Jump to content

Moto Zajednica

Konacno gotov putopis pod nazivom "ROAD TO SWITZERLAND 2018"

Recommended Posts

  • Vozac A kategorije :D, 897 postova
  • Lokacija: Beograd - povremeno Bijeljina,RS
  • Motocikl: Suzuki V Strom DL 650

Osma epizoda

 

Dan pred odlazak iz ovog čarobnog mjesta Patrik i ja smo proveli praveći nove kilometre po manji lokalnim prevojima. Bila je to odlična prilika da upoznam nove ljepote države u kojoj sam već deset dana. Na vožnji dugoj 150 kilometara prešli smo tri prevoja: Sattelegg 1190m, Ibergeregg 1406m i Pragelpass 1550 metara nadmorske visine. Iako smo u par navrata stajali da napravimo fotografije svu tu ljepotu ovog kraja nije moguće dočarati. Svaki motorista bi trebao bar jednom u životu da se provoza kroz ovu Alpsku zemlju. Takve boje se rijetko viđaju.

 

IMG_20180717_113050.jpg

 

IMG_20180717_113124.jpg

 

IMG_20180717_113607.jpg

 

IMG_20180717_114246.jpg

 

IMG_20180717_120427.jpg

 

IMG_20180717_125511.jpg

 

IMG-e28aac16fdf9573f04ec0612d7e4e394-V.jpg

 

IMG-aa2bcdc200c019a68ebe29a587c507e5-V.jpg

 

IMG_20180717_134637.jpg

 

 

IMG-202dfa2be40037ff3774e1bce61ae8c8-V.jpg

 

 

Naveče smo na terasi dugo sjedili i pričali od svemu što sam doživio u ovih 10 dana. Zajedno sa Patrikom napravio sam plan povratka. Još 5 zemalja trebalo je obići.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Vozac A kategorije :D, 897 postova
  • Lokacija: Beograd - povremeno Bijeljina,RS
  • Motocikl: Suzuki V Strom DL 650

Deveta epizoda

 

Na dan mog rođendana krenuo sam nazad za Beograd. Posle dugog i emotivnog pozdravljanja sa mojim najmilijim uputio sam se ka gradu Vaduc u malenoj ali bogatoj zemlji po imenu Kneževina Lihtenštajn. Grad koji leži na obali rijeke Rajne bio je ujedno i prva kratka pauza. Zastao sam da napravim nekoliko fotografija i da kupim suvenire. U svakoj zemlji u kojoj sam bio kupovao sam nalijepnicu sa zastavom i lijepio po koferu. I dan danas tu stoje i sjećaju me na sve te pređene kilometre.

 

IMG_20180719_082744.jpg

 

IMG_20180719_083100.jpg

 

Vozeći ka gradu Gmunden u Austriji, koji je ujedno i poslednja destinacija za ovaj dan, prošao sam kroz nekoliko gradova Austrije i Njemačke. Jedan od njih je i Garmiš -Partenkirhen. Na putu do grada koji je poznat po najvećem skupu BMW voazača i čuvenoj skijaškoj skakaonici prošao sam kroz tunel Arlber dug 13,976 kilometara. Moram da priznam da je bilo pomalo jezivo voziti kroz jedan od najdužih drumskih tunela na svijetu. U jednom trenutku kompjuter motora počeo je da signalizira grešku. Brzo sam shvatio da je to bilo zbog gustine vazduha u samom tunelu. Greška je nestala čim sam izašao iz tunela i počeo penjati na prevoj Fern (njem. Fernpass). Na visini od 1210 metara nadmorske visine zastao sam da protegnem noge i pojedem zalihe suve hrane. Naravno, fotografisanje i na ovom prevoju bilo je neizbježno.

 

IMG_20180719_085137.jpg

 

IMG_20180719_111001.jpg

 

IMG_20180719_112759.jpg

 

IMG_20180719_112845.jpg

 

IMG_20180719_112901.jpg

 

U Garmiš – Partenkirhenu sam se zadržao tek nekih pola sata. To je bilo dovoljno tek da se obiđe dio starog grada. Rekao sam sebi da ću sigurno ponovo doći u ovaj grad i posvetiti mu dovoljno vremena.

 

IMG_20180719_115541.jpg

 

IMG_20180719_121601.jpg

 

Izašao sam na autoput i bez stanja vozio do Gmundena. Po dogovoru sa stričevim kumom Darkom stigao sam u poznato turističko mjesto u Gornjoj Austriji. Dok sam ga čekao da se javi iskoristio sam vrijeme da odmori na klupi na obali Traunskog jezera. Osmjeh na lice izmamila mi je poruka od drugara koji je poslao „Imaš li ti kuću, sine?“ Toliko glasno sam se smijao da su se prolaznici okretali za mnom.

 

Navigacija koliko god pomaže u ovakvim putovanjima nekada zna da bude i neprijatelj. Iz meni nepoznatog razloga nije mogla da pronađe adresu na kojoj su Darko i njegova porodica tada stanovali. U takvim situacijama vodim se onom starom izrekom „Kartu čitaj, seljaka pitaj“ samo što „seljak“ u ovom dijelu Evrope ne govori srpskim jezikom.  Došao je trenutak da ja pokažem znanje Njemačkog jezika koji sam učio u osnovnoj i srednjoj školi. Na svu sreću pokazalo se da poznajem dovoljno riječi i da se neću izgubiti. Ljubazna gospođa iz jednog seoskog marketa objasnila mi je kako da dođem na željenu adresu. Nakon par minuta stigao sam na cilj. Kuma Anđelka, u odsustvu kuma Darka koji je bio na poslu u večernjoj smjeni, pomogla mi je da se raspremim a posle smo i večerali.

 

 

IMG_20180719_165827.jpg

 

IMG_20180719_162912.jpg

 

IMG_20180719_162909.jpg

  • Sviđa mi se 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Vozac A kategorije :D, 897 postova
  • Lokacija: Beograd - povremeno Bijeljina,RS
  • Motocikl: Suzuki V Strom DL 650

Deseta epizoda

 

Nakon što sam dobro naspavao, na Darkov poziv izašao sam na balkon da doručkujem zajedno sa njim. Kako mi je sledeća destinacija bila Beč, a to je tek 250 kilometara vožnje, odlučio sam da jutro provedem pričajući o doživljajima uz kazan. Nekoliko godina zaredom Darko, njegov rođak Slaviša, moj stric i ja smo pekli rakiju i tih dana bili centar humora. Svako ko bi nam se pridružio odlazio je sa bolovima u stomaku, a pojedini su govori kako su ih vilice boljele danima koliko su se smijali. Nažalost, od kada je moj stric Nebojša preminuo takvog pečenja rakije više nema. Ostalo je samo druženje u čast čovjeka koji nas je spojio.

 

IMG_20150919_113415.jpg

 

 

 

Kada sam krenuo ka Beču Darko mi je predložio da se spustim na Ater jezero (njem. Attersee). Primjetio sam da veliki broj motorista ide tim putem i ubrzo sam shvatio i zašto. Sa vrha tog puta ugledao sam jezero koje više podsjeća na more. Na sredini jezera vidio sam veliki broj jedrilica, jahti, glisera i svih ostalih vozila koja mogu da se kreću po vodi. Mjesta koja se nalaze kraj jezera podjsetila su me na mjesta na obali Jadrana. Saznao sam i da se na obali ovog jezera nalaze i vikendice gradonačelnika Beče te čuvenog ruskog oligarha Romana Abramoviča.

Ljepotu vožnje kraj jezera brzo sam zamijeno dosadnim autoputem. Jedino što me činilo srećnim jeste činjenica da idem na vruću jagnjetinu kod Bobija u centru Beča.

 

IMG_20180720_112011.jpg

 

Svi motoristi koji su ikada bili u Beču znaju ko je Bobi. Naš zemljak, rodom iz Pelagićeva, godinama drži pečenjaru u kojoj svakog dana možete uživati u ukusu i mirisu jagnjećeg i prasećeg pečenja. Bilo je pravo zadovoljstvo provesti neko vrijeme sa čovjekom čiji su se točkovi kotrljali od Rusije do Portugala.

 

IMG_20180720_150219.jpg

 

IMG_20180720_165513.jpg

 

Poslednje veče u Austriji proveo sam rodicom Cecom i njenim klincima. Viktor i Maksim su bili oduševljeni kada su me ugledali ispred njihovog dvorišta. Pošto su bili „zaluđeni“ mojim motorom čim sam sišao morao sam njih da stavim da sjede na motoru. Ni vrućina od sunca, ni toplota od čelične mašine nije ih spriječila da punih pola sata sjede i uživaju. Kada ih je umor savladao otišli su na spavanje a ja sam sa Cecom i zetom Markom sjedio dugo u noć pokazivajući fotografije sa putovanja.

 

IMG_20180720_173430.jpg

 

 

IMG-adfeba2a444e4525698a2803b8046d50-V.jpg

 

IMG_20180720_190923.jpg

 

 

 

 

 

  • Sviđa mi se 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Vozac A kategorije :D, 897 postova
  • Lokacija: Beograd - povremeno Bijeljina,RS
  • Motocikl: Suzuki V Strom DL 650

Jedanaesta epizoda

 

Već u osam časova bio sam spreman za polazak. Beograd je bio na vidiku a mene je čekala posjeta Bratislavi i Budimpešti. Ova dva grada koje Dunav krasi bilo je nemoguće propustiti. U prvom nisam nikada bio te sam sa velikom dozom radosti hitao ka njemu. Po dolasku u glavni grad Slovačke primjetio sam most sa građevinom nalik NLO na njemu. To je bio Most slovačkog nacionalnog ustanka a na njemu se nalazi restoran i vidikovac u kojem je teško naći slobodno mjesto.

 

IMG_20180721_114143.jpg

 

IMG_20180721_115117.jpg

 

IMG_20180721_122633.jpg

 

 

Na brdu iznad Dunava, u istočnom dijelu grada,  nalazi se još jedna prepoznatljiva turistička destinacija, u pitanju je Bratislavski dvorac (sk. Bratislavský hrad). Zbog velikog broja turista jako je teško pronaći mjesto na kome možete parkirati motor. Mislio da je to moguće uraditi bilo gdje ali su me ljubazni policajci zamolili da se ne parkiram u blizni kapije od dvorca nego da odem do obližnje podzemne garaže što sam i učinio. Odmah zatim uputio sam se u obilazak čuvene građevine iz 10. vijeka. Doduše, sadašnji izgled potiče iz 15. vijeka kada je Sigismund Luksemburški porušio dobar dio dvorca i sagradio nove objekte. Najpoznatiji stanovnik ovog zdanja bila je Marija Terezija a ovdje se danas nalazi dio Slovačkog narodnog muzeja.

 

IMG_20180721_122709.jpg

 

IMG_20180721_122745.jpg

 

IMG_20180721_123705.jpg

 

IMG_20180721_124333.jpg

 

IMG_20180721_125214.jpg

 

IMG_20180721_125500.jpg

 

 

U trenutku kada je stomak davao jasne signale da je „prazan“, parkirao sam se na trgu gdje je bio festival nacionalne hrane. U takvoj dilemi šta uzeti nisam bio još od srednjoškolskih dana kada sam birao koje boje ću uzeti „starke“. Posle obimnog jela sjeo sam na motor i nastavio kao Budimpešti. Na granici sam primjetio da policija provjerava da li na svim vozilima ima jasno istaknuta vinjeta. To me je malo zabrinulo jer ja nisam imao vinjetu ali sam posle saznao da za motore nije potrebna. Ili meni bar nisu tražili.

 

IMG_20180721_133138.jpg

 

IMG_20180721_142840.jpg

 

U Budimpešti sam bio par godina ranije i tada jedino nisam išao do zgrade Parlamenta. Na ovom putovanju pokušao sam ispraviti tu grešku ali nažalost vrijeme posjeta za turiste je isteklo. To me je podstaklo da odem na trg Heroja i time završim posjetu prestonici Mađarskoj. Dok sam šetao trgom razmišljao sam šta da radim, da li da tražim smještaj ili da nastavim da vozim do Beograda. Nije mi trebalo dugo da odlučim da nastavim sa vožnjom. Na izlazu iz Budimpešte zastao sam da sipam gorivo i popijem vodu i sve do Subotice nisam stajao.

 

IMG_20180721_170434.jpg

 

IMG_20180721_170451.jpg

 

IMG_20180721_175517.jpg

 

Oko 10 časova sam prešao granicu i ušao u Srbiju. Ostalo je da se pređe još nekih 200 kilometara. Iako nisam vozio preko dozvoljene brzine prilično brzo sam stigao pred garažu. No moje putovanje se nije tu završilo. Taman kada sam sišao sa motora nazvao me je drugar Boris i rekao da me čeka kod hotela Jugoslavija sa hladim pivom. Tu ponudu nisam mogao da odbijem. Tek posle sat vremena vratio sam u stan i na taj način završio dugo planirano putovanje.

IMG_20180721_202858.jpg

  • Sviđa mi se 4

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Vozac A kategorije :D, 897 postova
  • Lokacija: Beograd - povremeno Bijeljina,RS
  • Motocikl: Suzuki V Strom DL 650

Mnogo je lakše voziti nego pisati. Ali kada dođe vrijeme da voziti ne mogu ovaj putopis će da me vrati u dane kada sam ostvario svoj davno sanjani san. Preko 3700 kilometara pređenih, 11 država, desetine gradova i sela upisane su na kartu putovanja mladog putnika. Nadam se da ste uživali u slovima kao što sam ja uživao u kilometrima. Do neke sledeće vožnje i priče, pozdravlja vas Draki.

 

P.S. Ovaj putopis posvećujem stricu Nebojši koji uvijek vjerovao u mene i u ono što radim. Naučio me je da treba sanjati ali i živjeti za ostvarenje sna. Nažalost on nije dočekao da me isprati na ovaj put. Živiš Šefe!!!

 

Dražen Draki Karišik

Avgust 2020. godine

  • Sviđa mi se 4
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Vozac A kategorije :D, 897 postova
  • Lokacija: Beograd - povremeno Bijeljina,RS
  • Motocikl: Suzuki V Strom DL 650
Upravo sada, bmwgs je napisao:

Bravo majstore, uživao sam prateći tvoj putopis:care:

Hvala na lijepim rijecima :)

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1516 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys 1000 Grand Tourer

Veliko ti hvala na ovom lepom putopisu, lepo si nas proveo kroz predele koje većina nas tek treba da otkrije. Uz sve to, nisi izbegao da uneseš i ono nešto lično, i to sve zajedno čini tvoj trud još  vrednijim.

  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 208 postova
  • Lokacija: Subotica
  • Motocikl: BMW F650 GS (prodat)
On 16.8.2020. at 21:36, draki je napisao:

Prva epizoda

 

Prije nekoliko dana, listajući društvene mreže, naišao sam na zanimljiv citat Paola Koelja koji glasi: „Šansa za ostvarenje sna je ta koja čini život zanimljivim“.

Kakav je život bez snova? Dosadan, vjerovatno.

 

Motoristi su ljudi koji najviše sanjaju. Neko sanja da vozi Moto GP trke, neko da putuje „Route 66“ na Harliju, neko da provoza zgodnu djevojku na svojoj „R“ mašini a ja sam sanjao da pređem planinski prevoj Klausen (njem. Klausenpass) u Švajcarskoj. Zašto baš taj prevoj, koliko dugo sam čekao na ostvarenje sna, šta sam sve uradio na putu da ostvarim taj san opisaću u ovom putopisu koji će da nosi naziv „Road to Switzerland 2018“.

 

image.thumb.png.ad55fb028a6c2db14c32686e7a478b8b.png

Kad imamo mir mi bi nemir. Kad imamo nemir mi bi mir. San je trka sa samim sobom. Suština prihvatanje sebe. 

 

Trebaš i ove 2020. Nema toliko turista...

 

Lep putopis. Nisam stigao sve pročitao ali jesam prvih par epizoda i poslednju...

 

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja