rekao. Ako bih morao odavde, isao bih tamo. Da ne davim previse, ali ta pozicija, blizu mora, blizu Alpa, briga o prirodi, uredjenost.... Slovenija, moze!

Na istoj pumpi sam i gorivo sipao, pa kad je sve tako isto kao juce, racunam da ce i dan biti jednako dobar.

Od Kranjske gore, pored Pisnice, ka Vrsicu. Kasno sam krenuo, tek oko pola 11, pa nisam imao vremena da se zadrzavam, iako mi je bilo jako interesantno.

Posle svega nekoliko serpentina nalecem na simpaticno mesto. Kameni zidic, stepenice i u dubini, medju drvecem, vidi se neka gradjevina. Da li da se zaustavljam, da li da produzim? Ma ajde bre, pa nije sve samo u zavrtanju gasa. Ooo, kako bih se samo prevario da se nisam zaustavio.

IMG-20210612-123952.jpg


IMG-20210612-124816.jpg

 

IMG-20210612-124409.jpg

Gradjevina je Ruska kapela. Postoji i tabla sa malim objasnjenjem koje je meni bilo jako zanimljivo.

Ukratko:
Za vreme Prvog svetskog rada, taj region je bio izuzetno znacajan. Austrijanci su dovukli vise od 10 000 zarobljenika, Rusa, da izgrade put preko planine, prevoj kojim se vozim. 1916. godine vise od 100 zarobjenika i nekoliko austrijskih cuvara biva zatrpano lavinom. U znak secanje na poginule, preziveli Rusi su izgradili kapelu 1917. godine.

Uspon nastavljam prilicno lagano, nije bas za brzu voznju. Same serpentine nisu asfaltirane, kaldrma je. Izmedju krivina je ok asfalt, ali avaj, krivine...

IMG-20210612-125209.jpg

Pred kraj uspona izlazim na jako lepu cistinu, sa prosirenjem za parkiranje i piknik stolovima. Tu nastaje i meni najlepsa fotografija ovog putovanja. Hvala tronozcu! :)

IMG-20210612-130407.jpg

Ubzo se stize i na vrh prevoja gde pravim pauzu, slikam, setam po snegu. Upoznajem imenjaka na Stromu, kasnije Alesa na MT-10 i jos par ljudi koji su tuda peske prolazili. Svima im je bilo interesantno da vide samo jedan motor sa SRB tablicama, a meni bese interesantno da su svi oni sluzili vojsku u Srbiji.

IMG-20210612-131607.jpg


IMG-20210612-133338.jpg


IMG-20210612-133625.jpg


IMG-20210612-133746.jpg

Spust ka Bovecu je vec daleko bolji, nema kaldrme. Ko voli da forsira brdo (a ko ne voli), preporucujem da ide u kontra smeru u odnosu na moj prolaz ovim prevojem. Meni je ovako odgovaralo zbog odlaska na Mangart.

Nesto pre Boveca idem desno ka Mangartu. Put? Odlican. Priroda? Jos bolja. Ide se uz reke Soca i Koritnica, obe imaju neku nestvarnu boju. Meni se bas nesto vozi, pa preticem solidan broj kolega. U jednom trenutku, poznati Ducati koznjak. Ekipica Svajcaraca sa Gross-a, lagano idu na isto mesto gde i ja. Pozdrav u toku voznje i gas uz brdo. Krece kisa, a nailazim na ganc novu deonicu, delom cak bez linija. Obilaze me dvojica Slovenaca koji bas fino forsiraju, pa ajde da im se malo prikljucim. Pratio sam ih dokle sam smeo, pa ipak popustio gas. Srce puno.

IMG-20210612-142503.jpg


IMG-20210612-142928.jpg

Navigacija me generalno prilicno nervira. Dosla je s motorom, pa ajde neka je tu, ali je koristim samo kad moram. Zapamtio sam da treba da skrenem desno na prvoj raskrsnici i to je onda finalni uspon na vrh. Fino sam se vec popeo i eto mene na nekoj raskrsnici. Gledam desno, stoji znak da je zatvoren put. Ljudi se slikaju pored znaka. Ok, znaci nije to to, ko zna koji je to put, verovatno na sledecoj treba desno. Odlazim levo i ubrzo se nalazim u cudu. Tabla, Italijanska zastava. Cekaj bre, gledao sam dobro mapu, moze odavde da se izadje na vrh bez da se ulazi u Italiju. Sta je sad ovo? Pa ja ne mogu u Italiju da udjem!

Dok ja palim navigaciju da vidim gde sam, stizem i na granicni prelaz. Usporavam, gledam okolo, nigde zive duse. Aj mozda je uskoro to skretanje za vrh, mozda mapa nije dobra ili je ovo neki prelaz od ko zna kad. Vrlo brzo mi postaje jasno da nije bas tako, definitivno sam u Italiji i definitivno sam prosao skretanje za vrh Mangarta. Ok, kad je vec tako, ajmo dole do jezera Lago del Predil.

Trazim nacin da doteram motor do same vode, ali ne vidim mesto. Odlazim do kraja jezera, gde se reka uliva u njega i na puteljku pored asfalta vidim znak za zabranjen saobracaj i lanac koji otkacen lezi na podu. Ok, znaci to je put do vode. Malo tamo, malo vamo, ali motor se do jezera doterati ne moze. Ostavljam ga da ima fin pogled, a ja cu peske.

IMG-20210612-151930.jpg

Nesto bih gricnuo, a posto sam u Italiji, odlucujem se za bruskete. Pogrickam to, popijem Shark, zapalim neku i pogledam na mapi gde je kog djavola taj uspon na Mangart. Sjajno! Htedoh do vode, ali mi se teren isprecio. Ok, pregazicemo reku, nije frka. Medjutim, voda bese malo dublja od mojih patika, pa sam i od toga odustao. Nema veze, pogled je i odavde odlican.

IMG-20210612-152053.jpg

Nisam stigao ni da se opustim kao covek, a ono eto oblaka iz pravca Italije. Nisu me granicari zaustavili, a sad ce oblaci da me oteraju. Tako i bi. E kad nisam do sad oblacio odelo, necu vala ni sad. Aj u sedlo, pa bezi gore.

Pobegoh do granicnog prelaza i tu sam odlucio da se sakrijem. Sedi jedan kolega Slovenac sa uglancanim Z1000SX. Tek ga je ofarbao. Ne planira da mrda dok ne prestane kisa, makar do sutra sedeo. Zasto ga je ofarbao, probacu da citiram:

-Ma bio na moru i tamo domacini hteli da ih vozim. Vozio ih sve, na kraju hoce i baba da je vozim. Ja joj kazem da nije to za nju, to je brz motor, ali ona zapela, hoce, pa hoce. Popne se baba na motor i ajde. Prva krivina, ja i motor desno, baba levo. Druga krivina, mi levo, baba desno, jedva prodjem. Treca krivina, ponovo kontra i padosmo mi, ode motor pod bankinu.

Dalje je kukao sta je sve pokrsio po motoru, a ja pokusao da doznam sta bi s babom. Uglavnom, baba je imala 70 i kusur i po njegovim recima, povredila se samo malo ispod sise, nista strasno. Zanimljiv covek skroz.

Ubrzo stade jos jedan kolega sa suprugom, raspituje se moze li se u Austriju, a ja doznajem da nema policije na usponu na Mangart. Jesam li spomenuo da je onaj zatvoreni put zapravo taj gde trebam ici? Nisam? E pa to je to. Resio sam da probam, pa sta bude.

IMG-20210612-162140.jpg

Kod samog znaka stoji nov Ford Ranger. Stajem pored, prozborismo koju, covek se necka, a ja odoh uzbrdo. Sta je najore sto moze da se desi? Zvacu Vozzi da dodje po mene. Imam vode, grickalica, rakije. Ma samo gas. Rampa na koju su me upozorili je podignuta. Put prilicno nikakav. Pored toga sto je uzak, vlazan je, vecim delom pokriven strokom s drveca. Prilicno je klizavo, pa prebacujem motor u mod gde je manje osetljiv na gasu i nastavljam uzbrdo. Nailazim na gomilicu snega koja se srucila s brda, ali pored verovatno moze proci i auto, a ne motor. Sta? Zbog ove stroke i gomilice je zatvoreno? Hahah, pa juce sam bio sam na Grossu, a danas cu sam na Mangartu! Vrhunski!

Nailazim na jedan auto koji se spusta. Momak nema pojma engleski, ali devojka pored kaze da misli da motor moze da prodje. Sjajno!

 

Nailazim i na 2 motora, Monster i mislim CBR600F.

-Can I get to the top?
-6 kilometers, end.


-??? 6km from here? 6 km from top?
-Yes. 6 kilometers, end, no more. 

Sta god... Gde ste vi proterali ta 2 motora, procice i Tracer sigurno.

Serpentinu posle toga, nema dalje. Sneg celom sirom puta. Srucio se sa brda, velika gomila, prilicno ledena. Silazim s motora, merkam onaj sneg i zemlju pored, kad eto motora odozgo. Cikica na F800GS, stade pred spust niz brdo. Pitam ga treba li mu pomoc, odmahuje. Par sekundi se skanjerao, spusti onaj motor kao od sale i ode niz brdo.

IMG-20210612-164238.jpg

Grana je uz ivicnjak. Ocigledno se ljudi ovde pentraju motorima. Na slici deluje malo brdo, ali uspon je fino duzi od motora. Pritom prilicno strm. Pa ako su ona dvojica prosli onim motorima, prolazim i ja sigurno. Ako Akrap malo zakaci zemlju, oprostice mi, ipak sam ga dovukao u domovinu da rice. Ajmo, gas!

Samo sto je prednji tocak presao vrh, motor se ugusi i ugasi. Hvatam prednju, ali ne uspeva da me zadrzi, klizim nazad. Jedva prstima dohvatam pod, batrgam se, samo da ne padnem. To toliko dugo traje, da ja vec postajem siguran da cu pasti i razmisljam kako bi bolje bilo da se preturim na levo, da bar lakse podignem motor. U jednom trenutku sam stao. Na jednoj nozi, ali stabilno. Spustam nekako motor jos u rikverc, da oba tocka budu na betonu. Tek tu desnom nogom ne mogu da dohvatim pod. Fali mi cirka jos jedna potkolenica. Silazim sa motora i cimam ga u rikverc na ravniji teren. Ok, kako je moglo biti, ovo nije tako strasno. Pocinjem da osecam bol u zglobu leve ruke, pojma nemam od cega. Verovatno sam nesto malo previse cimnuo u tom batrganju.

Sklanjam se pored i gledam. Aha, jasno mi je! Pa motor je u B modu, zato se ugasio, trebao sam vise gasa dati! Da li kofere da skinem? Mogu da ih vezem ovde sajlom, nece to niko da dira. Bice motor laksi, ali manje opterecenje na zadnjem tocku... Ma jok bre, kad su oni prosli, prolazim i ja. Samo da prebacim u standardni mod, malo vise gasa i izlazim lagano. Iz zaleta bi to bilo kao od sale, ali nema veze, moze i ovako, da ne lupam motor bezveze.

Idemo, drugi pokusaj! Penjem prednji tocak na ivicnjak lagano, onda dodajem gas ostrije da uzletim uz brdo. Ponovo, kad je prednji presao vrh, problem. Ovog puta zadnji proklizava po zemlji. O jebem ti gumu kad nema jednu saru popreko. Lepo sam razmisljao da menjam motor za Teneru, pa uzleteo bih ovde, ne bih ni osetio. Opet borba nizbrdo, u rikverc. Opet stade motor. Opet silazi i cimaj nazad.

Cimam ja, ali on ne mrda. Granu sam sutno u stranu, ne vidim da ima bilo sta ispod tockova, ali dzaba, ja ne mogu da ga pomerim milimetar u rikverc. Ako se ne vidi sa slike, krivina ima dobar nagib, pa je asfalt meni uzbrdo (kad guram u rikverc). Leva ruka me ubija. Drzeci korman ne mogu da ga mrdnem. Prebacujem desnu ruku pozadi, a koristicu kvacilo da zaustavim motor ako uspem da ga mrdnem u rikverc, da se ne vrati napred. Ne. Nece. Bukvalno ga cimam celom tezinom tela i ne mogu da ga mrdnem. Naravno da ne moze da se spusti na copavu. Naslanjam ga na butinu, da malo odmorim. Mokar sam skroz. Gledam mogu li bar kofere da skinem odavde, iz mesta, ali tesko. Posebno sa ovom rukom koja boli. Ostajem tu, da uzmem malo vazduha, malo odmorim i da vidim sta mi je ciniti. Motor kao da je zavaren za asfalt i nece ni ni da mrdne.

  • Sviđa mi se 16
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 156 postova
  • Lokacija: Novi Beograd
  • Motocikl: Tracer 900 GT

3. dan

Subota, 12.6.2021.

DRUGI DEO


Da li da se skidam i pobacam dole opremu, bar da se rashladim malo? Sta mi je ovo trebalo? Sta se budalesam ovde sam, u sred nicega, sa natovarenim motorm i klasicnom asfalt gumom? Ali kako ona dva Ceha proterase one motore?

Utom, eto onog Forda sa pocetka uspona, ide odozdo. Pa to mi reci! Masem coveku, on parkira i prilazi. Rekao sam mu da proveri ispod tockova, da nije neki kamen ili grana, ali tvrdio je da nema nista. Jedva mrdnusmo motor zajedno. Cim smo ga pomerili iz mesta, prvih 15ak cm, sasvim lagano smo ga odvukli skroz nazad. I dalje mi nije jasno sta je drzalo taj motor u mestu.

Zahvalih mu se jedno 100 puta, on okrenu kamionet i ode. Nisam puno izrovario brdo, nemam cime, poprecne sare nemam na srednjoj trecini gume.

IMG-20210612-165948.jpg

Okej, aj sad dok se ohladim da ispusim neku i razmislim malo. Zakljucujem da se ovde CBR600F nije mogao proterati, nema sanse. Ko zna o kojih 6km su oni pricali. Mozda je to 6km od raskrsnice gde smo skrenuli uzbrdo. Cikica je popeo BMW-a, visok je, ima cupave gume. A sta ja radim? Sto pokusavam ovo? Ako pokusavam, sto ne stisnem petlju i uzletim gore? Jbg, zao mi je da lomatam motor. Aj da vidimo koje su jos opcije...

Izmedju snega i zida ne moze. Izmedju snega i zemlje ne moze. Kroz sneg... Pa svakako da ne moze. Uzimam odvaljeno parce potpornog zida i razvaljujem sneg na samom pocetku, pa cu odatle da se popnem na zemlju. Tu je uspon daleko kraci, a i ne moram mnogo snega da ocistim. Sediste cu da spustim na donji polozaj, bicu mnogo sigurniji ako opet bude povuci potegni.

Fino ovo deluje. Ajde da nateram motor tu, da vidim kako mi se cini, da li jos da cistim, da li deluje izvodljivo. Hmm, pa ovo nije strasno. Prednji tocak je gore, samo zadnji da uzleti. Zemlja je dole, nece biti auspuhu nista ako zakaci. Ma aj da probam ovako, iz mesta, nije strasno.

Kako to samo ne lici na mene... Obicno sam strpljiv i temeljan, barem kada je bilo sta vezano za motor u pitanju.

Dodajem gas, popustam kvacilo, motor se mrducka, ali nikako da krene. Jos malo gasa, malo manje kvacila i zadnji tocak hvata ostatke snega. Motor baca guzicu u desno, a korman dovrsava moj fino naceti zglob. Okej, to je to od mene. Ajmo nazad.

Ili mozda ne? Pa sta te sad drzi kog djavola? Sneg se nagomilao iza zadnjeg tocka i ne mogu da ga predjem. Aj ljuljuskaj napred nazad dok ne prejasem taj sneg. Iscupaj prednji tocak posle.

IMG-20210612-170616.jpg

Mangarte, pobedio si. Doci cu ja neki drugi put. Evo dokle sam ovaj put dogurao:

Screenshot-20210612-171039-com-google-an

Zvoni mi telefon, zove me ujak kog treba da upoznam u Splitu, da vidi kad stizem. Signal je slab i ne cujemo se (a racunao sam da cu zvati Vozzi ako zapne :D)

Ubacujem u drugu i kotrljam se nizbrdo. Bio je to sigurno najnevoljniji spust sa Mangarta ikada. Levu ruku koja me boli drzim u krilu, desnom kocim pomalo ako motorno nije dovoljno. U tunelu vidim priliku za savrsenu sliku, ali toliko sam bezvoljan da me mrzi da podesim telefon da dobijem sta zelim.

IMG-20210612-172149.jpg

Zavrsio sam s prevojima za danas, idemo na more.

Put prema Kobaridu je super, ali nesto mi ne popravlja volju. Tamo nailazim na kafanu pored puta i sedam da popijem kafu. Na izlazu iz wc-a shvatam da ne mogu da pritisnem kvaku levom rukom. Sve osim da je naslonim na korman je prilicno bolno. Shvatam i zasto mi je motor izrazito neudoban, nisam vratio sediste u gornji polozaj. Javljam se ujaku, pravimo dogovor, javaljam se kuci i produzavam dalje. Izbegavam da koristim kvacilo.

Put od Kobarida preko Nove Gorice, ka Koperu je, pogadjate, odlican. Oko Nove Gorice ima nesto vise naseljenih mesta nego sto bih zeleo, ali nista strasno. Ostatak puta to nadoknadjuje. Deluje mi kao da su ogranicenja daleko "kraca" nego kod nas. Ogranicenje pocinje bukvalno kod prve kuce i zavrsava se kod poslednje. Od Nove Gorice sam isao prema Braniku, Stanjelu, pa ka A1. Koga bude interesovalo, lako ce da vidi na mapi.

IMG-20210612-192951.jpg

Negde u okolini mesta Sezana sam pozeleo da nesto jedem, u nekom selu, nesto domacinski. Vidim neku gostionicu i stajem pored. Deluje zatvoreno. Dolazi vlasnica i objasnjava da zbog Korone uopste ne otvaraju, bez obzira sto nije zabranjeno. Mogu da probam u sledecem mestu, mozda radi tamo. Sledece mesto je zahtevalo da se iskljucim s puta, a to vec nisam zeleo.

Stize poruka od devojke, citam na navigaciji: "Sta mislis o zenskom imenu Vida?". Ubih se od smeha ispod kacige, ne znam otkud takvo pitanje, odakle joj Vida pade na pamet, ali nebitno. Ne znam zasto, ali bas me je fino nasmejalo u jako tmurnom trenutku.

Na autoputu ukljucujem telefon da se puni, ali vidim da nesto gubi kontakt. Glupavi kineski adapter za upaljac uticnicu. Nisam vam pricao kako se TraceR vozi u R polozaju? Dupe skroz pozadi, noge mogu i na zadnje fuzastere, na korman idu laktovi, a ruke oko table. Vozim ponekad tako na autoputu, cisto da promenim polozaj. Sada, vozim tako da bih drzao glupavi adapter u uticnici.

Pred Koper autoput ide kroz tunel, pa posle ide neki most/vijadukt i odatle se vec vidi more. Svaki put kad idem negde i prvi put vidim more, to probudi kod mene neku cudnu emociju. Vec imam plan, idem negde uz more da pojedem picu i popijem pivo. Picerija koju sam izabrao na mapi ne izgleda tako lepo, pa pravim jos jedan krug da bih se vratio u centar svih desavanja. Sedam u piceriju Caprizza.

Mlad konobarcic, ali bas profi. Procitao me savrseno. Pice su nazvane po horoskopskim znacima, ali meni kozorog, moj znak, nikako ne odgovara. Treba mi nesto bogatije, pa biram picu koju mi i konobar preporucuje. Uz toceno lokalno pivo, savrseno. Sad je sve kul, samo jos smestaj da resim.

Molim konobara da mi malo dopuni telefon u lokalu, a posle toga otvaram booking. Prvi rezultat nerealno dobar. 5e za ceo stan u Koperu. Ni ne gledam detalje, odmah idem da rezervisem. Dok to radim, stize mi obavestenje da smestaj vise nije dostupan. Ahhh... Aj opet pretraga, kad ono opet dostupno. Rezervisem! Sjajno! Sad da zavrsim pice na miru.

-Dobro vece, rezervisao sam upravo smestaj kod vas, pa samo da vidim gde mogu da uzmem kljuceve.
-Ne, ne, to je neka greska.

-Nije greska, malopre sam rezervisao.

-Ne, to sam ja nesto eksperimentisala na bookingu, rezervacija ti ne vazi.

-Kako ne vazi? Stigla mi je potvrda o rezervaciji, skinut mi je novac sa kartice.
-Ma nista ti to ne vazi, ja sam puna.

-Ok, a sta cemo sa tim sto mi je vec naplacen smestaj?
-Ne znam ja to nista, to ti vidi sa booking-om.

 

-Pa taj novac ide vama, a ne bookingu.
-Ne znam ja, vidi ti sa njima.

E napases mi se i ti i booking. Gde da nadjem sad smestaj u 11 uvece? Pitam konobara za savet, ali slaba vajda, vikend je. Gledam ostale opcije na booking-u, ali kasno je, jedino da trazim neki hotel koji ima recepciju koja radi 24h. Najjeftiniji koji pronalazim je preko 50e. To bih nekako i progutao, ali on je negde kod Postojne, 50 i kusur kilometara od mene. E to me vec mrzi.

Da platim preko 50e, vozim se preko 50km, samo da bih legao, ustao ujutru i otisao? E pa nema sanse!

Ajmo u kamp.

Odlucujem se za kamp Belvedere, koji je posle Izole. Izlazim na autoput i idem ka tamo. Goriva mi nestaje, a pumpa ne radi. Stizem u kamp i idem prvo u izvidnicu. Sve je nesto ogradjeno, uredjeno, delovi zabranjeni za motore, da ne prave buku. WC na karticu. Tamo gde je uredjeno, nema 2 normalna drveta da ja okacim moju lezaljku, tamo gde nije uredjeno, neko siprazje je, pa ne mogu ni tu. Bazam po kampu sa lampom kao nocni cuvar. Nije po mraku bas najlakse naci mesto.

Na kraju odlazim na recepciju kampa, valjda znaju gde u kampu ima dva drveta na rastojanju od 3 do 6 metara.

-Dobro vece, ja bih nocas u kamp ako je moguce.
-Nije moguce, primamo goste do 10 uvece.

-Paa... ja nemam prikolicu, sator, imam samo lezaljku, treba mi 3 minuta da se namestim i legnem.
-Zao mi je, ali primamo goste do 10. Svakako je potrebna i najava, ne mogu vam pomoci.

-Znate li da li neki drugi kamp u blizini radi?
-Rade svi, ali primaju goste do 10.

-To mi onda bas i ne pomaze. Radi li neka pumpa u blizini?
-Radi na putu ka Koperu.

-Sad sam tu prosao, ne radi. Mogu li bar vodu da natocim kod vas?
-Uh, pa ne znam bas... Nisam siguran da li radi...

-Da li radi sta tacno???
-Paa... Cesma... Nema veze, natocicemo.

Kakva cesma sunce ti tvoje, restoran unutra fensi kao u hotelu sa 5 zvezdica, okupalo se 10 ljudi od kad sam ja usao u kamp, a ti mi pricas da ne znas radi li cesma. Jebala te voda i cesma i kamp i svi gosti koje si primio do 10. Ne mogu da shvatim da je nekome problem da natoci flasicu vode ili pokaze gde ja da natocim.

Vracam se u Koper da bar gorivo natocim. Pronalazim samousluznu pumpu i punim rezervoar. Gledam po mapi obalu, nigde krstene plaze, obale, mesta gde bi se moglo malo dremnuti na divljaka. Dajem i devojci zadatak da trazi bilo sta, bilo kakav smestaj, samo da nije bogu iza tregera.

Da bar malo skratim... Obilazim par lokacija koje su na mapi delovale ok za spavanje na divljaka, ali ne pronalazim apsolutno nista prihvatljivo. Sedim na gradskoj autobuskoj stanici, grickam brusnice iz kofera i razmisljam kako sam dotakao dno zivota. Malopre klopa u fensi restoranu, a sad nemam gde da spavam. Iz inata odbijam da odem u hotel.

Sasvim slucajno vidim u Izoli idealno mesto. Ako nisu posekli to drvece, to je moje mesto za nocas. Pakuj se na motor i pici opet tamo. Pronalazim to mesto, nema zive duse, blizu mora. Odlicno! To je moj hotel za nocas. Postavljam lezaljku i vrecu, stvari vezujem sajlom za motor. Kljuc i telefon u dzep, ostalo je po koferima. Kod mene su jos i rakija i cigare, da se zalije zavrsetak ovog dana. Dana punog uspona i padova, srecom, bez pravih padova. Okrecem se tako da mi ne smeta neka svetiljka u blizini, a da me ujutru sunce probudi. Obzirom da je uveliko proslo 2, da ne ostanem ovde do podne da spavam. Zaspao sam momentalno.

  • Sviđa mi se 26
  • Haha 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 156 postova
  • Lokacija: Novi Beograd
  • Motocikl: Tracer 900 GT

Jesam, apsolutno mi nista nije falilo. :)

Sa majmunarijama sam zavrsio, tako da ce naredni dani biti malo kraci. :) Ako uopste neko i cita ovo i dalje, posle ovog mog davljenja u ova 2 dana... :D

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1515 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys 1000 Grand Tourer
Pre 17 sati, e-mayl je napisao:

Nisi jedini koga je snijeg zaustaviocc4b9df0ba607f5dc0550a4f47921468.jpg

Poslano sa mog MAR-LX1A koristeći Tapatalk
 

Ne mož' protiv više sile - par stotina metara ispod Mangarta:

IMG-e02064c4fc2d66f87e3344e94c71ff42-V-j

  • Sviđa mi se 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 189 postova
  • Lokacija: Nikšić,Crna Gora
  • Motocikl: Peugeot Satelis 400cc

Da se ja pitam ja bih proterao aut..motor ovuda....

Послато са SM-N975F помоћу Тапатока

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 156 postova
  • Lokacija: Novi Beograd
  • Motocikl: Tracer 900 GT

Malo mi je lakse sto sad znam da ovo moje nije bila jedina prepreka, pa svakako ne bih stigao na vrh. :)
 

  • Haha 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 238 postova
  • Lokacija: Bled, SLO
  • Motocikl: Stelvio. Još u proizvodnji.
Pre 4 sati, DraganNS je napisao:

Ne mož' protiv više sile - par stotina metara ispod Mangarta:

IMG-e02064c4fc2d66f87e3344e94c71ff42-V-j

Izpod ( ili izza) ovog  snega je i rampa, tako da i bez snega nema dalje.

  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 156 postova
  • Lokacija: Novi Beograd
  • Motocikl: Tracer 900 GT

4. dan
Nedelja, 13.6.2021.


Nesto pre 5 me bude galebovi nenormalnom bukom koju prave. Svice i sve izgleda daleko lepse i vedrije nego sinoc. Palim cigaru dok se morske letece seronje smire i vadim telefon da vidim sta cu danas. Sutra treba da budem u Splitu, pa da napravim neki plan. U medjuvremenu se pojavljuju i pecarosi, svaki cas dolazi novi. Razmisljam kako bih im se rado prikljucio, odavno nisam pecao.

IMG-20210613-050249.jpg

Napravio sam plan za danas. Spucacu pravo ka Rijeci, malo se uljuditi, pa nazad uz obalu, da prodjem deo magistrale koji preskacem. Rijeka mi je i super polazna tacka za sutra. Senj, Karlobag, Starigrad cu voziti u ponedeljak i to mi savrseno odgovara. Pre svega toga, negde ce da se popije kafa.

Super, sad mogu da nastavim da spavam, taman su se i galebovi razisli.

Oko 9 se budim, setam malo okolo i vracam se u lezaljku da se ljuljuskam. Gledam pecarose, u hladu sam, bas mi je nesto fino i ne ide mi se. Samo mi kafa fali. Komunalci me ne diraju, smaraju samo jednog pecarosa sto je ostavio auto malo budalasto. Razmrdavam ruku, jer kad sam se probudio uzasno je bolela i nisam bas mogao da je pomeram.

IMG-20210613-085150.jpg

IMG-20210613-085602.jpg

Pakovanje i pravac Protoroz na kafu. Izgleda kao pravo mondensko mesto, nije ni cudo sto Slovenci ne letuju ovde. Malo sam se provozao okolo, pa stao kod plaze, da popijem kafu uz more. Izgledam kao s Marsa da sam pao, ceo u moto opremi, a okolo ljudi u kupacim. Zakljucavam sve na motoru, a na Bohinju sam ostavljao i novcanik i pasos u otvorenoj torbici, bez da razmisljam da ce to neko da dira.

Sedam u kafe Bungalov, staljam telefon na punjac i pijuckam kafu. Gledam oko sebe. Momak na plazi ima ritual rasklapanja lezaljki gde koristi i ruke i noge. Ponavlja to kao masina, identicno svaki put. Konobar ima malo naporan glas i ponavlja: "Prosim" jedno 387 puta za vreme mog pijenja espresa. Ljudi okolo kao da svi nesto poziraju, slabo se smeju. Nista to meni ne prija bas, mnogo sam se lepse osecao na Bohinju. Sve mi je ovo previse fensi za mene sada. Mogu ja i ovde da se uklopim, nije problem, ali ne danas.

IMG-20210613-121121.jpg

Rezervisem apartman Hajdo u Rijeci i picim tamo. Bese mi neprijatno sto sam zenu telefonom pitao moze li na srpskom ili cemo engleski. Tako sam navikao po Sloveniji, a ovde to moze da se shvati i kao provokacija.
30e, dvosoban stan, sasvim fino opremljen, iznad grada, bezbedan parking. Jedino je malo zeznutije doci gore, ima dosta nagiba, ali nista strasno. Preporucujem ga, jer je zaista mir, dobar pogled i moze bezbedno da se ostavi motor.

IMG-20210613-134840.jpg

Kupanje, raspakivanje, kafa na terasi i lagani dorucak u 2 popodne. Obzirom da sam bio skuvan, oblacim se laganije i krecem dalje. Zapravo, nazad. Opatiju sam "obisao" motorom, provrteo se malo tamo vamo. Dopada mi se, svraticu nekad kad bude prilika, da je obidjem kako treba.

Od Opatije ka Plominu... Sta je bre ovo? Kakav je ovo put? Je l uopste moguce ovde proklizati nekako? Ne forsiram bas previse, od opreme nosim samo letnju jaknu i rukavice, ali ovo bre drzi kao da sam zalepljen za put. Cak i kad se opustim i pomislim da vozim malo brze nego sto bi trebalo, naleti neki lokalac u brisucem letu i samo sto me ne pita: "je l ti to zaglavila rucica gasa, pa ne mozes da zavrnes".

IMG-20210613-165715.jpg

Neverovatan put, lepi su i prizori, ali podloga je ono sto me najvise odusevljava. Stajem kod hotela Flanona, deluje kao bajkersko mesto, ima vise motora na parkingu. Pauza samo za cigaru. Gledam novu, plavu RS660. Zaista prelep motor. Nekada mi bude zao sto sam ovoliki, pa ne mogu da se spakujem na tako nesto, a da mi bude udobno. Pogledam moje gume i skontam da su takve bile samo posle Navaka i nikad vise. A nisam forsirao previse, zaista...

Dobio sam preporuku za aplikaciju Radarbot. Zaista radi savrseno. Kamere koje su postavljene nisu uvek obelezene znakom i izuzetno su tesko uocljive (male i na vrhu bandere za osvetljenje). Sada je nisam upalio, pa pitam lokalce ima li jos kamera na putu ka Puli, Rovinju.

-Ima ih u ***** i *****, a imas i pokretnih radara.

-Vi bas znate za sta zivite ovde!
-Sto?

-Pa kakav vam je ovo put, drzi kao lud, a prizori fenomenalni.
-Pa za sta ste ratovali ako nemate dobre ceste?

???
E jbg druze... Odoh ja dalje.

Ubacila se tu u razgovor i neka suvozacica i jos par kolega, sa malo normalnijim komentarima o Srbiji, valjda da ne ostane gorak ukus u ustima zbog budale.

Stizem u Pulu, pravo pred amfiteatar, koji je gotovo prazan. Kupujem kartu, obilazim ga, malo svrckam po gradu peske, malo se vozikam motorom. Nemam previse vremena, hocu i Rovinj da vidim.

IMG-20210613-181709.jpg

IMG-20210613-183514.jpg

IMG-20210613-191616.jpg

Put do tamo je prilicno dosadan, ali je zato grad jako zanimljiv. Motor sam ostavio na parkingu za motore, guzicom (tablicom) uz zid, pa ne brinem previse. Peske setam po starom gradu, razgledam, slikam sve i svasta. Morski leteci seronja nije bas saradjivao za dobru fotku, ali zato macan jeste. Upija poslednje zrake sunca koje samo sto nije zaslo.

IMG-20210613-200916.jpg

IMG-20210613-201623.jpg

IMG-20210613-201719.jpg

IMG-20210613-201802.jpg

IMG-20210613-201934.jpg

IMG-20210613-202231.jpg

IMG-20210613-203211.jpg

IMG-20210613-204539.jpg

Posle dobre setnje, valja i nesto dobro pojesti. Spustam se na rivu, setam tamo jos malo i birkam gde mi se svidja da sednem. Srecem i komsije iz ulaza, pa se zadrzavam malo sa njima. Pogadjaju da sam dosao motorom i preporucuju sta jos da vidim, ali ja za to nemam vremena.

Napokon se odlucujem gde cu i pravim odlican izbor. Konobar je iz Beograda, pa malo cavrljam i sa njim. Preporucuje mi tunu, sveza je i dobra je porcija ako sam gladan. Kako nisam covece! Moze tuna, a moze i belo vino, jedno 3dl. Klopa je bila zaista vrhunska.

Ostaje mi samo jos da se vratim u Rijeku. Putem kojim sam dosao navigacija kaze 2 sata, ali ako izadjem na neki autoput, skoro 40 minuta manje. Dugo sam se premisljao sta cu. Ne ide mi se na autoput, vozi mi se opet tamo ka Opatiji, ali umoran sam, bas je kasno, noc je. Svakako cu iza ponoci doci u stan. Ma ajde na autoput, nek to bude vecernji cheat.

E tom odlukom vec nisam bio nimalo srecan. Autoput samo u startu ima normalne trake. Posle su radovi, a nakon toga deo gde uopste nije izgradjena druga traka. Onda dolaze neke tunelcine, na prilicno velikoj visini. Ne secam se detalja, ali se secam da sam putarinu platio oko 5e i gorko se kajao sto sam krenuo tuda. Solidno sam se i smrznuo.

Ruka je malo popustila tokom dana, sto je lepsa deonica za voznju, to manje boli. Morao sam i komsijska vrata da ovekovecim, zaista su ljudi sa puno stila. Ne, nije forografija losa, vrata jesu roze.

IMG-20210614-112804.jpg

Sa terase se javljam kuci i uzivam u svezini. Obavestavam i devojku da me u krevetu ceka jedna zanosna plavusa, hrvatica, pa da nemam vise vremena da se dopisujem sa njom. Moram u krevet, da ne zaspi.
Mislio sam da ce nastati haos kad joj to napisem, a zapravo bese veci kad sam joj poslao sliku :)

IMG-20210614-000753.jpg

  • Sviđa mi se 18
  • Haha 4

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 3942 postova
  • Lokacija: CH-HR-BiH
  • Motocikl: 2002 K1200RS-1989 XTZ 750 Chesterfield- 1989 XTZ 750 FarawayBlue

Cesta D66 Rijeka-Pula na relaciji od Lovrana do Vozilića kod nas poznata kao PLOMINKA je hebeno dobra, podloga vrhunska kulise još bolje.
Svake sezone ona uzme živote par mladih ali i iskusnih kolega
Stoga preporučujem oprez.


Poslato priko Ténéré

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 156 postova
  • Lokacija: Novi Beograd
  • Motocikl: Tracer 900 GT
On 7.7.2021. at 16:36, el classico je napisao:

Cesta D66 Rijeka-Pula na relaciji od Lovrana do Vozilića kod nas poznata kao PLOMINKA je hebeno dobra, podloga vrhunska kulise još bolje.
Svake sezone ona uzme živote par mladih ali i iskusnih kolega
Stoga preporučujem oprez.


Poslato priko Ténéré

Plominka definitvno ide medju najlepse puteve na kojima sam vozio, a i bice posecena ponovo definitivno.

Verujem da ljudi tamo ginu, ali ne zbog loseg puta, nego naprotiv, bas vuce da se zavrne gas, a siguran i da je omiljeno mesto lokalnih motociklista.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 156 postova
  • Lokacija: Novi Beograd
  • Motocikl: Tracer 900 GT

5. dan
Ponedeljak, 14.6.2021.


Jednog od prethodnih dana sam shvatio da bi bilo pametno da moju voznju skratim za jedan dan. Plan je bio da se vratim u cetvrtak, sto bi verovatno bilo cetvrtak noc. U petak noc treba krenuti na more, pa mi to deluje previse tesno. Uz kafu na terasi pravim i plan za ostatak putovanja.

Obzirom da sam putovanje skratio za dan, nesto se mora izbaciti iz generalnog plana. Prethodne dane da menjam ne mogu. CG i Albaniju da izbacujem i nema nekog smisla, to svakako preletim cas posla, a vec sam se najavio familiji u CG.

Jbg, izgleda da ce Hrvatska morati bas da se preleti. Ostrva ispadaju iz kombinacije, a ni od kupanja nema nista. Svakako cu za neki dan na more. Danas se ide do Splita i tamo nocim. Sutra do Tivta, a prekosutra pravac veliki smrdljivi grad. Kuda, ne znam tacno.

Danasnja voznja je srz ovog putovanja. Senj, Karlobag, Stari grad. Ovo sve ostalo je bilo nakalemljeno, usputno obilazenje. :)

Umesto letnje jakne, trudim se da nabijem debelu jaknu u kofer. Kad se izvadi ledjni protektor i jakna lepo "slozi", to ispada lakse nego sto sam ocekivao. Nisam puno psovao... Ni jaknu, ni kofer, ni Japanca sto ga je napravio, ni dizajnera sto je stavio da se centralni kofer otvara na sredini, umesto da imam normalan poklopac i dole rupetinu. Uglavnom, stalo je sve. Vucem i torbu u koju sam mislio da popakujem ono sto bih kupio u Louis-u, da sam zapravo otisao tamo, ali u ovoj situaciji je ne zelim na zadnjem sedistu, neka je sklopljena u koferu.

Posle kafe i pakovanja krecem ka Senju, pa cu negde vec stati da jedem. Na putu ka tamo sam video putokaz za Krcki most i nisam mogao da odolim. Daj bar preko mosta da predjem, pa cu da cepam dalje. Skrecem ka mostu, ali nalecem na ogromnu kolonu. Stranci na motorima ne obilaze, a ja nemam vremena da se pravim fin, pa kad god mogu, vozim u kontra smeru i obilazim tu kolonu. Kada sam prisao sasvim blizu vidim da radi samo jedna traka na mostu, da su na drugoj u toku radovi. Da li da prelazim uopste? Zaglavicu se negde... Ali ovde nema mesta ni za jednu finu sliku... Ma ajde...

Presao sam most, kod semafora odmah stao, okrenuo motor i bio na celu kolone za povratak nazad. Dosta, ispunih sebi zelju. Naravno da sam zatvorenu traku iskoristio da stanem i napravim par slika u povratku. :)

IMG-20210614-122859.jpg

Produzavam zurno ka Senju i ne mogu da iscekam tu deonicu koja mi predstoji. Kad sam stigao u Senj, spustio se skroz do mora, parkiram, da sednem negde na kafu i dorucak. Bistro Kod tri mornara, guzva je, sigurno je dobro mesto.

Na ulici, izmedju mene i bistroa, guzvica i par automobila. Aha, Ferari, zato je guzva. Ode Ferari, dodje McLaren Senna, 911 RS3... Okrenem se okolo, a ono na parkingu samo vriste egzoticne boje egzoticnih automobila. Sta je ovo? Bacio sam pogled par minuta i otisao u restoran.

IMG-20210614-131411.jpg

Docekuje me konobar za kog sam bio ubedjen da je Bosanac, ali posle, kada sam cuo kako menja dijalekte i naglaske, vise pojma nisam imao sta je. Smesta me za sto u cosku baste i brzo mi postaje jasno da je restoran zapravo pun vlasnika onih besnih automobila.

Zasto ovo pisem? Zato sto vecu ekipu seljaka ja u zivotu nisam video. To se dernja, urla, mlati, seta okolo, gadja cevapima. Objasnjava mi konobar da su Holandjani, dosli u Split, pa im je to organizovan izlet. Valjda da provozaju i oni tu deonicu kojoj se ja radujem. Mi, koji nismo iz te ekipe, samo se smo pogletkivali i cudili sta se to desava. Hrane na tanjirima koliko je ostalo, nije ni bitno, ali na podu je bilo bar za omanju kasarnu. Escajga i pepeljara takodje. Konobari ih jure da naplate, a oni se zajebavaju oko toga ko ce to da plati. Ako predju za sto pored, da popricaju sa nekim, urlaju na konobara da im prenese tanjir. Posto su odlazili u grupama, naravno, svi do jednog saltajuci tek u crvenom, grmelo je u Senju do pred kraj mog omleta.

Sta li je njima u glavama? Da li su svesni da postoje jos neki ljudi oko njih ili su ubedjeni da su sami na svetu ili da je sve to njihovo igraliste? Ne zbog zvuka motora, to mi ne smeta... Da li se ovih par njih koji su dosli najnovijim M3, M4 ili RS6 osecaju kao bednici u ovoj ekipi?

Koliko god voleo automobile, da mi je neko tu ponudio da se menjamo, kljuc za kljuc, siguran sam da bih odbio. Ovo sam dosao da vozim, pa da vidimo kako izgleda. Krecem iz Senja...

IMG-20210614-142134.jpg

Suncan dan, toplo, nema guzve. Podloga kakvu nisam nigde video. Preko 100km puta, sve uz more, bez ozbiljnijeg pravca. Eto, ne znam sta vise da kazem... Savrsenstvo!

Imao sam bas srece, ne znam da li sam 10 vozila pretekao na celom potezu. Na tim kratkim pravcima koji postoje sam uglavnom pustao gas, da malo bacim pogled i okolo, na Rab i Pag, a po krivinama... Pa, vozilo se. U jednom trenutku sam mislio da sam pregrejao gume i da pocinju da klizaju, ali nije bilo tako. Naisao sam na deo gde su sveze uradjene one trakice od katrana kojima popunjavaju pukotine (zmije ili kako ih vec ljudi zovu). Koliko inace put drzi dobro, toliko je to klizavo za nepoverovati. Srecom, to parce je bilo bas kratko. Ne znam da li ovde postoji uopste pojam "skockana guma", ne znam kako do toga da dodje.

IMG-20210614-143913.jpg


Ovu deonicu treba voziti barem jednom godisnje, kao neki vid terapije.

Negde pre Zadra stajem na pumpu. Malo da predahnem, dopunim gorivo i meni i motoru. Prodavac me savetuje da za iste novce koliko bih dao za mali RedBull, mogu da uzmem i veliki, na akciji je. Super, hvala! Izlazim da pomerim motor, napravila se guzva. Masem kolegi da moze da dodje na moje mesto da sipa. Samo sam gurnuo motor malo dalje i otisao u hlad. On silazi, gleda moj motor, gume...

-Pa lepo si se ti provozao izlgeda?!

-Da znas da jesam!
-Sad cu da dodjem, samo da platim.

Popricasmo 10ak minuta, super momak. Kuka i on na katran i to koliko je klizav. Raspitao sam se za Morske orgulje i odlucio da definitivno tamo svracam. Ubrzo sam krenuo i to je bila moja sledeca stanica. Nazalost, nije bilo vremena da se nesto ozbiljnije obilazi Zadar. Prosao sam krug motorom, parkirao u blizini orgulja, po starom receptu, tablica uz zid. Da ne cackam mecku bezveze...

Meni jako lepo mesto. Zvuk izlazi iz rupa u plocniku, a proizvodi ga pomeranje mora. Toliko opustajuce da mi je doslo da se skinem u kupaci i zalegnem na plocnik do kraja dana. Ljudi se tu i kupaju, skacu s plocnika u more. Pored je Pozdrav suncu. Krugovi u plocniku su Sunce i planete Suncevog sistema. To su solarni paneli, a nocu sijaju, sto na zalost nisam video. Svejedno, sveukupni utisak mi je bio bas odlican.

IMG-20210614-172640.jpg

 

IMG-20210614-172220.jpg
 

IMG-20210614-172242.jpg

S vremenom ne stojim bas najbolje, pa odatle idem pravo za Split, ne svracam vise nigde. Magistralom, razume se. Ni tom putu nista ne fali, ali posle ovoga sto sam danas prosao, verujem da ce mi biti potrebna dobra pauza da bi mi nesto drugo bilo tako zanimljivo. Moram i da se zahvalim Radarbot-u, ko zna koliko stotina evra kazni mi je spasao na ovom delu puta.

Stajem ispred Trogira, da vidim na mapi gde ima neki market, a i da se javim da stizem. Telefon se tu konacno ispraznio, ali stigao sam sve da uradim sto treba. Od Trogira ka Kastelima mi deluje kao da privlacim paznju malo vise nego inace. Dosta ljudi me je gledalo iz kola, daleko vise nego inace, ali nista neprijatno se nije desilo.

U jednom od Kastela imam familiju, pa sam se tamo uputio. Dobar deo familije nisam nikada ni upoznao, pa je ovo prilika za to. Izmedju ostalih, i ujaka, koji takodje vozi motore, ceo zivot. Vec je krenuo skuterom ka glavnom putu, da me saceka, jer me nema. Ostavljam motor u garazi, pa na veceru u kucu.

Posle vecere idemo kod njega, u Split, pa malo i do grada. Dosao sam kasnije nego sto sam zeleo, pa nismo bas imali previse vremena. Doduse, u dobrom drustvu, uvek je malo vremena.
Sa njim i njegovom suprugom sam skoknuo do grada, popili smo pivo, pricali, prosetali Dioklecianovom palatom. Bilo je pravo uzivanje cuti nesto o nekom gradu na ovom putovanju, do tada sam uglavnom sam guglao i citao.
Pice, iz nekog razloga, ne moze da se plati karticom, da znate. Popizdeo sam, em me goste ljudi, em ne mogu ni pice da platim...

IMG-20210614-225317.jpg


IMG-20210614-235409.jpg

Bilo mi je izuzetno prijatno sa njima svima, srecan sam sto sam upoznao rodjake koje, eto, za mojih skoro 30 godina nikada nisam video. Hvala ratovima i svim propratnim sranjima...

Dogovor je da ujutru odemo na marendu u Kastel, pa cemo ujak i ja zajedno motorima do Makarske. Ja cu dalje ka Tivtu, a on nazad na posao.

  • Sviđa mi se 10
  • Haha 1
  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 156 postova
  • Lokacija: Novi Beograd
  • Motocikl: Tracer 900 GT

6. dan
Utorak, 15.6.2021.


Kako smo se dogovorili, tako i bi. Ustali smo, popili kafu na terasi, malo procaskali o motorima i voznjama. Saznao sam i u cemu je tajna asfalta na magistrali, stavljaju (cini mi se) granitni kamen. Otisli smo do Kastela, doruckovali, malo se jos podruzili sa familijom, a i jos sam ih upoznao. Posle toga, pravo na motore. Naravno da sam zaboravio da se slikam sa svima, iako su mi kuci zapretili da se ne vracam bez slika.

Po dogovoru, idemo zajedno do Makarske. Ujak vozi bas kako treba, ne gnjavi, ne divlja, mogu da gledam malo okolo, a da se manje koncentrisem na put. Samo pratim njega i sta on radi. Kamera smo prosli ko zna koliko, ali s njim mi nije bio potreban Radarbot, zna ih sve napamet.

Na putu ka Makarskoj smo stali na jedan lep vidikovac, kom se na zalost ne secam imena. Odatle puca pogled na Brac i Hvar.

IMG-20210615-122006.jpg

IMG-20210615-122215-1.jpg

IMG-20210615-122346.jpg

Do Makarske nije bilo jos puno, tamo smo stali na pumpu, pa se spustili na rivu da popijemo kafu. Tu se rastajemo, on na kruznom toku okrece nazad ka Splitu, a ja produzavam ka Dubrovniku.

IMG-20210616-WA0012.jpg

Obzirom da sam se javio familiji u Tivtu, dogovorio da se vidimo, za danas mi je u planu samo da se malo prosnjuvam po Dubrovniku i da picim u Crnu Goru. Magistrala jeste dobra, nista joj ne fali, ali onaj deo od juce je ipak pobednicki. Pre prelaska u Bosnu, vidim da Hrvati zavrsavaju most kojim ce se s kopna preci na Klek, pa dalje ka Dubrovniku. Tako nece morati da se ulazi u Bosnu na putu za Dubrovnik. Pojma nisam imao o tome...

IMG-20210615-151207.jpg

Obzirom da nije gotov, a moj Tracer ne ume da skace, ja cepam starim putem. Na granicnom prelazu me granicar obavestava da je zabranjeno pusenje na granicnom prelazu i da moze da mi pise kaznu. Nije da bas kapiram smisao, ali ajde, idem do kante da ugasim i bacim cigaru.

Svratio bih na brzinu u Neum, da vidim na sta to lici. Ne daj Boze neke nove Korone ili sedmog talasa, cetrnaestog pika, da vidim moze li se tu letovati. Moze i kafa da se popije, sto da ne. Krecem da se spustam s magistrale i nailazim na radove. Ok, aj nazad, pa u neku drugu ulicu nizbrdo. U toj drugoj me je sacekala patrola koja mi rece da ni tuda ne mogu da prodjem. Objasnili su mi kako da sidjem do mora sa jedno 64 skretanja, ali to je bilo previse da moj mozak obradi. Zajebi, ako zagusti, opet cu u Albaniju, raj za male pare. Neum cu videti nekom drugom prilikom.

Vratio sam se na magistralu i nisu mi 3 misli prosle kroz glavu, eto mene na izlasku iz Bosne. Dobro, sta da se radi, sipace se gorivo u Hrvatskoj. Ono sto mi je malo bolo oci je da su na svim putokazima nazivi mesta na cirilici bili prezvrljani.

Kad vec nisam popio kafu, moze i RedBull, kad je vec na akciji. Dok kuliram na pumpi, po meni se pentra i jedan mali, cupavi drugar. Prebrz za slikanje nazalost, ne moze da stigne telefon da ga fokusira kako treba.

IMG-20210615-155144.jpg

Oko Dubrovnika je vec bilo interesantnih krivina, bilo je prilika da se fino zavrne gas. Obzirom da ponovo ne stojim dobro s vremenom, plan je da se spustim motorm do starog grada, tu negde parkiram i onda odem da prosetam.

IMG-20210615-165010.jpg


IMG-20210615-165120.jpg


IMG-20210615-165134.jpg

Nalazim parking na samom ulazu u stari grad, jeste da pise da je samo za rezidente, ali nema veze. Ponovo, dupe uza zid. Vadim lance i katance, vezujem i zakljucavam sve sto ostaje na motoru, zakljucavam korman, stavljam i palim alarm. Propustio sam samo jednu malu sitnicu... Ko prvi primeti zajeb na slici, placam pice.

IMG-20210615-172336.jpg

Prosetacu se starim gradom, zidinama nisam planirao, a ni cena od blizu 30e mi nije pomogla da se predomislim. Lepo je zaista, ali nesto ti gradovi kod mene ne izazivaju neko odusevljenje kao kod drugih ljudi. Grad ko grad. Ok, na obali, ima neki drugi fazon, ali opet, nije jedini takav koji sam video na ovom putu.

IMG-20210615-172502.jpg

IMG-20210615-172815.jpg

IMG-20210615-174927.jpg

IMG-20210615-175748.jpg

Po starom dobrom receptu, nakon toga pravim i krug motorom, da vidim i nesto siru sliku.. Kud potrosih svo vreme, ajde onda i 10 minuta da se popnem na brdo Srdj, iznad Dubrovnika, da vidim kakav je pogled. Sunce mi nije islo na ruku za neke dobre fotografije, a ni put do gore nije bas idealan, ali zasto se ne popeti, ko ima vremena. Fin je pogled. Ja sam se zadrzao koliko da bacim pogled i napravim neku sliku.

IMG-20210615-183107.jpg

Zurno sam se sleteo do Crne Gore i sa granice se javio da ubrzo stizem. Moj plan da odem u neki smestaj i da se posle vidimo je tu pao u vodu. Tetka to ne dozvoljava ni pod tackom razno, sestre prave palacinke za veceru, tako da insistira da idem pravo kod njih. Vidim da ni za planirani krug oko Boke nema vremena, prekasno ce biti, pa hajde onda na trajekt.

-Dobar dan, koliko je za mene i motor i kad krece trajekt?
-Krece svakog trenutka bukvalno. Ti ne placas, a motor placa 3 (ili mozda 2) evra.

Mislim se: "da placa, ne bi bio problem, nego moram ja za njega da platim..."

Ukrcao sam se i aj polako na drugu stranu...

IMG-20210615-200200.jpg

IMG-20210615-200651.jpg

Asfalt ni prici onome u Hrvatskoj (ili bilo gde, gde sam vozio na ovom putu). No, naravno da je lokalac na T-maxu morao da pokaze ko je glavni baja i da me pretekne sa spoljasnje strane, a onda se iskljuci posle nepunih 100 metara. Iskljuci = izleti s puta, jedva se zaustavivsi pre nego sto zvekne u neku gradjevinu.

Do Tivta meni nista zanimljivo. Tamo nisam bio bar jedno 15 godina i bas mi je bilo drago sto prepoznajem neke delove. U potrazi za marketom prolazim i pored zgrade gde je tetka nekada zivela i mesta gde je bila neka picerija koju sam obozavao kao klinac.

Od marketa do tetkinog stana ima jedno 300 metara, a na pola puta i neka vanredna policijska kontrola. Njih jedno 10, naravno da me zaustavljaju.

-Dobro vece, dokumenta. Gde ides?
-Idem jos 100 metara odavde, kod familije u goste.

-Odakle ides?

...
-Sta nosis u koferima?
...

-Da nemas nesto nelegalno kod sebe?

...
-Jesi li privodjen? Osudjivan?

-Sigurno ides kod familije?
-Covece, vidis da nosim kesu s poklonima na sred zadnjeg sedista. Da li stvarno mislis da sam krenuo na neki put ovako? Sa vinom, bombonjerom i cokoladama na zadnjem sedistu, koji samo cekaju da se prevrnu odatle u prvoj krivini.

IMG-20210615-203655.jpg

Dodje i neki stariji inspektor, pa me pustise bez prevelike gnjavaze...

Popili smo pice, kafu, sedeli na terasi. Sestre su napravile fenomenalne pohovane palacinke. Iako oni rade sutra, a ja planiram da se uputim kuci, ostali smo da pricamo do kasno u noc.

  • Sviđa mi se 6

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja