Jump to content

Moto Zajednica

Od Austrije do Srbije je logicno preko Albanije

Recommended Posts

  • Svrati ponekad, 156 postova
  • Lokacija: Novi Beograd
  • Motocikl: Tracer 900 GT

Hajde da pokusam i ja da napisem neki mali putopis. Mnogi koje sam procitao ovde su mi bili inspiracija za voznje, pa mozda i moj bude nekome od pomoci.

DOSADNI UVOD

Dao sam otkaz, uzeo neiskorisceni odmor i poceo da razmisljam gde bih i sta bih. Poslednja nedelja je planirana za more, prva da se pozavrsavaju neke gluposti, a izmedju bi valjalo uglaviti neku voznju. Devojka nece motorom na more ovaj put, pa hajde onda da se navozam pre toga dok mi dupe ne utrne. Korona, granice, potvrde o vakcinaciji, smaralo me sve to, a ni vremena nema previse, pa sam shvatio da je idealno da odvezem Jadranku. Onda je tu krenulo kalemljenje sta bi jos moglo da se poveze... Aj malo jos odozgo, aj malo jos ispod, aj listaj temu sa dobrim deonicama u okruzenju... Uglavnom, plan je bio da nema nekog plana. Krecem ka Sloveniji, malo se tamo vozikam, pa niz Jadran ka CG. Svaki dan koliko mi se vozi i koliko mi prija. Akcenat na voznji, obilazenja ne previse, a ako padne i neko kupanje, tim bolje.

 

 

Obzirom da prvi put idem sam na (za mene) duzi put, u krajeve gde nisam isao, a situacija je takva da nisam imao vremena za neku pripremu i istrazivanje, dolazim na genijalnu ideju. Napravim lepo temu ovde, nazovem je Interaktivni putopis, pisem kako putujem, a dobri ljudi mi daju savete sta bi valjalo da obidjem i sta ne bih smeo da ne vidim na putu koji me ceka tog ili sledeceg dana. Posto sam, po obicaju, nabio mnogo stvari u malo vremena, ne stizem to da uradim pre puta. U medjuvremenu shvatam da ni na putu nece bas biti previse vremena za tako nesto, pa zato evo obicnog, neinteraktivnog putopisa. :)



Priprema motora se svela na punjenje Scottoiler-a, on je uvek spreman za put. Moja priprema je bila malo komplikovanija. Hteo sam da mi centralni kofer bude sto prazniji, ali treba vuci patike, papuce, vrecu za spavanje, lezaljku i gomilu gluposti koje ne znam za koji andrak vucem sa sobom, ali i dalje ih vucem. Kupujem i svog najboljeg prijatelja na ovom putovanju, mali tronozac od 350 kinti, da bar imam neku krstenu sliku sa puta. Resio sam da je cetvrtak dan kad polazim, pa sam se u sredu razleteo na sve strane da zavrsim sta treba i spakujem se nakon toga. Uspevam sve da zavrsim i napakujem, stalo je i nesto rakije, pa ajde kod devojke na nocenje i ujutru na put.

  • Sviđa mi se 16
  • Hvala 1
  • Haha 1
  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 156 postova
  • Lokacija: Novi Beograd
  • Motocikl: Tracer 900 GT

1. dan
Cetvrtak, 10.6.2021.


Ovo je bio jedini dan na putovanju za koji sam unapred imao plan. Opak plan. Izlazim na autoput, pustam muziku, zavrcem gas, palim tempomat i cekam da se upali rezerva. Stajem, sipam gorivo, pusim cigaru. Ponovim ovo par puta i stizem na odrediste, Bohinj.

Ustajemo oko 8, pije se kafa, devojka se sprema za posao, a ja imam samo da vratim na motor stvari koje sam sinoc skinuo. Oko 9 smo ispred zgrade i umesto da ona mene isprati na put, ja nju ispracam na posao i ostajem ispred da se napakujem do kraja. Trenutak pun suza. Devojka place sto idem sam, gume placu sto znaju sta ih ceka, a meni dusa place za njima, sto znam da ce od blago kockackastih guma za par dana biti pretvorene u izrazito kockaste.

U 9 i neki minut krecem na put stazicom posutom laticama ruza.


IMG-20210610-092452.jpg

Ok, nisu latice i nisu ruze, ali nema veze, meni je lepo kao da jesu. Treba mi ovo, treba mi dobra voznja, malo da razbistrim misli i odmorim glavu, a latice ruza mi nisu neophodne.

Od Tasmajdana uspevam da stignem cak do polovine Kneza Milosa bez ikakvih problema, a onda se komunikacija javlja i obavestava da je prazna. E kinezu moj dragi, radio si odlicno par godina, gde me sad izdajes. Srecom, u torbici je jos jedna, identicna, pozajmljena od drugara, pa cu samo da stavim nju na prvoj pauzi.

Autoputem bratstva i jedinstva hitam ka Hrvatskoj kroz koju sam u proslosti samo tranzitirao. Na ekskurziji nas nisu pustili ni u WC da idemo, racunaju teraju 200 usijanih glava u autobusima, bolje da trpimo do Slovenije.
Najveca zabava mi je bila provera je l sve i dalje na motoru ili je nesto otpalo i moje tripovanje da ne vidim dobro. Idem ka nekim oblacima, kise nema, ali malo malo pa mi neki mravi lete u perifernom vidu. Idem malo brze, ali nije bas warp brzina, pa da mi se suzava vid. Kad su se ti mravi jednom prilikom bas namnozili shvatam da prska neka sitna kisica i kapi beze sa vizira. Ok, vidim dobro, sve ok. Ulecem u pljusak, vidim nadvoznjak ispred sebe i resavam da se tu zaustavim. Nisam ni spustio nogu, vidim i pumpu ispred sebe. Trebace mi 20, 30 sekundi do tamo, nije strasno, idemo tamo. Na pola puta do pumpe, kao da je neko ugasio kisu. Od pljuska do toga da nema kapi kise za bukvalno dve sekunde. Sjajno, idemo dalje, nema zaustavljanja!

Granicu prelazim bez problema uz caskanje sa granicarom oko toga sta je razlika izmedju MT09 i mog motora. Izgleda da sam tu konacno stigao oblake za kojima jurim, kisa je vec ozbiljnija i ne deluje da cu proleteti kroz nju, pa se odlucujem da stanem na pumpu da doruckujem. Vadim gibanicu. Deo slatkisa koje je devojka ubacila, da mi se nadju, ispadaju iz kofera, pa za kaznu resavam da ih smazem momentalno. Nakon fine pauze, punog stomaka, praznijeg kofera i sa zamenjenom komunikacijom krecem dalje.

Voznja je prijatna, sve sam obavio sto je trebalo, samo gorivo nisam sipao. Nakon nekog vremena vidim da bi i to trebalo da resim, pa gledam po Garminu gde je sledeca pumpa. Vidim da je u blizini i bezbrizno nastavljam. Od pumpe na mapi uzivo ni traga ni glasa. Okej, nema veze, ubrzo je druga, imam goriva. Pali se rezerva, ali ja prilazim toj pumpi vrlo brzo. Evo i putokaza, tu je pumpa za 2km.

Cek, cek, sta je ovo? Zasto je precrtana pumpa na putokazu?

Dok ja razmisljam o tome, stizem do odmorista na kome bageri ruse ono sto je ostalo od pumpe. Uh, ovo mi se vec ne svidja.

-Garmine, leba ti, gde je sledeca?
-Eto sledece za jos 30km.

Ok, od skoro sam u rezervi, ima goriva za do tamo, ne moram cak ni brzinu da smanjujem. 30 kilometara kasnije stizem do pumpe, samo postoji jedna mala zackoljica. Pumpa je sa druge strane autoputa. S moje strane je samo prazno odmoriste na koje stajem da vidim sta cu. E moj Milane, ti sanjas o nekom putesestviju po nedodjijama, a na autoputu u civilizaciji ostajes bez goriva.
Do sledece pumpe na autoputu tesko da imam goriva, do najblize van autoputa, opet jako tesko, ne rizikuje mi se. S druge strane, ne pretrcava mi se autoput i ne ostavlja motor ovde u sred nicega, sa gomilom stvari na sebi. Dok sam mozgao sta cu, ljudi sa nasim tablicama koji su bili na parkingu odose dalje, pa ostadoh sam. Pred kraj cigare, ulazi kamion na parking, nase tablice. Moj si! Odem do kamiona, covek stao da doruckuje.

-Zdravo zivo, radi li sledeca pumpa ili i nju ruse?
-Mislim da je ruse, cek da proverim.

-(na radio) Pero, radi li slece pumpa, ona kod *****?
-(sa radija) Ma jok, ne radi, mislim da je ruse.

-Cuo si, ne radi. Nemas goriva?
-Ma nemam, ne radi ni prosla, a neku pre nje sam prosao i evo me ovde bez goriva. Nista, sad cu da pretrcim preko, valjda ce mi prodati 2 litra goriva u flasu, a ti mi molim te gledaj motor dok ja odem po to.

-Imas kanister za gorivo?
-Ma nemam, kupicu flasu vode, prospem i natocim gorivo.

-Ajde s druge strane kamiona, otvoricu ti ja boks odavde, pa uzmi balon tamo.

Sa balonom u rukama pretrcavam autoput i preskacem bankine. Sipam gorivo, uzimam dva sokica da se rashladimo moj spasitelj i ja i ubijam se da kasirki objasnim da nisam kupio balon vode, nego da je to moj balon, do skoro prazan, a sada sam ga napunio gorivom. Nazad na odmoristu nisam ni stigao da iskopam noz iz torbice, kamiondzija je vec skocio iz kabine i preklao jednu flasu da napravimo levak. Prozborismo koju, on mi dade sapun i pusti vodu iz kanistera u kamionu da operem ruke i ode dalje.

Sa 6 litara u rezervoaru gas do sledece pumpe (ne one koja se takodje rusi, nego pumpe nakon nje). Shvatam da sa mojom idejom o flasi i 2 litra goriva nigde ne bih stigao. Punim rezervoar i nastavaljm dalje. Uskoro stizem i zuti kamion Krusevackih tablica, sviram i masem coveku koji mi je pomogao. On tera za Italiju, a ja dalje svojim putem.

Do nekih 50km pre Ljubljane nista zanimljivo. Tada ponovo ulecem u pljusak, stajem pod nadvoznjak, pusim cigaru i gledam gde cu i sta cu. Ispred mene odmoriste ogradjeno, zatvoreno. Na mapi ne vidim drugo. Mnogo me mrzi da vadim kisno odelo. Zapravo, mrzi me da ga posle pakujem u prepun kofer, ali svejedno. Kad se malo primirilo, krecem i planiram da sidjem u prvo selo, da popijem kafu. Nesto nisam imao srece sa pronalazenjem zgodnog mesta, pa se vracam na autoput i stajem na Petrol pumpi u mestu Vodotucine. Sipaj gorivo, uzmi kafu i uzivaj u pogledu. Sa zvucnika na pumpi cepa Indira. Pogledam motor, a on kao da porucuje: "Jesi ti krenuo da se vozis ili da pijes kafe? Aj penji se pa da palimo dalje".

IMG-20210610-165424.jpg

Tako i bi. Cas posla sam se obreo na Bledu. Jako je lepo jezero, vec sam ga obisao jednom prilikom, dopalo mi se, ali bih sada na neko malo manje komercijalno, a malo vise prirodno mesto.
Ko je bio, verovatno zna ovo mesto. Reci cu samo da sam napravio omanji kolaps da bih napravio ovu fotografiju. Svi su se zaustavljali mislici da mi treba neka pomoc, a odlazili misleci da mi treba samo psihijatrijska pomoc, cim sam tu stao da se slikam.

IMG-20210610-183259.jpg

Od Bleda do Bohinja vozim lagano, otvorenog vizira i uzivam u mirisima i prirodi. Prolazi se kroz mala sela, turisticka mesta rekao bih i kroz predivnu prirodu. Prvi pogled na Bohinjsko jezero me odusevljava. Odlucujem da krenem putem oko jezera, da vidim kako izgleda, pa cu kasnije da resavam spavanje. Imam preporuku za odlican kamp, ali ne nosim sator, vec samo vrecu i hammock/lezaljku. Prognoza ne obecava bas, pa nisam siguran sta cu. Iduci putem pored jezera vidim putokaz za Hostel pog Voglom. Ostao mi je naziv u secanju kao najpovoljniji smestaj koji sam video na Bohinju. Koci! Polukruzno, pa u smeru putokaza. Hostel je uz jezero, samo je ta ulicica izmedju hostela i jezera. Deluje kao ok prenociste za jednu noc. Nista fensi, prilicno staro, ali cisto. Za 21 euro dobijam krevet u zajednickoj sobi i dorucak. Zasto to, a ne odvojena soba? Pa zato sto sam u zajednickoj sobi svejedno sam, a zajednicko kupatilo delim samo sa jednim likom koji je negde u hostelu. Sjajno!

Placam sobu, uzimam kljuc i odlucujem da odmah produzim dalje oko jezera, dokle moze. Odlazim samo do wc-a. Nakon obavljenog posla pustam vodu, a ono deo vode izlece iz solje i pada mi na patike. Hvala gorotex-u sto radi posao.
Ok soljo, 1:0 za tebe, ali sad znam za jadac. Pamtim, pa vratim.

Ispred hostela mi prilazi momak koji je tu na odmoru, raspituje se oko motora, odakle sam i kaze da i on vozi motore. Zove me na pice, ali ipak pravimo dogovor da popijemo nesto kada se vratim iz voznjice.

Odlazim dalje niz put pored jezera. Kad vise nije moglo motorom, njega ostavljam, vadim klopu i vodu iz kofera i nastavljam dalje peske. Nisam mnogo presao i vec sam nasao idealno mesto za veceru. Klupica sa koje je pogled fenomenalan u svakom pravcu. Narednih par slika su sa mesta gde sam ostavio motor i pogled sa klupci na kojoj sam jeo, ka jezeru i na drugu stranu.


IMG-20210610-203400.jpg


IMG-20210610-203652.jpg
 

IMG-20210610-201222.jpg


IMG-20210610-201550.jpg



Evo i par random slika okolisa:


IMG-20210610-195849.jpg


IMG-20210610-203931.jpg


IMG-20210610-204948.jpg


Odusevljen jezerom, pajzazom, time koliko je sve besprekorno cisto, ali i prilicno umoran, odlucujem da se vratim u hostel i konacno smestim. U hostelu je i poveca grupa klinaca koji su tu na nekoj rekreativnoj nastavi ili sta god. Kada sam stigao nazad u hostel, u toku je bila zurka na otvorenom. Naravno, tresti srpska muzika. Uros, bajker slovenac, me ceka za stolom na ulazu.

-Sad si parkirao, hocemo sta popiti? Pivo? Nesto zestoko?
-A sta mislis o domacoj rakiji, kvalitetnoj?
-Idem po casice!

Konobarica je oprala aparat za kafu i trenutno riba pod, ali je nekako sarmiram da mi ipak napravi jedan espreso. Na kraju sam se ja branio kako necu kafu, da je ne mucim, a ona navaljivala da nije problem i da ce mi napraviti kafu koju god hocu.

Izlazim ispred, Uros ceka sa casicama, spustam kafu i idem do motora po rakiju. Krece neka poznata melodija, vidim da su klinci u transu, ali ne znam o cemu se radi. Krece i refren: "Miki, Milane, bas mi ne das mira...". Vadim telefon da snimim i mislim se: "Hvala vam braco slovenci, niste trebali". Prilazi mi uciteljica i objasnjava nesto oko mog snimanja, kaze da nije ok, otroci su to. Kakvi otoci? Tek planiram u Hrvatsku da vidim njihove otoke. Aha, otroci. Prastrajte uciteljice, ipak sam ja dete bosanke i pandura, treba mi malo vremena da ukapiram. Dogovaramo se da ja kao obrisem snimak i sve je ok. Vazi.

Sedam da popijem koju sa Urosem. Ide prica o putovanjima, voznjama, gde ici i sta videti. Obavezna tema je i Korona, kakva je situacija ovde, tamo...  Ide prica, ali ide i rakija jos bolje. U 21:15 animator svira fajront za klince. Oni se spremaju da dignu omanji ustanak zbog gasenja muzike i uspevaju da se izbore za bis. Naravno, Miki Milane ponovo tresti, ponovo su svi u transu, a ja zavrsavam cetvrtu rakiju i gledam sve to. Razidjose se otroci u krevet, Uros i ja ostadosmo da pricamo, a nivo rakije u mojoj flasici opada dramaticno brzo.

Doslo je vreme da se bezi u sobu. Prijalo bi mi da konacno skinem moto opremu, da se okupam, a valja i videti sta sutra.

Imao sam ja u glavi neki inicijalni plan sta bih i kako bih, onako okvirno. Samo taj plan nisam nikome saopstavao, jer sam znao da cu ga menjati, pa ce ljudi samo da se brinu sto ne ide nista po planu.

Po tom planu, za sutra sam zamislio da skoknem do Louis-a u Villach-u, pa jos i Mangart i da picim negde juznije od trenutne lokacije. Uros me upucuje i na Vrsic pass. Gledam malo mapu, padaju na pamet nove ideje, dok se tusiram to razradjujem u glavi i menjam plan.

Malo se dopisujem sa devojkom, izuzetno zadovoljan odlazim u krevet i padam u san momentalno.

Promenio član MilanS
  • Sviđa mi se 27
  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 156 postova
  • Lokacija: Novi Beograd
  • Motocikl: Tracer 900 GT

Stavljene goleme fotke, rekao bih da je sada ok. :)
E sad sto je golem i tekst, tu ne znam sta bih... Bice valjda zanimljiviji posle ovog prvog, autoput dana. :)

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 156 postova
  • Lokacija: Novi Beograd
  • Motocikl: Tracer 900 GT

2. dan
Petak, 11.6.2021.

PRVI DEO

 

Budi me alarm nesto pre 8, silazim po kafu i izlazim napolje. Prognoza nije bila tacna, svanuo je prilicno ok dan, oblacno jeste, ali nema kise. Meni dovoljno. Jezero je kao staklo, nema ni najmanjeg talasa. Uzivam u pogledu, pijuckam kafu i cekam da klinci zavrse dorucak, pa da idem ja da jedem.

IMG-20210611-081143.jpg

I dalje vrtim po glavi sta cu i kako cu danas. Bohinj je ostavio previse jak utisak na mene, rado bih ostao ovde na odmoru, ali krenuo sam da se vozim. Peo bih se na Vogel, setao okolo, a najradije uzeo kajak i malo veslao po ovoj divoti. Hostel ima u ponudi iznajmljivanje svega i svacega i organizovanje kojekakvih tura. Kapiram da cu ovde morati da se vratim sa devojkom, na jedan lep odmor, pa odlucujem da ipak picim da se vozim motorom.

Ono sto nisam planirao, a sinoc mi pade na pamet je da skoknem malo na Grossglockner. Tu je, blizu, sto da ne. Louis, pa pravac na Gross, ostanem jos jednu noc ovde, svakako mi je prelepo, a posle cu dalje po planu. Mozda mi to otvori i prostor za sat vremena veslanja sutra ujutru.

To je to, to je plan.

Svracam na recepciju da produzim ostanak za jos jednu noc i upucujem se ka wc-u. U mecu protiv wc solje dajem prvi gol, rezultat je Solja 1 - Milan 1.

Silazim u restoran da popasem sta je ostalo posle buljuka dece i popunim neke formulare za ulazak u Austriju. To ne prolazi bas slavno. Stavio sam da dolazim iz Srbije i bio odbijen. Stavio posle toga da dolazim iz Slovenije i to je kao proslo. Svakako picim na granicu, pa sta bude, bude. Sa autoputevima sam zavrsio (barem tako mislim), planiram put magistralom ka Kranjskoj Gori, pa preko Korenskog Sedla u Austriju.

Put je prelep, krajolici fenomenalni, Slovenija me sve vise odusevljava. Lepa mi je bila cak i voznja autoputem, a ovo je vec vrhunski. Svako selo je uredjeno, cisto, uredno, a najcesce ima i svoju zicaru. 30 kuca i zicara. Stajem samo na pumpu po gorivo i neko energetsko pice.

Penjem se ka granicnom prelazu i vidim da nema zive duse. Iz kucice izlazi momak u, rekao bih, vojnoj uniformi. Maksimalno ljubazno pita za test na Kovid. Govorim mu da ga nemam, ali da sam vakcinisan i pruzam mu potvrdu. Prostudirao je za 20ak sekundi, pitao gde idem i pozeleo mi srecan put. Ja iznenadjen i zbunjen pitam kome da predam pasos. Kaze da je to to, da mogu da idem.

Mojoj sreci nije bilo kraja! To je to! Gross, eto me! Krecem spust i paznju mi privlaci cudan znak pored puta. Nazalost nisam stao da slikam, ali na znaku je automobilski menjac i nacrtano je da iz 4. brzine prebacis u prvu. Sta? Zasto kog djavola? Ubrzo dobijam odgovor u vidu znaka na kom je obavestenje da je nagib spusta 19%. Kul! Motor se drugom, bez gasa, zalece kao lud.

Euforija me drzi i stizem na raskrsnicu na kojoj bih trebao da skrenem desno ka Villach-u i Louis-u. Gross je levo. U poslednjem trenutku dajem levi migavac, razvlacim osmeh ispod kacige i pravac Grossglockner. Jebes Louis i opremu, daj da se vozim.

Pevusim ispod kacige, cepam magistralama, javljam se svakom kolegi. Vrhovi pokriveni snegom me odusevljavaju. Prelazim preko nekog brda, planine, ne obracam paznju mnogo gde sam tacno, samo gde idem. Uzivam i u okolini i u voznji. Stajem na sred puta, uz bankinu, da fotografisem vodopad koji mi se dopao. Bakuta, austrijanka, nailazi, staje, svira. Na osnovu gestikulacije shvatam da mi psuje sve po spisku. Ajde stara, turista, sta ces, cepaj dalje.

IMG-20210611-132831.jpg

IMG-20210611-134825.jpg

Oblaci jesu na sve strane, ali nista dramaticno. Nadam se da ce me sreca pogledati. Dolazim na rampu i za 27 evrica kupujem dnevnu kartu za Grossglockener. Pitam radnicu sta misli, pada li gore. Odmahuje glavom i kaze da ne brinem. Sedam da popusim i pogledam kakve sam to papircine dobio. Gleda me zena cudno, valjda sam jedina budala koja nije odmah zavrnula gas i odperjala uzbrdo, nego stala da pogleda papire.

Kako raste nadmorska visina, tako i euforija i odusevljenje, za koje sam mislio da su vec na maksimumu, rastu dalje. Video sam da se krak Kaiser-Franz-Josefs-Höhe zatvara u 15:30 (zapravo u 16:30, tih sat vremena je da se svi vrate nazad), pa odlucujem da prvo idem tamo. Ne znam da li bih da se vozim ili da stajem svaki cas, slikam, gledam, uzivam.

IMG-20210611-143051.jpg

Dolazim i do parkinga koji jedva prepoznajem. Ne lici na ono sto sam vidjao na slikama. Mislim da ce vam jedna slika docarati sve. Imao sam Grossglocker maltane samo za sebe! Nema kampera, jedva poneki motor i bicikl. Kakva milina...

IMG-20210611-144455.jpg

IMG-20210611-145857.jpg

Ne znam gde pre da gledam, pravim brdo fotografija i ne prestajem da se smejem. Odlazim peske par stotina metara nazad, do kafea. Ovde se mora popiti espreso, nek kosta sta kosta. 4 evrica kafa, 5 evrica magnet, ali ovo uzvanje nema cenu.

IMG-20210611-151037.jpg

IMG-20210611-161351.jpg

Vreme leti, a meni u glavi da bi valjalo jos jednom se spustiti i popeti gore. Pre toga idem na severni krak prevoja, ne znajuci sta tamo ima. Racunam da je to to sto ima da se vidi, ostalo je samo lepa voznja. Ako oko 5 krenem odavde, stizem u Louis lagano. Naivan li sam, majko mila.

Ispred Hochtor tunela, na vidikovcu, nalecem na 4 vesela Svajcarca. Nalecem, zato sto je sve prazno, nema zive duse nigde. Pitam jednog ima li sta interesanto nakon tunela i dobijam odgovor da ima par lepih mesta. Molim i da me fotografisu. Grupa je vesela, starija ekipa, deluje da se znaju ceo zivot i da se nesto sprdaju medjusobno i umiru od smeha. U grupi imaju jednog starijeg GS-a, jedan nejked, jedan kruzer i jos nesto, zaboravih sta. Matori debeljuca u prastarom Ducati koznjaku vozi kruzera. Kul ekipica.

IMG-20210611-163254.jpg

IMG-20210611-163314.jpg

IMG-20210611-163405.jpg

Tek na severnom kraku svaki cas nalecem na nesto sto bih slikao, na mesto na kom bih napravio pauzu, popusio cigaru. U nekim momentima vozim izmedju zidova snega koji su s jedne strane sigurno preko 5 metara visoki. Stajem na bezbednijem mestu da napravim fotku, iako je zid tu daleko nizi. Kao dete u luna parku, ne znam sta bih pre, ne znam gde da gledam.

IMG-20210611-162659.jpg

Dok ja uzivam, stajem svaki cas, samo da bacim pogled, vreme neumitno tece. Okej, sprzicu malo brze do Louis-a, sta da se radi. Vidim da je kolicina goriva u rezervoaru za mene, posle jucerasnjeg dana, postala neprijatno mala. Odlucujem da se spustim skroz do mesta Fusch i tamo natocim, da se mirne glave vratim nazad i opusteno zavrcem gas na usponu. Oblaci se spustaju sve vise, ne puca vise pogled u daljinu jer sam bukvalno u oblaku, ali nema veze. Pravim ko zna koliko fotografija, primecujem da je znacajno toplije i tek onda shvatam da sam se spustio ispod 1500 metara i da je zato toplije. Stizem na pumpu u Fusch-u.

IMG-20210611-164933.jpg

IMG-20210611-165105.jpg

IMG-20210611-171248.jpg

IMG-20210611-172200.jpg

IMG-20210611-172242.jpg

IMG-20210611-172300.jpg

  • Sviđa mi se 26
  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 156 postova
  • Lokacija: Novi Beograd
  • Motocikl: Tracer 900 GT

Ovo pisanje zahteva vise vremena nego sto sam mislio, pa ostavljam drugi dan nedovrsen. Kad uhvatim vremena, zavrsicu ga. Ako previse davim sa opisima i sporednim stvarima ili fotografijama, pisite...

Promenio član MilanS

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 237 postova
  • Lokacija: Bled, SLO
  • Motocikl: Versys 1000 - prodat.

Krecem spust i paznju mi privlaci cudan znak pored puta. Nazalost nisam stao da slikam, ali na znaku je automobilski menjac i nacrtano je da iz 4. brzine prebacis u prvu. Sta? Zasto kog djavola

 

Taj znak na A strani stoji još od ranih osamdesetih, jer piše: Pažnja, prebaci u prvu. 

Nije baš Austrijancima jasno, sta se sve promeno u 35 godina.:)

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1268 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: SMC 300
1 hour ago, Tedybear said:

Krecem spust i paznju mi privlaci cudan znak pored puta. Nazalost nisam stao da slikam, ali na znaku je automobilski menjac i nacrtano je da iz 4. brzine prebacis u prvu. Sta? Zasto kog djavola

 

Taj znak na A strani stoji još od ranih osamdesetih, jer piše: Pažnja, prebaci u prvu. 

Nije baš Austrijancima jasno, sta se sve promeno u 35 godina.:)

Pamtim taj znak kada sam pre jedno dvadestak godina prelazio iz Austrije u Sloveniju na gp Podkoren na tromedji sa Italijom. Vozio sam Tempru 1.6td i automobil je vukao u drugoj uz uspon. Ali u visim obrtajima.  Treca nije mogla.

Bila je rampa pre uspona i znak na kome je pisao datum kada se rampa spusta na par zimskih meseci.

Sad sam gledao info, to uopste nije visok  prevoj , mislio sam da je mnogo visi.

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 237 postova
  • Lokacija: Bled, SLO
  • Motocikl: Versys 1000 - prodat.

Rampa? Mozda, ali prelaz je otvoren non stop od kada pamtim (45 godina). Zatvoren samo dan ili dva posle veče kolicine snega, dok se ne očisti. Višina oko 1200 m/nm.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 130 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Yamaha Tracer MT09
19 hours ago, MilanS said:

Ovo pisanje zahteva vise vremena nego sto sam mislio, pa ostavljam prvi dan nedovrsen. Kad uhvatim vremena, zavrsicu ga. Ako previse davim sa opisima i sporednim stvarima ili fotografijama, pisite...

Isti komentar imao sam i ja, koliko oduzme vremena za pisanje "samo jednog dana". Ali mišljenja sam da vredi pisati dok je taj osmeh na licu!

 

Držim palčeve da nastaviš dalje sa pisanjem, bilo bi šteta ostaviti nas da čekamo tvoj povratak :)

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 156 postova
  • Lokacija: Novi Beograd
  • Motocikl: Tracer 900 GT

Ako nista drugo, bice meni drago da mogu da se podsetim svega, prilicno detaljno :D

 

Pisem upravo drugi deo drugog dana, bice uskoro. 

Promenio član MilanS
  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 156 postova
  • Lokacija: Novi Beograd
  • Motocikl: Tracer 900 GT

2. dan
Petak, 11.6.2021.

DRUGI DEO

Fusch deluje kao simpaticno turisticko mesto/selo. Ono sto mene vec ozbiljno brine su vrlo ruzni oblaci koji se navlace iznad mene. Kasno je popodne, ne bih voleo da prelazim Gross u to doba po nekoj oluji, a nikako ne bih voleo ni da se vracam nekim okolnim putevima do Bohinja gde mi je smestaj i sve stvari.

Tocim do cepa i ulazim da platim. Kasirka ne zna engleski, a ja nemacki, ali se snalazimo nekako.

-(sa vrata pumpe) Sta's popit?
-Molim?

-Sta's popit? O's pivo?
-A ti si nas?

-Iz Hrvatske sam, vidim Bg table, pa da popijemo nesto.
-Pa to je to, nas si! Ajde samo da platim i eto me.

Mato, covek iz Hr, negde na Granici sa Srb. Insistira da popijem nesto na njegov racun. Ne moram alkohol ako vozim, moze i kafa, sok. Ljubazno ga odbijam, pravdam se da nemam vremena, da se oblaci navlace, a valja mi preci preko planincuga i vratiti se u Sloveniju. Mozemo da popusimo po jednu, pa cu ja da idem dalje.

Ubrzo prilazi jos jedan stariji gospodin, takodje iz Hrvatske, kasnije saznajem da je tu 30 godina, vozi bager/buldozer ili tako nesto. Objasnjava mi da oblaci koje gledam ne treba da me brinu, nece oni na Gross. Pokazuje mi na koju stranu da gledam, to sto je tamo ce doci meni na put.

Jedna cigara se pretvorila u dve, tri. Prica se razvukla. Slusam kako mu je tamo, kakvi su uslovi, plata, kako se zivi. Pricamo i o situaciji u Srbiji i Hrvatskoj. Simpatican covek jako. Nudi mi i smestaj kod njega u hotelu u kom radi. Sledeci put, samo da mu se javim, on ce da pretera motor preko rampe i nazad peske, a ja mogu onda besplatno da se vozim na Gross-u (ima nekakvu propusnicu za Gross). Rekao bih da mu je izuzetno milo sto ima nekoga da poprica "na nasem". Ako budete u prolazu, svratite do Mate, radi u hotelu Romerhof u blizini pumpe ili piju pivo na pumpi.

Prolazim ponovo rampu i penjem se na prevoj. Sada vise ni biciklista nema. Palim grejace rucica, ali posle svake serpentine ulazim u jos vecu hladnocu. Motor kaze da je 8 stepeni, ali se termometar pored kojeg stajem ne slaze.

IMG-20210611-183513.jpg


IMG-20210611-183548.jpg

Nesto mi se ne zadrzava ovde iako je prelepo. Vreme i nadmorsku visinu vidite na ekranima. Kapi na viziru su bile samo najava. Krece kisa. Ok, nije pljusak, nije oluja, ali ni kisa na ovoj temperaturi nije bas najprijatnija. Molim boga da me iza tunela ceka lepse vreme. Optimisticno.

Obzirom da nije bilo tako, stajem samo iza tunela za jos jednu fotografiju i bezim brze bolje na drugu stranu, da krenem da se spustam u toplije krajeve. Naravno da me mrzi da vadim i oblacim kisno odelo.

IMG-20210611-184620.jpg

Na 4 stepena, na mokrom, krivudavom putu, bezati od kise nije bas najlaksa stvar na svetu. Ono sto me raduje je to sto mi deluje vedrije u pravcu u kom idem. Negde na pola spusta, kisa se vec drasticno smanjila, temperatura polako skace, a ja vidim stariju zenu na sred puta. Pored je parkiran auto sa dvoje male dece. Pokazuje mi da usporim ili stanem. Racunam da je u nekom problemu, pa se zaustavljam pored nje i otvaram kacigu.

-*$#% #$*%# *#$%#* %$$*
-Engish?

-Ja, ja, english! Moment!

Vrti se zena okolo, gleda po planincugama, po nebu. U jednom trenutku uperi prst u vrh neke planincuge. Okrecem se. Planina... Lepa je. Nebo. Prosarano oblacima...

-Aha! Rain?
-(tisina)

-Rain? Thunderstorm? Kisa? Il plu?
-Nain! Rain nain!

Pa sta je onda jebo ga ti, sta ima na vr' tog brda. Okrecem se, gledam, ne kapiram.
Uskliknu nesto zena i postavi prste na celo kao rogove.

-Aaaa... Muuuu?

-Ja, ja! Muuuuuu! Ja! Hahah!

Nasmejasmo se oboje, pokaza mi rukom da usporim i krenuh dalje. Iza prve krivine pojavi se i Muuu. Ne jedan Muuu, nego jedno 30 komada. Stadoh uz bankinu da cenjeni Muuu prodje. Mozda ce bas njihovo mleko biti u cokoladi koju cu jesti za koji dan, pa daj da ih ne traumiram. Telefon je i dalje bio podesen da slika sa tajmerom, pa umesto krda, uhvatih samo par poslednjih komada i ljupku pastiricu (menadzerku krda?).

IMG-20210611-190044.jpg

Muuuovi su ostavili trag za sobom. To nisam nigde na putu video. Mora da neko ide i cisti za njima. Za te pare, pa i ne cistili ga. Vozim kroz to minsko polje, zagrevam se i susim polako. Izasao sam iz oblaka, sunce me obasjalo, tako da je sada sve ok.

Moja ideja o Louis-u je odavno pala u vodu. Ne da ne stizem da ga obidjem, nego sam kratak bar nekoliko sati. Nema veze, nije mi zao, dan je bio perfektan. Palim navigaciju, kucam Bohinj i podizem tempo voznje. Prija mi temperatura, malo razgledam, malo presabiram utiske po glavi, a ispod kacige pici koncert Smaka.

Euforija slabi, glad je nadjacava, pa kapiram da bi valjalo nesto pojesti. Nesto mi se ne dopadaju restorani pored kojih prolazim, iako svaki drugi ima Bikers Welcome znak ispred. Previse mi je to fensi za moje trenutno izdanje, a i ne bih se previse zadrzavao. One usputne kafanice, kao brze hrane, uglavnom ne rade. Stomak bi i da ispustim tecnost i natocim novu, pa stajem na neko prosirenje i udaljavam se od puta par desetina metara. Vadim energetsko pice iz kofera, palim cigaru. To je dovoljno, puno je secera, drzace me do Slovenije. Ubrzo se iz sume pojavljuje mladji par sa psom. Pita me covek kako sam zadovoljan motorom, odmerise me oboje i odose odakle su dosli. Kapiram da sam na njihovoj zemlji, pa su dosli da vide sta ja tu radim, ali odakle im da sam ja tu, ne znam. Tamo odakle su oni dosli se nista ne vidi od sume...

IMG-20210611-200116.jpg

Jasno mi je da se ne vracam putem kojim sam dosao, paralelno sa granicom sa IT, ali nema veze. Ok je put, magistrala ko magistrala, taman da vidim nesto novo. Odjednom, eto mene na ulazu u neko vece mesto, grad.

Garmine, brate, sta cemo mi u gradu? Sta radimo na semaforu? Pa semafore imamo i kuci, nismo ovde zato dosli. Moras li me zajebati svaki put kad ne uzmem da proverim sta si ti zamislio?

Zavlacim se u grad i gledam koliki je, hocu li ga skoro napustiti, opasno me usporava. Najednom, poznat miris. Retrovizor, nema nikog. Koci! Gledam oko sebe, par lokala iza otkrivam izvor mirisa. Kebap. Idemoo! Kakav secer, daj da zderem.

Veliki kebap i baklava sa pistacima nestvarnom brzinom nestaju sa tanjira. Turcin me gleda vidno sokiran. Pocinje kisa, ali sto se mene tice, sad mogu i sekire da padaju, ne tangira me uopste. Sedam ispred lokala da zapalim i gledam okolo. Na mapi vidim da sam u gradu Spital (an der Drau). Mesto lepo, ali pomalo cudno, kao da su se nasi gastosi skupili. Nemacki automobili, felna 8 jota, zakucan do poda i ti fazoni... Lonci im fale uglavnom, ali im vati snage ozvucenja ne fale.

Ovaj parkiran pored mene je bio jedan od manje ekstremnih primeraka.

IMG-20210611-203641.jpg

Sad kad mi je sve potaman, mogu da nastavim. Hajde da kazemo da je to bilo nesto brze od ogranicenja. Ponovo idem na Korensko Sedlo, ponegde me malo prati kisa i tera da vozim nesto blize ogranicenju, ali sve je ok.

Kroz Sloveniju mi se kaci neki stariji RS6 na dupe i ne zeli da se skloni odatle. Aj onda cu ja da se sklonim. Hoces djavola, lokalac, zna svaku krivinu. Preticemo se par puta, ali kao da ne zeli da se skloni ili da vodi voznju. Dosta divljanja, meni farovi ne prate krivinu, nemam bas toliko sigurnosti po mraku. Dajem mu migavac i usporavam toliko da mu bude jasno da treba da me pretekne i produzi svojim putem. Pozdravlja me covek i ode.

Nesto pre Bleda shvatam da mogu da izadjem na autoput i ustedim neki minut. Iako sam rekao da smo zavrsili sa autoputevima, opravdavam svoj postupak umorom i izlecem na autoput. Time sebi kupujem vreme za jos jednu pus pauzu. Uvek pokusavam da stignem najkasnije u ono vreme koje mi je navigacija inicijalno pokazala. Pus pauze kompenzujem brzom voznjom. Pravim jednu nocnu fotografiju na Bledu i produzavam do mog hostela.

IMG-20210611-224856.jpg

U sobu po rakiju, pa nazad na klupu pored motora. Cigara, rakijica, miris tek ugasenog, vrelog motora. Skoro je ponoc. Bio je ovo jedan dug dan. Lepo smo se proveli i jedan i drugi.

IMG-20210611-234557.jpg

Sabiram utiske po glavi i mozgam sta cu sutra. Danas sam dobio mnogo, tek cu kasnije postati svestan koliko. Bio sam gotovo sam na Grossglockner-u, po super vremenu. Ona kisa predvece je bila samo opomena da ne jedem govna i ne trazim previse. Ceo dan se vozikam i sad bih bas jos jednom da se spustim i popnem. Ajde mali, bezi kuci, dodji drugi dan.

Potapsao sam motor i otisao da se spremim za spavanje. Wc solja je videla svoju sansu, umoran sam, nisam na oprezu. Spremila se da ponovo bljucne malo vode, ovaj put po mojim nogama u papucama. U poslednjem momentu odskacem od zemlje i izbegavam napad. Prc! Pa gde si posla?! Vidimo se mi ujutru...

  • Sviđa mi se 23
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja