Jump to content

Moto Zajednica

Recommended Posts

  • Svrati ponekad, 156 postova
  • Lokacija: Bački Jarak
  • Motocikl: Suzuki GSX 750 inazuma

Ma čovek piše ko nobelovac i nalazi lokacije za koje ni google ne zna. Pravo uživanje za ove hladne dane, da malo proradi mašta i da nahranim crva.

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 2883 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Kliks
Pre 21 sati, yogibear je napisao:

Kada sam obišao i uslikao sve planirano, usledilo je jedno "dva sata kvalitetnog programa". :lol: Mir, tišina... žive duše nema u okruženju. Čist hedonizam na 2,400 m.n.v. :) 

To je to!!  :)

  • Sviđa mi se 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1551 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R1250 GSA
On 2/17/2021 at 11:30 AM, drumskalisica said:

Svaka čast za ovo. Kakva je temperatura gore, kakva je temperatura vode u jezerima ? Vidi se da sija sunce, al visina je to . Nadam se da si obišao i Buzludzharu kad si već bio tamo . 

Hvala! Dan je bio veoma topao, najavljeno 28°C meni displej pokazivao 29°C... gore je bilo skroz ok za kratke rukave za vreme aktivnosti, šetnje. Međutim, čim se skrasiš mora nešto da se obuče jer je slab vetar ipak bio svež. Voda u jezerima je bila baš hladna, ne kao na 7 Rilskih jezera, ali hladna. 

 

Inače, par puta sam se peo i spuštao sa Balkan (Stare) planine. Obišao sam i Šipku i Trojan... stićićemo i dotle. ;)

 

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1551 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R1250 GSA

Nakon dugo očekivanog i uspešnog obilaska akumulacionog jezera "Kalin", spuštam se ponovo do podnožja i puta #107. Dolinom Rilske reke nastavljam dalje jer mi je sledeća planirana destinacija za obilazak bio Rilski manastir. #107 je odličan put sa lepim krivinama, pa sam u više navrata pomislio kako je šteta što vožnja do manastira ne traje duže...

 

Capturerm.jpg

 

20200910-075803.jpg

 

20200911-171748.jpg

 

Rilski manastir je jedinstven manastir u Evropi, najveći i najpoznatiji pravoslavni manastir u Bugarskoj. Nalazi se na jugozapadu Bugarske, na planini Rila, u dolini Rilske reke na 1150 m.n.v. udaljen je oko 120 km od Sofije. Manastir okružuje predivna planinska priroda nad kojom dominira najviši vrh Balkana - Musala (2,925 m.n.v).

 

Prema predanju, manastir je osnovao Sveti Jovan Rilski Čudotvorac (bug. Sveti Ivan Rilski). Jovan Sinait - Rilski je živeo od 930. godine u pećini (prozvana - Sv. Jovana) nedaleko od mesta sadašnjeg manastira, dok su njegovi učenici, koji su došli u planine da čuju njegovo učenje, kasnije ozidali manastir.

 

Nakon velike lavine koja je uništila svetinju, u vreme srpske dominacije ovim prostorom Rilski manastir je ponovo izgradio na sadašnjem mestu 1335. godine, lokalni velmoža Srbin, protosevast Hrelja Ohmućević (poznat iz narodnih pesama kao Relja Krilatica ili Relja od Pazara), jedan od vojnih zapovednika cara Dušana.

 

Kada je manastir posetio kralj Ferdinand, tekst ktitorske spomen-ploče objavile su bugarske novine "Sloboda" 1889. godine. Manastir je "blagočestivi" Hrelja podigao "sasvim": "sazida lepu crkvu sa dva svoda, i uz nju kamenu kulu kao zaštitu od razbojnika." Ktitor se potom zakaluđerio, i tu je obitavao i umro kao monah, pod imenom Hariton. U manastiru se nalazi njegova grobnica kao ktitora - monaha. To je bilo u doba raspada srednjovekovne srpske države, koja je ovom oblašću vladala kroz ceo 14. vek. Najstarije građevine manastira datiraju iz tog perioda – Hreljina kula - pirg (1334-1335) i mala crkva do nje (1343).

 

Bugarski car Šišman je 1379. godine izdao hrisovulju manastiru, kojom su utvrđena sva prava i privilegije koje je on vekovima održavao. Međutim dolazak Turaka krajem 14. veka, pratila su brojna haranja i uništavanja manastira sredinom 15. veka. Kada je 1395. godine manastir bio od strane Turaka do temelja uništen i opljačkan, ostali su celi, neoštećeni samo crkva i četvorougaona kula.

 

Manastirski kompleks je u obliku nepravilnog četvorougla, okružen zidinama visokim 24 metra zbog kojih više podseća na tvrđavu  nego na manastir.  U njegovom središtu nalazi se crkva posvećena Presvetoj Bogorodici, građena od 1834 do 1837, u kojoj se čuvaju mošti svetog Jovana Rilskog, jednog od najvećih svetitelja pravoslavlja. Nakon turske invazije na ove prostore, mošti su prenete u Trnovo, odakle su vraćene nazad krajem 15. veka. U crkvi Ispred ikonostasa je skromni kovčeg sa moštima Sv. Jovana Rilskog, koje su tu našle mir zahvaljujući sultaniji Mari Branković.

 

Godine 1976. Rilski manastir je proglašen nacionalnim istorijskim spomenikom i kao neprocenjivo kulturno blago, stavljen pod zaštitu države, a 1983. upisan je u UNESCO-ovu listu svetskog kulturnog i istorijskog nasleđa. Rilski manastir dnevno poseti oko 1000 posetilaca iz celog sveta. Sveti Ivan Rilski i Rilski manastir se nalaze na bugarskim novčanivcama od jednog Leva.

 

1lv1.jpg

1lv.jpg

 

20200911-172834.jpg

 

20200911-172913.jpg

 

20200911-173356.jpg

 

20200911-173421.jpg

 

20200911-173441.jpg

 

20200911-174242.jpg

 

20200911-174636.jpg

 

20200911-175744.jpg

 

  • Sviđa mi se 17
  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1551 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R1250 GSA

U manastirskoj riznici čuva se više od 16000 rukopisa, bogata istorijska zbirka sa 35000 eksponata, mnoštvo ikona, dela primenjene umetnosti i predmeta za bogoslužbenu i svakodnevnu upotrebu.


Manastirski muzej čuva naročitu relikviju – Rafailov krst, drveni krsti napravljeni od jednog komada drveta. Istesao ka je kaluđer Rafail koristeći fine alate za rezanje i uveličavajuće staklo da bi izgravirao 104 religiozna prizora i 650 minijaturnih figura. Rad na ovom remek delu trajao je najmanje 12 godina pre nego što je završen 1802, kada je kaluđer izgubio vid. Nažalost, u vreme moje posete muzej je bio zatvoren.

 

20200911-175840.jpg

 

20200911-180113.jpg

 

20200911-180216.jpg

 

Manastir je veoma živopisan, a ono odmah upada u oči to da je u oslikavanju fresaka baš puno korišćena predivna vizantijsko plava boja. 

 

20200911-180356.jpg

 

20200911-180526.jpg

 

20200911-180653.jpg

 

20200911-180743.jpg

 

20200911-180706.jpg

 

20200911-181104.jpg

 

20200911-181529.jpg

 

20200911-181129.jpg

 

20200911-181753.jpg

 

  • Sviđa mi se 6

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1551 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R1250 GSA

20200911-181851.jpg

 

20200911-182017.jpg

 

20200911-182329.jpg

 

20200911-183011.jpg

 

Ono što do sada nisam viđao u pravoslavnim manastirima su freske sa kojekakvim karakondžulama (đavolima) koji bodu, bičuju, muče... gole ljude. Sudeći po freskama, mnogo je više grešnih žena od muškaraca. :oda2:

 

20200911-183110.jpg 

20200911-183118.jpg

 

20200911-183128.jpg

 

20200911-183136.jpg

 

20200911-183151.jpg

 

20200911-183201.jpg

 

20200911-183214.jpg

 

 

  • Sviđa mi se 9
  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1551 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R1250 GSA

Nakon završene posete manastiru, ostalo je da se vratim u Saparevu banju i privedem još jedan uzbudljiv dan kraju. Koristeći sve blagodeti pomenutog puta #107, vozim dosta dinamičnije nego u dolasku. Jedino što je kvarilo užitak je zaslepljujuće sunce koje se poprilično spustilo, pozicioniravši se tačno u pravcu kretanja.

 

Tokom poslednjih kilometara pred Saparevu banju, koristim još jedan trenutak da ovekovečim moje druženje sa Rilom koja mi je toliko toga lepog pružila u protekla dva dana. 

 

20200911-191020.jpg 

Pošto sam uspeo da realizujem posetu "Kalin" jezeru, nisam morao da koristim rezervni plan koga sam takođe imao. Plan je obuhvatao posetu drugim lokacijama u okruženju koje ću vam pretstaviti. Nekome možda i bude od koristi. 

 

Capturevp.jpg

 

Napominjem da sam fotografije preuzeo sa interneta.

 

1. Vodopad Gorica

 

vodopad-gorica-1024x683.jpg

 

2. Zemljane piramide u mestu Stob

 

4444444444.jpg

 

3. Kirilova poljana - veoma posećeno mesto sa mnoštvom staza za šetnju i nekolicinom jezera u okruženju, od kojih je najpoznatije "Suvo" jezero. 

 

33333333.jpg

 

Po predlogu @ZoraNS navešću i smeštaj u kome sam odseo. Možda i to nekome bude od pomoći. Ovo je smeštaj u Saparevoj banji gde sam proveo prva tri noćenja na ovom putovanju. Mesto je besprekorno čisto i opremljeno je kompletno novim inventarom. Par desetina metara pre kuće nema asfalta, već je dobro utabana makadamska ulica u pitanju. Inače, smeštaj u celom okruženju 7 Rilskih jezera je veoma tražen...

 

158945494.jpg
WWW.BOOKING.COM

Guest House Ileana, Sapareva Banja - Rezervišite uz Garanciju najbolje cene! 88 recenzija i 30 fotografija čeka vas na veb sajtu Booking.com.

 

  • Sviđa mi se 11
  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1551 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R1250 GSA

Dan 4. (subota, 12.09.2020.)

 

Još jedan prelep dan se bližio svojoj sredini. Bez ikakve žurbe privodim kraju pripreme za odlazak iz Sapareve banje jer me je danas čekalo oko 170 Km opuštene vožnje. Jedini plan je bio da na putu za Plovdiv obiđem akumulaciono jezero "Iskar". 

 

Capturepd.jpg

 

Po napuštanju banje, prve kilometre su obeležili lepi predeli i kvalitetni putevi.

 

20200912-113127.jpg

 

Ono što sam još od prvog dana primetio je da se dobar deo putnih pravaca rekonstruiše ili da je nedavno rekonstruisan, što se može videti po novom asfaltu bez ikakve horizontalne signelizacije.

 

20200912-114516.jpg

 

Putevima rasterećemim od saobraćaja stižem i do veštačkog jezera "Iskar".

 

Iskar je ogromno akumulaciono jezero čija je prioritetna namena da glavnom gradu Bugarske - Sofiji obezbedi dovoljnu količinu vode. Tačnije, 2/3 vode koju Sofija potroši dolazi upravo iz ovog jezera. Iskar ima površinu od čak 1,046 Km²! Poređenja radi, naša jajveća jezera su Đerdapsko (253 Km², od kojih Rumuniji pripada 75 Km²), Vlasinsko (16 Km²), Perućačko (12,4 Km²), Gazivode (11,9 Km²), Gružansko (9 Km²)...

 

Nikakav poseban ili uređen prilaz nisam uočio pa sam parkirao na nekom improvizovanom parkiralištu pored puta. Subota je i dan je prelep, tako da je popriličan broj automobila već bio parkiran. Nalazim i ja svoje mesto pa onako neobavezno, ne skidajući kacigu, utabanom stazicom krenuh ka obali jezera. Ideja mi je bila da napravim par fotografija, pa možda i da provedem neko vreme ukoliko mi se svidi i ukoliko ne bude prevelike gužve.     

 

20200912-122409.jpg

 

Iako je sa mesta na kome sam se nalazio moguće videti samo jedan mali deo, jezero zaista izgleda impozantno.

 

20200912-121856.jpg

 

20200912-121923.jpg

 

20200912-122151.jpg

 

Dok su ribolovci strpljivo čekali svoj ulov, sitna dečica trčkarala okolo a vazduhom se širio miris roštilja... ja onako kroz kacigu, sa sve čepićima u ušima začuh neke ženske glasove, neku frku... Napravih par koraka jer mi je smetao žbun, i vidim kako čovek savijen posrće a dve žene ga tuku po leđima! Šta uradi ovaj mučenik, prebiše ga žene - pomislih. Bilo je tu još ljudi, a ja ne želeći da se mešam stadoh ponovo iza već pomenutog žbuna, međutim... Panični uzvici žena mi ovog puta ipak dadoše znak da nešto ozbiljno nije u redu, i ja ponovo pogledah na tu stranu. Ovog puta čovek je stajao uspravno i boreći se za dah, širom otvorenih očiju držao se za vrat... žene ga zapravo nisu tukle, on se gušio! Videvši da ga nekontrolisano cimaju i da ne znaju šta rade, viknuh kroz onu kacigu: DRŽITE GA, NEDAJTE DA PADNE, NEDAJTE DA PADNE!!! Dok su me svi zbunjeno gledali, u fazonu: ko je sad pa ovaj?!?, ja pretrčah tu kratku distancu i priđoh čoveku koji je pravio panične pokrete bezuspešno pokušavajući da udahne vazduh. Prišavši mu s' leđa, uspravih nesrećnika i obuhvatih ga svojim rukama (Hajmlihov zahvat). Započeh odsečno pritiskanje čovekove dijafragme, prema nazad pa na gore... Ideja je da zaostali vazduh u plućima, pod prituscima spolja izgura strano telo napolje. Prvi put, drugi, treći... Toliko puta uvežbavane pokrete na trenažnoj lutki, sada, po prvi put u životu primenih na čoveku koji se zaista bori za život... I uspelo je! :jee1: Uz specifičan zvuk, izlete zalogaj koji je gušio čoveka. Način na koji je duboko udahnuo vazduh mislim da ću pamtiti celog života, izgledalo je kao da to čini po prvi put, kao da je ponovo rođen. Aplauz, suze radosnice, grljenje, osmesi... a onda i razočaranje kada sam im saopštio da ipak moram da idem dalje...

 

Kada sam se tog jutra probudio u Saparevoj banji, nisam mogao ni da pretpostavim da će se na obali Iskara ukrstiti životi jednog Ivaila iz okoline Sofije i jednog Borisa iz Beograda, pred kojim je put za  Plovdiv...

 

Nastaviće se... 

 

20200912-124604.jpg        

  • Sviđa mi se 26
  • Hvala 6
  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1551 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R1250 GSA

Srećom, ostatak puta do Plovdiva je protekao bez iznenađenja. Bez obzira što nisam prvi put u njemu, uvek me iznova iznenadi i uvek mu se rado vraćam.

 

Plovdiv predstavlja jedan pravi muzej na otvorenom i spada među najstarije gradove Evrope. Toliko sam puta šetajući plovdivom pomislio kako je dovoljno da zabodu ašov u zemlju i naleteće na nešto što pripada drevnim civilizacijama. Nije ni čudo, kada su grad koga su osnovali Tračani, u bogatoj istoriji osvajali mnogi narodi poput Persijaca, Grka, Kelta, Rimljana, Gota, Huna, Slavena, Rusa, Turaka... Spoj svih tih različitih civilizacija čine Plovdiv posebnim.

 

Plovdiv je podignut na sedam brežuljaka: Džendem tepe, Bunardžik tepe, Sahat tepe, Nebet tepe, Džambaz tepe, Taksim tepe i Markovo tepe. Danas je drugi grad po veličini u Bugarskoj, a 2019. godine je izabran za Evropski centar kulture. 

 

20200912-203144.jpg     

20200912-203410.jpg

 

20200912-203832.jpg

 

20200912-203934.jpg

 

Odeon, ostaci rimskog Filipopolisa. 

 

20200912-204242.jpg

 

Iako je Plovdiv veoma živ grad, gužva na njegovim ulicama nikada neće doći do te mere da bude nepodnošljiva.

 

20200912-204610.jpg

 

20200912-205107.jpg

 

20200912-205325.jpg

 

20200912-210309.jpg

 

20200912-210838.jpg

 

  • Sviđa mi se 8

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1551 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R1250 GSA

20200912-211406.jpg

 

Ostaci antičkog stadiona iz vremena Filipopolisa. Mesto koje me oduševljava, iskopine drevnog stadiona ukomponovane u moderno okruženje. Izgrađen je u drugom veku za vreme Hadrijanove vladavine i procenjuje se da se na stadion moglo smestiti oko 30,000 ljudi. Na pojedinim delovima stadiona nađeni su i zapisi koji su označavali mesta za publiku iz viših staleža. Nažalost, veći deo stadiona se i dalje nalazi neotkriven ispod pešače zone (ulice). 

 

20200912-211438.jpg

 

20200912-211647.jpg

 

20200912-212118.jpg

 

20200912-212315.jpg

 

Džamija Džhumaja je jedna od najstarijih džamija na Balkanu. potiče iz sredine petnaestog veka. Sa minaretom od 23 metra ovo je najveća Plovdivska džamija iz osmanskog perioda čiji je ktitor bio sultan Murat II

 

20200912-212422.jpg

 

20200912-212515.jpg

 

20200912-212544.jpg

 

  • Sviđa mi se 9

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1551 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R1250 GSA

Ono po čemu je Plovdiv takođe prepoznatljiv je njegov stari deo grada koga karakteriše arhitektura iz vremena Bugarske renesanse.

 

20200912-214724.jpg

 

20200912-215009.jpg

 

20200912-215125.jpg

 

Ako pratite glavne ulice starog grada krećuči se uzbrdo, doći ćete na Nebet tape. Radi se o jednom od 7 bregova na kojima je sagrađen Plovdiv i na njemu je postojalo naselje staro oko 4,000 pre nove ere! Na istom mestu je kasnije sagrađeno utvrđenje čiji su ostaci vidljivi i danas. Utvrđenje je nastalo za vreme Justinijanive vladavine. Nažalost, mesto je neosvetljeno pa sam samo napravio jednu panoramsku fotografiju Plovdiva noću. 

 

20200912-215851.jpg

 

Pri dnu ulice se vidi Crkva Svetog Konstantina i Elene koja je nastala na temeljima najstarije crkve u Plovdivu. Izgrađena je na staroj rimskoj crkvi, a posvećena je caru Konstantinu Velikom i njegovoj majci Svetoj Heleni. Sadašnja crkva je uglavnom iz 1832. godine.

 

20200912-220436.jpg

 

Regionalni Etnografski muzej se nalazi na bivšem imanju jednog gradskog trgovca, u remek delu barokne arhitekture. U najlepšoj kući Plovdiva posetioci se mogu upoznati sa etnografskim zanimljivostima vezanim za Plovdiv i Tračku regiju. Nažalost, tokom mog boravka u Plovdivu, muzej je bio zatrvoren. 

 

20200912-220609.jpg

 

Na slici ispod je kuća bivšeg gradonačelnika Plovdiva Atanasa Krasteva zaslužnog za osnivanje nekolicine gradskih muzeja i za renoviranje starog grada.

 

20200912-221319.jpg

 

Nastaviće se...

 

  • Sviđa mi se 15
  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1551 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R1250 GSA

Hvala @Deki Katana :takoje: kao što napisah na početku putopisa svega je bilo, samo mi fali malo vremena za pisanje, al' izguraću i to. :)

 

@MaxiS pa i nije. Motocikli su mi životna strast i tu nema dileme, dok su zanimljivi četvorotočkaši bili i ostali ljubav. :)

 

  • Sviđa mi se 1
  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1551 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R1250 GSA

Dan 5. (nedelja, 13.09.2020.)

 

Svoj drugi dan boravka u Plovdivu iskoristih da se vidim sa nekim starim prijateljima, kao i da u dnevnoj varijanti obiđem još neke njegove atrakcije.

 

Između brežuljaka Taksim i Džambas nalazi se jedna od najfotogeničnijih atrakcija Plovdiva. Amfiteatar Filipopolisa u Plovdivu je među najočuvanijim rimskim amfiteatrima u svetu. Otkriven je slučajno 1968. kada su se nakon odrona zemljišta na površini pojevili njegovi ostaci. Nakon otkrića svetske senzacije počelo njegovo istraživanje a zatim i rekonstrukcija. 

 

Sagrađen je za vreme vladavine cara Trajana i mogao je da ugosti 3,500 pratilaca predstava, gladijatorskih igara... Svoju funkciju je imao sve do 5. veka kada je stradao od Hunskih osvajača pod vođstvom Atile Biča Božijeg. 

 

Amfiteatar je danas glavna turistička atrakcija Plovdiva i u potpunosti je prilagođen kulturnom životu modernog grada. Za arheološki spomenik je proglašen 1995. i u njemu se održavaju koncerti, predstave... 

 

Kada sam ga posetio, upravo je u toku bila demontaža ozvučenja i koncertne opreme. Muzika koju sam čuo prethodnu noć šetajući se Starim gradom, zapravo je dolazila sa ovog mesta. 

 

20200913-153745.jpg

 

20200913-154432.jpg

 

20200913-155012.jpg

 

20200913-155316.jpg

 

20200913-155405.jpg

 

20200913-160805.jpg

 

20200913-160830.jpg

 

20200913-160918.jpg

 

20200913-161909.jpg

 

20200913-161832.jpg

 

Nastaviće se...

 

  • Sviđa mi se 8

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1551 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R1250 GSA

Još jedna zanimljivost vezana za Plovdiv je ta da crtanje grafita po fasadama u ovom gradu ne predstavlja vandalizam! :) Čak šta više, uprava grada je angažovala ljude koji se bave uličnom umetnošću i finansirala ih sa ciljem da na njima svojstven način ulepšaju gradske fasade. 

 

Postoji i jednoipočasovni organizovani obilazak grafita - "Graffiti tour", tokom kojeg je moguće videti prava mala remek-dela. Međutim, kada su mi rekli da pešački obilazak košta 40 evra... ljubazno sam im se zahvalio i rešio da vidim i uslikam one grafite koje sam budem uspeo da pronađem. Ovo su samo neki od njih...

 

20200913-165809.jpg

 

20200913-165830.jpg

 

537727227.jpg

 

20200913-172952.jpg

 

6346363634.jpg

 

20200913-172911.jpg

 

64422267878.jpg

 

20200913-174616.jpg

 

5847746656464747.jpg

 

20200913-174903.jpg

 

325246146167517757.jpg

 

20200913-180936.jpg

 

Na sledeće dve fotografije se vidi kompozicija murala koja je najveća u Bugarskoj i nosi ime "Mir". Murale je započeo 2015. jedan od pionira uličnog slikarstva u istočnoj Evropi i jedan od najpoznatijih na Balkanu - Nasimo.

 

20200913-172756.jpg

 

20200913-172837.jpg

 

Svoju posetu Plovdivu završavam u prijatnom ambijentu Vrta cara Simeona.

 

20200913-182231.jpg

 

20200913-182611.jpg

 

Ovo je mesto gde sam odseo u Plovdivu. Imaju nekoliko parking mesta pokrivenih kamerama, ali se ona nalaze pored hotela. Na predlog osoblja hotela, motor sam parkirao na trotoaru ispred samog ulaza, ispred velikog hotelskog izloga. Od hotela do centra grada je potrebno oko 10-12 minuta laganog pešačenja, tako da za vreme mog dvodnevnog boravka u Plovdivu, motor nisam ni palio. Sve u svemu, pristojan hotel sa veoma ljubaznim osobljem.

 

189434431.jpg
WWW.BOOKING.COM

Located in the Plovdiv city center and just 1640 feet from the main street and the old town, Business Hotel Plovdiv offers superb comfort, impeccable...

 

Nastaviće se...

 

  • Sviđa mi se 14
  • Hvala 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1551 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R1250 GSA

Dan 6. (ponedeljak, 14.09.2020.)

 

Hotel je bio pozicioniran na dobrom mestu, tako da mi uopšte nije trebalo puno vremena da napustim Plovdiv i da se nađem na auto-putu "Trakija" (A1) koji vodi ka Burgasu. Zanimljivo je da je tih 360 km Trakije, od Sofije do Burgasa građeno tačno 40 godina, i da je poslednja izgrađena deonica otvorena 2013. godine. Taj deo puta je (meni bar) specifičan jer liči kao da vozite kroz pustinju. U tim velikim ravnim prostranstvima bez previše boja, retki su i prateći sadržaji. Nije da ih nema, ali benzinskih pumpi ima svega nekoliko pa čisto i to treba imati na umu.

 

Capturevar.jpg

 

Nakon kraćeg boravka na auto-putu, na jednom dugačkom pravcu, primetih kako se kamioni pa i ostali saobraćaj prestrojava u levu najbržu traku. Bez naznaka da iko ima nameru da se pomeri desno i propusti vas jer ste brži, počinjem da ih lagano obilazim sa desne strane. Tada i primetim da su zapravo problem poprečna udubljenja u desnoj traci i da je ograničenje brzine smanjeno na 90 km/h u narednih 50 km. Ne znam kako četvorotočkaši reaguju na pomenuto stanje puta ali u principu nikakva drama.

 

20200914-132903.jpg

 

Slabiji intenzitet saobraćaja i nedostatak šlepera na putu je bio znak da sam dobro poodmakao, jer je većina njih sišla sa Trakije i otišla za Tursku. Moje današnje krajnje odredište je Varna. Plan je da i nju poput Sapareve banje iskoristim kao bazu i u narednih par dana obiđem okolinu.

 

20200914-135651.jpg

 

Da bih malo razbio jednoličnost auto-puta, odlučih da ne idem skroz do Burgasa već da sa njega siđem nešto ranije, a samim tim izbegnem potencijalnu saobraćajnu gužvu između Burgasa i Varne. Što se pejzaža tiče, definitivno je bio zanimljiviji i raznovrsniji od onog na auto-putu. Međutim na nekoliko deonica je bila u toku obilna rekonstrukcija i bilo je potrebno voziti utabanim makadamom. Makadam kao makadam nije bio nikakav problem, međutim put je bio prekriven nekom belom prašinom koju su točkovi olako podizali uprkos malim brzinama... 

 

20200914-144849.jpg

 

Primetih da je dobrim delom pored puta odrađen "meki pojas", odnosno da je na par metara od puta posečeno svo reastinje. Da je to urađeno zbog požara potvrdiće se veoma brzo jer sam na jedan upravo naišao. Bio sam prvi koji je naišao na dim koji je kuljao pored puta sa desne strane. Kada je iz suprotnog smera prošao auto praveći kovitlac i neku vrstu rupe u gustom dimu, odlučih da prođem i ja. Nakon što sam spustio vizir i zatvorio ventilaciju na kacigi, zalegoh na rezervoar i još jedanput bacih pogled na navigaciju. Idealno prava crta na ekranu mi je potvrdila da se ispred mene pruža prav put i da ne bi trebalo da bude iznenađenja. Pretpostavio sam da će mi za prolazak biti dovoljno nekoliko sekundi... Međutim, u zadnjem trenutku, pred sam ulazak u dim primećujem kako je vetar promenio smer i kako je počeo da nosi dim niz put, u pravcu mog kretanja. Sada nema više nazad, ulazim... Sekund, dva, tri, četiri... Ovo je već trajalo i nije bilo prijatno. Ispred sebe više nisam video ništa, ali bukvalno... ni santimetar. Gledajući pored svoje leve noge dole, jedva sam nazirao isprekidanu belu liniju na putu, koju sam pratio da ne bi prešao u kontra smer, ili još gore, u vatru sa desne strane koja me je sada već skoro pa pekla. U tim trenucima pomislih, kako bi najgori mogući scenario bio ako bi neko vozilo stajalo zaustavljeno u mojoj traci, ili ako bi neko iz suprotnog smera skrenuo na moju stranu... Vozeći naslepo između 30 i 40 km/h, nakon nekih dobrih 10+ sekundi, izađoh iz tog vrelog i zagušljivog haosa, srećom, bez ikakvih posledica. Pošto se dim uvukao u svaku moguću poru na opremi, dižem vizir na kacigi, raskopčavam jaknu i nekoliko narednih kilometara vozim stojeći...

 

Ulazak u Varnu je prethodni događaj već bacio na marginu zaborava. Varna je veliki grad, treći po veličini u Bugarskoj. Kao i na ostatak Bugarskog primorja i u varnu se ulazi skoro pa iz ravnice. Ko je navikao na planinske vence u zaleđu obale, ovde će biti razočaran. Nedostatak pomenutih planina upravo i utiče na klimu u priobalnom delu Bugarske, niti je kontinentalna, niti je mediteranska... 

 

Širokim bulevarima a potom i užim ulicama bez problema pronalazim svoj smeštaj. Soba mi se nalazila sa zadnje strane, gledajući na mali hotelski privatni parking. Do sada nisam imao prilike da vidim svoj motor iz ove pespektive. :)

 

20200918-092306.jpg

 

Nastaviće se...

 

  • Sviđa mi se 12

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1551 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R1250 GSA

Odmah po dolasku, prvo mesto na koje sam otišao je bila (naravno) plaža! :) Rešio sam da iskoristim dobru poziciju hotela i da prvo prošetam do gradske plaže. Osim kroz nekoliko ulica, šetajući sam prošao i kroz gradski park... Prvi utisak i blago razočaranje je bilo da je Varna ipak malo prljavija nego što sam očekivao, i to baš priobalje i ulice oko njega, koje bi (po meni) možda trebale da budu i najreprezentativnije. Ok, varna je ipak lučki grad, ali opet...

 

Manjak ideja ili nemanje osećaja za svoj posao je pokazao i onaj ko je kumovao postavljanju kontejnera usred gradskog parka! Onako raščepljeni na letnjoj temperaturi... smrdeli su kao na takmičenju! :jok:

 

20200914-182432.jpg

 

Al' dobro, zaustaviću dah, ubrzati korak... dobro raspoloženje je ipak jače, jer plaža je tu, odmah ispod parka. Sekunde me dele od pogleda na more... Čekaj, pa gde je plaža? :stabre: Umesto plaže i pogleda na more, sačekao me je... zid! Šta je bre ovo!? Dok sam radoznalo gledao u one zidine i pokušavao da provalim kako do mora, pade mi na pamet kako izgleda da ni bugarima ne manjka "genijalaca" u redovima gradskih vlasti. Dok su mi nozdrve punili kuhinjski mirisi poput uljnih isparenja iz friteza, na trenutak sam spoznao kako je bilo rezidentima Alkatraza. Stojiš bespomoćan pored velelepnih zidina, u saznanju da je more odmah tu iza...   

 

20200914-175538.jpg     

20200914-175630.jpg

 

Nastavivši svoje istraživačke aktivnosti pored zida, nakon nekoliko ulaza u ugostiteljske objekte primetih i skromni pasaž koji izlazi na plažu. :jee3: Nažalost onda i novo razočaranje... Pošto su sa druge strane zida, do mora, sve ležaljke i bašte zapravo u sastavu pomenutih ugostiteljskih objekata, plaža više podseća na jednu veliku, klaustofobičnu, zidovima opasanu pikslu, ali bukvalno. Možda nekome ne smetaju te stvari, ali ja ih se užasavam. Mislim da je na levom obodu (gledajući na more) nešto bolja situacija, dok je na desnom... luka.    

 

20200914-180545.jpg

 

20200914-180742.jpg

 

Pošto se tokom mog boravka na plaži već smračilo, reših da skoknem do hotela a potom i do samog centra grada. Osim onog u pomenutom Alkatrazu, cenim da je ovo jedno od najdepresivnijih šetališta pored mora.

 

20200917-214024.jpg

 

Torpedni čamac kao eksponat ispred vojno-pomorskog muzeja.

 

20200917-214929.jpg

 

Ako ste na gradskoj plaži ili u parku iznad, dovoljno je popeti se stepenicama i izlazite pravo na glavnu pešaču ulicu. Ono što mi se svidelo je da pešačku zonu ne čini samo ta jedna glavna ulica. 

 

20200917-213354.jpg

 

20200917-213022.jpg

 

Opera teatar u Varni je ujedno i sedište filharmonije. Završetak gradnje i svečano otvaranje je bilo 1947. godine.

 

20200917-202152.jpg

 

20200917-202544.jpg

 

20200917-202618.jpg

 

Crkvu Svetog Nikole Čudotvorca iz 1859. finansirao je jedan ruski trgovac, Paraskeva Nikolaev. Pomenutog trgovca je zahvatila neverovatna oluja tokom plovidbe za Odesu. Preplašeni čovek se zakleo da će u gradu podići crkvu ukoliko bezbedno pristanu u Varnu. Tako je i bilo... Iako se nikada više nije vraćao u Varnu, trgovac je finansirao izgradnju crkve u samom centru poslavši 50,000 rubalja. Danas, ne samo bugarski moreplovci i ribari, već i ruski, dolaze u ovu crkvu da zapale sveću i da se pomole svom zaštitniku.   

 

20200917-212400.jpg

 

Nataviće se...

 

  • Sviđa mi se 8

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1551 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R1250 GSA

20200917-212026.jpg

 

Najstariji teatar u Varni iz 1890. godine koji i dalje radi. Odmah do teatra se nalazi i kameni toranj visok 24 metra na čijem vrhu se nalazi sat. Uprkos ratovima, teškim oštećećenjima i rušenjima koje je toranj preživeo, satni mehanizam radi besprekorno već duže od 130 godina. Radi se o engleskom mehanizmu čija je finalna štelovanja i podešavanja odradio bugarin Oto Ivanov. :)  

 

20200917-210657.jpg 

20200917-210411.jpg

 

Mornarički klub u okviru kojeg radi i Bugarski teatar. U teatru radi preko 60 glumaca, a zanimljivo je i to da se radi o prvom privatnom pozorištu koje je dobilo radnu dozvolu od ministarstva kulture republike Bugarske.

 

20200917-203117.jpg

 

20200917-203701.jpg

 

Jedna od sigurno najimpozantnijih građevina u Varni je katedralni hram Uspenja Bogorodice, koji često služi i kao nepogrešivi orijentir u centru grada. Gradnja katedrale je započeta 1880. godine, a kamen temeljac postavio je knez Aleksandar Batenberg. Crkva je dovršena 1886, a osveštana je tek 1910. godine. Danas je najveća crkva na crnomorskom primorju i druga po veličini u Bugarskoj. Kao što se vidi na fotografijama, za vreme moje posete zvonik je bio pod rekonstrukcijom. Inače, do vrha zvonika vode 133 stepenice i sa njega se može u živati u prelepom pogledu na grad.  

 

20200917-203246.jpg

 

20200917-205337.jpg

 

20200917-205006.jpg

 

20200917-205535.jpg

 

20200917-205745.jpg

 

Nastaviće se...

 

  • Sviđa mi se 6

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1551 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: BMW R1250 GSA

Šetajući se centrom u jednom trenutku mi prilazi jedan omanji bugarin i ljubazno me pita imam li cigaru i odakle sam. Rekoh mu da cigaru nemam niti sam je ikada imao, kao i da sam iz Srbije. Opet ljubaznim tonom, samo ovog puta mi ništa ne traži već nudi: "Marihuana, hašiš?" Pa dobro, ja zaista znam da odskačem od izgleda klasičnog, radoznalog i nadasve pogubljenog turiste... ali gde baš mene nađe? :D Raziđosmo se uz pozdrave i nastavismo svako svojim putem.

 

Malo zatim nailazim na neke devojke koje dele flajere (letke) za nešto? Daju jednoj porodici koja se šeta, drugoj, momku i devojci... kada sam ja došao na red, ispratile su me samo pogledom i veštačim osmehom. :D

 

Nije prošlo ni 5 minuta, opet neke dve, ovog puta "atraktivnije" devojke drže flajere. Samo ove sada flajere ne dele nikome, sve dok ja nisam naišao. Čim su me spazile odmah uđoše u srdačan razgovor sa mnom i dadoše mi flajer za... striptiz bar! :) Ok, šta da se radi, to izgleda ide svakom po zasluzi. :lol: "Mulen ruž" se zvao bar, nisam ga posetio...

 

Tokom vladavine Rimskog carstva, na mestu današnje Varne nalazio se rimski grad Odesus. Svaki veći rimski grad tog vremena je bio nezamisliv bez naravno, čuvenih rimskih kupatila. Ostaci rimskog kupatila u Varni pripadaju najvećem očuvanom rimskom kupatilu na Balkanu, koje je ujedno i četvrto po veličini na prostoru nekadašnjeg rimskog carstva! Građevina se prostirala na površini od oko 7,000 kvadratnih metara, dok joj je  kupola bila visoka oko 20 metara. Kupatila su bila u upotrebi do kraja trećeg veka. Zanimljivo je i to što se kupatila nalaze u sred moderne stambene četvrti, što celom mestu daje neku posebnu draž. Iako sam nalazište posetio uveče, dosta toga se moglo videti i kroz ogradu koja okružuje lokalitet. 

 

20200917-220231.jpg 

20200917-220352.jpg

 

20200917-220416.jpg

    

20200917-220432.jpg

 

20200917-221029.jpg

 

Pre povratka u hotel, odmah pored poznatog broda-restorana, naiđoh i na luna park nad kojim dominira veliki panoramski točak.

 

20200917-223858.jpg

 

20200917-222031.jpg

 

Želeći da napravim fotografiju grada sa visine, upitah gospođu koja prodaje karte, da li se i kako vidi Varna sa visine? Odgovara mi ona: "Vidi se Varna, vidi se...". :D A i ja pitam gluposti, pomislih. Odgovoriće mi bilo šta, samo da mi proda kartu.

 

A kada me je točak digao do najviše tačke... "Vidi se varna, vidi se..." :D

 

20200917-222848a.jpg

 

Nastaviće se...

 

  • Sviđa mi se 17
  • Haha 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja