Jump to content

Moto Zajednica

Crna Gora 2017. godine

Recommended Posts

  • Drug član, 1538 postova

Beše to još jedno letovanje, kao i još obilazaka interesantne i lepe prirode. Međutim, kako to kod mene najčešće biva, ne ide sve baš skroz po planu. Šta je bio taj plan, uopšte? U principu, vrlo jednostavan. Moja Malena ima rođenu sestru koja živi, a boga mi i radi, u Budvi a kako se one nisu dugo videle, to je bila ideja. Poseta rodbini uz sve što to podrazumeva sa dodatkom kupanja, sunčanja, izležavanja i obilazaka interesatnih destinacija.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Koliko odlazak do Crne Gore zvučao jednostavno, za mene nije bilo. Prva prepreka koju je trebalo prevaliti: kako stići do Crne Gore iz Nemačke? Ko ima dovoljno novca na računu, krajnje je jednostavno, jer je jedini direktan, povratni let u mojoj blizini iz Dizeldorfa za Podgoricu, koji je samo u jednom trenutku u prethodnih šest meseci bio na najnižoj cenovnoj tački od 1400€, dok je normalna cena od 1800€ pa na više. Za nas četvoro, da ne bude neke zabune, je l'? One, neke "low cost" kompanije su isto na raspolaganju ali ništa u okolini. Moralo se kombinovati i iskombinovalo se sledeće: avionom do Beograda a onda iznajmljenim autom dalje. Zašto nisam pošao svojim autom? Prvi razlog je udaljenost od oko 2500km za šta bi mi trebalo oko tri dana, tj dva noćenja, pa isto to u povratku dok je drugi razlog, zaista velika kilometraža koju nisam hteo da prevaljujem jer nemačko osiguranje broji te kilometre. Da ne ulazim previše u nepotrebne detalje, sve to izađe previše skupo. Bila je u igri i opcija voza do Bara. Noću se putuje, spavaća kola i teraj. Ali nije više ni to toliko povoljno plus je rizik od kvara lokomitive, voza, točka, šrafa, p...e lepe materine vazda prisutan i onda to ume da traje beskonačno. Busom? Ne! Nikad više. Avionom? Loša opcija jer je povratna karta najmanje 100€ po osobi. Previše za nekih četrdesetak minuta putovanja. I opet taj rent-a-kar. Zahvaljujući forumu ljubitelja Mercedesa i upoznavanju dobrih ljudi tamo, dogovorio sam se oko iznajmljivanja vozila od privatne firme/privatnog lica iz Srbije. Da budem skroz precizan, iz Inđije. Sve u svemu, ukupna cena je bila veoma povoljna, uzevši i gorivo u obzir, plus sam imao mogućnost kretanja i obilaženja lepota koje sam poodavno planirao.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Ciljane lepote su bile Cetinje, Njeguši, Kotor, Tivat, zatim Nikšić, pa Plužine i Pivsko jezero kao i Žabljak sa obaveznim obilaskom Crnog jezera (čuvenih "Gorskih očiju"). Povratak za Srbiju je bio planiran nekoliko dana pre leta za Nemačku jer sam hteo da se malo rashladimo na Zlatiboru.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Tako se mi zaputismo za Crnu Goru i moram priznati da je onaj deo novog puta do Preljina zaista lepo osveženje. Za putarinu od 140 dinara se dobija malo saobraćaja sa prosečnom brzinom od 100km/č. Odlična varijanta. I da ne bih sad bio kao Mirko Alvirović, laka mu zemlja, koji je uvek bio u fazonu: "Mi sad idemo da se provozamo do mora a vi se sirotinjo jebite i gledajte nas na tv-u", neću o kvalitetu puteva, vozača i uopšte kulturi u saobraćaju jer je to veoma poznato. Samo ću reći da smo se vozili u Renou Senik, sa 1,5dCi motorom koji je veoma štedljiv. Unutrašnjost je bila čista ali i jednostavna. Osnovna oprema. Klima, doduše manuelna, je bila ono što mi je najviše trebalo. Čist unutra ali ne i potpuno ispravan. Ručna nije funkcionisala od početka, tačnije odvaljena je, a pri svakom naglijem davanju gasa palilo se upozorenje, uz pištanje, "INJECTION FAULT" i kada malo opustim pritisak na pedalu gasa, to se isključi i auto ide najnormalnije. Ne znam ko ga je i kako pre mene vozio ali je prosečna potrošnja, za auto koji je prešao više od dvesta hiljada, bila 4,8l na 100km dok sam ja to kasnije, uz sve uzbrdice i nizbrdice, spustio na 4,3l na 100 kilometara. Da ne bude mišljenja da sam vozio kao baba sa kraćom nogom, penzioner, taksista i slično, u svoju odbranu dodaću da sam dva puta zaustavljen od strane policije zbog prekoračenja brzine u Crnoj Gori. Prvi put posle Šavnika, na izlasku iz jednog od tunela. On mi je oprostio kad je video decu da spavaju. Drugi put posle Žabljaka. Njih dvojica mi nisu oprostili. Onaj što je snimao je po rođenju i ubeđenju seronja dok je onaj što je pisao kaznu, u kolima, bio na granici da mi oprosti kad je video ime i prezime. Kad sam se vratio po dokumenta, jer sam morao da odem do pošte u naselje koje smo prošli da platim kaznu, čak mi je rekao gde ih ima još na putu pa da pazim. Dalje, što se tiče auta, pedala kvačila je bila malo tvrđa što govori da je i kvačilo videlo dosta kilometara dok je spolja bio udaren, ogreban i ni malo interesantan na oko. Ovo je bilo najbolje jer u Budvi i okolini nije lako pronaći parking mesto. Čak i kada sam ga nalazio, to je bilo na milimetar od svih pa i ako neko doda neku ogrebotinu, nema nervoze. Udoban, prostran auto sa dovoljno mesta za decu nazad i kofer u gepeku sa malom potrošnjom. Pištalo je dosta puta ono upozorenje ali nije bilo drugih muka ni mukica do mora. Prva muka je nastupila kad sam se uparkirao ispred zgrade domaćina. Isključim sve, izvadim onu blentavu karticu i vidim da nisam spustio prozor na suvozačevoj strani. Ubacim karticu i... ništa. Ništa da zasvetli a inače sve sija i blinka kao da sam pilot u avionu. Promenim bateriju u kartici, pâša je vozio pre Senika pa ih ima koliko nećeš, i ništa. Kad ono, razlabavila se klema na akumulatoru i uzjebala sve. Resetovao se. Kod za radio? Nigde ga naći. Čuo sam se i čovekom koji mi je iznajmio auto ali kaže da ga nema kod sebe i da mora biti negde u autu. Ja ga nisam našao. Sve je radilo osim radija. Prebacili smo se na pevanje dečijih pesama i pričanje priča.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Drugi dan mi se javila sestra od ujaka da je u blizini, tačnije u Rafailovićima. A to implicira nepostojanje parkinga, velike uzbrdice i nizbrdice dok se stigne do plaže ali sam preuzeo taj rizik na sebe. Našao sam mesto na nizbrdici ali kako nisam imao ručnu, parkirao sam na centimetar od nekog zida i upro točkom u njega. Samo ubacivanje u brzinu nije bilo od velike pomoći jer ispada iz rikverca kad je motor isključen. Posle kupanja i lepog provoda na ovom interesantnom i skučenom delu, isparkiravanje na osećaj je bilo od ogromnog značaja jer se u međuvremenu ispred mene parkirao neko sa S klasom. Malo tamo, malo ovamo, više gasa od uobičajenog i izađoh a da ga ni pipnuo nisam. Kao ni onaj zid. Tačno sam bio ponosan na sebe. Nisam napravio fotografije ove situacije jer nisam imao čime. Zaboravio sam sve što može da fotografiše.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Sledećeg dana, ni meni ni mojima, nije bilo do kupanja i prevelikog sunca pa smo odlučili da odemo da obiđemo Njegoševu zaostavštinu i malo bolje upoznamo crnogorsku istoriju najčuvenijih vladara. Pravac Cetinje. Prvo u manastir pa "Biljarda" i na kraju Dvor kralja Nikole. Do Lovćena nismo išli jer je bilo pretoplo a deca su ipak mala.

 

IMG-5957.jpg

 

Manastir zaista lepo izgleda. Očuvan jeste ali i sređen.

 

IMG-5959.jpg

 

IMG-5960.jpg

 

IMG-5963.jpg

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Posle pauze za piće u parku u debeloj 'ladovini iza dvora, nastavili smo dalje preko Njeguša do Kotora. Ovaj put je sa dosta serpentina, uzan ali pruža neverovatan pogled na celu Boku Kotorsku.

 

IMG-5982.jpg

 

IMG-5991.jpg

 

IMG-5992.jpg

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

I tako smo naišli i na radove na jednom delu puta. Da li nas je neko, negde, nekako upozorio? Nije. Ovo je bilo iznenađenje koje smo prošli nadajući se da nećemo imati neku probušenu gumu.

 

IMG-5994.jpg

 

IMG-5995.jpg

 

IMG-5996.jpg

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Nismo svratili do Njegoševe rodne kuće jer smo prethodno, na Cetinju, upoznali jednu divnu ženu, Tinu, koja je izdvojila stvarno puno vremena za nas da nas provede kroz Biljardu i da nam sve ispriča, pa je poseta toj kući izgledala kao gubljenje vremena. Zbog tog zadržavanja gore, na Cetinju, nismo stigli ni do Kotorskog Starog grada već smo otišli pravo do Tivta da obiđemo "Porto Montenegro". I nismo pogrešili. Ono je jedno zaista lepo i moderno okruženje koje može da služi na čast Crnoj Gori. Stvarno. Jahte, brodovi, luksuzni gliseri i automobili sa registarskim tablicama iz celog sveta. Od Italije, Francuske, Litvanije, Norveške pa sve do Kanade i Sjedinjenih američkih država. Jedino me je razočarala neposlovnost ili nezainteresovanost zaposlenih u muzeju "Zbirke pomorskog nasleđa" pa ga nismo obišli. Stojim, pitam, šetam levo, desno ne bih li privukao pažnju zaposlenih i sve što sam dobio je prekorni pogled. A činilo se zaista interesantnim mestom.

 

IMG-6020.jpg

 

IMG-6024.jpg

 

IMG-6026.jpg

 

IMG-6035.jpg

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Par dana sam sa mojima išao do Bečića na kupanje i sunčanje ali samo kasno posle podne. Imao sam varijantu za parking pa što da ne. Moj naslednik je našao i društvo za fudbal na pesku.

 

IMG-6054.jpg

 

IMG-6088.jpg

 

 

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Nije izostala ni poseta Akva parku u Bečićima. Čini se manjim od onog na brdu iznad Budve ali onaj na brdu još uvek nema validnu upotrebnu dozvolu, iako normalno otvara vrata svima koji dođu. Jeste lep pogled na more odande, jeste da nudi svašta nešto ali je to ipak rizik. I ovaj u Bečićima je bio dovoljno dobra odluka.

 

IMG-6098.jpg

 

IMG-6106.jpg

 

IMG-6130.jpg

 

IMG-6132.jpg

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

U preostalih nekoliko dana sam se video i sa jednim članom sa Mercedes foruma. Reč po reč i dođosmo do teme Renoa i nemanja koda. On se čovek lati telefona, pozva koga je već pozvao i posle petnaestak minuta sam imao kod i radio je proradio! Priznajem, bio sam veoma radostan jer duži put, sa decom pa još u tišini neće i ne može biti opuštajući. Ali kodu sam se ipak manje obradovao koliko majici Mercedes kluba Crne Gore. Hvala mu na tome.

 

Za kraj, na dan puta ka Zlatiboru, je postojala ideja da odemo do Nikšića, grada iz kojeg, prema kazivanju mog dede po ocu, potiče moje prezime. Zatim do Plužina i Pivskog jezera pa do Žabljaka i Durmitora. Međutim, pâša mi je skrenuo pažnju na činjenicu da je put od Plužina od Žabljaka stari, uzan i dosta zahtevan. Vremenski zahtevan. Kratak ali loš i onda bi to oduzelo dosta vremena. Zato su Plužine izostale kao cilj ovog puta pa smo krenuli direktno ka Žabljaku.

 

IMG-6160.jpg

 

Boka Kotorska je definitivno postala popularno mesto za brodove i jahte.
 

IMG-6162.jpg

 

IMG-6164.jpg

 

IMG-6169.jpg

 

IMG-6170.jpg

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Nakon Budve, Kotora, njene Boke i par uzbrdica, ko zna koliko onih pištanja prilikom dodavanja gasa dogodilo se i kratko trzanje, jednom do dva puta i na vrhu jedne uzbrdice, iznad Grahova, auto se ugasio. Samo je prestao da radi. Vergla, ima i struje i goriva ali ništa više. E jebi ga!

 

IMG-6173.jpg

 

Tada mi je bilo jasno da se plan menja. Značajno. Auto je osiguran punim kaskom pa je vlasnik organizovao i šlep i servis. Dok smo čekali, priđe nam dekica iz kuće u blizini i ponudi da odemo u hladovinu, sok ili možda i jelo za decu dok čekamo. Hvala mu za to i ovim putem. Dođe šlep po nas, posle malo više od sat vremena čekanja, ali nema mesta za sve u kabini. Može dvoje. Rekoh: "Deca su mala, mogu da sednu nama u krilo." Ne, odgovori on, previše je rizično zbog policije. Predložio je da ja sednem u auto, gore na šlepu i kada vidim policiju, da se sagnem. A to je kao po propisima, a? Rekoh mu da ću ja da spustim sedište skroz nazad a on da "ne tera preko džombi". I bi tako. Ljuljanje i ljuljuškanje me je skroz uspavalo. Ali od vrućine, i pored otvorenih prozora, sam bio poprilično "slupan". Stigosmo do servisa u Tivtu. Majstor podiže haubu, reče: "Zaverglaj par puta" i konstatova da je otišla kajlica na bregastoj. Sve na sluh. Pored mog insistiranja da proveri i pumpu i eventualno dizne jer je zacimao par puta pre gašenja, rekao je da je ono što je on rekao razlog. Dobro, dobro, nije moje da se mešam tu u bilo šta. Nije moj auto, pa ne ide da smaram ali deo nije imao i sve će potrajati do sutra ujutro. Jebeš ga, eto te velike izmene plana. Tada je bilo jasno da će Zlatibor biti žrtvovan jer nema smisla tamo samo prespavati. Ali smo malo procunjali po okolini servisa u Tivtu dok smo čekali prevoz da se vratimo u Budvu, na još jedno noćenje.
 

IMG-6174.jpg

 

IMG-6175.jpg

 

IMG-6182.jpg

 

IMG-6185.jpg

 

 

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Vratismo se do ženine rodbine na još jednu noć, pa sutra ujutro dođosmo do servisa. Mi tamo a Reno radi. Na leru ali vrlo lepo i vrlo mirno. Kaže probao ga je, provozao po Tivtu i to je to. Ukrcasmo se ponovo i lagano ka Žabljaku. Tamo je bilo divota. Vazduh, priroda, divlje jagode u čaši, slatko od istih za poneti i domaće vino od divljih kupina i borovnice, šetnja... ma vrhunski. Jes' bilo dosta turista ali i mi smo bili turisti pa se to sve nekako uklapalo u celokupnu sliku.

 

IMG-6200.jpg

 

IMG-6204.jpg

 

IMG-6207.jpg

 

IMG-6210.jpg

 

 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Dalje putem ka Beogradu, kroz Pljevlja i Prijepolje i večera u "Pečenjari kod Dragiše" na Ibarskoj magistrali. Kilo prasećeg pečenja koje se topilo u ustima, majke mi moje mile, kupus salata, kajmak, kisela i domaća kafa da dođem sebi zarad daljeg puta. Za svaku preporuku. Dalje opet do Preljina pa na novi deo puta i pred drugim tunelom "Šarani", negde oko 22č, Reno je odlučio da mu je definitivno bilo dosta. Sijale su reči "INJECTION PROBLEM" i "Service" bez nade u dalje ponovno pokretanje motora. Čuo sam se opet sa vlasnikom kojem je glas odavao krajnju smorenost i krivicu što se ovo događa. Još jednom je organizovao šlep ali ovog puta auto sa sedam sedišta i auto prikolicom koji je stigao posle dva i po sata. U stan, u Beograd kod moje majke, smo stigli u pola pet ujutro i samo se sručili u krevet. Dok smo stajali pred tim tunelom, dok sam ja telefonirao prišao nam je zaposleni JP "Putevi Srbije" i pitao kako može da nam pomogne? Rekoh da čekamo pomoć ali me interesovalo otkud se on stvorio? Nije valjda da ne smem da stanem pred tunelom!? Nasmejao se i rekao da nas je video na kameri za nadgledanje pa je došao da nam ponudi da preguramo auto nekih 20 metara do njihovog parkinga i uđemo kod njih, da ne sedimo u kolima. Prihvatili smo to a deca su dobila i sok i grickalice ali i crtane filmove sa interneta! Dok je došao šlep, već su bili zaspali. Unutra je bio još jedan njegov kolega i obojica su bila veoma ljubazni i gostoprimljivi. Može biti da im je bilo dosadno ali su definitivno dobri ljudi jer je mogao jednostavno da ih boli polni organ za nas i naše probleme. Pozdrav za Nenada i Milana iako sam sasvim siguran da ne čitaju sve ovo.

  • Sviđa mi se 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1538 postova

Nakon svega, šta da kažem? Da mi je krivo što se sve ovako izdogađalo? Nije mi krivo ali mi nije ni pravo jer sam morao da menjam planove u hodu. Auto, svaki auto a pogotovo ovakav koji je, iskreno rečeno, loše održavan, može da se pokvari. Oko toga nisam imao sreće i to je to. Događanja oko prevoznog sredstva mi nisu pokvarila ni sam odmor ni raspoloženje. Samo sam posle imao neku vrstu onog džet-lega kada se putuje u drugu vremensku zonu. Šlepovanje, pa ustajanje rano zbog povratnog leta za Nemačku i ceo dan mi se poremetio. Doći će i vikend pa će to sve biti u redu a ovaj odmor ću imati po čemu da pamtim. Dobri ljudi, na svakom koraku, sa obe strane granice, priroda koja me je oduševila pa sada planine i brda Crne Gore poredim sa švajcarskim samo sa manje zelenila. Sama urednost se znatno popravila poredeći sa SFRJ vremenom iako se pored puta s vremena na vreme može naići na bačeno smeće i divlje deponije. Auto se pokvario, pa šta ako je? Ko ga j..e, ja sam bio na odmoru i tu činjenicu takva glupost nije mogla da pokvari. Za sledeći put planiram Plužine, Pivsko jezero i splavarenje Tarom. Samo da deca malo porastu. Do tada, pozdrav za Crnu Goru.

  • Sviđa mi se 6
  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja