Jump to content

Moto Zajednica

Put od 1000 milja

Recommended Posts

  • Drug član, 826 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Honda VFR 800 FI 2000.

U suštini, nisam želeo  da pišem ovaj putopis samo iz razloga što sam računao da je većina članova izvozala turu kojom sam ja išao i više nego jednom i  da se o tome dovoljno pisali tako da se nema tu šta više dodati. Ipak, vidim da je bilo interesenata za ture do mora i nazad, pa reko’ mogu i ja svoje iskustvo da podelim sa vama :) Za sada, jedino što mogu da obećam je da će biti opširno, nadam se i sadržajno :D

 

Ipak, pre nego što dođemo do prvog dana vožnje, hajde da objasnim kako je došlo do same ture.

 

Ja sam 2018. položio za A kategoriju, 6 meseci ranije kupio motor i od tada bio samo na jednom dužem putovanju od 750km. Sa dosta slobodnih dana (10 starih koje je trebalo potrošiti) i solidnom ušteđevinom, bilo je pitanje gde se zaputiti na duže kada se sezona 2019. zaista otvori.

 

Kako sam imao kartu za Exit, a uz nju i za festivale u CG i u Umagu, ideja je bila da odem na neki od ovih festivala, taman motorom. Kako nisam veliki fan CG primorja, Hrvatska je bila favorit. Svakako na HR moru nisam bio, a svi pričaju da je prelepo (i preskupo). Ideja mi je bila da se popnem do severa Slovenije, spustim se do Trsta i onda nastavim dalje  do Umaga. Nakon festivala hteo sam da provozam Istru, odem do Plitvičkih jezera, uđem u Bosnu, posetim Jasenovac i onda preko HR nazad za BG. 10 radnih dana sam mogao da uzmem, plus vikendi, dakle sasvim dovoljno vremena da se sve ovo obiđe.

 

Međutim, mislim da svi pamtimo kakvo je vreme bilo maja 2019. kada je trebalo da se desi ovo putovanje. Svi oni slobodni dani oko 1. maja – kišni. Posle praznika, opet kiša. Kiša, kiša... Kako se vreme za polazak približavalo, sve sam manje želeo da krenem na taj put.

 

Gledajući kalendar, shvatih da stari odmor mogu da trošim i u junu. Još jedan pogled na kalendar i videh da mi se motoskup u Trebinju poklapa sa datumima kada bih vozio. Nekoliko dana kasnije shvatam da će mi i rođak iz Bosne biti u Trebinju i da drugar dole ima stan. Dakle, odluke su maltene sve donesene u moje ime. Vreme je za pakovanje!

 

Ideja je da nigde ne planiram spavanje unapred. Idem, vozim dokle mogu i kako želim, a smeštaj će se naći. Razmišljao sam o šatoru, ali takvu avanturu ostavljam za neki drugi put. I drago mi je da jesam. Mislim da bi mi bilo mrcvarenje da svaki dan razapinjem šator i duvam dušek samo za sebe.

 

s.thumb.jpg.98c9ba0ca9435da5371b4d133fd060f0.jpg

Čekamo da se drugar javi da je krenuo sa ključevima stana u Trebinju

 

Na put krećem 4.6.2019. Yamahom Diverzijom, 600 kubika, 3 kofera i tank torba. Nekoliko dana pred put kupujem čizme. Kišno odelo pozajmljujem od ćaleta u nadi da mi neće trebati, ali za svaki slučaj kupujem i vodootporne rukavice. Dakle, ubeđujem sebe da sam spreman. Motor svakako jeste.

 

Drugar je trebalo takođe da ide za Trebinje u ovo vreme, pa bismo zajedno bili dole i putovali po Hercegovini. Ipak, zbog posla, on ne može da ide, tako da se dogovaramo da mi da ključeve od stana. Dakle, mada nemam stalno društvo, imam smeštaj obezbeđen!

 

E sad, ovde kreće prvi zez.

 

Nikako da se dogovorimo kad i gde da se nađemo za ključeve. Nema nam druge, jedino da ja dođem po njih u raskopani centar BG-a na jutro polaska. Problem je u tome što sam ja planirao da krenem već u 8h. Inače ustajem oko 6h, tako da mi ovo nije neki dodatni napor. Međutim, drugar radi od 9h, živi na Altini i taj dan kasni na posao i treba da mi se javi kad bude blizu. Dođe 8 sati, ja već napakovao i zagrejao motor, ali on se ne javlja. Devet ujutru i dalje ništa. Pola 10 ni znaka života. A jutro nikad lepše! Nije vrelo, a ima sunca, savršeno za vožnju. Tek negde oko pola 11 se on javlja i dogovaramo se da u 11h pokupim ključ. Dakle, već sam nekih 3h u zaostatku.

 

 

Edit: vidim da nisam ostavio mapu puta, pa je sad dodajem. Naravno, bilo je tu malo vrdanja u odnosu na ovo što Google daje, ali poenta je tu.

 

image.thumb.png.6cc96679d284fa04916becb0a818bb89.png

  • Sviđa mi se 18

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1515 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys 1000 Grand Tourer

Itekako se dobro sećam vremenskih prilika prošlog Maja, brat i ja smo čekali da se nebo umilostivi kako bismo se otisnuli na turu po Sloveniji i, na kraju, smo dočekali tek 9.6. da krenemo... 

Samo napred, pratim sa zadovoljstvom! :Mina:

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 826 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Honda VFR 800 FI 2000.

Dan 1. Beograd-Potpećka pećina-Stopića pećina i Sirogojno-Užice

 

Krećem oko pola 12 od Zoološkog vrta. Kao što sam u prethodnom postu rekao, već sam jedno 3 sata u zaostatku, a treba obići sve što sam planirao. Ovaj zaostatak je bitan, jer me već kod Barajeva stiže kiša.

 

Jutro je bilo jako lepo, sunčano i toplo, ali ne vruće. Međutim, vreme se za ova tri sata promenilo i već predosećam da bi moglo biti kiše. Dobro, oprema je tu, ali niti sam ranije vozio neku dužu relaciju po kiši, niti mi se oblači kišno odelo. Ipak, malo posle Orlovače, krenu neke kapi kiše sporadično da me pogađaju. Dal da stanem, dal ne, reko’ ajde staću da dopunim gorivo na pumpi u Lipovičkoj šumi i obučem opremu, pa šta bude. Al ne lezi vraže, kako sam sišao sa motora na pumpi, nebo se otvorilo! Okej, guram motor pod nastrešnicu, oblačim kišno odelo i „oblačim“ sedište u crnu kesu za đubre i čekam da se kiša primiri.

 

1.thumb.jpg.f7c3a607bd384d0fd664656f4e3912bb.jpg

Kiša nikako da stane, voze samo oni najhrabriji

 

Ali kiše i ne pomišlja da stane! Naprotiv, sve jače i jače pada i sad već i automobili parkiraju na pumpi, jer ne može više da se vozi ni na četiri točka. Pumpa prestaje da toči gorivo. Rezervoari poplavljeni i nema točenja dok se voda ne ispumpa.

 

Jedno 45 minuta sam stajao na pumpi gledajući u nebo i misleći se da li je moguće da mi se ovo dešava. Pa da sam krenuo jutros kad sam planirao, do sad bih već prošao Čačak, kiša me ne bi stisla tako blizu kuće! Čak sam razmišljao i da se okrenem, ali svakako moram do kuće po kiši voziti, dakle nema poente.

 

Posle tih 45 minuta, pljusak se primirio. Nije stao, ali mnogo slabije pada. Sedam na motor i krećem dalje. Stajem na sledeću pumpu da dopunim gorivo, momak me slika i nastavljam dalje.

 

6.thumb.jpg.fdc806c0bc258b9621e973530a974aa1.jpg

Sad već vozimo i mi manje hrabri :)

 

Od Barajeva do Ljiga vozim po kiši, ali nema problema. Čizme ne puštaju vodu. Kišno odelo mi je nekoliko broja veće, ali nigde ne propušta.

 

Izlazim na autoput srećan što ću moći malo da otvorim gas i probam da nadoknadim vreme. Posle jedno sat silazim sa autoputa i škljocam fotku moga doma na točkovima.

 

2.thumb.jpg.4e3c0eb5eb6fb536173cb07f45354616.jpg

Mnogo volim ovu sliku, vidi se da se nešto dešava i da putovanje nije sterilno, hvala kiši :D

 

Pravim pauzu na pumpi. Sipam gorivo na svakih 200km. Prvo da bih bio siguran da ne ostanem bez istog, a taman mogu da pratim potrošnju. Za sve vreme puta, trošim 4l na 100km.

 

Posle pauze u Čačku ulazim u Ovčarsko-Kablarsku klisuru koju inače volim i nastavljam da peglam km pod točkovima.

 

Prva prava stanica za danas trebalo je da bude Potpećka pećina kod Užica. Ova pećina ima zanimljivo ime koje dobija po mestu Potpeće kod kog se nalazi. Pogodićete, Potpeće je dobilo svoje ime po pećini u čijem podnožju je locirano :D

 

Ipak, već na samom putu na isključenju  sa Ibarske mi je jasno da od posete ovoj znamenitosti nema ništa tog dana. Zbog svih kiša koje su padale u nedeljama i danima pre nego što ću krenuti na put, ispust ispod pruge je poplavljen. Ispred mene prolazi jedan kombi kroz tu baruštinu. Već vidim dokle njemu dolazi voda i shvatam da ja nemam tu šta da tražim. Da se neko iskusniji pita, „možda bi ga i proterao“. Ipak, ja odlučujem da je ovo nepotreban rizik, te nastavljam ka Užicu.

 

U grad čini mi se da sam stigao oko 4h. Doduše, još nije vreme za parking. Nastavljam put dalje i penjem se na Zlatibor. Mada nisam ušao u Potpećku pećinu, na meniju je za danas i Stopića pećina, a vremena je dosta.

 

3.thumb.jpg.e0d3841687d5d58d2e74d4cbbdef8608.jpg

Čuvene kade u Stopića pećini

 

Stopića pećina je vrlo mala, ali ujedno i vrlo lepa. O samom nastanku pećine ne želim trošiti reči, jer se ove informacije mogu naći na internetu. Tako da, koga interesuje, neka slobodno gugla :)

 

Obilazim pećinu za oko 1h i, neplanirano, nastavljam do Sirogojna. Sramota je ovo što ću napisati, ali u trenutku kada odlučujem da se popnem gore, ne znam baš mnogo o samom mestu. Ime mi je poznato i znam da postoji muzej na otvorenom tamo, ali to je to.

 

Naravno da sam se oduševio kada sam pogledao muzej i malo proveo vreme u miru i tišini.

 

4.thumb.jpg.0b02637b8c386037c72ce86b0e7de774.jpg

Sirogojno - muzej na otvorenom

 

Zvuk motora je prelep, ali posle celog dana vožnje prelepo je i uživati u tišini. Razmišljam se da ostanem ovde da spavam, ali svakako sam planirao ujutru da se popnem na Kadinjaču, pa preko Bajine Bašte i Perućca na Taru i kasnije na Mokru goru. Dakle, nema poente ostajati ovde kad danas još ima vremena spustiti se do Užica.

 

8.thumb.jpg.d30cd69613bb9ff3664db9d02d2dc573.jpg

Kako se nekada živelo

 

Večeram u lokalu lepinju sa kajmakom i pršutom (jer šta drugo jesti u Sirogojnu) i vraćam se za Užice. Već se smrkava, ali znam da imam dovoljno vremena da stignem po danu do Ekohostela u kome sam nekoliko minuta ranije rezervisao smeštaj.

 

Interesantna stvar kod hostela je što je opremljen tematski u duhu NOB-a. Većina stvari unutra je vojna, pa će tako starije kolege verovatno prepoznati šlemove pod kojima su služili u JNA u mladosti, a tu su i plehane porcije i šolje, metalne kasete i vojni sanitetski sanduci umesto ormara.

 

 

 

5.thumb.jpg.4a759a7763f4172feb41bf920f3c0b0d.jpg

Koliko li se glava sa foruma kuvalo pod ovakvim šlemovima u mladosti

 

U ovom trenutku, jedini gosti hostela je mahom grupa kineza, njih jedno 6-7. Kuvaju svoju neku hranu jako teškog mirisa i pričaju na kineskom. Nisu preterano raspoloženi za lokalne pridošlice, tako da provodim malo vremena na velikoj i lepoj terasi i već oko 22h sam u krevetu. Treba sutra nastaviti dalje.

  • Sviđa mi se 11
  • Hvala 1
  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 826 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Honda VFR 800 FI 2000.

Dan 2. Užice-Kadinjača-Bajina Bašta-Perućac-Tara-Kremna-Mokra gora-Višegrad

 

Drugi dan ustajem na vreme i doručkujem u hostelu. Nekoliko jaja, džem i mleko su sasvim dovoljni za početak dana. Pakujem sebe, pakujem i motor, ali ne krećem odmah dalje. Odlazim do centra, jer sam želeo da posetim Narodni muzej u Užicu. Nikada ranije nisam bio ovde, a svi znamo za dešavanja iz Drugog svetskog rata.

 

Ideja sa polaskom ovoliko dana pre početka moto-skupa je baš u tome da što više vremena imam da posetim znamenitosti usput. Volim da vozim, ali ne volim da odem u bilo koji grad i da kad me pitanju šta ima tamo kažem da ne znam, jer sam išao samo u vožnju.

 

U svakom slučaju, Narodni muzej u Užicu bio je prazan. Jedva sam našao gde treba da kupim ulaznicu. Ipak, postavka o Drugom svetskom ratu je dosta lepo objašnjena i, izgleda, skoro obnovljena. Sadrži i Titovu memorijalnu sobu.

 

IMG_20190605_105116.thumb.jpg.3908212dfac4a9adcd1cc8960ae09e8e.jpg

Narodni muzej u Užicu

 

Ako neko ide u Užice i interesuje se za ovu tematiku, preporučio ih muzej dokle god je naš čovek. Nažalost, na engleskom se pojavljuju sporadično i mahom u tunelima gde je bila smeštena fabrika oružja. Ovo je velika šteta. Vrlo lepa postavka, a niko od stranaca neće razumeti da je ovo bila prva oslobođena teritorija u Evropi, ma koliko dugo (ili kratko) da je trajala.

 

IMG_20190605_105906.thumb.jpg.fb09ab0e7640e80a23672678c7526d79.jpg

Govori srpski da teceo svet razume :D

 

Posebno interesantna je ta fabrika oružja i municije. Ovde je moguće ući i zamisliti kako je bilo raditi tu za vreme rata. Dakle, velika pohvala za postavku i veliki minus za nemanje objašnjenja na bilo kom jeziku osim srpskog.

 

IMG_20190605_101009.thumb.jpg.caf8d296d658941c5f530b1a8cd2bdcc.jpg

Jedan od tunela fabrike municije

 

Posle nešto više od sata sedam na motor i penjem se na Kadinjaču.

 

Spomenici iz vremena stare Jugoslavije koji slave antifašističku borbu su mi veliki hit. Oduvek sam želeo da ih posetim, ali do sada nisam imao prilike da vidim te poznatije. Ovde se zadržavam oko pola sata. Memorijalni park je u dosta dobrom stanju, za razliku od puta koji vodi do i od njega ka Bajinoj Bašti.

 

IMG_20190605_122159.thumb.jpg.a9892726b0cf79d3a01d828713d6a9e5.jpg

Kadinjača

 

IMG_20190605_122910.thumb.jpg.f790d11ad5a2224ecf1b26753f85b95a.jpg

Crna senka gore levo je neki od mojih prstiju :D 

 

Nastavljam dalje putem koji je tu i tamo u dosta lošem stanju zbog klizišta i solidne količine zakrpa. Realno, sanjam o Ibarskoj magistrali kojom mogu da vozim dosta opušteno i brzo.

 

Dan ranije sam pri prolasku kroz nekoliko tunela shvatio da mi far nije baš najbolje postavljan. Posledica je to da kad sam u mrklom mraku, maltene ništa ne vidim.

 

Posle prošlogodišnjeg putovanja, tražio sam majstoru da malo bolje podesi far jer je dugo svetlo bacalo dosta blizu. U suštini, kako je tada bilo namešteno, dugo svetlo je bacalo tamo gde bih ja voleo da baca kratko. Majstor je promenio položaj i do sad je izgledalo da je sve ok. Međutim, očigledno moja procena da je sve u redu po gradu nije bila dovoljno merodavna, tako da sam se pri prolasku kroz tunel osećao vrlo neprijatno i nesigurno. Vrhunac se desio pri prolasku kroz jedan u kom se skoro ne vidi izlaz. Smanjio sam brzinu, ali osećaj da ne znaš gde ide put, da li ima neke rupe ispred i poremećaj ravnoteže u mrklom mraku je poprilično grozan. Malo je reći da sam prezirao sve tunele na ovom putovanju. Zbog ovoga sam i izbegavao da vozim noću tokom celog ovog puta.

 

Kako apsolutno nisam tehnički potkovan, problem sa farom želeo sam da sredim u Bajinoj Bašti. Našao sam broj nekog lokalnog majstora, ali on nije bio previše zainteresovan da mi pomogne. Kaže kao sad je dan, ništa se ne vidi, to dugo traje, imam posla, itd. Hvala ni za šta druže, idem ja dalje.

 

IMG_20190605_172249.thumb.jpg.9a2ffd790e7694f1c749dd99110a7176.jpg

Jel se i vi smejete kad se slikate u kacigi :D 

 

Na samom izlasku iz BB-a počinju da se gomilaju oblaci. Stanem u jedan restoran da klopam na brzinu i taman pustim kišu da se ispada. To „na brzinu“ se pretvorilo na otprilike 2 sata čekanja da li će kiša da padne ili neće da padne. Meštani kažu na Tari sigurno pada, pogledaj u tom pravcu, ništa se ne vidi od oblaka. Ajd reko’ čekaj tu gde si, bolje na suvom nego pravo u pljusak da ulećem.

 

U jednom trenutku reko’ to je to, idemo! Kad, čim sam seo na motor, poče kiša. Ajmo trk nazad u restoran na još jednu turu čekanja. Ipak, čim sam video autobus koji ide sa Tare, suv, skočio sam na motor i hajmo lagano gore.

 

Naravno, pre samog uspona na Taru, ukazala se Drina i jezero Perućac. Lepu i zelenu Drinu pamtim od pre jedno 15 godina kada sam bio na splavarenju. Huči Drina pre same brane, a iznad nje mir i tišina. Ipak, zbog onog čekanja iz prethodnog pasusa, nemam vremena da uživam. Kreće uspon na Taru.

 

Put ka Mitrovcu maltene prazan. Taman mogu nesmetano da otvorim gas i opet probam da nadokandim izgubljeno vreme. Ipak, kako je planina, nema ovde nekog preteranog brzanja. Što se više penjem, sve je više zaostale rizle na putu. Ipak, vozi se bez problema. Ovde srećom, tuneli su kratki.

 

IMG_20190605_162745.thumb.jpg.1eb753b7afc63d535fb430b119c19384.jpg

Navodno su još Tarabići predvideli da će se voda upumpavati i ispumpavati u jezero cevima

 

Od Tare sam malo više očekivao. Znao sam da nije Zlatibor i zbog toga me i jeste privlačila. Želeo sam da dođem ovde za neki od dočeka NG-a, ali društvo nije u fazonu mira i tišine. Ipak, za ovih sat vremena koliko sam bio gore, deluje mi dosta nesadržajno. Moguće da grešim, jer znam da ima dosta pešačkih staza.

 

Kako ranije nisam, sad koristim priliku i obilazim Zaovine. Dosta sam dugo vozio oko jezera dok nisam stigao do njegovog suprotnog kraja . Ipak, krug je takav da mi se ne isplati da ga završavam. Umesto toga, okrećem se nazad i tražim skretanje za Mokru goru.

 

Lokalci mi objašnjavaju da postoji makadamska staza u dužini od 4km koja kasnije prelazi u asfaltni put i koja će mi skratiti put do Mokre gore. Premišljam se prvo jer nisam siguran koja je staza u pitanju, realno ima ih dosta. S druge strane, sam sam, pa ne bi bilo super da mi pukne guma na tako nekom mestu. Imam sprej, ali opet... I najbitnije od svega, kiše koje su padale prethodnih nekoliko dana mi ne ulivaju poverenje da bih mogao da prođem tek tako. Možda neko iskusniji od mene da, ali ja ipak odlučujem da idem standardnim putem preko Kremne.

 

IMG_20190605_163901.thumb.jpg.9af9ae712fa873ab71d8abba0c534a67.jpg

Ovo desno mislim da je put na koji su me lokalci navodili. Uživo je nagib veći nego što ovde izgleda

 

Ovaj put kreće od Mitrovca i relativno je mali i standardno uzan. Podloga je grub asfalt pomešan sa piljevinom i ostacima drvne građe koja se ovuda izvlači. Dakle, na nekim mestima je dosta masno, opet zbog mešavine piljevine i kiše, i hladno jer sam sad na visini, pa još i u šumi. I pored toga, vozi se bez problema.

 

Vozim dosta sporo, 50-60 km/h, i posle nekog vremena stižem do Kremne i jednog „imanja“ posvećenog čuvanju tradicije Kremanskog proročanstva. Jedan bračni par vodi ovo „imanje“ i u suštini bavi se prodajom suvenira. Mada sam želeo da saznam nešto više na licu mesta o samim proročanstvima, ne uspevam. Moj razgovor sa domaćicom prekidaju novi gosti koji bi nešto i pazarili (za razliku od mene) i na njenu molbu da malo sačekam, inicijalno odgovaram potvrdno. Međutim, spolja se čuje grmljavina, tako da se pozdravljam, sedam na motor i odlazim. Sad sam već dosta blizu Mokre gore na kojoj sam planirao da prespavam. Palim motor i gazim do početne stanice Šarganske osmice.

 

IMG_20190605_180458.thumb.jpg.f4743a8032284386a8b890f641bdc601.jpg

Ne znam da li ove lokomotive i dalje saobraćaju, sećam se da je nas vukla dizel mašina

 

Ovom prugom sam se vozio pre tih 15-ak godina kada sam išao na splavarenje. Imajući to u vidu, po relativno slaboj kiši stajem koliko da pogledam kompozicije na stanici. Još od malih nogu sam voleo vozove, a nisam pas :D

 

Posle 5 minuta odlazim do centra sela. Sada je kiša stala i malo se već pomalja sunce koje zalazi. Vreme je oko pola 7 uveče. Lomim se šta da radim. Na parking dolaze dva autobusa da pokupe grupu Slovenaca koji su bili verovatno u Drvengradu. Većina je penzionera koji su nekada putovali bivšom zemljom i sada pod stare dane se vraćaju na ista mesta na kojima su bili pre toliko godina. Nakon finog razgovora sa nekima od njih, odlučujem da ipak imam vremena da se spustim do Višegrada i tamo prespavam.

 

Palim motor, stižem na granicu i tamo mi graničar postavlja čuveno pitanje:“Gde putuješ“?

-          Za Trebinje.

-          Šta ste svi navalili dole danas?

-          A bilo ih je još?

-          Bilo ih je jutros, pričao mi kolega.

 

Objašnjavam da je dole moto-skup za dva dana i nastavljam svojim putem. Za sve ovo vreme, vrlo sam malo motorista sreo na putu. Zato sam iznenađen graničarevim pitanjem. Mada, ni ja nisam krenuo baš najkraćom rutom.

 

Ovo spuštanje do Višegrada mi je ostalo u lepom sećanju. Kvalitetan put koji prati Kamišnu sa sve stenama sa strane pomalo me podseća na Ovčar-Kablar, samo manje opterećen saobraćajem. Za pola sata stižem u Višegrad.

 

IMG_20190605_190733.thumb.jpg.04861e4978b84db8b12b4fc9efe50282.jpg

Prva fotka u inostranstvu

 

Pre odlaska u smeštaj odlazim do Andrićgrada. Ranije ga nisam video, a još je dan. Taman danas to da završim i da sutra imam manje aktivnosti u samom Višegradu.

 

Nakon ovoga, tražim put za sat ranije rezervisan smeštaj i jedva ga nalazim. Google Maps me je odveo nekoliko ulica dalje, pa mi komšije pokazuju krov kuće u kojoj bi trebalo da spavam. Bukirao sam ga još na Mokroj gori.

 

Parkiram motor i razgovaram sa domaćnom kad dolazi trešten pijan komšija. Zove me na pecanje i hoće da se slika sa motorom, ali da sedne prvo na njega. Mislim se prijatelju mani me se. Jedva ga ubedih da ću da ga slikam, ali bez sedenja na motoru, samo neka se nasloni i nek ne padne (on, ne motor).

 

IMG_20190605_195510.thumb.jpg.d1830a680020a2d997862803623e075b.jpg

Balansero

 

Smeštaj mi je veoma lep, ali koplikovan za naći. Cena 7e. Garaža, dvosobno potkrovlje u porodičnoj kući, kvalitetan internet, topla voda i veliki krevet su vrlo dobrodošli. Ipak, pre spavanja odlazim po 10 ćevapa i tek onda se pakujem pod jorgan.

 

I sutra je dug dan.

  • Sviđa mi se 11
  • Hvala 1
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 598 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Suzuki GSX 750 F

Vrlo lepo napisano i fotografisano.

Posto sam prolazio slicnom rutom ove sezone, "Plan B", bas je interesantno cuti tvoja iskustva.

Pratim. Dejan

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 826 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Honda VFR 800 FI 2000.
51 minutes ago, Deki Katana said:

Vrlo lepo napisano i fotografisano.

Posto sam prolazio slicnom rutom ove sezone, "Plan B", bas je interesantno cuti tvoja iskustva.

Pratim. Dejan

Čitao sam i mislim se, sve moje slike neko već okačio :D 

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 162 postova
  • Lokacija: Kragujevac
  • Motocikl: BMW R 1200gs,BMW R 25/2

Lep putopis. Drago mi je da si uživao, barem do sad. Samo piši dalje. A tvoj motor je to inostranstvo već video, njemu to nije prvi put.:)

  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 826 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Honda VFR 800 FI 2000.

Dan 3: Višegrad-Goražde-Foča-Gacko-Trebinje

 

Dan treći počinje rano, ali lagano kao i prošli.

 

Pakujem motor i kofere i spuštam se do Drine. Šetam po mostu, penjem se na vidikovac preko puta i upijam jutarnje sunce, već dosta jako. Kad sam se prošetao, doručkujem burek (sa sirom :P ) i krećem dalje na put.

 

IMG_20190606_094434.thumb.jpg.ec5a13ae4b865efbd477e98055d87ce2.jpg

U lijepom starom gradu Višegradu Drina je možda duboka, ali danas nije bila baš mnogo lepa

 

Danas je ideja stići do Trebinja. Na ruti ima nekoliko interesantnih lokaliteta koje planiram da posetim. Kao što možete da zamislite, Tjentište je jedno od najbitnijih na listi. I pečenje kod Moska :D

 

Put od Višegrada nadalje put ka Goraždu pun je, pogodićete, tunela :D Mislim, nije mi drago što moram da ih prođem, ali šta ću, idemo dalje.

 

Prvi deo puta je takav da nisam planirao nikakva stajanja. Kroz Foču i Goražde sam prošao bez zaustavljanja. Kad vozim u principu ne jedem. Kad stanem na pumpu, pojedem čokoladicu i popijem guaranu ili kocu. Klopa se dešava obilato i pred kraj dana. Danas prva pauza je Tjentište.

 

IMG_20190606_130640.thumb.jpg.b5d75f4fae05be6661fb8fdc90400a39.jpg

Kakav pogled...

 

Dosta znamo o Bici na Sutjeski, tako da neću da davim sa tom pričom. Samo mogu da kažem da je bilo jako lepo posetiti ovaj spomenik i imati nekoliko trenutaka samoće. Potrefilo se da je bila neka veća grupa dece kada sam stizao i koja taman odlazi. Jedno 10 minuta sam sam kod spomenika, ako izuzmemo kosače trave. Savršeno za nekoliko fotografija.

 

Ne znam da li je neko od vas primetio dve građevine koje se nalaze pored spomenika, nekih 150m dalje u pravcu ka Trebinju? Jedno je, ako se dobro sećam, razrušeni hotel. Druga, manja građevina će biti muzej. Međutim, izgleda da još nije gotov, tako da ga danas ne posećujem.

 

IMG_20190606_131638.thumb.jpg.3589bd1a03dc2306a55573af868ae983.jpg

Malo drugačija perspektiva

 

Odavde, skačem na motor i nastavljam dalje. Ubrzo stižem na jedno mesto koje nisam uopšte istraživao. Ipak, sa prizorima kao iz filmova Gospodar prstenova, na Klinjem jezeru bilo bi greota ne zastati. Nisam premoren, ali osećam već kilometre pod točkovima, pa ovde pravim pauzu od jedno pola sata.

 

IMG_20190606_141141.thumb.jpg.eb842b44e89dbeb37173c4648e940212.jpg

A na kupanju nema nikoga

 

O Klinjem jezeru nastavljam i dalje da razmišljam i nekoliko danas kasnije. Iskreno, u život nisam čuo za njega. Ova plava boja zaslužuje malo više vremena nego što ja imam danas joj posvetim. Sa lokalnim čikom razmenjujem nekoliko rečenica, kontatujem da se ovde moram vratitinastavljam dalje.

 

Šta reći o Hercegovini osim da je divna? Kameniti prizori, žućkasti predeli, stoka i plavo nebo učinili su da ovaj dan bude prelep za vožnju.

Sledeća stanica bila je Bileća. Malo sam više očekivao od ovog jezera. Ono jeste ogromno i lepo, ali nije tako pristupačno i intimno kao Klinje. Ipak, nalazim jednu birtiju na samom mestu gde put napušta jezero, pijem piće i pravim još jednu dužu pauzu pre nego što zarijem escajg u jagnje.

 

Kako sam nov u celoj ovoj motorističkoj priči, još se ne osećam komotno da se spontano pridružujem grupi motorista koji piju piće ili da im se javljam ako se sretnemo u nekom ugostiteljskom objektu. Osim na putu, naravno, tad je ruka uvek ispružena. Tako da, ulazeći u restoran kod Moska nisam se osećao kao riba u vodi. Moja Diverzija i ja izgledali smo kao ribica iz akvarijuma koja se našla u jatu ajkula.

 

IMG_20190606_141405.thumb.jpg.9397d380c96acec256149590e5c14733.jpg

To su ti prizori kao iz flomova

 

U inkognito modu, kod Moska gladan proždirem jagnje i slušam zujanje motora na putu. Neki staju, neki samo prolaze. Ekipa dva stola dalje čeka nekoga od svojih prijatelja. Malo malo, pa komentarišu ko je prošao, kakav je motor i zašto (ne)valja. Kako je motoskup sutra, danas već ima dosta ekipe na putu, motori svih vrsta. Kako su do mene lokalci, poneke motore i njihove vlasnike znaju i pod kacigama.

 

Ostavljam Moska oduševljen klopom i zahvalan da sam pročitao o ovom mestu na forumu i nastavljam dalje. Pri izlasku iz jednog od tunela (možda je ovo čak bilo i pre klope), nabasavam u krdo krava. Čitao sam ovde da te hercegovačke krave vole da se kriju od vrućine u tunelima. Kad sam ih video, nije mi bilo svejedno što moram da prođem kroz celo krdo. Moja Yamaha nije baš tiha :D . Naravno, ove moto-iskusne krave su me samo onako dosadno ispratile pogledam. Ipak, srećan sam što se ovaj urabani mit potvrdio :D

 

U Trebinje stižem predveče. Skidam kofere i unosim ih u sta. Posle svih onih kiša, piljevine i prašine, motor mi stvarno izgleda kriminalno. Ali radi kao sat <3 . Opet, ni kola ni motor ne volim da perem na putovanjima. Količina prašine na njima mi je kao znak da smo prošlo sito i rešeto. Pa ipak, valja paziti ljubimca od 60 konja.

 

IMG_20190606_181639.thumb.jpg.994cc1e7a441b9ccebf2cb3cd187da6b.jpg

Zreo za pranje

 

Pre nego što odem u krevet, silazim i teram motor na pranje. Srećom, tačno pored zgrade postoji uslužna perionica.  Upirem pušku tako da voda pod pritiskom ne ide direktno u osetljivije delove motora i gledam kako se pesak i prljavština slivaju sa njega. Ima nešto lepo u tome, a? Čistim i lanac, ali shvatam da nisam poneo sprej za njega. Nema veze, sutra mi dolazi rođak, tako da će mi on doneti.

 

Večerašnji uspeh je to što sam imao vremena da se zezam sa farom. Još po danu nađoh gde se podešava pozicija, pa posle pranja, kad je već pao mrak, spuštam snop niže. Izgleda da nema baš snage da osvetli toliko daleko koliko bih ja voleo. Iako sa ovako pozicioniranim farom može da se vozi po mraku, to uspešno izbegavam i ubuduće.

 

U upermarketu pored kupujem nešto sitno za večeru i krevet planina.

  • Sviđa mi se 7

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 826 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Honda VFR 800 FI 2000.

Dan 4-Trebinje

 

Posle dva dana vožnje, rešio sam da danas ne idem nigde dalje. Motor sam još juče oprao, pantalone za vožnju se takođe suše. Dakle, danas sam đak pešak u šortsu i majci. Udobnost na prvom mestu!

 

Dan provodim ceo van. Istražujem centar, šetam po celom gradu, penjem se do Gračanice i klopam u jednom restoranu nekoliko km uzvodno pored Trebišnjice. Pisalo se ovde već o njemu, ali se ne sećam imena.

 

U toku dana saznajem da mi društvo ipak stiže tek dana kasnije i još se ne zna u koje tačno vreme. Danas je petak, dakle počinje skup i uveče svirka. Kako sam ceo dan proveo u gradu, odlučujem da sutradan odem do Dubrovnika. Blizu je i planiram samo par sati da budem tamo. Vratiću se taman na vreme za defile.

  • Sviđa mi se 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 826 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Honda VFR 800 FI 2000.

Dan 4. Trebinje-Dubrovnik-Trebinje

 

Kao što sam veče ranije odlučio, danas je dan za grad o kome sam mnogo slušao, a nikad ga nisam video.

 

Nisam baš poranio danas, ipak je Dubrovnik mali i blizu, a pritom se i brzo se obiđe, zar ne? Pa... ne baš :D

 

Koliko sam ovde ispao naivan. Bukvalno sam računao da ću dva sata provesti u gradu i ajmo nazad. Ipak, svi znamo, a sad i ja, koliko je nestvaran Dubrovnik. Uske i kamenom popločane ulice, kamene zgrade sa svojim crvenim krovovima su kao iz bajke.

 

Vožnja do grada prijatna i lepa. Danas vozim u patikama i lanenim pantalonama i razmišljam da li sam mogao da krenem i u šortsu. Planiram da se šetam po gradu, pa ne mogu da oblačim turing pantalone. Usput zavidim momcima koji su se u dilemi kao mojoj ipak odlučili za varijantu sa kraćim nogavicama.

 

Prelaz BiH-HR je prvi gde sečem kolonu kola i idem pravo na prelaz.Činjenica je da društvo još 10 motora čini da se osećam komforno u ovoj novoj situaciji. Naravno da ću je kasnije praktikovati kad god ima više od dvoja-troja kola ispred mene.

 

Ulazim u Dubrovnik. Pojma nemam gde je sam ulaz u grad, ali pratim plimu motora i znam da ne mogu da pogrešim. Čitao sam ovde na forumu da postoji parking u hladu kod zidina grada, ali s obzirom na količinu dvotočkaša, parkiram na najbliže mesto blizu ulaza, dakle gde i svi oni. Grad je preplavljen motorima, pa se nema baš prostora za biranje parkinga. Moj je preko puta jednog od ulaza u grad. Moja Diverzija sa BG tablama valjda nikome neće bosti oči.

 

IMG_20190608_115128.thumb.jpg.b2f97083c276017632a0656b26179c3c.jpg

Pade mi mrak na oči kad sam ušao u grad i video ljude

 

U gradu i oko grada dva mora: lep Jadran u kome se turisti kupaju i skaču sa stena je otkrovenje; more ljudi u samom gradu, ipak, nije baš tako divno. Već shvatam da bih oćelavio da ovde živim i da svaki dan moram da se probijam kroz ovaj saobraćajni pakao dok turisti izbijaju iz svojih mravinjaka i zauzimaju svaki slobodan pedalj trotoara. Jesu gužve u BG-u nesnosne, ali ipak je drugačiji osećaj probijati se kroz uske ulice malog mesta.

 

Ipak, dobra je vest da se more ljudi smanjuje u vreme ručka kad je i najgore sunce. Nikad mi restorani nisu predstavljali atrakciju, kao što mi ni šetnja po jakom suncu nije strana. Bela majica i naočare za sunce dovoljni su da uživam u danu.

 

IMG_20190608_122325.thumb.jpg.f7147414aad1b43042b5a989416a6f66.jpg

Mora da je bilo mnogo lepo kad nije bilo tendi da zaklanjaju pogled

 

Iskreno, nisam se preterano pripremao za ovu posetu, kao ni za jednu na ovom putu. Ranije sam istraživao o mestu u koje idem mnogo detaljnije. Oduvek sam se ložio na istoriju. Tako, kad god bih putovao negde, trudio bih se da se dobro informišem o mestu u koje odlazim i tome šta se tačno u njemu dešavalo ranije, kao i gde. Na ovom putovanju, to nije slučaj.

 

U poslednjih par godina više nego ranije vrednujem upijanje atmosfere i vajba koji grad ima. S tim u vezi, češće sebi dozvoljavam manje pripreme i istorijskog istraživanja nego pre. Ovo nije savršena kombinacija u svakoj situaciji. Svakako ne u ovoj. Mislim, koji to vajb može da pruži grad u kome turisti čine ogromnu većinu u poređenju sa lokalcima? Dakle, možda sam mogao ipak da se posvetim istraživanju pre samog dolaska u Dubrovnik.

 

IMG_20190608_132124.thumb.jpg.c898650f08dba96126c35c98365d6af2.jpg

The devil is in the details

 

To što se nisam u potpunosti pripremio za obilazak ne znači da se nisam snašao da saznam više na licu mesta. Turističke destinacije, kao što znamo, prepune su vodiča i grupa koje ih obilaze. Koliko vodiča zna tačno ko im je u grupi? I još bitnije, koji bi vodič sebi dopustio da od bilo koga traži da se udalji, zato što nije u grupi koju vodi? Retko koji, naravno. Ovo koristim dosta često kad se nađem u situaciji da sam tako u mogućnosti. Ne idem okolo tražeći grupu da joj se pridružim, ali ako vidim neku, svakako ću zastati da sa njima čujem šta vodič ima da kaže.

 

Ovde sam se, doduše na samom kraju ture, priključio grupi koja je bila na Game of Thrones obilasku. Kod čuvenih stepenica niz koje gola Serseji silazi saznajem da, od emitovanja ove epizode, lokalne vlasti, kao i stanovnici, imaju problem sa pijanim turistima koji tu istu scenu rekreiraju u kasnim večernjim, ili bolje reći, jutarnjim časovima. Skidaju se i oni i uzvikuju „Shame! Shame! Shame!“ na zgražavanje onih manje pijanih i manje mladih :D Dakle, ako neko bude boravio u starom gradu u pola noći i želi malo avanture, eto ideje :D

 

IMG_20190608_134011.thumb.jpg.2ac54d0499f34d5b207b31b3f04885bc.jpg

To su ti krovovi

 

IMG_20190608_140930.thumb.jpg.2f9532e0b8b5d97430c2571ad0dfa064.jpg

Samo jedan od prelepih pogleda sa zidina starog grada

 

Završavam šetnju po ulicama grada i razmišljam šta dalje. Lomim se da li da plaćam ulaz na zidine, ali opet, računam da ne znam kad ću opet biti ovde (verovanto već 2020, ali ko zna). Plaćam skoro 30e (200kn) ulaznicu na zidine i penjem se. Mada ovde maltene da hlada i nema i mada sam ostao bez vode vrlo brzo, nisam zažalio. Pogled na te crvene crepove sa belom podlogom kamena podsećaju me na igricu Caesar II koju sam igrao kao mali.

 

IMG_20190608_140705.thumb.jpg.b5b9e0dceaf31ea8e807e2acbf54dad8.jpg

Stameni Lovrijenac

 

IMG_20190608_150144.thumb.jpg.aaeafbcab7b747f46740e223b1b1035c.jpg

U samom Lovrijencu, svetlo ima svoj šou

 

IMG_20190608_150301.thumb.jpg.e9761318a0577bb874793912e97d0743.jpg

Ovih prozora ima nekoliko i savršeni su da se sedne u hladu i uživa u pogledu

 

Nakon samog grada Dubrovnika, odlazim u tvrđavu Lovrijenac. I u njoj uživam i pravim verovatne najbolje fotke danas. SAznajem da sam mogao da ne platim ulaz ovde da sam sačuvao kartu za zidine stargo grada. Jbg, čim sam sišao sa njih sam je bacio. Pominjem to ovde, pa možda nekome drugom ova informacija posluži. 

 

Sad je već negde oko 5h i rešavam da je krajnje vreme da krenem nazad. Onih dva sata sa početka priče poprilično su se odužili.

 

Motoru, naravno, ne fali ni dlaka s gume.

 

Nepun sat kasnije stižem u Trebinje. Ručak, tuširanje i odlazak na skup. Sutradan je ideja da se ode do Herceg Novog i Meljina.

  • Sviđa mi se 11
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 826 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Honda VFR 800 FI 2000.

Dan 5. Trebinje-Cavtat-Trebinje

 

Iako je plan bio da idem za CG, pa da se vraćam kasnije u Trebinje, menjam plan.

 

Priča se po porodici da sam kao mali bio u Cavtatu, ja nemam pojma. Kroz HN ću proći u nastavku putovanja, tako da mi je žao da se vozim tamo dva puta, a da ne vidim nešto drugo. Vreme je lepo i kupa mi se. Cavtat je odredište.

 

Na internetu tražim koja je lepa plaža i Mlini mi zapadaju za oči.

 

Sam pristup mestašcu je zatvoren. Vidim parkiran motor na kružnom toku ispred jednog kafića pred samom rampom na ulasku u mesto. Ponovo moje BG table vrište, ili tako meni bar izgleda. U suštini, volim da razbijam predrasude, tako da ostavljam motor ovde i rešavam da nema razloga da se bilo šta desi. Do plaže ima jedno 200m peške.

 

IMG_20190609_103240.thumb.jpg.d880dab29d0b9c452af65a854d281fad.jpg

Profi parking

 

Ceo dan provodim na plaži. Plaža jeste lepa, ali mogao sam i bolji izbor da napravim.

 

Naime, ime Mlini mesto vuče po nekoliko mlinova koji su nekada bili locirani na potoku koji se uliva u more baš na plaži gde sam i ja. Za nekoga iskusnijeg, ovo nesvakidašnje prvo lice množine možda bi i dalo neko značenje. Ja ga razumem tek po ulasku u vodu.

 

Jadran još nije dostigao svoju najvišu temperaturu, ipak je tek početak juna. S druge strane, potočić, odnosno rečica na kojoj su mlinovi nekada bili locirani, mu u zagrevanju ne pomažu. Naprotiv, sloj ledene vode iz potoka seče mi kosti kao da imam 80, a ne 30 godina. Tako da, ako neko bude tražio finu plažu sa finim morem, verovatno može da nađe i prijatnije mesto za kupanje od plaže Mlini.

 

IMG_20190609_103803.thumb.jpg.f099a5876665b60ee5e2a9344db658e4.jpg

Plaža Mlini

 

Ipak, ne dozvoljavam da mi ova sitnica kvari ugođaj. Početak je juna, a ja se već brčkam. Moje društvo je, ipak, zatvoreno u kancelarijama.

Vraćam se u Trebinje, sređujem pozajmljeni stan i pakujem stvari.

 

Ujutru je plan otići do Budve, ali malo dužim putem, kao i svuda do sada.

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 826 postova
  • Lokacija: Beograd
  • Motocikl: Honda VFR 800 FI 2000.

Dan 6. Trebinje-Herceg Novi i Boka-Lovćen-Budva

 

Sinoć sam spremio sve što je trebalo i ovog jutra samo me sitnice dele od polaska. Pakujem stvari na motor i odlazim na poslednji burek-doručak u BiH. Da se ne lažemo, burek u Trebinju me nije oduševio.

 

Granica sa CG, kao što znate, je blizu. Put do nje je kvalitetan i prazan, tako da i dalje nesmetano uživam u lepotama Hercegovine. U CG ulazim bez problema i nastavljam put ka HN. Već se vidi da je put u CG u lošijem stanju.

 

IMG_20190610_094755.thumb.jpg.d2fcd65379c8790ea720fcb082110a2a.jpg

Malo iznad Herceg Novog

 

U CG sam pre ovog putovanja bio mesec dana ranije, a to je mi je ujedno i prvi put posle 15 godina. U maju 2019. sam bio poslovno u Podgorici i vikend proveo u Baru odakle je jedan od kolega. To je bilo nekoliko jako lepih dana. Ipak, samostalno putovanje u CG nisam mislio da će mi se skoro desiti.

 

Kada sam poslednji put zaista bio u CG, tek sam završio osmi razred. To je bio i moj prvi odlazak sa društvom na more. Tada smo bili u HN, smeštaj je bio blizu stepenica koje su (tada) vodie do autobuske stanice. Ne znam koliko se promenio taj prilaz od tada do danas. Bilo je tada nekih podjebavanja, tako da nisam imao želju da se spuštam do CG. Ipak, posle poslovnog puta mi se perspektiva promenila i sad sam bio uzbuđen što sam tu.

 

IMG_20190610_122018.thumb.jpg.f6b66b297e0a5f79b1f81a9c6473d373.jpg

Stepenice ka mauzoleju

 

Razmišljao sam o ulasku u sam HN, ali nisam bio siguran kakva je gužva i koliko će mi to vremena oduzeti. Zbog toga, odlučujem da ne uđem u grad, već da se zaputim ka Kotoru. Vozim oko zaliva na kom sam bio i pre nepunih mesec dana (obišli smo skoro celu Boku jedan dan), tako da se ovde ne zadržavam previše. Ispred ulaza u stari grad HN danas kao i tada ima dosta parkiranih motora, ali mene to ne tangira. Moj plan je da posetim nekoliko interesantnih stvari danas, tako da nemam želju za šetnjom mestima na kojima sam tako skoro bio.

 

Od Kotora, ili bolje reći, od čuvenih Škaljara, kreće uspon na Lovćen. O mauzoleju sam čitao i slušao priče, tako da sam uzbuđen da ga vidim uživo. Plus, čuo sam da je uspon naporan, ali da je pogled na Boku prelep.

 

IMG_20190610_123421.thumb.jpg.4853ea7a83811a5e84a83fdb6eb6e47d.jpg

Ulaz

 

I zaista je tako. Što se tiče napora, penjanje ovom stranom siguran sam da je komplikovanije kolima nego motorom. Pa ipak, ceo put do gore traje nekako mnogo duže nego što sam očekivao. Za promenu, bar nije više vrućina kao pored mora. Danas je prvi dan da ne mogu da izdržim da vozim u jakni, tako da sam u majci i kremu za sunčanje držim blizu, a rukave podvrnute do ramena.

 

IMG_20190610_124243.thumb.jpg.627c2c7e14f1f344b6917d89c5745a7f.jpg

Meštrović objasnio

 

Kad sam stigao u podnožje mauzoleja, vidim dosta kola, ali ima i motora. Od turista, dosta Nemaca. Dve gospođe na ozbiljno ozbiljnijim motorima od mog upravo se spremaju da krenu. Ja parkiram sa pored njih i skidam opremu. Pojavljuje se jedan Nemac i komentariše kako mi je motor star, ali sigurno pouzdan čim sam dotle stigao njim. Mora da se kod njih motori iz 1994. više ne mogu videti na putevima.

 

Nakon jedno sat vremena posete mauzoleju i pića u restoranu, krećem za Budvu. Sada se spuštam za Cetinje, pa na magistralu. U sam grad Cetinje nijesam ulazio, iako sam čuo da je mesto lepo.

 

IMG_20190610_124802.thumb.jpg.4627c70775d123c7e5a18c4325171b1b.jpg

Ovde sam slobodan k'o galeb, mogu do sutra da me traže :D 

 

E sad, kako pomenem Cetinje, tako počnem da pevam Rambovu antologijsku "Đede Niko". Kad sam posle nekog vremena na vožnje po magistrali, koja mi je jako prijala, video znak Brajići, morao sam da napravim fotku i otpevam strofu do kraja:

 

Kad u retrovizor
viđesmo Cetinje

šoferšajbna pruži pogled
na debelo more sinje


u Brajiće stadosmo
Te primismo zenu
zlo vam jutro Crnogorci
čujete l' sirenu
tiru, riru, riru, riru

 

IMG_20190610_135855.thumb.jpg.6fb0e7134ee1894c0fa1927caeedcc8d.jpg

Brajići

 

Još malo vožnje i eto mene u Budvi. A baš sam mesec dana ranije mislio kako nema te puške koja će me naterati da dođem ovde na odmor. Kako se situacija brzo preokrene!

 

Svi znamo koliko se Budva izgradila. Ipak, mene je to zaprepastilo. Toliko nisam mogao da se orjentišem da sam na ulicu pred plažu morao da upalim GPS da vidim u kom smeru treba da idem. Toliko je (pre)visokih zgrada da se more vidi samo sa plaže.

 

Smeštam se u hostel po ceni od 1900rsd za dve noći. Početak juna, blizu plaže, a takva cena sa uključenim doručkom... I mene je iznenadila.

Ispostavlja se da se CG u Turskoj reklamira kao raj na zemlji za pokretanje malog biznisa. Pa tako i ovaj hostel, kao i onaj u Podgvorici u kome sam prespavao jednu noć u maju, drže Turci. Cela porodica živi u hostelu, a deo se izdaje. Osim što bi CG trebalo da je raj za biznis, takođe je dosta daleko od Erdogana. Ovo se ispostavilo kao bitna stavka za Turke koji drže ovaj hostel, ali i onaj u Podgorici u kome sam samo jednu noć proveo.

 

Hostel u Budvi je u dosta dobrom stanju, sa velikim dvorištem i vrlo interesantnom ekipom ljudi. Tu je jedna Amerikanka, ima Nemaca, Argentinaca, Čileanaca, naravno i Turaka. Plus, devojke koje rade u hostelu su skroz u fazonu zezanja, tako da ovde provodim dve lepe večeri sa ovom internacionalnom ekipom. Kad sam bio mlađi, radio sam u jednom hostelu u Beogradu. Mada se ne osećam skroz komotno u velikim i nepoznatim društvima, ovde se osećam odlično.

 

Najinteresantnije mi je poznanstvo sa dva momka – jedan je Čilenac koji već nekoliko meseci putuje Evropom. Isteklo mu je dozvoljenih 3 meseca u EU, pa kako mu se nije vraćalo nazad, rešio je da vreme provede u zemljama za koje mu ne treba viza. Nakon CG planira povratak kući posle dužeg vremena.

 

IMG_20190610_141334.thumb.jpg.a849a62578dee7dd30a15bce13a6605b.jpg

Maestralan pogled s magistrale

 

Drugi momak je Argentinac koji je već 7 dana u hostelu i već 6 dana pokušava da ode iz njega :D ali svaki dan odlazak odloži za dan kasnije. Vidim da se zagrejao za jednu od devojaka koje ovde rade, tako da ga razumem što nikako da ode. Kasnije iste večeri saznajemo još jednu interesantnu informaciju o njemu. Naime, momak može da putuje koliko želi, jer se profesionalno bavi – pokerom! Online poker igra tuđim novcem od čega njemu ostaje procenat. Kaže:"Mogu mesec dana da igram svaki dan da zaradim, a onda mesec dana da ne igram uopšte". Naravno, ranije je imao klasičan posao ali vezanost za jedno mesto mu se nije dopala, tako da je promenio profesiju. Ptam ga šta se desi ako izgubi taj tuđi keš, odgovara - ništa. To je rizik koji "investitori" preuzimaju na sebe.

 

Još jedan od razloga što su mi ovi momci bili interesantni, osim što smo se vrlo brzo skontali, je to što sam ja završio Španski, ali poslednjih nekoliko godina nemam mnogo prilike da ga koristim. Dakle, savršena prilika da vidim gde sam sa njim. Srećan sam što su rezultati su vrlo ohrabrujući.

 

Nakon nekoliko piva i oko 3h ujutru, vreme je za spavanje. Sutra je planiran jedan spor dan.

  • Sviđa mi se 6

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 561 postova
  • Lokacija: Bg-Ar
  • Motocikl: Africa Twin CRF1000L, Kymco Xciting 250

Trebao si da obidjes Cavtat malo vise,tacnije poluostrvo,ima prelep bar na stenovitoj plazi,ja odem tamo svaki put kad sam u blizini.

17CA9A68-5F4A-4FA1-96E1-984BD26B38DA.jpeg

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja