Jump to content

Moto Zajednica

Životopis - putovanje iz snova (jedrenje Egejom i obilazak Zagori-a)

Recommended Posts

  • Svrati ponekad, 154 postova
  • Lokacija: Beograd -Kaludjerica
  • Motocikl: Africa Twin

 

 

 -Kakvu kafu piješ, sladju ili gorču ?

- Heh, nikakvu.. uopšte ne pijem kafu :)
Ljuba me je pogledala pomalo začudjeno
- Čuj, ako hoćeš da ti kažem nešto interesantno moraćes da popiješ šoljicu kafe
- Pa dobro, onda neka bude sladja, možda  čujem nesto slatko :)

 

  I stvarno sam čuo par interesantnih stvari od Ljube a onda, baš kao grom iz vedra neba - Planirao si neko putovanje...     ....na taj put nećes otići !
  Tek tako :stabre:
  Samo sam se nasmejao, a u sebi pomislih - Nema boga, ali boga nema da ne odem na putovanje koje sam isplanirao !!!


 Želja za tim putovanjem je bila ogromna, odluka je bila kao u kamenu uklesana I bio sam ubedjen da apsolutno baš ništa nije moglo da se nadje na putu ka ostvarenju tog cilja.

 

Bilo je to 28.03.2018

 

  Jesen pre toga moj dobar drug Neša kupio je jedrilicu koja se nalazila u Prevezi. Istog leta naš zajednički poznanik Laki ustupio nam je na korišćenje svoju jedrilicu u Crnoj Gori (prvo sam je koristio ja sa suprugom, starijim sinom I njegovom devojkom, a potom je došao Neša sa suprugom)
  Dakle, stvari su tada bile jasne same po sebi - dogodine me ceka Nešin brod na Jonskom moru  :) .
  A na putu do Jonskog mora prolazi se tik uz Zagori, planinski predeo, raj na zemlji koji mi je već neko vreme stajao na listi željenih destinacija.
  Uz to ptići su vec stasali I počeli sami da izleću iz gnezda, pa se meni I ženi ponovo pruža prilika da na letovanje idemo motorom  :)


  Išli smo Zorica I ja motorom do višestruko daljih destinacija, bili na vremenski dužim putovanjima I prelazili preko viših planinskih prevoja. Jedrili smo dalje I duže I Grčku obilazili vec X puta.

  Pojedinačno gledajući za ovo putovanje se ni po čemu ne može reći da je nešto posebno, osim jednog, a to je zbir svih tih stvari u jednom iskustvu - motor, more, jedrenje (pride kajak  :) ), vožnja kroz prekrasne predele, planinarenje i obilazak nekih zaista interesantnih tačaka koje do sada nismo posetili. Sve to ovome daje epitet - putovanje iz snova.

 

    U to vreme sam još mislio da sam ja taj koji ima moć I koji donosi odluke o tome šta će se sve I kako odvijati u mom životu.


       Ipak,... ima Boga


  Sedmog aprila 2018, tačno deseti dan nakon Ljubinih reči, dan pred uskrs, kreće jedno od najtraumatičnijih iskustava u mom životu. Pad, ali ovoga puta sa bicikla.
  10 dana izmedju zemlje I neba, tačnije izmedju života I smrti. Prva tri dana je bilo potpuno neizvesno da li ću se izvući zbog ozbiljnih povreda glave, a povrh toga negde sedmog dana ustanoviše (sa kašnjenjem !?) da sam uz sve povrede usput pokupio I bakterijski meningitis (opet zbog povreda glave).
  I drugi put sam se baš za dlaku izvukao.

 

  Polomljena rebra, ozbiljna povreda ramena, problemi sa hodom,...   Sve, sve, ali zbog nenošenja zaštitne kacige glava je prošla najgore - prelom baze lobanje na dva mesta, smrskana temporalna kost, Tegretol protiv epilepsije, trajno oštecen centar za ravnotežu, problemi sa vrtoglavicom,...  U narednih 50 dana 34 sam proveo u bolnici, delom zbog operacije uva koja nije dala nikakav rezultat - na desno uvo sam potpuno gluv - 100%  U jednom trenutku, kad sam se već vratio u ovu realnost (nakon nekih 10 dana) shvatio sam da  su sve one stvari koje volim da radim i koje mi baš puno znace, najverovatnije prošlost na koju ću moći samo da se sećam.
  Ovde na forumu sam u temi o padovima opisao skoro sve svoje padove. Bilo je dosta ozbiljnih - direktno zakucavanje u auto koji mi je izleteo na STOP, ili  prilikom pada udarac glavom u auto u suprotnoj traci - ozbiljan potres mozga (normalno, svaki put u ful opremi). Ali svi ti padovi u zbiru nisu ni blizu ovim posledicama nakon pada sa bicikla bez nošenja zaštitne kacige (brzina je bila oko 50 km/h).

 

    Cela 2018-ta nakon pada je bila u znaku rehabilitacije. 

 

    Stiglo je sledeće leto. Rane su uglavnom zaceljene. Ruka i rame su nakon višemesecne terapije ponovo u funkciji. Ono mantanje u glavi koje je bilo posebno izraženo tokom vožnje automobila na motoru se uopšte nije javljalo ???  Ovo je za mene bilo  najveće I najprijatnije iznenadjenje, na motoru sam se osećao kao riba u vodi :) . 

 

  Znači došao je trenutak da se overi put :jee:

 

  Neša je prošle godine napravio da kazem poludjir I sada mu se brod nalazi sa druge strane - na Egejskom moru u zalivu ispod Volosa. Zagori sada više nije usput. Da putujemo autom to bi bio "minus" ali kada putujete motorom to može da bude samo dodatni + 1f642.png

 

     Jasno je da su se javljala razmišljanja u vezi mog zdravstvenog stanja. Ipak, ne samo želja već mogu reći žudnja bas za tim putovanjem je bila daleko, daleko veća od brige. I Zorica je imala brižne misli (u sebi) najviše zbog ozbiljnih vrtoglavica koje sam imao mesecima nakon pada.

     Više puta mi je na pamet padalo I Ljubino pretskazanje. Pitao sam se šta li je moglo da znači ono - "...na taj put nećes otići...". Da li se to odnosilo samo na u tom trenutku isplaniran put za predhodno leto ili da uopšte neću otići na njega ?
    Zacrtao sam cilj da se spremimo I da krenemo. Predjemo li samo jedan metar vec ćemo biti na putu I to će biti dovoljno da se neutralise kobno predskazanje.

 

    I konačno dolazi trenutak polaska (a u putopisu I prva fotka  :) )
 

 

 

                                                                                 IMG-6620.jpg
                                

 

   Dan pred put izvadjen je zeleni karton I sve stvari su spakovane. Iz novčanika jednu po jednu vadim sve nepotrebne kartice. Znači ostaje mi sve ono sto mi je potrebno,... jel tako :stabre: 

   Nakon tako reći neprospavane noci (od uzbudjenja  :) ), nešto posle 5 ujutru isterujemo natovarenog konjića I krećemo u pravcu Miline (oko 850 km)

   Izlazimo na auto put I nižemo kilometre iza sebe. Stižemo do granice. Sledi šok - u novčaniku nema saobraćajne dozvole. Da li je moguće??? Sigurno sam slučajno I nju izvukao medju svim onim nepotrebnim karticama. Zovem Dušana I kažem mu da uzme saobraćajnu iz gomile koju sam ostavio na stolu I odmah odjuri do naplatne rampe iza Bubanj Potoka. Treba samo da zamoli bilo koga ko ide u ovom pravcu I uzme broj telefona za kontakt. Bože zdravlje za oko 4 sata saobraćajna bi trebala da bude ovde I mi nastavljamo put dalje.
   Za par minuta Dušan me zove I kaže da ne može da pronadje dozvolu !?
   Tek tada mi se upali lampica u glavi (onaj meningitis je nesumnjivo ostavio traga <_< ) .  Setim se da su mi proletos kada sam otišao da produžim registraciju, zadržali staru i rekli da moraju da mi izdaju novu saobraćajnu. Trebao sam da odem nakon dve nedelje da je preuzmem ali ja sam na to potpuno zaboravio.   

                                                                                                                                                                                                                                                                                           
   Da li je moguće da će zbog ovakve gluposti da nam propadne put ? Neša I Danijela su trebali da krenu nazad za Beograd sutradan. Bio sam ubedjen da Danijela mora da se javi na posao odmah narednog dana. Na Nešinom brodu nikad još nisam bio ni plovio. Nisam bio rad samo da preuzmem kljuceve u Beogradu I isplovim sa ladjom a da mi vlasnik na licu mesta ne da osnovne informacije o skrivenim cakama (čega ima na svakom starijem brodu).
   Zovem odmah Nešu I objasnim mu kako stoje stvari a on mi na sreću kaže da nije uopste frka I da mogu da nas sačekaju I par dana ako treba. Uh, kakvo olakšanje :jee:
   Nalevo krug I palim odmah u pravcu Vlasotinca gde Zorica ima rodjake. Dogovorili smo se da je ostavim tamo da prespava a ja nastavljam za Beograd, ujutro preuzimam saobraćajnu, krećem na jug a u preletu kroz Vlasotince ona naskače sa stvarima na konjića I hitamo ka moru.
   Od prilike tako nekako je I bilo. Iz Vlasotinca zastajem na Nais pumpi da dotankam gorivo I u ranim popodnevnim satima sam u Beogradu. Vožnjica od nekih 800 km, nešto malo manje no što smo isplanirali za taj dan, ali sve u svemu i nije tako loše   :stabre::P    

   Sutra ujutru pre pola 8 čekam ispred Ljermontove. Preuzimam saobraćajnu I izlećem na auto put. Pomislih da možda dopunim rezervoar, ali sam odustao - do Vlasotinca bi svakako morao da stanem još jednom, a kako sam sračunao da imam još i-haj goriva odlučim da to uradim tek nakon nekih 100km
Na motoru nemam bočne kofere, ništa mi ne pravi dodatan otpor I ja odvrćem gas malo jače. Drzim ga na 140. Makina samo prede - frrrrrr I tako sve negde do ispred Velike Plane, kad u jednom trenutku - WOOOW proguta knedlu I zagrcnu se.  Uh <_<
   Instiktivno sam oduzeo gas, spustio na 100 i pomislio da je došao na rezervu. Medjutim po mojim proračunima još je rano I odlučim da malo sačekam I vidim sta će da se dešava. Držim ga na 100 neko vreme I on mirno radi. Znači verovatno nije gorivo nego neki ozbiljniji zajeb :(
   Pu majku mu, za 13 godina koliko ga već vozim Africa me ni jednom nije izneverila. Bilo je samo jedno pucanje sajle kvačila, ali čak ni zbog toga nisam ostao zakucan pored puta.
   Ma da li je moguće sve ovo što mi se dešava na ovakav način? I tada baš kao u pesmi o Pišonji I Žugi pomislim - o Bože, kako neki mogu gore a ja I moja Debela u našem putovanju iz snova, ma ni do mora :(
   Motor I dalje pri toj brzini radi normalno I ja već počinjem da razmišljam da bi možda mogli ipak da nastavimo put ukoliko ga ne navrćem na više obrtaje.
   E šipak >:( . Paz da neću da se vozim svo vreme kao na iglama razmišljajući da li će negde da stane ili ne. Kako sam to pomislio odvrćem gas I podižem brzinu. I taman kad je stigao negde do 140 - WOOOOOOOOOO..
   Već negde kod trećeg "O" bi mi jasno da je izgleda ipak do goriva. Okrećem slavinu I za par sekundi makina lepo sastavi :)
   Na prvoj pumpi sipam gorivo I opet na 140+ na sat, čisto da se uverim da sve radi kako treba, a I zbog želje da što pre stignem.
   Nakon pauze u Vlasotincu od nekih sat vremena sedamo na konjića i obnovljenog elana cepamo novim delom auto puta ka Srpsko Makedonskoj granici.
   Obilaženje Grdeličke klisure je blagoslov, ali me je jos više oduševio auto put celom dužinom kroz Makedoniju. Ponajviše možda ovaj prvi deo auto puta (što bi moglo da se stavi I pod navodnike) negde do Titinog Velesa :) , gde I mi sporaći možemo da uživamo u malo oštrijim krivinama. Društvo 200+ može da uživa celom dužinom do Grcke samo ako znaju mesta na kojima može biti radara.
Dakle preletesmo Makedoniju u dahu I evo nas već u Grčkoj

 

                                                                                      IMG-6752.jpg

 

 

    Negde pred sumrak stižemo do Volosa. Iza nas je 800 kilometara puta I dva granična prelaza. Uzbudjenje zbog puta I adrenalin učiniše da taj deo uopšte nismo ni osetili. Do Miline ima jos samo 50km, tako reći već smo na cilju.
    Jes, šipak. Tih 50 km je bilo pravo mrcvarenje I trajalo je više od sat vremena. Prvo nanizana mesta sa saobraćajnom gužvom u večernjim satima, a onda niz uspona I spustanja sa bezbroj krivina. Bar što se krivina tiče, to je nešto što putovanje motorom može da učini samo interesantnijim. Narednih dana taj potez sam provozao sa uzitkom jos 5 puta. Ipak taj prvi (po noći) mi uopšte nije prijao.

   A zapravo to I nije bio prvi put na toj deonici. Pre 21 godine tuda sam vukao jedrilicu da bi je spustio baš u Milini. Nakon toliko godina već sam smeo s uma koliko je to tek mrcvarenje bilo. Zbog toga sam tada I rešio da auto I prikolicu oteram do Volosa I na kraju letovanja brod tamo izvučem.
   A putovanje je uključilo izlazak na Sporade I obilazak ostrva - Skiatos, Skopelos, Alonisos I Peristera. Te 98' godine Duca je sa 20 meseci bio već iskusan mornar posto je predhodnog leta prejedrio Crnogorsku obalu od Kotora do Ade Bojane I nazad :)

 

                                                                              Ovo je fotka pored plaže Kokunaries na Skiatosu

 

                                                                                       imageproxy.jpg

 

 

 

    Na kraju dana se ipak dokopasmo Miline I pretovarismo stvari sa dorata na ladju.

 

 

                                                                                       20190722-213203.jpg

 

 

 

U pitanju je Allegro 27, jedrilica nešto preko 8m dugačka. Neša je mislio da je ladja isuviše mala da bi 4 odrasle osobe na njoj mogle normalno da funkcionišu I već je isplanirao da prekosutra u zoru krenu ka Beogradu. On kao da nije znao da smo mi na mnogo manjoj jedrilici (mikrotoner 5,5m) svaki put kada bi je odvukli do mora, porodično boravili po mesec dana .
    Dakle odmah sledećeg dana ja I Neša skoknusmo motorom do Volosa (ovaj put čist uzitak :) ) da nešto obavimo I pokupujemo.
    Popodne uz razgovor im iznesemo planove o tome gde smo sve naumili da plovimo.
    Dakle, pošto smo Sporade oplovili već ranije sada smo rešili da njihovom jedrilicom odplovimo do Sejšela  :)
    Bez zezanja, tacnije - Lihadonisia, grupa vulkanskih ostrva koju zovu I Grčki Sejšeli :) .  Interesantno je da je Neša vec 3 puta plovio relativno blizu tih ostrva, ali mu onako gledajuci s mora nisu privukli pažnju pa tu nije zastao ni jednom. Kada smo im lepo objasnili da je komfor u pramčanoj kabini Allegra za nas više nego zadovoljavajuci nismo ih trebali dugo nagovarati da ostanu još par dana I da zajedno odemo do Lihadonisije.

 

      Sutradan ujutru meltemi se nešto uspavao pa smo gledali da obavimo još neke posliće oko ladje dok se ne razbudi.

      Meltemi je severoistočni vetar koji na Egeju duva tokom letnjih meseci. Uglavnom duva danju I jačina mu je da kazem srazmerna sa položajem sunca. Kako se sunce diže tako vetar jača I popodne do sumraka se uglavnom umiri.

  

Od Miline do Lichadonisie ima oko 35 nautičkih milja (puta 2 u kilometrima). Zbog uspavanog meltemija  krenuli smo nešto kasnije.  Pogon nije bio ekološki kakav smo želeli ali bitno je da se plovi, kada nema vetra ni motor nije loš :neznam:

  Konačno, društvo je u pokretu :)

 

 

 

 

 

                                                                      IMG-6955.jpg

 

 

 

  Zbog kasnog starta nakon nekih 25 milja smo se zavukli u jednu uvalu. Sutra nam preostaje poslednjih 10                  
  Spuštamo sidro I dok se neki zanimaju pripremanjem klopice, neko kajakom obilazi okolinu.

 

 

                                                                       IMG-7266.jpg

 

 

Ujutru nije bilo razvlačenja kako bi što pre stigli do željenog arhipelaga. Vetar nas je solidno poslužio te smo dobar deo plovidbe bili poštedjeni slušanja buke motora, samo šum mora I ćarlijanje vetra  :)

 

Pošto nismo imali dron postaviću ovde snimak sa Y T i fotografiju sa neta iz ptičije perspektive.

 

 

                                                                  

 

 
 
                                                                  Lichadonisia01.jpg
 
 
 

   U pitanju je grupa vulkanskih ostrva/ostrvaca, od kojih je samo najveće - Manolia bilo naseljeno u prošlosti. Poslednja porodica koja je tu živela kako smo čuli, bila je porodica Srpskog mornaričkog oficira. Oni su tu gajili povrće I kuniće ali su zbog težih uslova (nedostatak struje I vode za piće) ipak rešili da se presele na Eviju. 
 

  U blizini ostrvlja mogu se videti mediteranske foke i "pitome meduze", a takodje se može razgledati brod potopljen za vreme drugog svetskog rata.

 

  Nakon što smo brod usidrili na zgodnom mestu rešili smo da krenemo u obilazak. Kajakašima je dovoljno samo da pogledaju gornji snimak (na kome se vidi samo deo Lichadonisie) i odma će im biti jasno koje bi plovilo trebalo koristiti za tako što.   
   Kapetan nešto nije bio zainteresovan za avanturu i rešio je da ostane na brodu.  Kajak koji imamo je predvidjen za dvoje, ali ako je na Allegra moglo da se smesti četvoro, zasto ne bi u kajak moglo troje ?   :oda2: 
 

 Tako da..  ubacujem devojke u kajak  :Sloper:   i  krećemo u avanturu  :jee3:                             
   

 

 

                                                                            IMG-7688.jpg

 

 

     Prvo idemo u obilazak manjih ostrvaca.


                                                                             IMG-7456.jpg

 
 
    Mediteranske Foke nismo videli ali smo zato videli meduze - pitome meduze koje kako kazu starosedeoci maze :stabre:
 
 
                                                                             IMG-8181.jpg
 
 
          Zavlačimo se izmedju ostrva, a ponegde zbog plićaka moramo i da prevlačimo kajak
 
 
                                                                             IMG-7478.jpg
  
 
 
                                                                              IMG-7586.jpg
 
 
                                                                              IMG-7503.jpg
 
 
 
            I na kraju prilazimo Manoliji
 
 
                                                                             IMG-7643.jpg
                                                                              
 
      Iskrcavamo se kod crkvice
 
 
                                                                            IMG-7768.jpg
 
 
                       

        Sa drveta pored crkvice visi zvono i kako kažu - pozvonite li prizvaćete sreću.  Mi smo vec bili srećni :D  . Ipak čeka nas plovidba narednih dana pa smo sve jedno pozvonili kako bismo umilostivili Neptuna 8)                                                   

 
 
                                                                            IMG-7856.jpg
 
 

 

Tačno na drugoj strani ostrva nalazi se uredjena plaža sa restoranom, suncobranima i ležaljkama koje se ne naplaćuju.  Od crkvice do plaže vodi staza koja prolazi pored napuštenih kuća.  Devojke kreću u tom pravcu  :jee2:  :jee2:   a ja ostajem da kuliram u hladovini pored crkvice 8)

 

 

                                                                            IMG-7875.jpg

 

 

 

                                                                            IMG-7953.jpg

 

 

     Nakon što smo obišli i videli sve što smo mogli videti veslamo ka Alegru gde nas čeka odmorni kapetan.

 

 

                                                                            IMG-8157.jpg

 

 

 

 

     U popodnevnim satima dok meltemi još nije oslabio rešili smo da dignemo sidro I jedra I zaplovimo ka marini u mestu Kamena Vourla (rastojanje od nekih 6 km). Pogon je bio isključivo vetar, motor smo uključili samo za uplovljavanje, tik ispred marine

 

     A u marini odmah blizu nas vezana je jedna jedrilica bočno uz mol okupirajući tako bar 6 slobodnih mesta ???

 

                                                                              20190726-065521.jpg


A kako bi I mogao drugačije, jer ako bi se vezao po krmi sa svoja 23 metra dužine zatvorio bi potpuno prolaz kroz marinu. Jedrilica je iz Izraela, nautičko remek delo I predmet divljenaja kako laika tako I poznavaoca. Njen vlasnik sasvim sigurno ume da uživa. Kajak na palubi to bez sumnje potvrdjuje  :)

 

Naša jedrilica je vezana izmedju ribarskog brodića i katamarana, čisto radi poredjenja

 

                                                                             20190726-070532.jpg

 

 

     Sledi večernja šetnja, obilazak mesta I rani počinak.
     Prekosutra ujutro je last minute Danijeli I Neši za polazak ka Beogradu, što znaci da sutra rano moramo da isplovimo kako bi u jednom cugu stigli do Miline (nekih 80km plovidbe).

     Odredjivanje rokova je nezgodna stvar, naročito kada je u pitanju plovidba na moru. Tu čovek može jasnije da spozna granicu nad čim moze! da ima slobodnu volju I kontrolu, a šta je izvan toga, šta je u rukama kosmičke inteligencije. Srećom prognoza je bila povoljna I prilično tačna tako da nam je ovaj put želja uslišena. Nije bilo neprijatnih iznenadjenja I osim dva kraća predaha koje je meltemi eto sebi priuštio (te smo palili motor), na naše zadovoljstvo najveći deo plovidbe bio je na jedra :D (doduše jedan deo sa vetrom u pramac)

   A na putu ka Milini ponovo nam pažnju privlači pitoreskno mestašce Trikerri koje se nalazi na najzapadnijoj tački poluostrva Pelion I to na samom vrhu, tako da se može videti sa obe strane zaliva. Odavde gledajući deluje baš primamljivo.

 

                                                                            IMG-8943.jpg

 

 

Stižemo u Milinu. Verni konjić nas čeka na svom mestu. Da se ne bi osećao zapostavljenim Zorica I ja se dogovaramo da ga sutra zajašemo I krenemo u osvajanje poluostrva Pelion. Odrednica - Trikeri I nakon toga mestašce na obali - Ag. Kiriaki

Tako I bi. Nakon što su ispratili kapetana I prvog oficira kući, zamenici ponovo menjaju prevozno sredstvo I kreću na kraće istraživanje kopna.

Davno su rekli 100 ljudi 100 ćudi, što normalno važi I za bajkere. Čitajući ovaj naš forum (kao I ADV rider I ostale) vidiš koliki je to široki spektar interesovanja. Neki obožavaju vožnju kroz pustinju (kao recimo  Chris Scott), za mnoge je Nord-KAP izazov, ali ja sam ipak oduvek bio, da kažem ograničen po tom pitanju na vožnju pored mora I živopisnih planinskih predela i sa što je moguće manje hladnoće i oblaka !       Ovogodišnje putovanje mi upravo to pruža :)

 

   Dakle kreće vožnja, malo pored mora, malo u visine, do Trikerija I Kiriaki-a

 

                                                                            IMG-9201.jpg

 

   Usput stajemo pored lepih vidikovaca da malo uživamo u prizoru

 

                                                                           IMG-9235.jpg

 

                                                                     

A onda, nešto pre Trikerija ugledamo interesantnu uvalu (nije bila ni blizu rute K. Vourla - Milina da bi smo mogli da je primetimo sa vode)

 

 

                                                                           IMG-9616.jpg

 

 

Savršeno zašticena od dnevnog meltemija, prosto nas mami I mi vec odlucujemo da je sutra overimo I sa vode.

 

Nastavljamo put I evo nas ispred Trikerija

 

                                                                           IMG-9421.jpg

 

 

                                                                           IMG-9439.jpg

 

 

                Stajemo na glavni trg

 

 

                                                                           IMG-9444.jpg

 

 

 

                                                                           IMG-9458.jpg

 

 

 

   Mesto kao da je iz nekog drugog vremena. Potpuno uspavano, daleko od vreve koju donosi turistička sezona u avgustu.
   Na trgu Nema žive duse. I kuce I mace su se negde zavukle I kuliraju. I nama deluje kao sjajno mesto za opuštanje.


   Sada posmatramo zaliv iz druge perspektive, preko krovova Trikerija

 

                                                                           IMG-9481.jpg

 

 

   Krećemo dalje. Spuštamo se sa druge strane poluostrva prema Ag. Kiriaki.

 

 

                                                                           IMG-9277.jpg

 

 

   Ovo mestašce je najudaljenije na Pelionu I privlači neki poseban soj ljudi, bar nam se tako čini (kao Ada Bojana u C G)

 

 

                                                                           IMG-9348.jpg

 

 

                                                                            IMG-9309.jpg

 

 

                                                                            IMG-9413.jpg

 

 

         Šetnja kroz mesto I ponovo smo na drumu. Uzbrdo, nizbrdo, lepe krivine I u najvećem delu puta se pruža pogled na more, prava uživancija :jee:

 

 

                                                                           IMG-9536.jpg                                                                   

 

 

                                                                           IMG-9528.jpg

 

 

   Usput ponovo zastajemo iznad "naše uvale" I okidamo jos jednu fotku uz - vidimo se sutra.

 

 

                                                                           IMG-9632.jpg

 

 

    A ujutru je meltemi opet poranio te se I mi nismo mnogo razvlačili. Odvezujemo se od obale, odmah dižemo jedra I pravac uvala. Juče motorom, danas jedrilicom, ne zna se šta je lepše :jee:

 

   

                                                                            20190728-124103.jpg

 

 

   Neko uživa u trimovanju jedara I kormilarenju a neko u selfiranju 1f642.png?_nc_eui2=AeFuShyYI0S9O3z3Z1IVB

 

 

                                                                            IMG-9777.jpg

 

 

           Stižemo :).  Ispred uvale spuštamo prvo jedra ...

 

 

                                                                            IMG-9795.jpg

 

 

                  .... zatim sidro ...

 

                                                                            IMG-9803.jpg

 

 

             ...  i kajak. Krećemo u obilazak uvale

 

 

                                                                             IMG-9905.jpg

 

 

                                                                             IMG-9916.jpg

 

 

                                                                             IMG-9894.jpg

 

     

             A onda, da osetimo malo i tvrdo tlo pod nogama, izlazimo do obale

 

                                                                            

                                                                             IMG-0033.jpg

 

 

                                                                             IMG-0068.jpg

 

 

                         Lepa plaža bez gužve, čak vam ni suncobran nije potreban.

                         Večeri na ladji su pravi užitak, posebno kada ste udaljeni od civilizacije.  Nema buke, samo cvrčci i šum talasa, nema svetla velegrada i na nebu se vidi svaka zvezdica. Te večeri Zorica je na svoj zid postavila ovu poruku:

       "Kako bih volela da mogu da vam prenesem putem fotografije trenutno stanje u ovoj uvali. Na žalost to je nemoguće, ali ću pokušati da opišem.  Usidreni smo , noć je takva da se ne vidi prst ispred očiju (mesec se još nije pojavio). Na plaži samo jedan šatorić u kome neko spava, malo dalje jedan brodić. Pogled u nebo sa milijardu zvezda,.. ...po neka pada. Mlečni put kao na dlanu. Moja zabava je da veslom pravim talase sa jedrilice i tako vidim planktone koji svetle kao iskrice. Osećam se kao Zvončica . Najlepši trenuci ipak ostaju u srcu ❤️ "

        Apsolutno romantično :ljubav:

                

                          Narednog dana se upućujemo ka ostrvu Palaio Trikeri. Od dvoje ljudi smo već dobili informaciju da na njemu ima par uvala interesantnih i zgodnih za sidrenje. Vetar je slabiji no juče i uz to nam na ovom kursu dolazi više sa pramca tako da podižemo samo glavno jedro i  što bi rekli motosailiramo ka našem ostrvu.
 

                         Stigosmo, obidjosmo, ali nešto nismo bili impresionirani. Prva uvala je bila duboka tako da je sidrenje prilično blizu obale, a u drugoj je bila poprilična gužva, što nam se takodje nije svidelo.

 

 

                                                                             20190729-084823.jpg

 

 

                                                                             20190729-085749.jpg

 

 

   Odlučujemo da promenimo kurs i zaplovimo opet nekako u pravcu Miline, ka malom ostrvu Alatas.

   Još pre 20 i kusur godina kada smo ovim vodama plovili mikrotonerom to mesto nam je u prolazu privuklo pažnju ali nismo zastali. Žurili smo da što pre istrčimo na Sporade.

   Evo sada prilike da nadoknadimo propušteno.

 

  Pravac istok. Nakon nekih 8 NM (16 km) stižemo do uvale koja nam je bila cilj

 

                                                                              20190729-114330.jpg

 

 

 

                    Plovimo  ka ovom "sedlu" i tu spuštamo sidro. Mesto je posebno interesantno. Ta prevlaka spaja dva dela ostrva. Posadjeni redovi maslina, a sa desne strane se vidi manastir 40 Svetih Mučenika.


                                                                               IMG-E0599.jpg

 

 

             

          U našoj blizini na sidru nalazi se još samo jedna jedrilica. Posada je nije napustala, bar dok smo mi bili tu.                                                                                 

            Zorica pak odmah kreće u prvo izvidjanje

 


                                                                                IMG-0686.jpg

 

 

                                                                               

                                                                               IMG-0853.jpg

 

 

          Ja joj se ubrzo pridružujem. Na ostrvu nismo videli žive duše. Da ne poveruješ da ovako nešto može da se pronadje tokom jula meseca na egeju. Celo ostrvo je samo naše :jee:.

 

 

                                                                                                           IMG-0787.jpg

                                                                               

 

                                                                                IMG-0818.jpg

 

 

                                                                                IMG-0831.jpg

 

 

                                                                                IMG-0729.jpg

 

 

               Sa druge strane prevlake nalaze se plažice koje nas iščekuju

 

 

                                                                                 IMG-0883.jpg

 

 

                    Prihvatamo poziv 

 

 

                                                                                 IMG-1032.jpg

 

 

                                Kupanje i kuliranje pored mora 

                               

                                A onda stiže vece

 

 

 

                                                                                 IMG-1110.jpg

 

 

 

                       Gledajuci ovaj prizor na pamet su mi bili pali stihovi Jim Morrison-a

 

         "...Now Night arrives with her purple legion
           Retire now to your tents & to your dreams
           Tomorrow we enter the town of my birth
           I want to be ready"

 

           Sutra necemo ući u moj rodni grad, ali ćemo na čelicnom konju ujahati u grad Argonauta. Zorici sam obećao tu posetu, da vidimo koliko su se stvari promenile za 20 godina. Dakle sutra ponovo vožnja do Volosa :jee:

            

                      Nakon još jedne romantične noći :ljubav:  ujutro dižemo sidro I plovimo do Miline
            Vezujemo ladju za mol, navlačimo opremu, sedamo na konjića, krećemo na opuštajucu vožnju vec dobro poznatim drumom i stižemo u Volos

   Pošto ne bih želeo da predstavljam dodatni otežavajući faktor Zoricinom shoping užitku (dovoljno joj je to što putuje motorom na kome je svaki kubni santimetar prostora već popunjen :zvizduk: hi, hi, hi , ali se nekako ipak dosetila da oslobodi prostor tako što ćemo neke stvari sa motora ostaviti na ladji, te će ih Neša naknadno doneti za Beograd <_< )  Dakle iz pomenutog razloga se razdvajamo I ja logično  odmah idem ka luci da gledam ladje :)

 

I prosto da ne poveruješ, baš prvi brod na koji sam naišao je Argo, brod kojim su Argonauti išli u potragu za zlatnim runom.

 

 

                                                                                  IMG-E1832.jpg

 


     Osvrćem se I posmatram hoću li videti u blizini 50 hrabrih momaka u koži naoružanih sa mačevima I lukovima.


     Ipak saznajem da je ovaj Argo samo replika njihovog broda napravljena pre 13 godina.

 

     I još sam saznao da je 2004-te godine otkriven Mikenski grob kod Volosa u kome su pronadjeni zlatni predmeti. Naknadnim istraživanjima je utvrdjeno da je to zlato potpuno istog sastava kao I zlato pronadjeno oko Colchis-a, sadasnji Egrisi u Gruziji (prema legendi Argonauti su plovili od Volosa do Colchis-a). U tom delu Gruzije zlato su vadili iz reke tako što su ubacivali životinjske kože I naknadno skidali zlatnu prašinu koja se nahvatala na krzno, tako da mit o Argonautima I potrazi za zlatnim runom sve manje zvuči kao mit.

 

     Dakle Gruzija I zlatno runo, khm, khm, khm. Jedan razlog više da se razmišlja o toj prelepoj zemlji :)

 

   Toliko o mitovima I činjenicama, a ja dalje nastavljam šetnju lukom I nailazim na raznorazne interesantne ladje.

 

   Što zbog dizajna,

 

                                                                                   20190730-141102.jpg                          

 

 

             ...što zbog porekla - ovaj je došao sa druge strane lopte, iz Brisbane-a....

 

 

                                                                                   20190730-142810.jpg

 

 

            Ili imena - ovo je želja svakog jedriličara, svaki dan - day off

 

 

                                                                                   20190730-144217.jpg                                         

 

 

 

 

               Pošto je sutra prvi avgust, dan kada nam započinje termin u hotelu koji smo preko booking-a rezervisali jos pre vise nedelja, nemamo baš puno vremena za provod. Krećemo nazad kako bi se spremili za sutrašnji put.

 
  • Sviđa mi se 9
  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 154 postova
  • Lokacija: Beograd -Kaludjerica
  • Motocikl: Africa Twin
 Ujutru je sve već spremno. Kačimo na motor kofere I torbe I krećemo

 

                                                                       IMG-2002.jpg

 

 

                                                 

             Pravac - Volos, Larisa, Trikkala, Kalampaka, Ioannina, Vitsa.  Imamo nekih 350 km puta najvećim delom poznate teritorije (sve do Ioannine)


              Do Kalampake smo stigli tako reći bez stajanja.

 

 

                                                                           IMG-2084.jpg

 

 

                                                                           IMG-2116.jpg

                                                                                  

 

                                                                           IMG-2617.jpg

 

 

              A onda smo rešili da zastanemo kod Meteora I malo evociramo uspomene. Meteore smo prvi put posetili I obišli davne 85', pre 34 godine :popovanje: .  Ovoga puta nema obilaska, čeka nas Zagori. Samo kratak predah, par fotki i nastavljamo dalje

 

 

                                                                  IMG-2231.jpg
 
 
                                                                  IMG-2248.jpg
 
 
                                                                  IMG-2372.jpg
 
 
 
                                                                  IMG-2445.jpg
 
 
                                                                  IMG-2571.jpg
 
 

                 Od Kalampake (iliti Kalabake)  nastavljamo ka Ioannini. Malo više od 100 km, od čega je polovina auto putem. Ovoga puta nam je trebalo nesto više od sat vremena za tu deonicu, a pamtimo I neka druga vremena.

 

                 Pre 24 godine vukli smo ovuda jedrilicu ka Jonskom moru. To je bio naš prvi krstaš, preciznije rečeno - mikro krstaš :)                                                          

 
 
                                                                    imageproxy-1.jpg
 
                 Tada nam je, verovali ili ne, od Kalabake do Ioanknine trebalo 9 sati :staa2: . Od kada je izgradjen auto put i probijeni tuneli, kroz planine se samo proleće. Te 95' na njih smo se pentrali - usponi 12%, prevoji preko 1700 MNV, prvom brzinom uzbrdo, prvom brzinom nizbrdo, na spoljasnjih 30 C jos I dodatno uključeno grejanje na maksimum da se motor ne bi pregrejao. Odvući jedrilicu na Jonsko more u to doba je bio pravi poduhvat.
 
                  Ali zato kada stigneš vidiš da se trud i te kako isplatio. Ovo je fotka sa Ithake. Vuk se već u petoj godini odmetnuo u gusare (Duca je tek bio u planu za sledeću godinu :) )
 
 
                                                                      10348746-1046517755408283-43049019824905
 
 
          Sada prelećemo Ioanninu I stižemo u Zagori. 
 
          Evo par rečenica sa Zoricinog zida za uvod u dalju priču:
 
   "Zagori je regija koja se nalazi u severozapadnoj Grčkoj u oblasti Epir. Ako ste nekada isli autoputem ka Jonskom moru prošli ste južnim obodom ove regije u blizini mesta Ioannina.
   Samo ime Zagori datira još od vremena kada su tu oblast nastanjivali stari Sloveni i značenje je isto kao i kod nas - zagorje. Zavedeno je da je 1348 g. oblast došla pod Srpsku upravu (u vreme vladavine cara Dušana)
   U pitanju je planinska regija prekrasne lepote, površine 1 000 kvadratnih kilometara sa 46 savršeno očuvanih kamenih sela i mnogobrojnim kamenim mostovima koji datiraju iz XVIII veka. Zagori je dom impresivnog Vikos kanjona, na svetu drugog po veličini odmah posle Grand kanjona (u Guinness-ovoj knjizi rekorda Vikos je zaveden kao najdublji kanjon na svetu u proporciji prema svojoj širini). 
   Predstavlja savršen raj za planinarenje (mada ima i planinskih masiva i litica za ozbiljan alpinizam). Šetnja kanjonom, planinske staze, rafting, prirodni kameni bazeni, impresivni vidikovci, obilazak mostova, osvajanje takozvanog Zmajevog jezera, izvori reke Voidomatis (ponornica), obilazak nekih sela koja su kao iz bajke, vodopadi,...  , baš puno mesta za posetiti. 
  Što se nas tiče bilo je tu šetnje, planinarenja (čitaj pentranja :) ),  ali sama voznja motorom po Zagori do odredjenih tačaka u tih nepunih 5 dana bila je pravi šlag na tortu na ovom putovanju :) "
 
    Dakle stižemo na naše odredište - hotel En Chora Vezitsa
 
   
                                                                     IMG-2994.jpg
 
 
      Sa druge strane, naspram ulaza, nalazi im se veliki plato pod senkom platana. Predstavlja kao terasu sa koje se pruža pogled dole niz padinu I na kamane kuće na bregu sa suprotne strane.
 
 
                                                                     IMG-3487.jpg
 
 
                                                                     IMG-3495.jpg
 
 
 
          Prilaz hotelu
 
                           
 
 
               
 
 
 
          Soba ima pogled na drugu stranu, ali gde god da pogledaš  vidiš lep prizor - prekrasna priroda I zelenilo
 
 
                                                                    IMG-3012.jpg
 
 
    Bilo je vec popodne I pošto nemamo baš puno vremena, nakon raspakivanja krećemo ka najbližoj tački sa našeg spiska - vidikovac Oxia (nekih 10km vožnje)
 
                                                                    IMG-3072.jpg
 
 
  Uz put imamo ili prekrasan pogled na regiju sa desne strane ili nam put vijuga kroz šumovite predele
 
 
                                                                    IMG-3197.jpg
 
 
   Negde na pola puta do vidikovca sa desne strane nailazimo I na kamenu šumu (naći ćete na guglu - stone forest Zagori)
   Tu stajemo I idemo kroz šumu da napravimo par fotografija
 
 
                                                                    IMG-3165.jpg
 
 
                                                                    IMG-3117.jpg
 
 
                                                                    IMG-3120.jpg
 
 
         Nastavljamo sasvim lagano potpuno uživajući u trenutku
 
 
                                                                    IMG-3185.jpg
 
            
    Stižemo do kraja asfalta I početka staze ka vidikovcu         
 
                                                                    IMG-3202.jpg
 
        
. Ovo je bila daleko najkraća staza od svih koje smo prešli u narednim danima I pala je baš u idealnom trenutku, nakon što smo stigli sa puta.        
 
   Evo, još samo par desetina metara nas deli od pogleda na kanjon, uzbudjenje raste.
                                                                    IMG-3211.jpg
 
 
                                                                    IMG-3214.jpg
 
 
                                                                    IMG-3215.jpg
 
 
                                                                    IMG-3223.jpg
 
 
    Osećaj teško da može da se prenese rečima I fotografijom.
 
   Tu od vidikovca kreće staza koja ide iznad litice. Na njoj već ima nekih posetilaca.
I ja krećem njom, baš me zanima dokle ide I kakav je pogled usput :)
 
                                                                    IMG-3228.jpg
 
 
  Vidite tablu sa upozorenjem. Zorica kad se nije šlogirala. Nekako joj se učinilo da čovek za koga su doktori rekli da ima trajno oštecen centar za ravnotežu možda I ne bi trebao da se šeta uskom stazom iznad visoke litice.
 To mi je I prenela, ne bas tako uvijeno, dovoljno ubedljivo da bi se ja odmah okrenuo nalevo krug I vratio u kućicu :dobar:
 
  Nakon što smo upili dovoljno energije na ovoj tački krećemo nazad istim putem.
 
                                                                    IMG-3260.jpg
 
 
                      Usput nailazimo na ovčice :)
 
                                                                    IMG-3262.jpg
  
                  
    Često kada naidjem na scenu kao što je na primer ova sa čobanom počnem da razmišljam o dve potpuno različite životne situacije . Svoju svakodnevnicu - život u "razvijenoj" civilizaciji I ovu, život kojim su živeli baš svi naši preci do pre par stotina godina.  Onda se mislima prešaltam u ovu drugu i pokušavam da zamislim i uporedim razmišljanja i emocije, kakve bi brige i želje tada imao? Ipak jedna stvar je definitivno nepromenljiva u ljudskim životima od kada je sveta I veka - ljubav :ljubav:
             Kao I svaki put javim se čobaninu mahnuvši mu I klimnuvsi. Moje "kalimera" ispod kacige sve jedno ne bi čuo.
 
 
                                                                    IMG-3271.jpg
 
 
                                                                    IMG-3281.jpg

 

 

 ______________________________________________________________________________________   

 

              PRVI DAN 

 

   

    Zagori prvo jutro. Čim sam otvorio oči, shvatio da sam budan I gde se nalazim,  odmah skačem ka prozoru da bacim pogled.
 
                                                                  
                                                                    IMG-3417.jpg
 
     Vau, osmeh na licu, sreća I entuzijasam na vrhuncu pri pomisli šta je danas pred nama.
    A današnji dan smo isplanirali u dve etepe.
    Pre podne hajking,  posle podne obilazak motorom.
 
      Ovo je plan pre podnevne šetnje:
 
                                                                         etnja.jpg
 
 
      Znači bice malo I planinarenja :) .  Ali prvo ide kotrljanje nizbrdo, tačnije - niz planinu. Od Vitse ide staza do kanjona koja se spusta do mosta Missios. Odatle nam je u planu šetnja kanjonom do mosta Kokkoros. Do mostova se može stići na daleko lakši način (novi put prolazi pored samog mosta Kokkoros), ali mi smo se odlučili za planinarenje pošto je to jedna od stvari zbog kojih smo I posetili Zagori.
 
     Staza je dobro obeležena celim putem
 
 
                                                                         IMG-3519.jpg
 
 
                                                                          IMG-3531.jpg
 
 
 
 
                                                                          IMG-3551.jpg
 
 
                                                                          20190802-103131.jpg
 
   
                                                                          IMG-3580.jpg
 
                              
                                                                          IMG-3594.jpg
 
 
     Nailazimo na obaveštenje da u ovim šumama ima I medveda, ih super :)
 
                                                                          IMG-3586.jpg
 
 
              Nailazimo na interesantne kamene formacije       
 
                                                     IMG-3591.jpg
 
 
  I mesta za predah
 
                                                                          IMG-3597.jpg
 
 
 I onda u sred ničega - crkvica svetog Nikole
 
 
                                                                          IMG-3604.jpg
 
 
   Da bi u nju ušao moraš da pokažeš poniznost
 
                                                                          IMG-3606.jpg
                                                                          
 
   Malo ispod crkvice izašli smo na čistinu I ovde nam se već otvorio pogled na kanjon
 
 
                                                                          IMG-3628.jpg
 
 
                                                                          IMG-3622.jpg
 
 
   Spustamo se dalje I u jednom trenutku vidimo dno kanjona I Missios most
 
                                                                          IMG-3623.jpg
 
 
    Na strmim delovima ovog puta uradjena je staza poplocana kamenjem I ciglama, na isti način kako je to uradjeno u mestima I na mostovima.
 
 
                                                                          IMG-3639.jpg
 
 
      Silazak je znači potpuno bezbedan
 
                                                                          IMG-3661.jpg
 
                                                       
                                                                          IMG-3667.jpg
                                                                          
 
           I konačno stižemo tačno ispred mosta. Dobro pogledajte ovu fotografiju I pokušajte na osnovu nje da zamislite taj most, njegovu veličinu I kako izgleda u prostoru.
 
 
                                                                                                    IMG-3702.jpg
 
 
 
 
      Da putujem sam napravio bi jednu - dve fotke mosta I to bi stajalo ovde u putopisu. Kada putujete sa ženom (ili devojkom) sve je nekako drugacije.
 
      Putovanje motorom sa  ženom ima svojih negativnih I pozitivnih strana. Ono negativno smo već malo dotakli ranije u priči I to svi znaju - znači količina garderobe I kojekakvih stvari koje bi one  rado ponele I pride usput nakupovale. To im je tako u prirodi - skupljačice  :)
 
      Ono drugo, pozitivno, tokom putovanja ne doživljavate ni malo pozitivno :) . A to je - fotkanje, fotkanje, fotkanje I do besvesti fotkanje. Smor <_<
  
      Medjutim, kada putovanje prodje zaboravite na taj smor al vam bude drago kada počnete da razgledate fotke koje ste ispucali. Zahvaljujući tome u ovom putopisu će biti malo više fotografija. Jeste da se na većini fotografija vidi Zorica I da je ja zovem - moja Debela, ali ipak ona nije baš toliko debela da bi zauzela veći deo kadra na fotografijama 1f642.png
 
                                             
      Malo sam namerno ovde razvukao priču da bi razdvojio gornju fotografiju od ovih ispod i tako naglasio razliku u perspektivi, te da bi izvukli neku poentu.
 
 
 
                                                                                                     IMG-3708.jpg
 
 
                                                                                                     IMG-3709.jpg
 
 
                                                                          IMG-3712.jpg
 
 
             A poenta je :popovanje: - ako  ste sa voljenom osobom stvari na fotografijama, a i u životu ćete gledati iz jasnije perspektive i biće daleko prirodnije, prijatnije, vedrije ...  :D
 
 
 
                                                                          IMG-3721.jpg
 
 
                                                                          IMG-3749.jpg
 
 
                                                                          IMG-3775.jpg
 
        
                      Krećemo dalje kroz kanjon stazom koja ide malo iznad rečnog korita.
                                       
 
                                                                          IMG-3786.jpg
 
 
 
                                                                         20190802-121220.jpg
 
 
                                                                         20190802-122213.jpg
 
                        Beležimo usput interesantna mesta
 
 
                                                                                                      IMG-3783.jpg
 
 
                                                                          IMG-3788.jpg
 
 
                                                                          IMG-3789.jpg                                        
                                                                          
 
                  I stižemo do mosta Kokkoros (sagradjen 1750 g.)
 
 
                                                                          IMG-3814.jpg
 
                                                                          
                                                                          IMG-3826.jpg
 
 
       Tokom letnjih meseci rečno korito je suvo (što ste primetili još kod Mission mosta). Iza se vidi novi most. Njime cemo proći popodne na putu ka mestima Dilofo, Kipoi i mostu Plakidas
 
 
                                                                          IMG-3876.jpg
 
 
                    Krećemo nazad ka Mission mostu.
 
 
                                                                                              IMG-3903.jpg
  
 
          Zatim istim putem ka Vitsi. Put jeste isti, samo što je na ovamo bilo kotrljanje nizbrdo, a u povratku nas čeka ozbiljnije pentranje. Odmah su nam rekli da na dole možemo da stignemo za pola sata, a na gore nam treba možda i 50 minuta.
 
                                                                                              IMG-3924.jpg
                                                                         
 
                                 Zorica negde na pola puta uzbrdo kaže da će biti dobro ukoliko ne zaradi upalu mišića već prvi dan. Auh, takav razvoj dogadjaja nam nikako ne bi išao na ruku. Narednih dana imamo u planu jos dva ovakva I jedno znatno ozbiljnije pentranje (od trećeg smo odustali, videćete to u nastavku priče).
    
 
 
                                                                          IMG-3937.jpg
 
 
                    Nema druge, no da uzmem stvar u svoje ruke, to jest na svoja ledja.
 
 
                                                                          IMG-3949.jpg
 
 
                     Kao što vidite iz prilozenog (pored mog pocepanog uva, što mi je ostalo kao trajna uspomena nakon pada sa bicikla), jedan kraći deo uspona sam svoju djevu bajnu nosio na krkače  (lepo sam vam rekao da nije baš mnogo dembjela 1f642.png:) )
 
                     Umorni, ali punog srca I duše stigosmo nazad do Vitse
 
 
                                                                         IMG-3962.jpg
 
           
                 U ovoj prvoj šetnji napravili smo jednu grešku - poneli smo samo dve flase vode ( 3,5 l ) .  Nakon toga nosili smo vece zalihe (i po koje ladno pivo :) )
 
 
 
                ---------------------------------------------------------------------------
 
                               POPODNE
 
 
                                                             
    Popodne nam je u planu lakša tura bez planinarenja, samo vožnja motorom. Krajnja odrednica  mesto Kipoi, nešto pre toga most Plakida, usput prolazimo pored vec vidjenog mosta Kokkoros, a     pre toga mali detour - mesto Dilofo
 
 
                                                 Untitled-1.jpg

 

                                               Usput zastajemo pored vidikovca

 

                                                 20190802-172758.jpg

 


               
            Dilofo je interesantno mestašce u brdu. Podsetilo nas je (kao I mnoga druga u Zagoriju) na Sirinće, mesto u blizini Izmira (koje su osnovali oslobodjeni Grčki robovi). Zabeleženo je da je1895 u Dilofu živelo 439 stanovnika. Trenutno ih ima oko 20 :( 

     

           Vozilima se ne ulazi u mesto, ona se ostavljaju na velikom parkingu na samom ulazu (vidi se malo na donjoj fotografiji)

                              

                                                 IMG-4091.jpg

    

 

                         Krecemo u šetnju

 

         

                                                 IMG-4104.jpg

 

 

                                                 IMG-4108.jpg

                                                 

 

                    U srcu mesta je centralni trg sa platanom starim preko 400 godina koji se smatra kao prirodni spomenik

       

 

                                                     IMG-4117.jpg

 

 

                                                       IMG-4129.jpg

                                              

 

                                                       IMG-4120.jpg

                                                 

 

                                                       IMG-4137.jpg

                               

 

                                                                                    IMG-4144.jpg                 

 

 

                                                                                    IMG-4151.jpg

                                                 

 

                                                          IMG-4164.jpg

 

 

                                                          IMG-4174.jpg

                                                        

 

                                                          IMG-4173.jpg                          

  

 

                                                                                      IMG-4180.jpg

 

 

                                                           IMG-4189.jpg

 

 

           Nakon šetnje kroz Dilofo nastavljamo dalje (popodnevnu vožnju) .....

 

 

                                                           IMG-4208.jpg

                                                        

 

                    I eto nas ponovo pored mosta Kokkoros

 

 

                                                           IMG-4240.jpg

 

 

               

 

 

 

          Idemo dalje ka sledećem mostu - Plakida

 

 

                                                           IMG-4227.jpg

 

 

                                                           20190802-191545.jpg

                                                           

 

                                                           IMG-4334.jpg   

                                                          

 

                                                           IMG-4347.jpg

 

                                                          

                                                           IMG-4351.jpg

 

                    

                     Prelazim polako preko mosta I zagledam pomno kako su neimari slagali kamenje I cigle (Debela me uhvatila na fotki baš u tom trenutku :) )

 

 

                                                           IMG-4463.jpg

 

 

       Koliko vidim nema prevelikih izbočina, deluje mi sasvim zadovoljavajuće, da ne kažem prihvatljivo. Sa druge strane mosta nastavlja uska staza koja savija kroz šumicu. Prilično je uska ali malo dalje pronalazim jedno proširenje. Pažljivo koracima merim širinu I vidim da bi tu bez problema mogao da okrenem Afriku.
                 Pun oduševljenja odmah trčim do Zorice da joj prenesem svoj naum  :D

 

      Ijaooo,.. ..kakva je to tek bila greška..

      I ništa ne bi, znate već I sami. Kud me vrag terao da to uopšte I spomenem <_<

 

 

                 

                        Dole je fotka skinuta sa neta, fotografisano verovatno u prolece

 

 

                                                           2.jpg

 

 

                                  Leti izgleda ovako                                  

 

 

                                                           IMG-4453.jpg

                                                           

         

                       Korito je suvo, pa možete njim da trčkarate

 


                                                           IMG-4399.jpg

 

 

                                Ili da se igrate :)

 

 

                                                           IMG-4419.jpg

 

 

                         Idemo dalje ka mestu Kipoi

 

 

                                                          IMG-4314.jpg

                                                           

 

 

                                                           IMG-4481.jpg

 

 

                                                           IMG-4510.jpg

                                                                                       

                                                           

 

                                                           IMG-4516.jpg

 

                    Šetnja kroz mesto odozdo ...

 

                                                           IMG-4535.jpg

 

 

                      .... na gore ....

 

                                                          IMG-4531.jpg                           

 

 

                 I povratak ka Vitsi na počinak. Moramo biti odmorni za naredni dan :) 

  • Sviđa mi se 12

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 154 postova
  • Lokacija: Beograd -Kaludjerica
  • Motocikl: Africa Twin

    

DRUGI DAN
 
                   
            Narednog dana u planu je prvo odlazak do izvora koji se nalaze u blizini mesta Vikos (spuštanje i penjanje slično onom predhodnog dana :) ), a zatim do kamenih bazena koji se nalaze u blizini mesta Mikro Papingo

                                                         

 

                                                               Untitled-1.jpg

 

 

                     Postaviću I nešto detaljniju kartu na kojoj se jasnije vide serpentine I tok reke Voidomatis kako bi dao neke informacije i pojašnjenja:

 

 

                                                               Untitled-2.jpg

 

       

   Znači od Vitse idemo do mesta Aristi gde se odvajaju dva puta (tačnije malo pre Aristija). Jedan ide ka mestu Vikos, a drugi ka mestima Makro i Mikro Papigko. Gledajući kartu vide se tako reći dva paralelna puta, a na licu mesta to izgleda nekako ovako (fotografisano sa puta za Vikos, a naspram serpentina):

 

 

                                                               IMG-4815.jpg

 

 

    Od prilike od ovog dela gde počinju serpentine ka Mikro Papigko (što se vidi i na detaljnijoj karti) počinje i Vikos kanjon. Jedan put ide sa jedne, a drugi sa druge strane kanjona.       Malo pre setpentina, kod mosta koji prelazi preko reke Voidomatis, je polazna tačka za rafting. Gore kod mesta Mikro Papigko, kao što vec rekoh, nalaze se kameni bazeni, a od samog mesta je i polazna tačka za osvajanje Drakolimnija (Zmajevo jezero). Ovo poslednje nam je još u Beogradu bio jedan od glavnih prioriteta na ovom putu, ali na žalost želja je ostala neostvarena (nešto o tome na kraju putopisa)

    

                           Sada idemo redom. Krećemo ka mestu Aristi

 

 

                                                               IMG-4615.jpg

 

 

                                                               IMG-4638.jpg

 

 

                                                               IMG-4711.jpg

 

 

                                Malo pre Aristija skrećemo ka mestu Vikos

 

 

                                                               IMG-4855.jpg

 

 

                             Tačno smo naspram serpentina kojima ćemo popodne ići ka kamenim bazanima

 

 

                                                               IMG-5371.jpg

 

 

                           

      Mali off -  ima ljudi koji su pravi virtouzi sa rečima I mogu bez I jedne jedine fotografije da vam prenesu svoje iskustvo sa putovanja (kao Snežana Radojičić). Nama ostalima fotografija je bitno pomagalo ako hocemo što vernije da prenesemo ono što smo doživeli. Na žalost, dešava se često da postavite fotografiju sa mesta koje je u trenutku kada ste bili tamo izazvalo ushicenje I eksploziju emocija (onaj VAU trenutak kada potpuno ostanete bez daha), a kasnije gledajući je vi dozivite samo duboko razočaranje

 

        Upravo to je slučaj sa gornjom fotografijom. Nema tu onog osećaja dubine, ni prostora, odnosno moze se reći - jedan sasvim bledi trag onoga sto sam doziveo kada sam tamo stajao (isto kao I ona prva fotografija Mission mosta).

 

                                                       Idemo dalje - ulazimo u Vikos

 

                                                            IMG-4865.jpg

 

 

                                                            IMG-4872.jpg

 

   

                           Ostavljamo motor na glavnom trgu

 

Kimi                                                    IMG-4874.jpg

 

 

                               I krećemo prvo ka vidikovcu

 

                                                            IMG-4885.jpg

 

 

                                         Pogled iz Vikosa na istoimeni kanjon    :staa3:   

 

 

                                                           IMG-4899.jpg

 

 

                        Uh, na ovakvim mestima stvarno ostanete bez daha i reči. Kada vidite nešto ovako um zanemi, automatski se sam isključi i predjete u neko meditativno stanje.

 

                        Trebalo nam je vremena da se povratimo i nastavimo put ka stazi koja se spusta do kapele Device Marije i mnogih izvora koji se ulivaju u reku Voidomatis

 

                                                                                IMG-4924.jpg

 

 

                                                          IMG-4931.jpg

 

       

                     Odavde se već mogu videti kapela I reka

 

                                                          IMG-4933.jpg

 

              

           Malko smo bliže I jasnije vidimo divan prizor.                                 

 

                                                          IMG-4985.jpg

 

   

 

                          Kotrljamo se polako nizbrdo...

                                                   

                                                          IMG-4958.jpg

      

 

                                                                                           IMG-4995.jpg

 

 

                                                         .... I stižemo do crkvice

 

                                                                                           IMG-5017.jpg

 

 

                            Na ovakvom mestu se očekuje jos veća poniznost

                            Intresantna je stvar da je ulaz u svaku crkvicu I kapelu na koje smo naišli bio prilično nizak. Za to sigurno postoji neki razlog :aha:

 

                                                          IMG-5023.jpg

 

 

                          I eto nas na kraju puta, pored reke I izvora

 

                                                          IMG-5063.jpg

                                                          

 

                                                          IMG-5086.jpg

 

 

                      Kao da smo došli na omiljeno izletište, neki se I kupaju u ledenoj vodi :staa2:

 

                                                          IMG-5045.jpg

            

 

                            Mi se na tako nešto nismo odlučili, ali pošto smo imali originalnu ambalažu napunismo je direktno na izvoru I slatko se napismo :)

 

                                                          IMG-5071.jpg

 

               

                                Sledi samo kuliranje I fotkanje

 

                                                          IMG-5077.jpg

 

 

                                                          IMG-5119.jpg

 

  

                                                          IMG-5137.jpg

 

 

                                                          IMG-5294.jpg

 

 

                            A kad su se odmorili I napili vode krenuli su nazad ka doratu

 

                                                          IMG-5301.jpg

 

 

                         Okidamo usput jos jednu fotku sa ovakvim  prizorom

 

                                                        IMG-5330.jpg

 

 

 

                                                        IMG-5318.jpg

                                                  

 

                      Svako malo stanemo da uživamo u pogledu, tako da nam ovaj uspon (inače nista lakši od jučerašnjeg) uopšte nije teško pao

 

                                                                                              IMG-5352.jpg

 

 

                  Pogled na drugu stranu kanjona

 

                                                               IMG-5360.jpg

 

 

      Uspesmo se nazad do dorata, zajahujemo I krećemo polako nizbrdo, tacnije - niz planinu..

      Prolazimo kroz Aristi i tu doživljavamo jedinu tesnu situaciju na ovom putovanju. Spustam se niz strm put, ispred mene je oštra lakat krivina na desno, a odozdo ide kombi koji vuče prikolicu sa čamcima za rafting. Nekako u isto vreme prilazimo krivini. Kako sam primetio da će tip sa kombijem žesce da iseče krivinu, stajem tik malo ispred. Lik stvarno ulazi tako da je malte ne potpuno zatvara. Onda staje, pošto ne može dalje od mene da prodje (a ja stojim prilično desno u svojoj traci) i gleda me očekujući da ubacim u rikverc i vratim motor uzbrdo :lud:.

     Mic po mic uspem da se provučem pored njega I predjem preko te grbe na unutrašnjem delu krivine

     Ovo je Zorica škljocnula taman kad smo prošli

 

                                                               IMG-5417.jpg

 

 

                                                               IMG-5426.jpg

 

     

                                            Prolazimo kroz Aristi ...

 

                                                               IMG-5428.jpg

 

 

                                    ... I spustamo se dalje ka podnožju

 

                                                               IMG-5456.jpg

 

 

                        Dolazimo do mosta koji sam spomenuo

 

                                                               IMG-5476.jpg

 

       

                           Baš u tom trenutku se vrše pripreme - poslednji breefing pred start...

 

                                                               IMG-5496.jpg

 

         

                                                ... ubacuju čamce ...

 

                                                               IMG-5513.jpg

 

                         

                                         ... I kreću na rafting

 

                                                               IMG-5528.jpg

 

 

                                                               IMG-5534.jpg

 

   

         Mi nastavljamo dalje. Ispred nas počinje ozbiljniji uspon I serpentine.

 

         Već sam ranije rekao da se i nakon nezgode, tokom vožnje motora osećam kao riba u vodi. Ali ipak postoji jedna iznimka - serpentine, tacnije - penjanje uz serpentine. Zabacivanje glave unazad sa pogledom na gore moze biti nezgodna stvar ukoliko vam je sj. centar za ravnotezu. Da sam putovao sam to bi bio problem, ali ja sam uza sebe imao navigatora (a po potrebi i balansera :) . Daklem,  ispred svake krivine dobio bi preciznu informaciju od navigatora o stanju puta ispred nas, te se bez po muke uzverasmo uza serpentine (koliko se sada sećam nismo se usput mimoišli ni sa jednim autom)  

 

 

                                                               IMG-5554.jpg

 

 

            Sada gledamo kanjon sa suprotne padine

 

                                                               IMG-5574.jpg

 

 

 

                                                               IMG-5584.jpg

 

 

 

                                                               IMG-5585.jpg

 

 

       I nakon krasne vožnje stižemo do bazena

 

 

                                                               IMG-5624.jpg

 

 

                           Kreće šetnja uz klanac I fotkanje

 

                                                                                    20190803-163001.jpg

 

 

                                                               20190803-163146.jpg

 

 

         Ovde je voda već toplija u odnosu na onu dole pored izvora, pa ima I dosta više kupača

 

 

                                                               20190803-164415.jpg

 

 

 

                                                               20190803-165959.jpg

 

 

 

                                                               20190803-170038.jpg

 

 

 

                                                               20190803-170221.jpg

 

                                  

 

                                                               20190803-170507.jpg

 

 

 

                                                                                         20190803-170940.jpg

 

         

     Nas je ovaj ambijent asocirao na prolaz kroz Aheron pre nekih 5 - 6 godina. Da je proleće I nivo vode viši za 2 metra to bi stvarno bilo tako. Ovako, sa niskim vodostajem mogli smo da se prošetamo neokvašeni (za Aheron smo srećom nosili kajak pa smo (Duca I ja) dobar deo mogli Zoricu u njemu da prevučemo, inače bi kao I većina ostalih posetioca odustala na pola puta)

 

                                                                                        20190803-171230.jpg

 

 

                                                                                        20190803-171408.jpg

 

 

                                                                                        20190803-171723.jpg

 

 

                                                               20190803-172214.jpg

 

 

To bi bila najdalja tačka do koje smo stigli, dalje se nismo provlačili 

 

                                                                                         20190803-172631.jpg

 

     

                                                                Istim putem nazad

 

                                                                                         20190803-173847.jpg

 

 

                                                               20190803-174423.jpg

 

     

      Ovde je gužva skoro pa kao na Beogradskim bazenima :)

 

                                                               20190803-174606.jpg

 

 

              Ponovo punog srca I duše krećemo nazad ka Vitsi

 

 

                                                               IMG-5680.jpg

 

 
              ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
                           TREĆI DAN
                                                              
        
        Treće jutro u Zagori. Opet prva stvar nakon budjenja - pogled kroz prozor. Na žicama od struje (ili možda telegrafa, pošto sve nekako izgleda kao da smo se vratili u prošlost  :) ) milijardu ptica.   Ovako nešto do sada još nisam video      
 

 

                                                           IMG-5711.jpg

 

 

                                                           IMG-5717.jpg

 

 

 

 A za danas nam je u planu prvo poseta vodopadima Balta di Striga, a potom odlazak do vidikovca Beloi

      Balta di Striga su tri vodopada na reci Kryopotamos, u nizu sa jos tri jezerceta, a sve to je okruženo prašumom. (zvuči interesantno  :jee:  ) 

      Nalaze se ispod mesta Iliochori koje je udaljeno oko 50 km od Vitse

      Beloi nam je tako reći pored puta za Iliochori, ali to izgleda tako samo na karti (detalji kasnije)

 

                                                           Beloi.jpg

 

 

             Krećemo iz Vitse I prolazimo u prvom delu već poznatim putem.

 

             Nailazimo do odvajanja za Vradeto gde ćemo u povratku skrenuti ka Beloi vidikovcu

 

 

                                                           IMG-5743.jpg

 

 

         Ovo je već teritorija na koju prvi put zalazimo

 

                                                           IMG-5750.jpg

 

 

    Kako idemo ka Iliochoriju, sve je više zelenila

 

 

                                                           IMG-5770.jpg

 

           

      Razlog tome je, kako kažu - to što je ovo deo Grčke sa najviše padavina tokom godine. Mi smo pak bili sretni, te nas ni jedna kap nije dotakla tokom celog ovog puta

 

                                                           IMG-5788.jpg

 

 

 

                                                           IMG-5793.jpg

 

 

       Već smo blizu Iliochorija. Na livadi pored puta pasu konjići, možda su I divlji (u blizini Drakolimnija kažu da ima dosta divljih konja)

 

 

                                                           IMG-5797.jpg

 

 

 

                           Na ulazu u Iliochori nalazi se platan obima 10,5 metara star više od 600 godina, kažu medju najvecim u Grčkoj

 

 

                                                           IMG-5811.jpg

 

 

                                  A sada poredjenja radi jedna fotka, čisto da se vidi ko je deblji :)

 

 

                                                           IMG-5818.jpg

 

 

 

    Odmah od samog mesta kreće staza ka vodopadima, šetnja na dole I na gore treći put :) .  I ovoga puta je na dole bilo za oko 30 min, a na gore dosta duže (sve u zavisnosti od kondicije)

 

                                                           IMG-5823.jpg

 

 

 

                                                                                             IMG-5828.jpg

 

 

 

                                                           IMG-5829.jpg

 

        

                         Staza je odlično uredjena I obezbedjena

 

                                                           IMG-5836.jpg

 

 

                        Na dosta mesta ima I klupa za odmor

 

                                                           IMG-5841.jpg

 

 

 

                                                           IMG-5848.jpg

 

 

                                                           IMG-5852.jpg

 

             

               Čini nam se da je ovaj uspon nešto duži I strmiji od predhodna dva  

                   

                                                                                    IMG-5867.jpg

 

 

                                     I sada smo već blizu

 

                                                                                    IMG-5872.jpg

 

 

                               Prvi pogled na vodopade

 

                                                                                    IMG-5876.jpg

 

 

                   Tri vodopada u nizu. Prvi je najveći, visine oko 25 m. Balta di Striga na Vlaškom znači - malo jezero koje plače. Postoji legenda prema kojoj je devojka zbog ljubavnih jada skočila sa vrha vodopada I pri tom vrisnula toliko jako da su je jasno čuli gore u mestu.                

 

                                                                                    IMG-5918.jpg

 

 

     Raspametili smo se kada smo videli ovog malog posetioca :D

 

                                                                                    IMG-5944.jpg

 

 

                                      Da nazdravimo :)

 

                                                                                    IMG-5932.jpg

 

               

                        Pivo smo pred polazak dobro ohladili I umotali da zadrži nisku temperaturu. I baš je prijalo na letnjoj žezi :)

 

                                                                                    IMG-5937.jpg

 

 

                                  Gužva se malo raščistila ...

 

                                                           IMG-5989.jpg

 

 

                       ... I ja se odvažih da uskočim u jezerce :)

 

                                                                                  IMG-5983.jpg

 

 

                       Dole u nizu su I manja jezerca

                                  

                                                                                  IMG-6053.jpg

 

 

                        Kada smo se pošteno odmorili, okupali, napili I nauživali, rešismo da krenemo dalje

                       Oprostismo se od vodopada I jezeraca 

      

                                                                                  IMG-6064.jpg

 

 

         Ovo nam je poslednji uspon na ovom putovanju, a rekao bih I najozbiljniji od sva tri. Eventualna upala mišića neće predstavljati ograničavajući faktor za sutrašnju vožnju motorom te se ja I ne nudim kao nosač. Ono, bio bi ja kavaljer, nije da ne bi, ali Zorica stalno priča o skidanju kalorija pa ne bi baš da joj uskratim to zadovoljstvo  :zvizduk:

 

                                                          IMG-6069.jpg

 

 

                                                          IMG-6077.jpg

                                                           

 

      Stižemo do vrha I nailazimo na nove posetioce.  Ovo je izgleda interesantna tura za bajkere  

                                     

                                                         IMG-6095.jpg

                                               

 

                   Oni tek što su stigli a mi naskačemo na naše motorče I napustamo Iliochori

 

                                                         IMG-6113.jpg

 

 

 

                                                         

                                                          IMG-6114.jpg

 

 

                                                  

        Put ka Iliochoriju je slepo crevo I prilično retko se mimoidjete sa jos nekim vozilom. Nema gužve što je sjajno, ali je put zato katastrofalno loš, verovatno najlošiji u celoj Grčkoj. To je ujedno I jedina zamerka sa ovog putovanja po Grčkoj.

 

 

                                                             IMG-6133.jpg

 

 

 

                   Tu nedaleko od Iliochorija svakog avgusta se održava festival / skup nomada, u ovom možda najzabačenijem delu Zagori-a.

                   Ako neko ponese šator na motoru, mogao bi da se priključi ovom skupu, sigurno bi imao veoma interesantno društvo :aha:

 

                                                             IMG-6125.jpg

 

  

                                    Lagano se vozimo nazad

 

 

                                                             IMG-6138.jpg

 

 

                             Ako pogledate na gornju mapu videćete da je prosečna brzina za ovu rutu 37 km/h. Na obilaženju Zagori-a bi generalno trebalo da važi pravilo - što sporije to bolje. Zorici sam ozbiljno predložio da sledeći put idemo biciklima za Zagori (ili barem - kroz Zagori), ali ona se nije baš oduševila sa predlogom, kaže da mnogo više voli motore no bicikle 1f642.png:) 

 

                                                             IMG-6144.jpg

 

 

                               Ponovo uživamo šumovitim delom ove rute ...

 

                                                             IMG-6158.jpg

 

 

 

                                        ... a onda skrećemo za Vradeto. Kada se pogleda mapa, Vradeto je udaljen možda samo jedan km vazdušne linije od mesta Kapesovo koje se nalazi na glavnom putu. Drumom je razdaljina 9 km, a može i peške uredjenom stazom dugačkom 3 km. Ovih 9 km vožnje (motorom) je pravi užitak. Ovo "motorom", možda treba naglasiti, pošto izgleda da automobilistima ne prijaju one stvari koje inače prijaju bajkerima. 

 

                                                             IMG-6188.jpg

 

 

                                                             IMG-6201.jpg

 

 

 

                                                             IMG-6223.jpg

 

 

                                                             IMG-6227.jpg

 

 

                                        I sada smo vec blizu kraja puta za naše motorče.

 

                                                             IMG-6247.jpg

                                                             

 

                          Tu je bio kraj asfalta, medjutim ima i makadam nastavak

 

                                                             IMG-6251.jpg

 

 

                               To vec možemo sebi da priuštimo. Za neki malo ozbiljniji offroad se ne bi usudili sa Metzeler Next obućom

 

                                                             IMG-6257.jpg

 

 

                                  E, ovde prestaje i makadam, tako da ostavljamo konjče tu da pase a mi nastavljamo stazom

 

                                                             IMG-6263.jpg

 

 

 

 

                                                             IMG-6266.jpg

 

 

                                                                                   IMG-6273.jpg

 

 

                                       Dolazimo do visoravni

 

                                                             IMG-6290.jpg

 

 

                                                             IMG-6294.jpg

 

 

 

                     I nakon ovog blagog uspona smo već blizu cilja

 

 

                                                             IMG-6309.jpg

 

 

                                                             IMG-6313.jpg

 


                           

                                       Nailazimo prvo na obaveštenje ...

 

                                                                                       IMG-6316.jpg

 

 

                                ... a onda iza ovog prolaza ...

 

 

                                                             IMG-6322.jpg

 

 

 

                                                       Beloi   :jee:

 

 

                                                             IMG-6459.jpg

 

 

                                                             IMG-6479.jpg

 

 

                                                             IMG-6363.jpg

 

 

                              

                              Na vidikovcu smo se zadržali oko pola sata...   ... sami  :ljubav:

                     Šetnja traje isto toliko i za tih pola sata smo se mimoišli samo sa jednim parom u odlasku i još sa grupom od troje ljudi u povratku. Znači za 90 min (u punoj sezoni !! ) ovo fenomenalno mesto je posetilo sedmoro ljudi ???  :stabre:      Što je sa jedne strane sjajno - mnogo bolje no da su tu parkirana tri turistička autobusa i da zajedno sa 150 ljudi  čekate red za svojih 5 minuta. Ali opet je nekako čudno :stabre: Pitam se da li možda razlog leži u onoj priči koju sam gore malo načeo - da li je ljudima možda mučna vožnja ovakvim putevima, možda su se isuviše već navikli na auto puteve na kojima ovo rastojanje za koje je meni trebalo 3 sata oni predju za možda 45 minuta ?

                   U glavnom to je bilo to - za ovaj dan i za ovaj put. Prva tačka po dolasku bila nam je Oxia, a poslednja Beloi. Vikos kanjon nas je dočekao i evo sada pozdravlja - do sledećeg vidjenja :zdravo:

 

                                   

                                                Vraćamo se nazad ka Vitsi lagano, sasvim lagano i uživamo u trenutku

 

 

                                                             IMG-6587.jpg

 

 

                                                             IMG-6595.jpg

 

 

                                                             IMG-6574.jpg

 

 

                                                             IMG-6661.jpg

 

 

 

                                                             IMG-6612.jpg

 

 

                           U Vitsi odlazimo da obidjemo  još onaj deo mesta naspram našeg hotela pošto to do sada nismo učinili.

 

                                                             IMG-6686.jpg

 

 

            U povratku nema žurbe, nema razloga sada da jurimo brzo ka Beogradu.  Odlučili smo da ćemo prespavati u Gevgeliji tako da iz Vitse krećemo negde oko 11 h.  Sve ide glatko. Večernja šetnja kroz Gevgeliju i sutra nešto iza podneva stižemo u Beograd, punog srca i pune duše :) 

 

 

                     I na kraju putopisa ostao sam dužan još par reči o jezeru Drakolimni   (Zmajevo Jezero).  

      Zapravo, najbolje je da prenesem tekst sa Zoricinog zida: 

 

                    "Jezero je dobilo ime po malim gušterima crvenog stomaka koji tu zive. Nalazi se na 2100m nadmorske visine pored ambisa dubine preko 500 metara. Do jezera se dolazi stazom koja počinje od mesta Micro Papingo (mesto u blizini kamenih jezera koje smo posetili, te fotke ste već videli). Staza je dobro označena tako da je poseta moguća I bez vodica. Staza je dužine oko 11km, a visinska razlika1200m. Negde na malo više od pola puta prolazi se pored planinarskog doma Astraka Refuge. Možda bi najbolja opcija bila da se prenoći u domu (u letnjem periodu najbolje je unapred zakazati preko interneta http://www.astrakarefuge.com/, cena 13 eur po osobi)
    Planinari kažu da sam uspon nije baš previše zahtevan a najnezgodnija stvar tokom leta je to što ste skoro svo vreme izloženi suncu. Ipak, svi koji su bili kažu da je napor vredan truda zbog prekrasne prirode (a I divljih konja koje su mnogi usput videli)
    Na žalost nakon dva spuštanja I penjanja uz kanjon I jedno do vodopada ja sam shvatila da bi to ovoga puta za mene bio prevelik zalogaj. Drakolimni smo ostavili za sledeci posetu Zagori (nakon obavljenih kondicionih priprema :) ) "

 

 

                               Fotografije su skinute sa neta    

 

 

 

                                                             Dk-Us-Wv-LW0-AECGl-C.jpg

                                                                  

 

 

                                                             Drakolimni-3.jpg

 

 

                                                             

 

 

                                                             drakolimni-of-tymfi-the-lake-resides-at-

 

 
  • Sviđa mi se 9
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 154 postova
  • Lokacija: Beograd -Kaludjerica
  • Motocikl: Africa Twin

  - Is there a point to all of this?  Let’s find a point ...  Bill Hicks

 

   Ovaj mudri komičar je lepo objasnio neke stvari. Život je kao vožnja u zabavnom parku, - "...it goes up and down, around and around ....". Isto kao I na roller coasteru - uzbudjenja, strahovi, ... nakon strmoglavog pada možeš biti lansiran u nebeske visine.  "It’s just a ride..."

    Jedan pametan naučnik (Max Planck, dobitnik Nobelove nagrade iz fizike) je pak u okviru priče o materij rekao da mi moramo da pretpostavimo da iza najsitnijih elemenata materije (što će reći - baš iza svega što doživljavamo kao spoljni svet !!!) stoji svestan, inteligentan um. Neko će to nazvati kosmička inteligencija, neko - Bog

    Ja lično nikada nisam bio religiozan i tu se ništa nije promenilo. Ali - postojala je u meni baš duboka averzija prema svim religijama generalno. "Ljubi bližnjeg svoga kao sebe samog". Ovo je najvažnija poruka, ali kroz istoriju i na žalost u ovom trenutku iza (iliti u okviru) religija vidimo i nešto potpuno suprotno. Otud sam ja u religijama video samo jednu veliku, veliku grešku. 

    A stvar je u tome da nema nikakve greške, ... ni u čemu! Ni u religijama ni u onome što nam se u životu dešava. Ako prihvatiš pretpostavku da iza svega stoji taj inteligentan um automatski ćeš izvući i zaključak da
 ništa nije slučajno i da  sve zasigurno ima neki smisao i neku svrhu. Sve "pozitivno" i sve "negativno" !  Baš ti "negativni" dogadjaji su možda presudno uticali I formirali ovo što sam ja sada. Moj pogled na život, na stvarnost i ono sto je verovatno najvažnije - emocije i unutrašnju energiju....

      Tako da - ovaj put u Grčku je trajao dve nedelje, a moje putovanje iz snova traje već pedeset deveta godina. I šta drugo da vam kažem za kraj ovog mog životopisa - jašite svoje konjiće i uživate maksimalno u vašem putovanju iz snova,  "It’s just a ride..."

 

 

                       

 

 

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 154 postova
  • Lokacija: Beograd -Kaludjerica
  • Motocikl: Africa Twin
       
                                                                        Bernard-Moitessier.jpg
 
 
               Bernard Moitessier je sigurno jedan od najvećih jedriličara koji su plovili ovom planetom (ne moram ni da napominjem da je moj idol 1f642.png:) )

Priča je više za temu o nautici ali ima donekle veze i sa ovim putopisom, posebno jedan dogadjaj iz njegovog života koji se poklapa sa početkom moje priče (u svakom slučaju potrudiću se da budem što kraći :) )
    Rodjen 1925-te u Indokini (sadasnji Vijetnam), koja je u to vreme bila Francuska kolonija. Odrastao je pored mora koje mu je bilo tako reći u krvi. Sa 27 godina kupuje brodić Marie-Thérèse (koji je bio u prilično jadnom stanju) da bi njime odplovio do Francuske. Na već prvom prilasku ostrvu Diego Garcia naleće na rif I potapa brod. Odatle je deportovan na Mauricijus gde odmah kreće sa gradnjom novog broda. Nakon 3 godine brod je gotov I on nastavlja put oko rta Dobre nade, pored ostrva St. Helena ka ostrvu St. Lucia, gde doživljava drugi brodolom :(
    Bez broda, bez novca, moralno slomljen, ukrcava se kao brodski mali na brod koji je plovio ka Evropi kako bi stigao do Pariza
    U Parizu je našao posao uz koji je sebi mogao da priušti samo najosnovnije životne potrebe. More i plovidba su za njega bili već neki sasvim drugi svet.

I sada dolazi onaj deo priče koji sam spomenuo - na nagovor prijatelja ode u posetu ženi koja je bila vidovita (kako je sam rekao, astrologija je do tada bila jedina stvar u koju je on donekle verovao)
    Žena je sklopila karte i raširila ih na sto jednom.. ..drugi put.. ..treći put. Sedela je dugo bez reči kao fascinirana gledajuci u karte i nakon dugo vremena polako počela da govori - "Voda.. ..puno vode..". Nije izgovarala rečenice, samo rec "voda". Sve sto je mogla da kaže bilo je " vidim vodu.. ..vidim vodu.. ..vidim vodu.." Bernard je upitao - "Ta voda gospodjo, da li je slana ili slatka?" Ona nije znala. "Da li je ispred ili iza mene (u prošlosti) ?" Rekla je da je vidi samo ispred u budućnosti.
    Samo da napomenem - to je bio trenutak u njegovom životu kada su mu sve ladje već potonule u svakom smislu. Ideja da će ponovo više ikada zaploviti bila je 1000 puta dalja no što je more udaljeno od Pariza.

    Ali eto baš "slučajno" je upoznao novinara (Jean'Michel) koji pokušava da ga nagovori da napiše knjigu o svojim iskustvima sa mora. Bernard je u startu bio začudjen takvim predlogom. "Napisati knjigu o jedrenju nakon što si potopio dva broda na greškama koje ni početnik ne bi napravio, može izgledati prilično arogantno"
    Ipak kreće sa pisanjem knjige - Sailing To The Reefs.
    Prodaja knjige mu je sasvim simbolično povećala prihode, ali su u njegovom životu počele da se desavaju interesantne slučajnosti. Jean Knocker, dizajner, pročitavsi knjigu javio se Bernardu I rekao da će mu besplatno odraditi planove za sledeći brod. Fricaud, brodograditelj, isto tako se ponudio da mu napravi korito, Bernard je trebao da plati samo lim I elektrode.
    I tako je najednom postao vlasnik čelicnog korita duzine 12 m. Nazvao ga Joshua u čast Joshua Slockum-u moreplovcu koji je prvi sam oplovio kuglu.
    Sa vrlo malo novca za opremanje broda, kao jarbole montira dva telegrafska stuba koristeći pocinkovanu žicu (prohromska je u tom trenutku za njega bila misaona imenica). Bez I jednog vinča na palubi, od prednjih jedara samo jedan flok (bez genove I olujnog floka), on počinje da radi školu jedrenja.
    Oktobra 1963, nakon što je malo stao na noge I završio radove na enterijeru, sa svojom saputnicom Françoise kreće prvo do Kanarskih ostrva, zatim Karibi, potom kroz Panamski kanal do Galapagosa. Odatle preko Pacifika do Tahitija. Dve godine su proveli na tom putu I bili su već kratki sa vremenom posto su za 7 meseci morali biti u Parizu jer se njenoj deci završavala škola u internatu koji su pohadjali.
    Zbog toga Bernar odustaje od planirane rute kroz Suecki kanal I kreće bržom ali opanijom rutom oko zloglasnog rta Horn I to bez stajanja. 

    Time nenamerno postavlja rekord - najduže nonstop plovidbe jedrilicom u istoriji - Od Tahitija do Alicante / Španija 14216 nautičkih milja za 126 dana.
    Vratio se u Francusku, ali ne za dugo - "Every fiber of my body longed for wide-open spaces". Bernard već počinje da se sprema za sledeću plovidbu, ovaj put oko planete.

    Za Bernarda I njegove planove se vec čulo u svetu jedriličara. U to vreme neki ljudi iz Londonskog Sunday Times-a su došli na ideju da organizuju prvu around alone trku. Znači singlehanded oko kugle bez stajanja. Polazak je iz bilo koje Engleske luke, plovidba oko 3 rta i povratak u istu luku. Obezbedjene su i velike nagrade.
  Poslali su jednog novinara do Bernarda da mu lično uruči poziv. Verovatno su očekivali da će biti oduševljen kada čuje ideju. Njemu je doslo da se ispovraća. Krenuti u takvu avanturu je nešto sveto i tu bi duh mora trebao da se poštuje iznad svega. Komercijalizovati tako nešto i ući radi ne znam ti kakve nagrade za Bernarda je bilo svetogrdje.

   

    Nakon nedelju dana ipak im je saopštio da će na svoj put krenuti iz Engleske luke. Da skratim priču - Bernard je oplovio sva 3 rta, bio u vodjstvu i došao do tačke na Atlantiku koju je već prošao na početku trke. Ostalo mu je još samo da se "popne" do Plymouth-a i pokupi nagradu i slavu  (imao je do te tačke najbrže vreme). U prolazu pored jednog broda dobacio je poruku da se povlači iz trke i nastavio plovidbu do Tahitija - jedan ipo put oko zemaljske kugle bez stajanja, još 3 meseca plovidbe.

 U poruci koju im je poslao stajao je razlog:  "parce que je suis heureux en mer et peut-être pour sauver mon âme" (zbog toga što sam srećan na moru a i da bi spasao svoju dušu). 

 

  

    Dvadeset I jednu godinu Bernard je plovio na Joshui. I onda jedne noci 1983 dok je bio na sidru u Meksickom zalivu naisla je oluja I izbacila na obalu 25 brodova ukljucujuci I Bernardov. Treci brodolom 1f641.png:(
    Brod lezi na obali, slomljeni jarboli, odvaljeni hetchevi I pun peska, ali korito je potpuno neosteceno.
    Dva momka - Joe I Reto mu priskaču u pomoć. Imali su nedelju dana fore da očiste brod od tona I tona peska pre no što naidje sledeći veliki plimni talas. Čišćenje broda dan - noc, dan - noc. Bernardu je bilo jasno da I ako uspe da ga oslobodi, sigurno neće imati energije I sredstava da ga ponovo dovede u predhodno stanje. Momci su ga uzgred upitali - da li bi im ga mozda prodao, ali prodati brod za Bernarda bi bilo isto kao da prodaje vlastitu dušu.
    Nakon 7 dana nailazi plimni talas I Joshua je ponovo na vodi :D  Bernard poklanja mladićima svoj brod.

    Treći brodolom I Bernard je u istoj poziciji kao nakon predhodna dva. Ali, od tog trenutka stvari počinju da se odvijaju stravičnom brzinom, bas kao u snu. Tri meseca nakon uragana Bernard je farbao korito svog novog broda. Naime, njegovi prijatelji su se udruzili I finansirali izgradnju I opremanje novog broda na kome je plovio do kraja zivota, tako da se predskazanje (voda,.. ..voda.. ..voda.. ) potpuno obistinilo

    I za kraj jedan kratak, meni posebno drag deo iz njegove knjige Tamata And The Alliance:

 

"I am a citizen of the most beautiful nation on earth, a nation whose laws are harsh yet simple, a nation that never cheats, which is immense and without borders, where life is lived in the present. In this limitless nation, this nation of wind, light, and peace, there is no other ruler besides the sea."

  • Sviđa mi se 7

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 154 postova
  • Lokacija: Beograd -Kaludjerica
  • Motocikl: Africa Twin

Ovo je sada prvi put da postavljam putopis na forum, do sada sam pisao samo o kajak avanturama u temi vezanoj za nautiku. Putovanja sa Zoricom koja sam spomenuo su bila tokom osamdesetih, preciznije od 84' - 89'.  Mesta koja smo obišli u skorije vreme su vec meleardu puta opisana po forumima. Mislim da se to ne može reći za Zagori (iako nam se nalazi tu, malte ne ispred nosa).
     Ali, evo da iskoristim priliku i postavim još nekolicinu :) fotografija sa Alpa od pre par godina (Grossglockner i Turracher)

 

 

                                                                20280314-1377643122273326-43277348484551

 

 

                                                                14361409-1180981845295206-38698935058442

 

 

                                                                14361241-1180988118627912-15668150777345

 

 

                                                                                          14355570-1182354205157970-65880259897158

 

 

                                                                14352292-1180980768628647-36428255952909

 

 

                                                                14324553-1180986231961434-48333955028141

 

 

                                                                14324115-1180992991960758-84468544480638                                                                

 

 

                                                                14311288-1180985051961552-50244577822977

 

 

                                                                14310540-1180980798628644-46541984206989

 

 

                                                                14249852-1180991531960904-92443424660008

 

 

                                                                14249836-1180985528628171-73075272216517

                                                                

 

                                                                14249784-1180985715294819-54617563235256

 

 

  • Sviđa mi se 11
  • Hvala 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • kojekude, 251 postova
  • Lokacija: nbgd
  • Motocikl: tražim, gledam, probam, biram..
Pre 1 sat, popaj je napisao:

Ipak jedna stvar je definitivno nepromenljiva u ljudskim životima od kada je sveta I veka - ljubav :ljubav:

:takoje:

  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1020 postova
  • Lokacija: Sopot
  • Motocikl: BMW R1200RT Honda VFR 800 v-tec MotoGuzzi falkone NSU SuperMAX Tomos T12

Ko zna zna....uživao sam u putopisu......bravo i hvala što ste ovo lepo putovanje podelili sa nama.

  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 4502 postova
  • Lokacija: Rotterdam, the Netherlands
  • Motocikl: Triumph Daytona 955i SE

Svaka čast za putopis. Ustvari, putopis je samo posledica, svaka vam čast na nacinu života i uživanju u istom. 
 

kad ostarim...

 

:)

  • Sviđa mi se 1
  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Zainteresovan, 651 postova
  • Motocikl: XTZ 750

Stigao sam tek do pola putopisa ali moram da prekinem i napišem hvala i bravo!

I jedan citat sa kojim se slažem 100%:

"Davno su rekli 100 ljudi 100 ćudi, što normalno važi I za bajkere. Čitajući ovaj naš forum (kao I ADV rider I ostale) vidiš koliki je to široki spektar interesovanja. Neki obožavaju vožnju kroz pustinju (kao recimo  Chris Scott), za mnoge je Nord-KAP izazov, ali ja sam ipak oduvek bio, da kažem ograničen po tom pitanju na vožnju pored mora I živopisnih planinskih predela i sa što je moguće manje hladnoće i oblaka ! Ovogodišnje putovanje mi upravo to pruža"

  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 335 postova
  • Lokacija: Novi Beograd
  • Motocikl: BMW R 1200 GS LC ADV

Opisivanje Grcke na divan i drugaciji nacin je divno. Svaka cast na putopisu i lepim slikama. Citao i gledao sa uzivanjem.

  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Ne silazi, 5472 postova
  • Lokacija: Kraljevo
  • Motocikl: XT1200Z Super Tenere

Čitavo putovanje koje uključuje motor, jedrenje i planinarenje je samo po sebi fenomenalno! Kada se tome doda i obilazak Zagore, sve dobija na još jačem sjaju! :takoje:

 

PS. Zagoru, tj. jedan njen manji deo sam obišao prošle jeseni, i uprkos tome što nam je blizu, potppuno fenomenalan region, još uvek je vrlo slabo posećen...biser skriven od masovnog turizma.

  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 154 postova
  • Lokacija: Beograd -Kaludjerica
  • Motocikl: Africa Twin

Hvala ljudi :)

Nadam se da sam uspeo donekle da vam docaram lepotu Zagoria I dam neke informacije koje vam mogu biti od koristi ukoliko krenete na tu stranu.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1515 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys 1000 Grand Tourer

Ja taman pomislim da "nema dalje" kad, ono, pojavi se novi putopis koji pomeri granice. Prelepo si nam dočarao lepote predela u kojima ste boravili a pošto kažeš da ti je ovo prvi putopis na našem forumu biću slobodan da se nadam da nije i poslednji :).  

  • Sviđa mi se 1
  • Hvala 1
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1091 postova
  • Lokacija: New Now
  • Motocikl: /

Obično ne komentarišem, ali sad stvarno smatram da svako, ali svako ko pročita ovaj putopis treba da odvoji 10sec i da ti se najlepše, iskreno zahvali što si ga podelio sa nama...  Hvala Popaje.

 

Nemam sposobnost da pišem i prepričavam, slabo se slikam, užasno loše se sećam događaja i predela koje sam prošao ali ovaj deo Grčke sam prešao uzduž i popreko i mogu samo da potvrdim da je biser prirode koji treba da se obiđe. 

  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Online, 952 postova
  • Lokacija: Čačak
  • Motocikl: Kalkhoff

Slažem se sa kolegom iznad! Hvala što si ovo podelio sa nama. Prelepe destinacije, prelepo opisano, prelepe slike! 
Želim vam oboma puno zdravlja pa uskoro novi putopis da čitamo! 

 

  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 803 postova
  • Lokacija: Novi Beograd,Blok 63
  • Motocikl: Honda Hornet S,Yamaha R1

Spojio si sve sto volim u ovaj putopis...na zalost,obaveze jos uvek ne dozvoljavaju da se posvetim ovakvom nacinu zivota,i ako nije glupo da kazem,ali jedva cekam malo da ostarim i da deca porastu pa da se odmetnem od svakodnevnice i prepustim pravim i kvalitetnim stvarima kao sto ste vas dvoje to uradili...svaka cast

  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1109 postova
  • Lokacija: Sr.Mitrovica
  • Motocikl: Honda Africa CRF 1000

Ostao sam zatecen nekoliko minuta posle citanja teksta razmisljajuci o zivotu i o uzivanju u istom,hvala vam na ovom putopisu kroz zivot :zdravo:,sve drugo sto bih napisao bilo bi suvisno.

  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja