Jump to content

Moto Zajednica

Recommended Posts

  • Zainteresovan, 594 postova
  • Lokacija: Banjaluka
  • Motocikl: Yamaha Tracer 700 - Traveler

CRVENE TREŠNJE…

 

Proljeće 1986. Maj je tek počeo, a trešnje nikada ljepše. Kako dijete od 8 godina da shvati zašto mu brane da ih bere, zasto ih ne smije jesti? Kakve su to čestice radijacije na njima kada se ništa ne vidi i voda ih, kažu,  ne može oprati?

 

Jednog toplog julskog dana, iste te godine, u Laktaše su dosli naši vršnjaci iz Černobila. Primile su ih porodice koje su se dobrovoljno javile da kod njih mogu boraviti mjesec dana. Nakon tih mjesec dana su otišli od nas ali se svojoj pravoj kući nikada nisu vratili.

 

Godinama poslije sam shvatio o čemu se tu radi ali žal za onim trešnjama je ostao zauvijek.

 

Možda su baš one doprinijele fascinaciji Černobilom i onim što se u njemu desilo.

Pročitao sam sve o katastrofi što mi je došlo do ruke, gledao slike Pripjata i Černobila, igrao kompjuterske igrice i maštao o odlasku na to mjesto.

 

Trebalo je da prođu 32 godine da se poklope neke stvari i da nađem prijatelje (čuj mene prijatelje… ludake) koji dijele istu fascinaciju i želju za putovanjem.

2018-11-07-08-02-59-1200x800.jpg

 

Negdje u julu prošle godine, nakon povratka iz Turske (Banjaluka - Istanbul), sjedili smo Kleps, Ljubiša, Vlado i ja i sumirali utiske sa tog putovanja. Poneseni pozitivnom energijom i pokojim pivom, počeli smo razmišljati o sljedećim putovanjima.  Gdje otići a da to ne budu “standardne” moto destinacije?

 

Riječ po riječ, mjesto po mjesto, kilometar po kilometar i zastadosmo kod jedne tačke na karti – Zona isključenja.

Listamo putopise, tražimo informacije i vidimo da tamo niko nikada iz BiH motorom nije otišao.

Dogovorili smo se da sljedećih dana provjerimo sve opcije za taj put: koje su moguće rute, agencije za ulazak u zonu isključenja, troškovi i ostale stvari. Zima je pred nama i imamo za sve to vremena.

 

Međutim, kako to obično biva, kad imaš puno vremena na raspolaganju… Zima prođe a mi nismo uradili gotovo ništa.

 

Prvi ozbiljniji sastanak pravimo tek polovinom aprila i dogovaramo da bi na put trebalo krenuti pred kraj maja. Na drugom sastanku se činilo da od te zamisli neće biti ništa. Svako je imao neke svoje probleme. Ipak,  ne odustajemo definitivno i zaključujemo da se pripremamo kao da sigurno idemo. Mijenjaju se gume na motorima - naši “šlaufi” ostaju, stavljaju nove pločice, filteri i slične “sitnice”.

IMG-f65d296660482106da2e86e38e1a7134-V.jpg

IMG_20190508_191949.jpg

Ozbiljan sastanak

 

IMG_20190517_144546.jpg

Ja mijenjam plocice

 

IMG-3efd659298830490c4e96927bb754512-V.jpg

Ljubiša mijenja pločice :)

 

U međuvremenu na HBO TV kanalu kreće serija Černobil što dodatno raspaljuje vatru i unosi blagi nemir. Negdje oko 10-11. maja shvatili smo da moramo presjeći – ili idemo ili od puta nema ništa. Sjedamo ponovo i biramo agenciju za ulazak u zonu, plaćamo karte i biramo rutu (pomogla je malo i rakija... da budem iskren). Plan je da krenemo 24. maja kako bismo bili u Kijevu 26., a  u Zoni isključenja 27. maja.

 IMG_20190511_203949.jpg

Drugi ozbiljan sastanak

 

Nekoliko dana pred put svako rješava neke svoje obaveze. Vremenska prognoza za put i mjesto gdje idemo je katastrofalna - kiša, prolomi oblaka... Razmišljamo o odgađanju puta ali na kraju ipak odlučujemo: IDEMO!

 

  • Sviđa mi se 9
  • Hvala 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • Zainteresovan, 594 postova
  • Lokacija: Banjaluka
  • Motocikl: Yamaha Tracer 700 - Traveler

Dan 01. Laktaši (za mene Banjaluka) – Debrecen 24.05.2019.

 

Dogovor je da se okupimo u pola osam, popijemo kafu i krenemo oko osam. Svi smo zakasnili po koji minut te dok smo popili kafu, pozdravili sa sa prijateljima koji su došli da nas isprate i sjeli na motore već je bilo pola devet. Vrijeme je odlično, a od najavljene kiše ni traga.

 

IMG_20190524_071715.jpg

Vjerni drug je spreman

 

IMG-4ec26f35bb1aef6529959b98d4fc3230-V.jpgIMG_20190524_080522.jpg

IMG-5e7fb8f473d50351f6271da04719b71b-V.jpg

IMG-85844566eee5d490ed8b135e2ad6f457-V.jpg

IMG-b62cd733b39283efbd9328ca934a3171-V.jpg

IMG-ee6db45740a5e4e7cd1d6c4332129230-V.jpg

Poslednje provjere i krecemo...

 

Prvu dionicu od Laktaša do Prnjavora smo odvezli autoputem što je dobro došlo kao laganih 30 kilometara za zagrijavanje. Preko Dervente stižemo do graničnog prelaza u Brodu. Tu smo svi nasuli gorivo jer smo se dogovorili da svi sipamo gorivo u isto vrijeme da ne bismo gubili vrijeme na bespotrebna pojedinačna stajanja.

GOPR0474_1558722696108_high.JPG

GOPR0479_1558722696108_high.JPG

GOPR0481_1558722696108_high.JPG

GOPR0483_1558722696108_high.JPG

GOPR0485_1558722696108_high.JPG

 

Brzo završavamo graničnu kontrolu i krećemo dalje. Put nas vodi od Slavonskog Broda, preko Đakova, Osijeka i Belog Manastira na granični prelaz Duboševica – Határátkelőhely. Slavonska ravnica, šume i traktori. Krivine su izgleda zaboravili da postave na ovaj put.

GOPR0491_1558722696108_high.JPG

GOPR0493_1558722696108_high.JPG

GOPR0494_1558722696108_high.JPG

GOPR0495_1558722696108_high.JPG

GOPR0496_1558722696108_high.JPG

GOPR0503_1558722696108_high.JPG

IMG_20190524_112951.jpg

IMG_20190524_113002.jpg

viber_image_2019-06-12_09-47-10.jpg

IMG_20190524_113730.jpg

 

 

Prvu pauzu pravimo u Mohaču. Kupujemo pecivo u pekari i pravimo pravu malu gozbu (pašteta i naresci) serviranu na motorima.

Put kroz Mađarsku je uglavnom dobar, a na nekim mjestima nas usporavaju radovi na putu, ali ništa strašno.

IMG_20190524_120201.jpg

IMG_20190524_120207.jpgviber_image_2019-06-12_09-47-13.jpgIMG_20190524_122049.jpg

IMG_20190524_122841.jpg

Vjetar duva u ovom pravcu...znaci idemo tamo

 

 

Na nekih 100 kilometara do Debrecena pravimo pauzu za sipanje goriva i kafu te na booking-u rezervišemo smještaj za tu noć. Svaki dan smo smještaj rješavali na isti način. Negdje pred dolazak na odredište za taj dan otvorimo booking i rezervišemo. Pred Debrecenom počinje kiša i pljusak traje nekih 5 minuta pa kišna odijela ni ne oblačimo.

GOPR0506_1558722696108_high.JPG

GOPR0508_1558722696108_high.JPG

GOPR0509_1558722696108_high.JPG

GOPR0510_1558722696108_high.JPG

GOPR0511_1558722696108_high.JPG

GOPR0516_1558722696108_high.JPG

GOPR0518_1558722696108_high.JPG

GOPR0521_1558722696108_high.JPG

GOPR0522_1558722696108_high.JPG

GOPR0527_1558722696108_high.JPG

GOPR0528_1558722696108_high.JPG

GOPR0531_1558722696108_high.JPG

GOPR0535_1558722696108_high.JPG

viber_image_2019-06-12_09-53-53.jpg

 

Stižemo pred hotel i motore parkiramo pred sam ulaz – na gradski parking koji se ne naplaćuje poslije 18 časova, pa tu pravimo prvu ‘’ozbiljniju’’ uštedu.  Smještamo se u sobu i klasično - tuš, presvlačenje, pa na pivo. Mi se odlučujemo za neko mađarsko točeno koje je bilo veoma dobro.

 

Nakon par piva, šank smo zamijenili krevetima. Zaspati nije bilo teško…

GOPR0541_1558722696108_high.JPG

GOPR0542_1558722696108_high.JPG

GOPR0543_1558722696108_high.JPG

IMG_20190524_211858.jpg

Konji na pojilu, nepoznat autor, ulje na platnu, 1764. god. 

 

IMG_20190524_205734.jpg

IMG_20190524_210539.jpgviber_image_2019-06-12_09-54-03.jpg

viber_image_2019-06-12_09-54-04.jpg

Ko se dobrovoljno javlja da plati pivo?

 

IMG_20190524_214117.jpg

IMG-fcdbfff7250d4587828a0ee1702433c3-V.jpg

viber_image_2019-06-12_09-47-23.jpg

viber_image_2019-06-12_09-54-08.jpg

...mi na pojilu :)

 

  • Sviđa mi se 7
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • Svrati ponekad, 154 postova
  • Lokacija: Valjevo
  • Motocikl: Deau 700

Bravo i hvala za putopis,odavno planiram nesto ovako i u zadnjih nedelju dana aktivno se spremam za ovu ili sledecu sezonu,tako da ovaj putopis pratim ili iz Srb ili iz Ukr.

  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • Stari S.W.A.T., 964 postova
  • Lokacija: Kragujevac
  • Motocikl: crf1000
3 hours ago, mali_veseljak said:

Proljeće 1986. Maj je tek počeo, a trešnje nikada ljepše. Kako dijete od 8 godina da shvati zašto mu brane da ih bere, zasto ih ne smije jesti?

Isto pitanje mi se urezalo u pamćenje, baš za trešnje a gledao sam ih pod prozorom svaki dan... Kao juče da je bilo.

  • Tužan 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • U prolazu, 31 postova
  • Lokacija: Laktasi
  • Motocikl: Honda Varadero 1000
3 hours ago, djolji said:

Kakvi pravci, mogli ste i auto gume da montirate, grehota ove da trošite:)

Bas smo gledali motor idealan za ovog puta.

B91B7ADA-EDD3-4CFA-99C0-9E56C862D236.jpeg

  • Haha 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • Enduraš, 5616 postova
  • Lokacija: Paracin
  • Motocikl: DRZ400S

Jedva cekam nastavak. Samo jedna mala primerdba, nemas potrebe da ubacujes toliko puno slika puta sa go pro kamere, videti put ispred motora i nije bas nesto zanimljivo, nadam se da neces zameriti.

  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • I'm the fear addicted, a danger illustrated !, 3659 postova
  • Lokacija: Borča
  • Motocikl: TDM 4tx

Reci mi da ste obisli i Duga radar (woodpecker). Kako bih voleo da vidim to. 

Divim im se do imbecilnosti.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • I didn't start the fire, 6034 postova
  • Lokacija: NBG
  • Motocikl: Biffer 1L, Kliks 0.65L
Pre 3 sati, aca-pn je napisao:

Jedva cekam nastavak. Samo jedna mala primerdba, nemas potrebe da ubacujes toliko puno slika puta sa go pro kamere, videti put ispred motora i nije bas nesto zanimljivo, nadam se da neces zameriti.

Meni to najbolje :jee:

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • Svrati ponekad, 154 postova
  • Lokacija: Valjevo
  • Motocikl: Deau 700

Meni isto ekstra,kao što je draž obići lokaciju,draž je i voziti do nje,pa kad se sve ukroji u neki filmić,pa dodje zimnica,pa pustiš na ekran,kao da si ponovo tamo.Zato ja snimam sva putovanja pa posle fasujem u filmić:takoje:.Vrh putopis :jee1:

  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • Zainteresovan, 594 postova
  • Lokacija: Banjaluka
  • Motocikl: Yamaha Tracer 700 - Traveler

Dan 2. Debrecen - Rivne

 

Brzo smo zaspali a još brže se probudili. Adrenalin je uradio svoje i svi smo bili budni već u pola pet, polako se spremili, popili kafu i u 06:00 smo bili spremni za polazak. Cilj za taj dan je bio stići u Rivne. Do ulaza u Ukrajinu je nekih 120 kilometara koje brzo prelazimo.

 

Ovaj dio puta vozimo po jako dobrom asfaltu. Naselja su sve rjeđa a priroda sve ljepša.

Na dvadesetak kilometara do granice stajemo u prirodi i priređujemo pravu gozbu... naravno, bajkerski, u prirodi.

GOPR0545_1558817487125_high.JPGGOPR0547_1558817487125_high.JPGGOPR0550_1558817487125_high.JPGIMG_20190525_075440.jpg

 

Stižemo na granični prelaz Zahony – Tysa i ubrzo smo u Ukrajini.

O načinu prelaska ukrajinske granice smo imali razne informacije sa neta, uglavnom ne baš dobre. Navodno, procedura traje tri sata, komplikovana je i potrebno je privremeno cariniti motore, platiti neku taksu i šta sve ne. 

 

Na rampi su dva vojnika naoružana kalašnjikovima. Zagledaju tablice i na neku potvrdu zapisuju broj tablica i daju svakom vozaču. BiH tablice imaju format: 111 A 111. Dakle tri broja, slovo i tri broja. Kod jednog od nas je na zadnja dva broja naljepnica BiH... zbog, jel’te, radara. Vojnik zagleda i nemarno na potvrdu piše: 111 A 1bih.

O strogoći kontrole toliko.

 

Zatim dolazimo na sljedeću rampu gdje nam policajac pokazuje da parkiramo motore sa strane, uzmemo dokumenta, dođemo do kućice i stanemo u red. Red nije veliki pa brzo stižemo do kontrole. Procedura je takva da predaš sva dokumenta, policajac ih uredno skenira i ideš dalje. Vlado i Ljubiša prolaze bez pitanja i na red dolazimo Kleps i ja. Kad je Kleps predao dokumenta policajcu je zazvonio telefon. Razumijem da nekome objašnjava da nas ima četiri i da smo iz Bosne. Policajac nas pita nešto i govori moto klub, moto klub. Naravno, niko nikoga ne razumije pa nemarno odmahuje rukom i šalje nas dalje. Sa motorima dolazimo do carinika kome opet predajemo sva dokumenta. Traži da otvorimo gornje kofere da pogleda pa, reda radi zaviruje u njih, daje nam dokumenta i kaže da možemo ući u Ukrajinu. Sjedamo na motore i na izlazu opet dolazimo do rampe koju čuvaju dva naoružana vojnika. Njima predajemo one potvrde koje smo dobili na početku i napokon smo u Ukrajini.

GOPR0551_1558817487125_high.JPGGOPR0552_1558817487125_high.JPGGOPR0555_1558817487125_high.JPGIMG_20190525_092158.jpgIMG_20190525_092154.jpgGOPR0563_1558817487125_high.JPGGOPR0564_1558817487125_high.JPGIMG_20190525_095450.jpgIMG_20190525_141048.jpg

 

Odmah po prelasku granice se vidi razlika u standardu izmedju Mađarske i Ukrajine. Sela su siromašnija, automobili stariji a fabrike kraj kojih prolazimo zatvorene i zapuštene. Devet od deset automobila na koje naiđemo je lada.

Vozimo solidnom cestom prema Muhacevu i dalje kroz Zakarpatsku oblast prema nacionalnom parku Skolivsky. Pauzu za kafu pravimo u mjestu Korostiv na samom ulazu u nacionalni park.

GOPR0568_1558817487125_high.JPGGOPR0588_1558817487125_high.JPGGOPR0610_1558817487125_high.JPGGOPR0618_1558817487125_high.JPGGOPR0604_1558817487125_high.JPGIMG_20190525_133800.jpgIMG_20190525_133803.jpgviber_image_2019-06-12_09-48-36.jpgviber_image_2019-06-12_09-48-37.jpg

 

Na ovom dijelu puta se smjenjuje standardna cesta sa jednom i cesta sa dvije trake u jednom pravcu. Ima dosta krivina i uživanje je voziti. Od samog ulaska u Ukrajinu primjećujemo da je poštovanje drugih vozača prema motoristima ogromno. Svi se sklanjaju u stranu i propuštaju nas da prođemo. Jedini problem smo imali sa jednim vozačem kombija rumunskih tablica. Nakon što su ga prestigli Vlado, Ljubiša i Kleps meni je presjekao put. Vozio je sredinom ceste i nije dozvoljavao da ga prestignem.

 

Na jednoj benzinskoj pumpi točimo gorivo, a način na koji se to obavlja u Ukrajini je u najmanju ruku frustrirajući. Moraš parkirati motor na mjesto za točenje, otključaš rezervoar i čekaš da dođe čovjek koji toči, a ti odlaziš do kase, sačekaš red i kažeš da plaćaš karticom i da želiš pun rezervoar. Radnik sa kase na razglas kaže onom što toči da sipa, a ti čekaš na kasi ili odeš provjeriti da li ovaj dobro sipa. Kad naspe vratiš se do kase i platiš, a onaj sa kase na razglas kaže da je za to i to mjesto plaćeno i da možeš ići. Kao sto rekoh... frustrira i traje.

 

Vozimo dalje. Nevjerovatan je broj crkvi kraj kojih prolazimo od kada smo ušli u Ukrajinu. Nove zidane, stare drvene, a svima im je zajedničko da su prelijepe.

Opet se smjenjuju dionice sa jednom i dvije trake u jednom pravcu. Krivina je sve manje  a ravnice i dugačkih pravaca sve više. Ipak, nije dosadno i uživamo u vožnji. Prolazimo kroz lijepa sela i interesantna naselja, kraj jezera, šuma i nepreglednih polja žita.

GOPR0566_1558817487125_high.JPG

GOPR0579_1558817487125_high.JPG

GOPR0584_1558817487125_high.JPG

GOPR0590_1558817487125_high.JPG

 

Prolazimo Lavov, grad sa 800.000 stanovnika koji je poznat po velikom broju očuvanih kulturno-istorijskih spomenika. Ujedno je i studentski centar te oblasti. Na žalost ne ulazimo u grad pošto nemamo vremena. Lavov će ostati za neka druga putovanja i obilaske.

 

Nakon Lavova pravimo pauzu za ručak i pivo. Biramo domaće pivo, čorbu i sve krunišemo pitom od jabuka. Samo to nije bila obična pita već simfonija ukusa i mirisa, savršenstvo u svakom pogledu. Preko booking-a rezervišemo smještaj za tu noć i krećemo dalje. Ostalo nam je nekih 200 kilometara do Rivnea.

IMG_20190525_165921.jpg

IMG_20190525_165815.jpg

viber_image_2019-06-12_09-54-30.jpg

IMG_20190525_171359.jpg

IMG_20190525_170818.jpg

IMG_20190525_173423.jpg

 

Put je kvalitetan i negdje od polovine se pretvara u auto put punog profila. I dalje se smjenjuju nepregledna polja, šume, sela i manji gradovi. Iz oblaka koji nas prate duže vrijeme sada počinje kiša ali traje samo 10 minuta. Opet ne oblačimo kišna odijela.

 

Stižemo u hotel na ulazu u Rivne. Smještaj je odličan, a očigledno je da je vlasnik fasciniran srednjim vijekom. Sve je puno motiva viteza, oklopa i oružja.

Nakon smještanja u sobe odlazimo na kafu ali je umor učinio svoje pa brzo odlazimo na spavanje. Sutra bi trebalo da stignemo u Kijev. Za taj dan smo ostavili samo 320 kilometara ali ipak ćemo poraniti kako bismo stigli što prije.  

GOPR0634_1558817487125_high.JPG

GOPR0639_1558817487125_high.JPG

GOPR0641_1558817487125_high.JPG

GOPR0642_1558817487125_high.JPGGOPR0645_1558817473010_high.JPG

viber_image_2019-06-12_09-48-58.jpg

viber_image_2019-06-12_09-48-59.jpg

IMG_20190525_221036.jpg

IMG-20190525-WA0020.jpeg

IMG_20190525_222932.jpg

  • Sviđa mi se 7
  • Hvala 2
  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • U prolazu, 23 postova

Danima, nakon odgledane seije, razmišljam o toj godini i o tim, i meni  tada zabranjenim trešnjama, i sad naiđem na vaš putopis! Pa, fenomenalno i svaka vama cast! Jedva čekam nastavak! :na_glavi:

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • Zainteresovan, 594 postova
  • Lokacija: Banjaluka
  • Motocikl: Yamaha Tracer 700 - Traveler

Dan 3. Rivne - Kiev

 

Doručak je najvažniji obrok u danu, učili su nas roditelji, a svi znamo da roditelje treba slušati. Engleski doručak serviran u Ukrajini nije izdržao nalete gladnih motorista.

 

Rivne je centar Rivne oblasti a prvi put se spominje 1283. godine. Nalazi se u sjeverozapadnoj Ukrajini na rijeci Ustya i važi za željezničko, cestovno i zračno središte tog dijela zemlje. Sušta je suprotnost Lavovu a zbog velikog razaranja, u toku drugog svjetskog rata, nije ostalo puno istorijskih i arhitektonskih spomenika. I pored toga postoji nekoliko mjesta koja vrijedi posjetiti.

 

Mi smo izabrali najpoznatiji od njih, vanjski muzej posvećen drugom svjetskom ratu poznat kao Hill of Glory”. Lagano se vozimo prema spomeniku i ulazimo u grad. Čitav grad, njegova arhitektura, ulice i parkovi odišu sovjetskim duhom. Veoma je čist ali je dosta zapušten. Motore parkiramo na parking i ulazimo u spomen područje. Riječ je o velikom parku sa uzvišenjem na sredini na kome se nalazi veliki spomenik sa nekoliko tenkova iz WWII. Do spomenika vodi veliki broj stepenica koje nije baš lako savladati u punoj moto opremi. Nakon slikanja i obilaska sjedamo na klupu da malo odmorimo. Prilazi nam srednjovječni čovjek sa djetetom i pita nas odakle smo. Kaže da je prepoznao “jugoslovenski” jezik pošto je nekada bio u Sarajevu i Novom Sadu. Ujedno je jedan od rijetkih ukrajinaca koji su čuli za BiH. Proveli smo neko vrijeme u ugodnom razgovoru o Jugoslaviji, SSSR i zemljama koje su nastale nakon raspada.

viber_image_2019-06-12_09-55-02.jpg

GOPR0649_1558882880272_high.JPGGOPR0650_1558882880272_high.JPGGOPR0651_1558882880272_high.JPGIMG_20190526_101031.jpgIMG_20190617_095253_324.jpgIMG_20190526_102107.jpgIMG_20190526_103955.jpgIMG_20190526_102405.jpgIMG_20190526_102435.jpgIMG_20190526_102759.jpg

Вперед в Берлин!

viber_image_2019-06-12_13-11-20.jpg

 

IMG_20190526_102957.jpgIMG_20190526_103015.jpgIMG_20190526_103206.jpgIMG_20190526_103639.jpgIMG_20190526_103740.jpgIMG_20190526_104552.jpgviber_image_2019-06-12_13-22-06.jpg

 

Pozdravili smo se sa novim poznanicima i krenuli dalje. Do Kijeva imamo nekih 320 km i to uglavnom autoputa. Ukrajina fascinira veličinom i prostranstvom. Izađete na glavnu cestu i  navigacija vam kaže: za 280km skrenite lijevo. Smjenjuju se ogromne šume i žitne ravnice. Često nailazimo na znak da je ispred policijska kontrola, koja se sastoji od manje zgrade pored puta i 5-6 policajaca sa svake strane koji nasumično zaustavljaju vozila. Nas su ignorisali i nisu nas zaustavljali.

 

Ovo je ujedno bio i najdosadniji dio puta koji smo prešli u ovoj avanturi. Osim jednog stajanja na benzinsku pumpu, ništa se drugo nije ni dešavalo. Na tom jedinom zaustavljanju smo upoznali par članova Kijevskog moto kluba “Crazy Hohols“. U tom momentu je na pumpi bilo desetak motora. Nakon 5 minuta pojavljuje se policijska patrola, parkira u blizini nas, pali rotaciju i tako stoji. Očigledno je da se boje motorista ili imaju nekakav sličan problem.

GOPR0652_1558882880272_high.JPGGOPR0658_1558882880272_high.JPGGOPR0659_1558882880272_high.JPGGOPR0660_1558882880272_high.JPGGOPR0662_1558882880272_high.JPGGOPR0663_1558882880272_high.JPGGOPR0664_1558882880272_high.JPGGOPR0665_1558882880272_high.JPGGOPR0666_1558882880272_high.JPGGOPR0668_1558882880272_high.JPG

 

Kako se približavamo Kijevu i gužva postaje sve veća. Sve je to očekivano u glavnom gradu Ukrajine. Grad je osnovan 441. godine i predstavlja zasebnu administrativnu jedinicu koja je ujedno i središte Kijevske oblasti. Poznat je kao zeleni grad a najpoznatije drvo u Kijevu je kesten. Bilo gdje u gradu da se okrenete oko sebe, vidjećete bar jedno drvo kestena.

 

Prolazimo velikim i širokim bulevarima. Gužva jeste velika ali vozimo bez ikakvih problema. Sušta suprotnost prošlogodišnjem iskustvu iz Istanbula. Arhitektura grada je fascinantna i predstavlja mješavinu raznih epoha i stilova. Ništa manje nije ni za očekivati od grada sa ovakvom istorijom.

 

Lako smo pronašli hotel koji smo ranije taj dan rezervisali. Motore uvozimo u dvorište hotela. Odmah nam prilazi jedan stariji englez koji je na proputovanju kroz Ukrajinu. Kaže nam da je zaljubljenik u motore i da ima servis motora negdje u Engleskoj. Najviše ga interesuje Multistrada i dukatijevo suvo kvačilo i ne odvaja se dugo od nje.

Skidamo stvari sa motora, ulazimo u sobe i slijedimo standardnu proceduru: raspremanje, tuširanje i kratki odmor koji koristimo da se javimo svojima.

GOPR0670_1558882880272_high.JPGGOPR0674_1558882880272_high.JPGGOPR0675_1558882880272_high.JPGGOPR0676_1558882880272_high.JPGGOPR0683_1558882880272_high.JPGGOPR0684_1558882880272_high.JPGGOPR0685_1558882880272_high.JPGGOPR0690_1558882880272_high.JPGGOPR0691_1558882880272_high.JPGGOPR0692_1558882880272_high.JPGGOPR0697_1558882880272_high.JPGGOPR0698_1558882880272_high.JPGGOPR0704_1558882880272_high.JPGGOPR0705_1558882880272_high.JPGGOPR0708_1558882880272_high.JPGGOPR0709_1558882880272_high.JPGGOPR0710_1558882880272_high.JPGGOPR0713_1558882880272_high.JPGGOPR0714_1558882880272_high.JPGGOPR0716_1558882880272_high.JPGGOPR0718_1558882880272_high.JPGGOPR0720_1558882880272_high.JPGGOPR0722_1558882880272_high.JPG

 

Kraj hotela je stanica za metro tako da se veoma lako prebacujemo do centra Kieva tj. Teatralne stanice. Prošli smo i kroz Arsenalnu stanicu kijevskog metroa koja je i danas najdublja stanica metroa na svijetu sa dubinom čak 105 metara. Od stanice pješačimo do ulice Khreshchatyk. To je glavna ulica u Kijevu. Najkraća je glavna ulica nekog glavnog grada na svijetu, a u isto vrijeme je i najšira te je čak 7 puta mijenjala ime. To je čini vodećom glavnom ulicom Evrope u tri kategorije.

 

Taj dan je bio Dan Kijeva i glavna ulica je bila zatvorena za saobraćaj. Rijeke ljudi su šetale, sjedile po parkovima, trgovima i oko spomenika na Majdanu. Nevjerovatno pozitivna atmosfera i veliki broj mladih ljudi. Prošetali smo do hotela Dnjipro gdje se sutra sastajemo sa vodičem i krećemo prema Pripjatu. Odmah preko puta hotela je i stadion Dinama iz Kieva.

Prepuštamo se pozitivnoj atmosferi koja kruži gradom i sjedamo i jedan kafić na centralnoj ulici, nedaleko od Majdana. Naručujemo jednu od većih pica koje sam vidio u životu i kao pratnju domace točeno pivo… velikog formata. 

 

Tu do izražaja dolazi ono o čemu smo samo slušali: ukrajinke su jako, jako lijepe žene. Pijemo pivo i razgledamo. Primijetan je jako velik broj omladine. Skoro je nemoguće na ulici vidjeti starije ljude. Negdje oko ponoći i par piva polako krećemo nazad prema hotelu. Zadržavamo se neko vrijeme na glavnom trgu i gledamo atrakciju koju rade velike muzičke fontane. Na ulicama je i dalje veselo i praznično.

 

Mi se povlačimo u hotel i polako tonemo u san. Sutra je glavni dan ovog putovanja i trebamo biti bar malo odmorni.

 

 

IMG_20190526_195931_1.jpgviber_image_2019-06-12_15-16-07.jpg

IMG_20190526_201425.jpg

IMG_20190526_202045.jpg

IMG_20190526_202138.jpg

IMG_20190526_202938.jpg

viber_image_2019-06-12_13-12-09.jpg

viber_image_2019-06-12_15-16-11.jpg

viber_image_2019-06-12_15-16-15.jpg

viber_image_2019-06-12_15-16-18.jpg

IMG_20190526_210701.jpg

IMG_20190526_223917.jpg

viber_image_2019-06-12_13-12-10.jpg

viber_image_2019-06-12_13-12-12.jpg

IMG_20190526_225802.jpg

IMG-e1ff757d8006a5a30b2e70b6f4cc3abf-V.jpg

  • Sviđa mi se 7
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites
  • U prolazu, 34 postova
  • Lokacija: Oslo, Norveška
  • Motocikl: BMW R1150RT

Lepa priča, iščekujem nastavak :).

 

Ja sam pre 5-6 godina u Ukrajinu ušao preko Rumunije, kod mesta Galati, pa onda dva puta prolazio kroz Moldaviju, drugi put kroz neku okupiranu teritoriju, punu vojnika sa automatima. Srećom da nisma pojma imao o konfliktima, inače se ne bih ni usudio da tuda idem.

Da sam znao da putujete, savetovao bih vam da se vratite možda preko mesta Umanj, južno od Kijeva, divan srednjevekovni grad.

 

Inače, kod ulaska u Rusku Federaciju (Rusija, Belorusija, Kazahstan) se vrši privremeni uvoz vozila i to može da potraje. Ali je sada kada sam ponovo prolazio u maju bilo puno brže i lakše nego prošli put.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.


  • Aktivni korisnici   0 članova

    Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.

×

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja