Jump to content

Moto Zajednica

Opština Bač i okolina

Recommended Posts

  • Ne silazi, 4302 postova

Prva destinacija koju sam obišao jeste Karađorđevo. Sama lokacija koju sam obišao se nalazi van naselja a kompleks sadrži ergelu konja, jedan od najpoznatijih rezidencijalnih objekata na teritoriji bivše SFRJ, hipodrom, muzej.  tu se održava i Kup Vojske Srbije, ali je to područje i Specijalni rezervat prirode s brojnom florom i faunom. Čine ga tri odvojene celine, sve s istim nazivom: Rezidencijalni objekat, Vojna ustanova i mesna zajednica Karađorđevo.

 

Zanimljivo je da nikada nisam bio ovde iako ne živim daleko odavde. Prvo sam promašio put i zaputio sam se najverovatnije u titov kompleks, koji je zatvoren, preko kapije se ne vidi, ima nekih upozorenja ali nisam video čuvare, bar ne napolju.

Owoobae.jpg
 

Priča o Karađorđevu zapravo počinje davne 1885. godine uzgojem konja, a danas je ergela „Karađorđevo”, koja je u sklopu Vojne ustanove „Morović”, nadaleko čuvena.

– U početku su se u toj ergeli odgajali konji rase nonijus, dok se danas, osim njih, odgajaju lipicaneri i engleski punokrvni konji.

Muzej ergele je otvoren 1983. godine i u njemu se nalaze pehari koje su osvojila grla u prethodnih nekoliko decenija. Najznačajniji eksponati su saonice i kočije iz Titovog perioda, fotografije nastupa grla galopera i preponaša, kao i fotografija na kojoj je zabeležena poseta naše delegacije britanskoj kraljici Elizabeti. Muzej čuva i matične knjige grla s početka prošlog veka, kao i knjigu utisaka, za koju se pretpostavlja da je najstarija u našoj zemlji – otvorena 1927. godine.

 

VTdqOes.jpg
3LRz7Vx.jpg
6jegMCQ.jpg

zJVKxSi.jpg
hvfXZ5O.jpg
NNTGy3M.jpg
ILpxNP6.jpg

 

Glavna zgrada je završena 1959, a 1975. izgrađen je kompleks s bazenom, sportskim sadržajima, saunom i prostorijama za masažu. U parku je zasađeno više od 100 vrsta drveća iz celog sveta. Kroz park i pored 16 veštačkih jezera krivuda staza za šetanje duga desetak kilometara, a rezidencija ima i svoj helidrom. Jedino vozilo rezidencije, raritet je „zastava 750” iz 1978, posebno adaptirana za rezidenciju. Objekat je zatvoren za širu javnost, a zanimljivo je da je Tito tu boravio 66 puta.

Ovde je Tito poručio specijalan poklon za englesku kraljicu Elizabetu II, amove, koje je izradio Jovan Đuran. Poklon je obuhvatao komplet opremu za dva konja, koji se i danas nalaze na engleskom dvoru.

'' Upravnik ergele Siniša Zlatanović je mnogo znao o mom ocu, pa je tako došao u radionicu i rekao mu da napravi par amova za konje lipicanere, nešto što dotad nije radio. Moj otac je šest meseci, sa beskrajnom pažnjom i strpljenjem radio duborez u koži za tu opremu, stavljao specijalni okov, merio sve u mikron, a ne u milimetar. Na amovovima su bili stavljeni inicijali E. K. kao simbol ergele “Karađorđevo” - pripoveda Nikola Đuran.

Prilikom posete Tita Karađorđevu, upravnik ergele Zlatanović maršalu je pokazao amove, i kad ih je pogledao Broz je bio izuzetno zadovoljan. Unapred se znalo da u posetu Beogradu dolazi kraljica Elizabeta i da su baš ti amovi namenjeni njoj.''

 

Potom svraćam u Bačko Novo Selo, a objekat koji fotografišem jeste nekadašnji dvorac Fric Hristić, koji 1900. godine podižu ove dve porodice. U osnovnom obliku zgrada je imala drugačiji izgled, a današnji izgled je plod naknadnih adaptacija posle Drugog Svetskog Rata. Dvorac je sagrađen u klasicističkom stilu. Bila je to zgrada sastavljena iz dva dela, koja se nisu arhitektonski bitno razlikovala. Jedan deo dvorca je pripadao porodici Fric, koja je bila jevrejskog porekla, a drugi deo zgrade je pripadao porodici Hristić iz Bačke palanke, srpskog porekla. Reprezentativniji deo zgrade je srušen nakon nacionalizacije, dok su prateći objekti kompleksa dvorca srušeni 70-tih godina 20. veka. Preostali deo objekta, koji se danas može videti je pretrpeo manje izmene, ali je u osnovi izgled ostao isti. Izgrađen je jednostavno, bez puno upotrebe dekorativnih elemenata na spoljnoj fasadi i unutrašnjosti objekta. Podnet je predlog za zaštitu objekta i on se sada nalazi u takozvanoj prethodnoj zaštiti, a zaštita je još uvek u postupku. Objekat se nalazi u društvenoj svojini i u solidnom je stanju. Dvorac nije otvoren za posetioce. Postoji inicijativa lokalne samouprave da se pristupi fondovima kako bi se ovaj objekat obnovio.

28f6ec1dbfae565641c04dbffde0eeaa.jpg

 

 

Sada nastavljamo voznju bentom prema Plavni. Ovaj bent je nadograđen i asftaltiran nakon završetka najveće poplave na ovim prostorima, 1965. godine. Upravo na ovom delu, kao i na kasnijem ritskom delu kod Plavne, bent je miniran, kako bi se voda pustila u Rit, a ujedno rasteretio i Novi Sad od nadošle vode. Nakon toga, bent je opet miniran kako bi se voda vratila u korito.

 

 

Stizemo na mesto gde se nalazi tabla: Podunavsko lovište Plavna, levo nas put vodi ka nekada poznatoj skeli, dok se pravo nastavlja za samo selo Plavna. Ukoliko produžite pravo, izuzetno lošim putem! pre samog ulaska u selo, naići ćete na ciglanu, koja danas nije u funkciji a sam prostor služi kao smetlište! Oko 1920. godine stanovnici iz Plavne, Franjo Otto, Stefan Schendlinger, Adam Rassweiler i Daniel Stumpf, osnovali su i podigli ovu ciglanu, najvecu na tadasnjim prostorima.

old-brick-factory-in-plavna-village-1.jp

 

ZsG1qFt.jpg

 

r7YtynF.jpg

M7PfsXz.jpg

 

 

Sada se vraćamo nazad, na račvanje odakle smo i došli i skrećemo desno kod table Podunavsko lovište Plavna.

Potom, nailazimo na noviju crpnu stanicu "Plavna" koja je još uvek u funkciji i služi za regulaciju vode u kanalima kao i sistemu DTD. Produžićemo samo nekoliko stotina metara napred i nailazimo na staru crpnu stanicu građenu u periodu 1909-1912. godine i ovo je bila najveća crpna stanica, jedinstveni primer te vrste u tehničko-tehnološkom smislu, ne samo na ovim prostorima nego na čitavom Balkanu.

ME2wrx2.jpg

7ITyuwC.jpg
 


U delu južnog Podunavlja nasipi za odbranu od poplava grade se od početka XVIII veka. Ključni momenat za područje u okolini Bača jeste 1905. godina, kada inženjer Jene Taloš (Jenő Tallós) postaje predsednik vodne zadruge Bogojevo–Vajska. Pod njegovim nadzorom obavljeni su veliki radovi u prvoj polovini XX veka; od 1909. do 1911. godine bio je zadužen za izgradnju nasipa od Kamarišta do Plavne, a istovremeno je bio odgovoran za izgradnju sistema kanala sa crpnom stanicom u selu Plavna (Ivković 1973: 20).
Kada je 1912. godine crpna stanica završena – sa dva dizel-motora proizvedena u Litostroju po licenci firme „Burmajster i Vajn“ (Burmeister & Wain) i dve centrifugalne pumpe kapaciteta 2×2,5 m³/s, „GancMavag“ (Ganc-Mawag), mađarske proizvodnje predstavljala je jedno od najsavremenijih tehnoloških dostignuća i pumpu najvećeg kapaciteta prepumpavanja vode na području Balkana. Pumpe, motori i prateća oprema ostali su očuvani i danas su u funkcionalnom stanju. Crpna stanica je građena kao reverzibilna, što znači da prepumpava višak vode iz kanala u Dunav i obrnuto – za vreme visokih vodostaja Dunava vraća vodu u kanale. Za lokalno stanovništvo, ovaj kompleks je bio najveći dotadašnji poduhvat, ne samo u tehničkom smislu, već je imao i arhitektonski i društveni značaj.

QLcgo6V.jpg
dVNmj32.jpg
XnjgrXJ.jpg
qWHsgvZ.jpg

 

 

Nakon Drugog svetskog rata, a naročito posle poplave iz 1965. godine, pristupilo se popravkama postojećeg sistema i temeljnijim radovima u cilju unapređenja odbrane od poplava. Realizacija drugog velikog projekta, hidrosistema Dunav–Tisa–Dunav,započeta je 1957. godine. Sistem, čija je izgradnja završena 1977. godine, sastoji se od 649 km kanala, preko hiljadu kilometara nasipa i velikog broja infrastrukturnih objekata: mostova, prevodnica, ustava i crpnih stanica (Šogorov 2008). U okvir ovog projekta ušla je i nova crpna stanica izgrađena 1971. godine, nekoliko stotina metara udaljena od postojeće. Ova crpna stanica radi na električni pogon i umnogome olakšava pokretanje pogona – umesto šestorice radnika, koliko je bilo potrebno da se pokrene prethodna, ovom stanicom može da upravlja jedan čovek.

Kompleks crpne stanice imao je prvenstveno utilitarnu svrhu i građen je da ispuni zahteve funkcije, dok je dizajn bio sekundaran. Čak i u takvim okolnostima, ne može se reći da su smisao za proporciju, ukus i umerenost pri izradi detalja izostali.Čitav kompleks je koncipiran na principu samostalnog tehničkog funkcionisanja, ali i zadovoljenja životnih potreba ljudi koji su tu radili. Pored mašinske kuće, u kojoj su smeštene pumpe, glavni i pomoćni motori i ostala oprema, bili su izgrađeni i stan za upravnika, stan za mašinistu, radionica sa alatima, skladište, čuvarnica (kuća za čuvara benta)
 

 

Odmah kod same stare crpne stanice, spustamo se niz bent i ovde se zaustavljamo. Put kroz sumu je poprilično loš sa dubokim vagašima od traktora i radnih mašina pa nastavljamo put peške. Nakon 5 minuta hoda kroz šumu uz sam Dunavac, izbijamo na 1325km Dunava i u sred vikend naselja. Vikend naselje se deli na dva dela - desni deo na kome se sada nalazimo i levi deo, preko Dunavca. Vikend naselje je aktivno počelo da se gradi oko 2007. godine, i sve vikendice su isključivo od drveta, podignute na visoke stubove zbog čestog izlivanja Dunava. Ovo je postala poprilično popularna lokacija i odmaralište ne samo za lokalno stanovništvo ove opštine već i zaljubljenike u Dunav i prirodu sa raznih strana Vojvodine. 

7nTIxui.jpg
mmWk8T2.jpg
bqIXbPs.jpg


Dalje vozimo bentom, ujedno i biciklističkom stazom koja spada u rutu Eurovelo 6. Dolazimo kod nekadašnjeg graničnog prelaza skelom Vajska-Vukovar (trenutno nije u funkciji), potom se desno spustamo i nastavljamo putem prema Bođanima. Usput nailazimo na salaš, a nedaleko se nalaze i dva radnička naselja, Živa i Labudnjača. Nedaleko od Bođana uz sam put, nalazi se i restoran i prenoćište, Berava. 
Na ulasku u Bođane, skrećemo levo i nakon nekoliko stotina metara nailazimo na manastir Bođani.
7Q6sE9c.jpg

 

Legenda kaže da je neki trgovac iz Dalmacije, po imenu Bogdan, na jednom od svojih putovanja naglo oslepeo, zastavši da se odmori u Bačkoj, blizu Dunava. Umio se na obližnjoj česmi, moleći se Bogorodici da progleda, sa zavetom da će, ako se isceli izvorskom vodom, na tom mestu izgraditi crkvu.
Voda je bila blagotvorna, pa se Bogdan obratio srpskom velmoži Dmitru Jakšiću da mu isposluje dozvolu od ugarskog kralja Matije Korvina da na mestu isceljenja podigne manastir posvećen Vavedenju Presvete Bogorodice. Reč je o manastiru, po Bogdanu nazvanom Bođani, koji je najstariji i jedan od tri u Bačkoj (ostali u Kovilju i Somboru). Manastir Bođani smešten je između istoimenog sela i Vajske, u opštini Bač.

 

5S4AiMm.jpg
Od 1478. godine, kad je izgrađen, manastir je tri puta bio razoren u ratovima i dvaput poplavljen. Kaluđeri su bežali u rit i vinograde i pravili drvenu crkvu, a kasnije se vraćali i obnavljali manastir. Današnju manastirsku crkvu podigao je 1722. Mihailo Temišvarlija iz Segedina, o čijem je trošku, u vreme patrijarha Arsenija Četvrtog Jovanovića Šakabente, 1737. završen i manastirski živopis, koji je uradio znameniti slikar, zograf, bakrorezac i kaligraf Hristifor Žefarović.
Ikone i freske u manastiru Bođani ostale su Žefarovićevo najznačajnije sačuvano delo. Freske su rađene uljanim bojama na osušenom zidu, a ne, kao ranije, slikanjem na vlažnom malteru. Manastirski kompleks obuhvata i kapelu Sv. Petke, podignute iznad lekovitog izvora. Ovu kapelu je 1896. oslikao još jedan čuveni ikonopisac Rafailo Momčilović, tadašnji monah manastira Manasija.

 

zaqV49x.jpg

Manastirski zapisi upućuju na to da su Bođani bili u tesnoj vezi sa Manasijom i Mileševom, odakle su ovamo dolazili postrižnici i monasi, a katkada postajali i igumani. Bođani su postali muški manastir, na čelu sa postrižnikom Manasije, igumanom Nikanorom. Tako je bilo od njegovog osnivanja do 1991. godine, kada u manastir dolaze monahinje, sa igumanijom Porfirijom na čelu. One su u manastiru boravile do 2002, kada manastir Bođani ponovo postaje čisto muški, i tako je sve do danas.

Da čuda u vezi sa manastirom Bođani nisu samo legenda, potvrđuje odluka SPC da ikonu Presvete Bogorodice Bođanske uvrsti u šest kanonizovanih čudotvornih ikona, “koje ljudima donose isceljenje, preumljenje, olakšanje, blagodat i umiljenje”. Smatra se da je ikonu Bogorodice Bođanske naslikao izvesni jeromonah Vasilije i da je ona stigla u Bođane iz Rusije u 16. ili 17. veku. Prema rečima oca Panareta, donedavnog igumana manastira Bođani, pred ikonom Majke Božije Bođanske događaju se dve vrste čuda: ljudi dobijaju utehu kad su u problemima i pomaže im kod telesnih boljki.

 

W9fX1UP.jpg
FusczfI.jpg

Dvorište manastira Bođani je egzotična bašta, sa čak 153 vrste rastinja iz svih krajeva sveta. Manastirski park je zasnovao dugogodišnji iguman Bođana, docniji episkop osječko-baranjski i poljski Lukijan. Manastir, između ostalog, krase kedrovi iz Egipta, ginko sa Dalekog istoka i jele sa Pirinejskog poluostrva. Jedino drvo koje nije uspelo da se primi je američka sekvoja.

 

 

Dalje vozimo nekoliko stotina metara i kod groblja skrećemo desno ka jezeru Provala i restoranu Bački Dvor.

Jezero Provala je nastalo 1924. godine velikom poplavom Dunava, kada je Dunav probio nasip i izdubio basen ovog jezera. Jezero je podzemnim kanalima povezano sa Dunavom, koji neprestano nadopunjuje jezero vodom.
Jezero je i najdublje jezero u Vojvodini sa dubinom od 19m. Na jezeru je dozvoljen ribolov, služi kao i kupalište a u sklopu jezera se nalazi i restoran sa prenoćištem, Bački Dvor kao i kamping prostor.

 

1FCLkxQ.jpg
Ax0eXme.jpg
vmohKHV.jpg

0HWbtTV.jpg

Dalje vozimo ka Baču i poseti Bačkoj tvrđavi. Prolazimo naselja Vajsku i Mali Bač, skrećemo levo gde stižemo na odredište.
Bačka tvrđava je srednjovekovna tvrđava u Vojvodini. Nalazi se kod grada Bača. Srednjovekovno utvrđenje, najbolje očuvano, na području Vojvodine, podignuto je na nekadašnjem ostrvu između reke Mostonge i jednog od njenih rukavaca, u mestu Bač. Bač, mesto po kome je čitava plodna ravnica između Dunava i Tise dobila ime Bačka, nalazi se na zapadu Vojvodine, u Bačkoj, na levoj obali Dunava, gde se graniči sa Hrvatskom. Iako tvrđava Bač nije direktno pozicionirana na Dunavu, ona se smatra dunavskim utvrđenjem, pošto se nalazi u njegovom slivu i neposrednoj blizini (Kovjanić, 2003). Prvi tragovi o Baču potiču iz perioda cara Justinijana I, kada car pominje Bač u svom pismu iz 535. godine. Bač je 873. godine bio Avarsko utvrđenje, a za vreme vladavine Arpadovića kraljevski grad i središte biskupije. Godine 1241. Bač su razorili Mongoli. Tvrđava Bač nakon toga predstavlja vojno utvrđenje nekada moćnih ugarskih vladara. Nastanak zamka datiran je u razdoblje 1338 – 1342. godine, u vreme ugarskog kralja Karla Roberta, a svoj konačni oblik dobija tek u 15. veku.

 

Tvrđava spada u tzv. vodene gradove, jer je sa svih strana bila opasana rekom, a prilazilo joj se pokretnim mostom. Obimne radove na rekonstrukciji zamka obavio je nadbiskup Petrus de Varda 1490 – Godine 1495.. On je obnovio utvrđenje i grad, ali je i proširio reku Mostongu kako bi omogućio brodovima sa Dunava da dođu do tvrđave. Tom prilikom ojačan je sistem odbrane uz dogradnju elemenata prilagođenih artiljerijskom ratovanju, a u isto vreme dograđena je i palata kod severne kule koja je imala kamenu plastiku rađenu u duhu rane renesanse. Ima se utisak da su na obnovi i dogradnji Bača krajem 15. veka radili italijanski neimari i fortifikatori. Osnova utvrđenja je prilagođena terenu, oblika nepravilnog četvorougaonika sa kulama na uglovima. Širi kompleks naselja u čijem se severnom delu nalazio zamak izdvojen vodenim rovom bio je opasan bedemima sa palisadama i imao je samo zidanu kapiju prema istoku. Zamak je u celosti građen opekama, a trapezoidne je osnove. U severozapadnom uglu nalazi se kula kvadratne osnove, dok su ostale tri kule kružne. Na sredini južnog bedema nalazila se kapija od koje nema vidljivih tragova. Pred kapijom, nalazio se barakan kružne osnove, od koga su preostali samo tragovi. U unutrašnjem prostoru, ka jugoistoku, nalazi se dobro očuvana donžon kula (Đidić, 2009). Bač sa utvrđenim zamkom Turci su zaposeli ubrzo posle Mohačke bitke, 1529. godine. Iz tog perioda potiču i opisi tvrđave u putopisima Evlije Čelebije, kada Bač postaje deo Segedinskog sandžaka. Oslobođen je 1687. godine, ali ubrzo potom, u vreme Rakocijeve bune 1703. godine, Bač je spaljen i delom razoren. Vremenom je reka Mostonga presušila, a s njom je nestao i nekadašnji značaj Bačke tvrđave (Vujović, 2010).

Prema kategorizaciji Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, Bačka tvrđava je proglašena za dobro od izuzetnog nacio- nalnog značaja. Danas je među značajnijim atrakcijama i jedini je očuvani spomenik iz srednjevekovnog perioda u Vojvodini. Tokom arheoloških iskopavanja u periodu 2004 – 2006. godine, istražen je objekat uz severoistočni bedem, definisan kao palata, kao i cisterna kružne osnove na prostoru između donžon kule i jugoistočnog bedema. Kompleks je nedovoljno istražen, a kule su u gornjim zonama nedostup- ne i nisu bezbedne za istraživanja, usled čega nedostaju potrebni podaci o konstrukcijama i tehnikama gradnje. Značajniji istraživ- ački i konzervatorski radovi tek predstoje (Vujović, 2008).'''''

 


ODVOM6e.jpg

RjBpcEm.jpg
RRVVRAD.jpg

 

 

Sledeći spomenik koji obilazimo jesu ostaci Turskog kupatila. U 14. veku su zabeleženi sve češći upadi Turaka. Mnogi pohodi na Turke su kretali iz Bača. U vreme Mohačke bitke i Bač je dao svoju konjicu međutim prodor Turaka nije zaustavljen pa Bač početkom 15. veka nakon Mohačke bitke i pada Beograda, biva osvojen 1529. godine. Posle Mohačke bitke Turci su opustošili Bač i ovaj grad u Bačkoj postaje kadiluk Segedinskog sandžaka i sedište Bačke nahije koja je brojala 70 sela.

Hamam, u centru Bača predstavlja vredno i retko svedočanstvo o vremenu osmanske dominacije na prostoru Vojvodine. Najverovatnije je izgrađen nakon 1578. godine a beleži ga i Evlija Čelebi prilikom posete Baču 1665. godine. Na osnovu arheoloških nalaza poznato je da je u hamamu bilo šest prostorija (šadrvan-čekaonica i garderoba, halvat-prostorija za kupanje, hazna-rezervoar za vodu i đulhan-ložionica). Hamam je delimično porušen, ali je sačuvan deo kubeta nad centralnom prostorijom.Tagođe su sačuvani zidovi nekoliko prostorija sa posudama iz tog doba, kao i još vidljivi ostaci keramičkoh cevi koje su služile za razvođenje tople i hladne vode.
ipOVexQ.jpg
KsABkxR.jpg

 

Vozimo dalje kroz naselje i nailazimo na obnovljeni Franjevački samostan. 
Franjevački samostan – nalazi se u centru Bača ; kompleks čini samostanski sklop, u obliku kvadrata, sa unutrašnjim dvorištem i crkva Uznesenja Marije.

Godine 1169. u samom centru Bača, na temeljima stare katedrale, krstaski red Sv. Groba Jerusalimskoga podiže svoj samostan i crkvu. Po svojim dimenzijama i stilu gradnje u samom vrhu romanske arhitekture. Peterostrana apsida, kombinacija kamena i cigle, stubovi sa glavama životinja, na krovu „gargouille“ (vodorige), emajlirane oplate. Unutrašnjost je bila tip starohriscanske bazilike – goli zidovi bez maltera. Sve jednako kao i u zapadnoj Europi, a iste građevine nalazimo u dolini Rajne u Nemačkoj. Da je to stvarno krstaska gradnja, potvrđuju i podzemne „kandže“ koje dodatno daju stabilnost građevini. Takve izbočene stope nema ni jedna druga srednjevekovna građevina na ovim prostorima. Temelji su širine preko dva metra, izgrađeni od rimske crvene cigle.

Regularni kanonici Sv. Groba Jerusalimskog imali su u Baču svoju prepozituru. „Canonici cruciferi“ bilo je njihovo kraće ime. Kao red nastali su u doba krstaskih ratova i na svom odelu imali su krst, pa su zato dobili ime „cruciferi“ . Kako bi se razlikovali od ostalih krstaša, imali su jedan veliki crveni krst sa četiri manja na belom plaštu.
Godine 1241. Mongoli – Tatari opustošili su samostan. Posle toga, do kraja
XIII veka, izvršena je velika obnova crkve i samostana, celi objekat je dodatno utvrđen. Crkva je dobila gotički strop sa lukovima od tesanog kamena, a ostaci gotičkog luka i danas se nalaze na hodniku pored crkve, koji je bio oslikan freskama. Izgrađen je zvonik – kula, u romaničko-gotičkom stilu i samostan je pretvoren u tvrđavu. Kod arheoloških iskopavanja postalo je vidljivo da je postojao i opkop sa vodom, dodatnim zidovima i kulama. U to doba utvrđivani su gradovi i samostani u čitavoj Ugarskoj.

 Nakon pada Latinskog kraljevstva u Jerusalimu, prestala su i putovanja krstaša, pa je bački samostan izgubio svoje značenje kao stanica na putu za Sv. Zemlju. Odlukom mađarskog kralja Andrije Trećeg Arpada, samostan postaje franjevački od 1300. godine.


Kod Mohača, Turci su 1526. porazili ugarsku vojsku. Za tursko vreme nam je stanje u Baču daleko bolje poznato nego za vreme srednjeg veka. Osim turskih deftera i putopisa Evlije Čelebija, postoje i relacije – izveštaji crkvenih vizitatora i biskupa, koji su pohodili ove krajeve južne Ugarske pod turskom vlašću. Turski putopisac Evlija Čelebi, u opisu grada Bača 1665. godine, piše o sudbini Franjevačkog samostana i crkve:
„U ovoj varoši ima 8 muslimanskih bogomolja. Najveća je stara džamija, koja je ranije bila veliki samostan (deyr), koji je posle osvajanja pretvoren u Sulejman-hanovu džamiju. Duga je ravnih 40, a široka ravnih 30 koraka. Toranj, koji je u staro doba bio zvonik, sada je muhamedanski minaret. Šiljasti pokrov na vrhu ovog minareta izrađen je umetnički od olova, a liči na ćulah (kapu) carigradskih bostandžija. Ostale bogomolje su mesdžidi. Kad je Sulejman-han plenio ovaj grad Bač, u ovu džamiju, koja je onda bila crkva, bilo se zatvorilo nekoliko hiljada hriscana sa svojim blagom i svojom čeljadi. Sedam dana se vodila velika borba. Tu je nekoliko hiljada muslimanskih ratnika ispilo mučeničku čašu. Na kraju, osmi dan, ova crkva je bila osvojena. Muslimanski ratnici su zarobili nekoliko hiljada sužnjeva i zaplenili nekoliko hiljada kesa milionskog blaga. Muslimanska vojska je bila zadovoljena tolikim brojem sužnjeva“.

Godine 1688. kada je veća grupa vernika sa franjevcima iz Gradovrha došla u Bač, glavna džamija Bača opet je vraćena u crkvu. Uspostavljen je gradovrški samostan u Baču. Hronika samostana navodi da su došla trojica braće. Odmah su preuredili džamiju u crkvu i podigli samostan na brzinu od ne čvrstog materijala. Tek što je samostan obnovljen, došlo je do Rakoczijeve bune protiv austrijske vlasti. U toj pobuni od 1704. do 1711. samostan je teško stradao.

Godine 1711. gvardijan bačkog samostana u Vukovaru, fra Marko Dragojević, započinje obnovu samostana i crkve u Baču. Izgradnjom zapadnog krila, uprava provincije Bosne Srebrene, dozvolila je da se franjevci presele iz Vukovara u Bač, (odakle su za vreme Rakocijeve bune preselili u Vukovar) u jesen 1715. godine. Ponovo je uspostavljen novicijat od 1716. do 1728.

To zapadno krilo ili trakt izgrađen je na brzinu i od slabog materijala. Pregrade su bile od šiblja i blata. U prizemlju su bili: refector – trpezarija, kuhinja,  infirmaria – bolnica i gledali su prema zapadu. Na spratu je bilo 12 soba.


Gradnja južnog i istočnog krila počela je godine 1734. (današnji samostan). Građevinski materijal i novac, pripremio je već 1730. fra Franjo Vukovarac. Prikupio je 1777 florina u novcu, 526 urna vapna i ciglu. Ta gradnja i uređenje samostana, završena je 1758.godine. Iste godine uređena je i sakristija u prizemlju, pored zvonika. Sve prostorije su nadsvođene boltama.


Sva gradnja i unutrašnje uređenje detaljno je opisano. Sadašnji izgled samostan je dobio u tom vremenu, od 1734. do 1768. Sve je izgrađeno doprinosom vernika župe Bač kao i ostalih župa, kojima su upravljali bački franjevci. Najveći doprinos dao je upravitelj župe Sonta, fra Augustin Stopić. Njegovom zaslugom izgrađeno je zapadno krilo, hodnik uz crkvu, kor i kapele u crkvi, tj. pokrajna lađa. Tako je bački samostan dobio skladnu celinu, u koju su uklopljene i srednjevjekovne građevine – crkva i zvonik. Sve pod jednim krovom, sa velikim klaustrom u sredini, postao je tipičan franjevački samostan, jedan od većih u sadašnjoj franjevačkoj provinciji.

Uređen je i arhiv i biblioteka, koja sadrži knjige od 15. do 20. veka. Budući da već 300 godina franjevci nisu napuštali samostan, očuvano je mnoštvo starih predmeta, posuđa, tekstila, crkvenih odela i još mnoštvo raznih sitnica, koje svedoče o kontinuitetu od srednjega veka, ali možemo slobodno reći i od rimskog vremena (lapidarij u hodniku uz crkvu). O svemu tome mogla bi se napisati i posebna studija.

Prve orgulje, iz 1716. godine (spomen o najstarijim orguljama na području Vojvodine), zamenjene su godine 1827. novim, velikim orguljama: 2 manuala, 16 registara i oko 1000 svirala, koje su još i danas u funkciji, iako im je potrebna obnova.  Majstori su bili iz franjevačke orguljarske radionice iz Baje.

GmY3cHl.jpg
uGaaNcW.jpg
qwwZdDe.jpg
yR6MvhG.jpg


 

Promenio član Motorcyclist
  • Sviđa mi se 21
  • Hvala 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 295 postova
  • Lokacija: Sombor
  • Motocikl: BMW F 650 GS

Divno opisano i ilustrovano. Svaka čast na uloženom trudu. Većinu toga sam obišao nekoliko puta, ali nisam se nikad udubio u značaj tih objekata, već samo "protutnjao" pored njih. Hvala na informacijama.

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 385 postova
  • Lokacija: Karađorđevo-Bačka Palanka-Kraljevo
  • Motocikl: Suzuki gsx 750f

Pošto sam odrastao u Karađorđevu, moram da pohvalim napisano. Izuzetno bogata istorija ovako malog mesta, a ti si je pretočio u tekst koji je rekao dosta toga.

Lepo, nema šta! Sve čestitke!

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 957 postova
  • Lokacija: New Now
  • Motocikl: Aprilia Shiver GT 750, Honda CB400N

Bač - selo moje, lepse od Pariza...sto sam stariji, to me vise vuce taj kraj :)

lepo napisano, svaka cast! ima svega da se vidi! ja sam sad bas u akciji sredjivanja porodicne kuce, da mogu sa klincima tamo vise vremena da provodim...ja sam na kanalu naucio da plivam, pa sto da ne da oni na Provali :)

Promenio član zlig0r
  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 335 postova
  • Lokacija: Novi Beograd
  • Motocikl: BMW R 1200 GS LC ADV

Pravi cas iz istorije. Bio tamo ,video puno toga ali posle ovog pisanja razmisljam o povratku u Bac i okolinu i pazljivije razgledanje. Svaka cast za pisanje .

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja