Jump to content

Moto Zajednica

Konačno Sicilija

Recommended Posts

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

Već pomenuta rebarca

IMG_9635.thumb.JPG.83f53b4ebf999e2f2758b81e76cd9362.JPG

 restoran je udaljen od glavnog puta par stotina metara, uglavnom dolaze lokalci, hrana je odlična a cene su normalne, ne deru kao ovi na glavnoj džadi, popularna ruta od Como jezera do St Moritza, u blizini je i vodopad, treba prošetati stotinjak metara od parkinga ali vredi.

IMG_9629.thumb.JPG.29c1517e655dbce4c51f8ef556c745b0.JPG

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

U St Moricu me dočekuje prijatelj, ozbiljno se zabrinuo zašto kasnim

- pita me kuda sam došao, ja mu odgovaram a on se krsti, pa gde tuda, tuda niko ne ide.

-ne ide kolima to si u pravu i ne skidam osmeh sa lica. Na par passova nije bilo uopšte automobila a motori su bili svi iz lokala i svi su baš dobro peglali.

  • Haha 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

Dani od četrnaestog pa do dvadesetog

 

St Moritz/Pontresina-Davos i par passova

 

Pogled sa terase

937702430_prozor1.thumb.JPG.230fdf4d79d8609a75579fec2fac9526.JPGprozor.thumb.JPG.506afaa056455aafe748a24a81d8d286.JPG

 

Pošto se dugo nismo videli priča ide do kasno u noć i potpuno zaboravljam na cilindar kvačila. Ustajem ujutru, predivan dan a ja umesto da se vozim demontiram cilindar kvačila, taman sam hteo da zakukam pa se setim gde sam, stvarno bi bila sramota da kukam. Prijatelj parla Italijanski, brzo se dogovara za slanje drugog cilindra, da bi ubrzali prispeće paket se šalje u Italiju kod poznanika pa kad stigne dolazimo po njega a falični cilindar šaljemo nazad. Ovaj put nisam mogao da izbegnem vikend, tako da sam se načekao. Ne kukam, nije mi teško palo. Za razliku od prijatelja u Italiji, ovde je žena glavni kuvar, niko nije vegetarijanac. Sad na stranu to što drugarova žena vrhunski kuva pa čovek ne može da prestane sa jelom, par puta mi baš bilo neprijatno, sve hoću da stanem ali ne mogu. Na stranu i to što je sto uvek besprekorno postavljen, svaki detalj je pažljivo biran pa je odmah i lepši osećaj dok jedeš već preukusnu hranu. Ali par puta smo zaglavili do kasno i dodjemo kući kad već svi spavaju, i ja normalno odem u apartman da nikog ne budim a evo ga drugar na vratima i kaže, ajde dole da jedemo.

Šta sad da jedemo, svi spavaju, nemoj da ih budimo.

On odgovara, žena je sve spremila i postavila za nas, čak je namestila rernu da bude toplo kad stignemo, red je da jedemo, da se ne naljuti.

Pošto nije pametno ljutiti domaćicu, jedemo i ližemo prste.

Prijatelji imaju troje dece, sina i dve ćerkice. Vesela deca, non stop neka akcija potpuna suprotnost standarnim suzdržanim švajcarcima, komšiluk, sve Švajcarci, ih obožava, deo komšiluka je brzo usvojio naš običaj svraćanja na rakiju a jednoj komšinici, gospodja od 80 godina, pas stalno beži i dolazi do kuće da se igra sa decom, toliko se ustalio da gospodja više i ne brine kad joj nestane pas.

Sve to mi skreće misli sa Italijanske dostavne službe.

Još jedna pozitivna stvar u celoj priči je što sam mirne duše u par navrata posetio najveći wiski bar na svetu, imaju preko 2500 etiketa, nisam brojao, verujem na reč. Drže rekord i upisani su u Ginisovu knjigu rekorda a poznati su i po tome što su nekom kinezu prodali čašicu viskija za 9999 franaka. Ne kontam Kineza nikako, nije u pitanju cena i da li ima para ili ne, to je trgovina, prodavac istakne cenu a kupac kom cena odgovara kupi artikal, prosto ko pasulj. Ne kontam čoveka (Kineza) koji udje u bar i popije samo jednu čašicu. To nikako ne mogu da shvatim.

Ja sam krenuo sa drugom taktikom, po azbučnom redu, ma koliko želeo nisam stigao dalje od dva slova A čisto da zeznem kineza makar u količini. Aberlour single malt 18 godina u šeri buretu i da mi se ne bi previše osladilo zaslanio sa Ardbegom, prvi na B je bio Balvenie, iskosile su mi se oči kada sam video cenu ali to je bilo jedino po čemu sam ličio na kineza, novčanik je i dalje balkanski, drugar vozi a ne pije kad vozi, njemu je lako. Gleda me i smeje se, uveče će izneti rakiju koja bi komotno mogla da parira većini etiketa u baru samo ko bi preživeo do slova R.

454833800_IMG_9529(1).thumb.JPG.e2ccbe954338b490865ac7653e6c66fc.JPG

 

Bar se nalazi u hotelu na slici ispodmoritz.thumb.JPG.295f6ad5000817dc93d62fb463845073.JPG

Pogled iz bara na jezero

 

7330586_IMG_9543(1).thumb.JPG.6a2c8c0b6e2a5748c04f791af3538621.JPG

I mnogo zanimljiviji pogled unutra

1472084741_IMG_9525(1).thumb.JPG.e31f34349b0b0076b2b3fc885c396aca.JPG766735201_IMG_9526(1).thumb.JPG.9197ff1c6777c8de3d89a554dba31903.JPG344580315_IMG_9555(1).thumb.JPG.18a6694eb165b1734c8b1eab4373de38.JPG67102325_IMG_9556(1).thumb.JPG.6dc877767b18cad742cfcfdc6d6362e9.JPG49535627_IMG_9551(1).thumb.JPG.df6da47da8a7855e12340ae2cbeef1f8.JPG140527826_IMG_9552(1).thumb.JPG.c18ccd0d0da9b4e1487df368bbe1b75d.JPG389661350_IMG_9544(1).thumb.JPG.d482b37e5c2e2abb35fb30dd7cbdad93.JPG

 

Drugarova kuća se nalazi ispod Muottas muragl vrha visokog 2454m, na vrhu je restoran sa vidikovcem sa kojeg se vide svih 5 jezera do Majola passa.

1279423450_TWTJ4340(1).thumb.JPG.59692f0847708a688b0b69bb99df0252.JPGIMG_9603.thumb.JPG.9530512d0422d3da9b1735dec99ce95f.JPG

Penjanje vozićem na sajlu a silazak pešaka, ima nešto u tom pešačenju po prirodi na sreću javljaju da mi je stigao paket pa nisam stigao ozbiljnije da razmišljam o hajkingu, montiram cilindar i sav srećan se spremam za vožnju, taman sam obukao jaknu kad odjednom počne da pada kiša bez namere da stane do kraja dana, ne treba da pominjem da je predhodnih dana sijalo sunce.

Konačno se slažu kockice, motor sklopljen, sunce sija do Davosa mogu preko jednog passa a nazad preko drugog, brzinski doručak i polazak. Sve je proteklo u najboljem redu, jedino što sam zaboravio kameru i telefon na punjačima tako da nemam snimke i fotografije sa druge strane to što nisam morao da razmišljam o kameri o kadrovima i gde ću stati kako bih slikao me je rasteretilo pa sam se u potpunosti prepustio uživanju u nestvarno lepim predelima. Ako niste videli, morate mi verovati na reč ili čekati da dodje Grossglockner na red pošto su dosta slični.

  • Sviđa mi se 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

Dan dvadeseti

St Moritz- Livinjo-Passo dello Stelvio- Minhen

 

Od St Morica do Livinja preko Bernina passa čas posla, u Livinju se ne propušta prilika za točenje goriva

IMG_9645.thumb.JPG.dcac5f117d53f17641ccb7d2d50e2176.JPG

Nakon polaska iz Livinja za Stelvio obilazim i susrećem samo bicikliste, kako se približavam Stelviu motori odnose ubedljivu prevagu, uspon na Stelvio uglavnom svi voze u jakom ritmu, mozda je samo 10 procenata opreznijih vozača ili onih koji često staju radi fotografisanja. 

Visina 2757mnv i temp 6,5 celzijusa

IMG_9646.thumb.JPG.88101c468d9bd3263c51da27a3117d88.JPG

IMG_9649.thumb.JPG.196ab6f753a2170e6d2f40d184432dbb.JPGJSBA3281.thumb.JPG.522ac9b0e9e54354b5459106b6a8da46.JPG

Na vrhu Stelvia gužva, puni lokali, pune bašte a napolju prijatnih 6,5 stepeni celzijusa. Na spuštanju sa Stelvia se procenat opreznih vozača rapidno uvećava, oštre serpentine same po sebi nisu problematične za spuštanje ali kamperi i mini busevi koji dolaze u susret i zauzimaju kompletnu širinu kolovoza a uopšte ne gledaju da li neko u tom momentu ulazi u krivinu.

Ulazak ulevu serpentinu i krajičkom oka ugledam odvajanje desno, Trafoe, opisano u mnogim putopisima, prelepa terasa, odlična usluga itd. Hoću, neću, hoću dok sam se premišljao iz krivine nailazi automobil a ja sam već krenuo ka hotelu, ovde nije bilo premišljanja gas i ulazak u baštu hotela u stilu: Je l ima ko vaki Kawasaki. Stajem, gasim motor, već sam ga stavio na ćopavu i taman da sidjem kad primetim da me tek u tom momentu stižu pogledi gostiju, ne zato što sam bio brz već zato što su gosti slavili 90 godina mature, i refleksi su im u skladu sa godinama. Retko mi se dešava da udjem u kafanu i da sam najmladji, možda bi osećaj i prijao samo da nisam minimum duplo mladji od najmladjeg gosta, ne računajući konobara on može da mi bude ćale. Kako sam uleteo tako sam i izleteo, da ne smetam ljudima. Do Garmiša milina za vožnju, mala pauza na Fernstein see se pretvorila u malo dužu jer sam se zablenuo u ronioce koji su vežbali na jezeru

IMG_9656.thumb.JPG.346bfbb8d74bb5f727675333378ea6cb.JPGIMG_9656.thumb.JPG.346bfbb8d74bb5f727675333378ea6cb.JPGIMG_9661.thumb.JPG.fb70e88d0899b57664c8667c90ec6a9f.JPG

 a od Garmiša do Minhena malo smaranja zbog gužve, koristim prednosti autobana i stižem na ladan Augustiner.

  • Sviđa mi se 1
  • Haha 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

Moj bruder Kiza iz MinKena je organizovao druženje sa Bavarskim bajkerima ali pošto sam kasnio par dana oni su prepakovali slobodne dane tako da bih imao dan lufta i dva dana vožnje sa njima. Taj dan lufta me najviše plaši, Kiza je ohladio ozbiljne količine Augustinera a ne moram da kažem da je on odličan kuvar, čudi me da sam još uvek ulazio u moto pantalone. U tom momentu premišljanja me zove ekipa sa kojom sam trebao da krajem maja idem na jedrenje i to je bio planiran početak putovanja, medjutim ima i gorih od mene pa je jedrenje odloženo za Jul a onda se nenadano otvorio termin od 16. Juna i u sekundi se dogovaramo da se oni ukrcaju i da me u jednom momentu pokupe u nekoj marini. Pozdravljam se sa Kizom tokom večeri, da ga ne budim ujutru, sreća pa od Augustinera nisam nikad mamuran.

Ostaje dogov za vožnju po Bavarskoj, samo će morati da sačeka drugi put kada budemo svi imali više vremena.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

Dan dvadeset prvi

Minhen-Grossglockner-Kranjska Gora

 

Od Minhena do početka Alpinstrasse ništa vredno pomena. Jedino što me Garmin proveo pored Louisa pa mi je neplanirano izbio nešto para iz džepa.

 Vinjeta za Gross iznosi 26 evra, vredi svake pare mada nisam baš bio srećan kada sam ih izbrojao namrštenoj babi na šalteru, krenuli me šalteri na ovom putovanju baš, na sreću sa granicama je bilo sve u najboljem redu.

MVEM5942.thumb.JPG.63f2d3aaf4f46715200c1936ec7c08f2.JPGMIJB9197.thumb.JPG.435397c96e1766c0288ba0336ccebd5b.JPGIMG_9683.thumb.JPG.c638c279837eff8821d147000d5b69db.JPGIMG_9680.thumb.JPG.b7e8d08d9702e360cc46c177022576f5.JPGIMG_9678.thumb.JPG.1a72d5cd5331c2c1baf6c2c007a2b62d.JPGIMG_9668.thumb.JPG.fd025eb7777f090164ad0b72712491b6.JPGMDAJ6911.thumb.JPG.a284632972247df52631c8d39f2911e5.JPG

 

Još uvek pod utiskom Grossa stižem u Kranjsku Goru, sedam na kafu i lagano tražim smeštaj na Bukingu. Ubedljivo najskuplji smeštaj na putovanju sam platio na Kranjskoj Gori i to doručka bez a to je na Bukingu bila najpovoljnija ponuda. Ulazim u vilu a tamo stotinu dece vrišti i trči po hodnicima, gde su mi sad oni metuzalemi sa Stelvia? Oni jedva dišu a kamoli da vrište. Izvinjava se recepcionarka što ne može da me smesti u bukiranu sobu i sele me dve vile dalje u sasvim solidan apartman. Obećavam da ću zaboraviti ovu neugodnost ako me upute na najbolji domaći restoran na Kranjskoj Gori a da ne moram da jašem dva dana do njega. U glas izgovaraju Gostilnica kod Martina. Zaboravio sam neugodnost čim sam seo u restoran. Kranjska kobasica šta drugo ali seljački krompir kao prilog je pobedio. Šum potoka ispod prozora me je brzo uspavao i to se ponovilo par puta pošto sam ustajao da pijem vode.

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS
On 2/7/2019 at 11:29 AM, djolji said:

Sad se setih tvog putopisa po CG i kad nisi znao dal si "pošo ili došo";).

Divno putešestvije.

 

 

Ne zameri na šali, samo teraj dalje da i mi bar malo uživamo.

Ovo je bilo slično jedino što sam imao par njih koji su me čekali pa sam znao gde treba da idem.

Auspuh je još uvek sa prave strane, stara škola.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

Dan dvadeset drugi

Kranjska Gora- Mangart- Rijeka- Herceg Novi

Za današnji dan je predvidjena malo duža ruta, želja da što pre stignem na jedrenje je ipak mnogo slabija od želje za uživanjem u vožnji. Prvo Mangart pa sve ostalo. Ustajem baš rano za svoje standarde, na motoru sam bio nešto pre 8 ujutru. Da bih došao do Mangarta prvo moram da udjem u Italiju pa iz Italije nazad u Sloveniju i uspon na Mangart, mogu samo da zamislim kako je to izgledalo dok su funkcionisali granični prelazi, tri puta odeš na planinarenje i menjaš pasoš. Put kojim se penje na Mangart je dosta uzak, u penjanju nisam nikog susreo a i ko se spušta sa čuke u pola 9 ali zato u silasku sam naletao na automobile koji nisu očekivali da neko silazi sa čuke u 9 i nešto. Mangart neću opisivati, nisam toliko vešt sa rečima. Na sreću poneo sam i telefon i kameru.

IMG_9700.thumb.JPG.2b5217edac06ed8a8630b63d6410fef7.JPGGOPR0773.MP4.01_30_26_28.Still004.thumb.jpg.79df557b6fb6fbf7553ec58a41addae7.jpgIMG_9704.thumb.JPG.5c723f8db16a02d26d0ba6bac142b745.JPGGOPR0773.MP4.01_30_36_00.Still006.thumb.jpg.2e726dfb94b54edfe72973be71e2a675.jpgGOPR0775.MP4.01_37_50_16.Still001.thumb.jpg.ef4ccf46f328e23c014e8c17ffa72ed9.jpgGOPR0775.MP4.01_38_53_09.Still003.thumb.jpg.022feaace56656c45f42241da2dd657e.jpgGOPR0773.MP4.01_33_21_14.Still011.thumb.jpg.a52c159493fadb41a5fa2218a4f9a0c3.jpgGOPR0773.MP4.01_33_39_26.Still012.thumb.jpg.d00237412533114f972e9e87ee843d02.jpgCHMM8861.thumb.JPG.c21ebe39e8ddb36cd6681cc78a981d45.JPGVOVC4770.thumb.JPG.92830f794e7c67059425d942d946733f.JPGGOPR0775.MP4.01_40_49_04.Still004.thumb.jpg.4c6f6aea1e74bbbd425b00e928587f9b.jpgGOPR0775.MP4.01_41_46_14.Still006.thumb.jpg.af6516fcb9604992365e21c82796d4af.jpgGOPR0775.MP4.01_41_50_22.Still007.thumb.jpg.7a13705515e4ad49a5c56411c4f7dbbf.jpg

 

Ulazim u Rijeku, sedam u lokal na rivi, taman se raskomotio. Dolazi konobar, želim da naručim nešto za klopu a on mi odgovara da renoviraju kuhinju i da im radi samo pizza peć tako da mogu da poručim picu. To bi bilo ok da u predhodnih dvadesetak dana nisam pojeo pizze više nego u proteklih 5 godina, smeje se, kaže iskombinovaće neki sendvič sa pica testom. Sendvič sam smazao sa takvim uživanjem da su ozbiljno razmišljali da ga uvrste na jelovnik. Htedoh da se nakačim na net da vidim kako napreduje ekipa koja je krenula iz Novog Sada na jedrenje ali telefon ne nalazi mrežu, konobar kaže da se to često dešava, nosi tel bliže ruteru, telefon nalazi mrežu ali ne prihvata lozinku. Ne shvatam to ozbiljno i nastavljam dalje. U jednom momentu negde posle Zadra Garmin je iskoristio moju nepažnju i izveo me na auto-put, ok taman da izbegnem semafore i gužvu oko Splita, ne izlazim na Split nego ću na prvom sledećem, Blato na Cetini krivudav put, prelepa priroda, jedino što me je vratio skoro do Splita.

IMG_9707.thumb.JPG.8c3a1763b25b627b777a38d4caecfde8.JPGIMG_9711.thumb.JPG.71f22f1387972e970d3412b9c53b59e6.JPG

Magistrala i pun gas, stajem na pumpu da tankam i u tom momentu policijski RT svlači nekog Fejzera i dok mu uzima meru već je bacio oko na mene i gleda na koju ću stranu a ja baksuz ako krenem gde treba napravio sam prekršaj nepropisnog uključivanja, skrećem na kontra stranu, srećom neko odvajanje odmah posle 50 metara, okrećem prolazim opet pored pumpe, policajac me prati pogledom vidim da me bezecovao. Da bih izbegao da me zaustavi zbog prekoračenja brzine dajem pun gas, dok on završi sa fejzerom i eventualno krene za mnom ja ću već biti briga neke druge policijske patrole. Stižem u Herceg Novi. Zovem drugare u Nikšič, rekoh da taman prekontrolišem cilindar i motor jer sam ja montirao cilindar a to je već dovoljan razlog za kontrolu, niko se ne javlja, subota, već su otišli u kafanu. Da ih ne bih jurio po kafanama, noćim u Herceg Novom a tu već nisam mogao da izbegnem kafanu, kafa sa prijateljima se odužila i pretvorila solidnu količinu piva. Dobro mi je došlo nakon nepunih 900 km puta.

1606684180_Screenshot(86).thumb.png.a74c131b8597b2b758db7b1dd32a0d39.png

  • Sviđa mi se 3
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

Dan dvadeset treći

Herceg Novi- Bar- Nikšić- Drač

Pošto se drugari iz Nikšića ne javljaju red je da krenem dalje, u Baru pravim pauzu u plažnom baru i telefon opet neće da se zakači na wi-fi mrežu, konobar kaže da je to normalno za iphone i da je to čest slučaj, ok još uvek ne brinem. Javljaju se drugari iz Nikšića, promena plana, pravac Nikšić. Tamo od starog i novokupljenog cilindra sklapamo jedan koji ne pušta i spreman sam za put. Kad sam već u Nikšiću svraćam u Walter pub, u svakom gradu imam jedno mesto koje mi je baza. Kačim se na wi-fi bez problema, obradujem se (prerano), bukiram hotel u Draču zovem konobara da platim, kaže u redu je, momci koji sede u lokalu su videli tablice i pošto jako vole Novi Sad ne dozvoljavaju da platim, pozivaju me da im se pridružim društvo je veselo i atmosfera je odlična ali ću to morati da ostavim za neki drugi put, biće prilika. Granicu prelazim brzo. Kroz Albaniju vozim znatno iznad ograničenja, već sam navikao da Albanska policija iz nekog razloga ne obraća pažnju na tu vrstu prekršaja od strane motorista. Jednostavno okrenu glavu kada naidjem. Na pola puta od Skadra do Drača kolaps, stvaraju se nepregledne kolone, palim sva 4 i obilazim kolonu, na svakom isključenju sa polu auto-puta stoji patrola i isključuje vozila na sporedne puteve da bi smanjili gužvu. Kako se pojavi motor oni ga propuste da nastavi auto-putem. Iz par puta sam obišao kolonu ne kraću od 10km. Ulazim u Drač, Garmin me vodi u strogi centar. Lepo od njega ali hotela nema tu. Stajem uz baštu kafića, bašta krcata, gleda se fudbalska utakmica. Svi ustaju da mi pomognu. Moj telefon neće da se nakači na wi-fi, tako da ne mogu da udjem u buking aplikaciju. Adresa skinuta sa bukinga je pogrešna. Lokalci iz kafića zovu hotel, recepcionar im daje adresu, unosimo adresu u navi, zovu me da sednem i popijem pivo. Čak je jedan od njih hteo da sedne u auto pa da ga pratim do hotela. Zahvaljujem se na pomoći, ne bi bilo u redu da prekidaju utakmicu zbog mene, sad imam pravu adresu. Nakon dvesta metara radovi i to ne radovi na putu već je raskopan ceo jedan trg, garmin zapeo da predjem baš preko oranja i vrtim se tako u krug, od muke i vrućine skinuo kacigu kad eto policijske patrole ispred mene. Ne zaustavljaju me ali ja stajem sam. Pitam za Hotel, policajac mi na solidnom engleskom odgovara ali sad čujem da mi se neko obraća na Srpskom, gledam u drugog policajca, on ćuti i gleda negde iza mene. Okrećem se a iza mene dva motora, Beogradjani, bukirali hotel koji se nalazi 200 metara od onog koji sam bukirao i njih je navigacija dovela u centar. Mene je iphone izdao odbijajući da se nakači na internet a Aleksandra je izdala baterija na ajfonu, on je koristio telefon za navigaciju. Problem punjenja rešavamo čas posla, imam eksternu bateriju. Policajac nam je lepo objasnio gde se nalaze hoteli, Garmin pokazuje da moramo da vozimo 2,5km do mesta gde možemo da napravimo polukružno okretanje. Policajac nam pokazuje da sačekamo, zaustavlja saobraćaj na bulevaru i mi se okrećemo nepropisno po nalogu policije. Nalazimo Hotel relativno brzo, ovakvo upoznavanje mora da se zalije. U bašti hotela pijemo točeno Nikšićko pivo. Jon i Aleksandar su kolege, zajedno su krenuli na odmor, vozili su preko prokletija i plan im je da ujutru rano krenu za Sarande kako bi uhvatili trajekt za Krf. Odlično i ja idem za Sarande, predlažem da idemo zajedno, ja da bih što pre stigao na jedrenje planiram rutu sa polu auto-putem koja je nekih sat do dva brža, oni žele da voze uz more. Rastajemo se a meni se po mislima vrti ruta uz more. Jutro je pametnije od večeri.  

  • Sviđa mi se 1
  • Haha 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

Dan dvadeset četvrti

Drać -Valona- Sarande- Nidri- Lefkas 

Taman sam odgledao snimke utakmica na svetskom prvenstvu sa komentarom na Albanskom jeziku. Telefon i dalje odbija saradnju sa internetom. Nemam šta pametnije da radim nego da probam da odspavam do jutra. Taman me prevario san kad počinje ceo hotel da se trese i urla brodska sirena. Kakav sad brod kad je hotel na bar 100 metara od mora, skačem iz kreveta i gledam kroz prozor taman da okom uhvatim kraj teretne kompozicije koja prolazi tik iza hotela i to u 3 ujutru. Izgleda da su hotel gradili isti oni što kod nas grade potporne zidove na koridoru. Doručak služe u bašti hotela, izlazim u baštu a ispred motora u stolici sedi dekica i pazi na motor. Unosim odredište Sarande, najbrža opcija i krećem. Nakon tridesetak kilometara sustižem Jona i Aleksandra, Oni na auto-putu drže srednji tempo vožnje, optimalno prilagodjen motorima i uslovima na putu. ispostaviće se da je taj tempo mnogo delotvorniji od mog jurcanja. Stajemo sa strane, selfiramo se i rastajemo se po drugi put.

Ovde nisam bio spreman za selfi dok su oni izvežbani:

51581956_503404376854444_4869709228161368064_n.jpg.f655bb8e81af813e97def790772f2f7c.jpg

 Garmin me uvlači u mesto Fier i to u sam centar, zapeo da me provede preko pešačke zone. Kao da mi nije dosta gužve oko centra pa treba još da vozim oko štandova i klupica. Nekako se ispetljam iz centra, uglavnom zato što sam ignosisao Garmina koji i dalje pokušava da me vrati u pešačku zonu. Izlazim na obilaznicu i opet su Aleksandar i Jon ispred mene, njih je navigacija iz prve odvela na obilaznicu. Da se ne bi opet pozdravljali pa sretali nakon 50 km odlučujem da nastavim sa njima pored mora, sat dva mi ništa ne igra, ionako sam krenuo da se vozim a ne da jurim od tačke A do tačke B.

Ovde sam se pripremio ali džabe mi trud:

52136318_1192813897540064_505236360446083072_n.jpg.909b9b03dcb0b0de094a5db85f9a2486.jpg

 

Par kilometara nakon Fiera odvaja se magistralni put SH4 za Sarande, mi nastavljamo za Valonu pa uz obalu do Sarandea. Jedna od boljih ako ne i najbolja odluka na ovom putovanju. Prilazimo Valoni a Garminka (namerno u ženskom rodu jer se tako i ponašala) me uporno tera na polukružno i povećava vreme do odredišta. Samo gledam i pitam se dokle će? Sve je glasnija i upornija, ponavlja polukružno kao mantru. U jednom trenutku je zaćutala i stidlivo, skoro neprimetno promenila rutu i smanjila vreme dolaska za 55 minuta. Čekaj malo, pa ako je smanjeno vreme za 55 minuta to je morala da zna minimum 50 minuta pre nego što je promenila priču. Da ne bude zabune pričam o navigaciji ne o osobi ženskog pola mada je sličnost neizbežna.

Stižemo u Majami, bulevar uz dugu peščanu plažu, palme na sve strane, nepregledni niz restorana uz obalu. Jedino što u Albaniji čudno pišu Majami, kod njih pišu Viore, e sa dve tačke. A mi još čudnije čitamo, Valona.

51649279_2340985372603034_4277998344069971968_n.thumb.jpg.83ee7d155386de3f4f3b2e39bb622142.jpg

IMG_9717.thumb.JPG.1a268683076325c990cb7b537227ca52.JPGIMG_9718.thumb.JPG.8ec62fca29b9517a3ae9b2f7a6fbf21c.JPG

Od Valone put nas vodi uz obalu do mesta Orikum i onda počinje lep i ozbiljan uspon kroz nacionalni park Liogara do visine od 960 mnv nakon čega sledi još lepši spust do mora.

Aleksandru nije dovoljno tih 960 metara, pokušava da ulovi koji bliže hiljadarci:

51626484_233809950896712_3861668416536444928_n.thumb.jpg.7471a5116aad9c212232e150aa958f3f.jpg

51709408_2248520475423790_3776996108413173760_n.jpg.ca3f7cc1a371d9b27989a4ee6df93b4b.jpg51785953_1365224566954176_3023406828898746368_n.jpg.8b0bfe7e02f130cb9ff0fdd056bc1c54.jpg35838313_10214884565081900_443748255721848832_n.thumb.jpg.1e8091e4260d6c6d81c01c5038727cf3.jpg

 

IMG_9729.thumb.JPG.5d3555ae50091c79e5dbccb857a8f453.JPGIMG_9724.thumb.JPG.bf9d4f74648c8664ca5bd51fa1ca4d3f.JPG

51896085_236400660633777_7537150666511220736_n.jpg.14a9d7259c0284047000e54ac9596f6b.jpg

IMG_9727.thumb.JPG.09464276fe257ed386f8a07eebfa2959.JPG

Vozimo ivicom oblaka, leva krivina kisnemo, desna izlazimo iz kiše i tako pola sata. Taman da stanemo i obučemo kišnjake zaredja 10 desnih, taman se opustimo 6 levih ako ništa drugo bar nam nije dosadno. Stižemo u Sarande, Aleksandar i Jon se odjavljuju u brišućem letu pošto jure na trajekt za Krf a ja lagano prema Grčkoj. Telefon i dalje bojkotuje internet, adresu nemam, SMS-om sam dobio gps koordinate i objašnjenje: kada ti sa desne strane bude bio hotel sa puno zastava sa leve će biti pumpa i tu skreni. Prilazim Lefkadi, ulazim u tunel i mislim e sad si dotakao dno na ovom putovanju, bukvalno, posle vrhunca od 2757mnv na Stelviu ovih -20mnv je najniža tačka putovanja. Prolazim kroz Lefkas i pravac Nidri, sa leve strane vidim hotel sa puno zastava ispred i prebiram po memoriji da li treba da budu sa leve ili desne strane vraćam pogled na put a na metar i po ispred mene Fiat Bravo stoji, ispred njega stoje još dva automobila, prvi propušta nekog ili i on gleda zastave, ko će ga znati. Na zadnjem sedištu sedi devojka i zblanuto gleda u mene kako joj hitam u zagrljaj. Mislim da sam se zaustavio na milimetar od njihovog branika ako se nisam i naslonio, ABS je ozbiljno radio zbog klizavog asfalta ali je odradio posao na vreme. Razbio mi je ubedjenje da ABS znatno produžava zaustavni put, kočenje je bilo naglo i teško da bih iskontrolisao motor na tako kratkoj distanci bez asistencije. Kad je krenuo da štekće ABS samo sam obe stisnuo do kraja i pokušao da se setim neke molitve.  Bravo se posle pedesetak metara sklonio u stranu i propustio me u tom momentu mi nije bilo do obilaženja ali razumem čoveka pa rekoh aj da mu učinim. Ostavljam motor u hladovini dvorišta jedne vile i to zadovoljstvo plaćam 10 evra. Ukrcavam se na jedrilicu i narednih par dana ću biti Gastro Sailor.

IMG_9793.thumb.JPG.0f994b3ae34252a986cc150f064d52a4.JPG1682469539_Screenshot(84).thumb.png.34431cedf74330d4c907d60a48171c51.png

 

  • Sviđa mi se 2
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

Prva stvar koju radimo nakon ukrcavanja je da idemo u Lefkas i tamo noćimo u marini. Pitam skipera zašto se onda nismo našli u Lefkasu, bio mi je uz put, ne bi morali da me čekaju, ne bih rizikovao udes u Nidriju, ostavio bih motor na čuvanom parkingu i u povratku ne bih morao do Nidrija. Gleda me belo i kaže. Ali mi smo svi parkirali ovde u Nidriju.

Dobro, rekoh, daj i meni to što ti piješ.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

Dani od dvadeset petog do dvadeset devetog

Nidri-Lefkas-Antipaxos- Paxos (Gaios-Lakka) IMG_9741.thumb.JPG.b295689311a09c85c6c03128a5874f78.JPGIMG_9742.thumb.JPG.ba5c6fe0ac4e89fe14b821a9eea46df5.JPGIMG_9743.thumb.JPG.b0ed2cfbbc903b8b467c967f2161455f.JPGIMG_9748.thumb.JPG.07d5ed0dccc658141380f20617354926.JPGIMG_9764.thumb.JPG.91950ee41c812deefb5dec9979b1939a.JPGIMG_9766.thumb.JPG.8bb158434a57fe8e393edda51d754ecb.JPGIMG_9771.thumb.JPG.73380f3a412d52989e7ebd1834841297.JPGIMG_9780.thumb.JPG.e778eb189f98e8f443a15e20c84623ae.JPGIMG_E9791.thumb.JPG.437aa18734f7041d83d188617cbdbaa8.JPG

Nema šta puno da se priča o ovih par dana, gomila plaža, nigde žurbe, nema tenzija. Pristanemo, ošacujemo ako nam se svidi, kupanjac a ako ne, idemo dalje. Gaios je skroz kul mesto, sa tri ulice i desetak uličica. Glavno prevozno sredstvo na ostrvu su skuteri od 50cc pošto celo ostrvo obidješ za pola sata. U moru tih Liliputanaca parkiranih u marini štrči Guliver, R1200GSA. Izbledeo od sunca i malkice načet rdjom od slanog vazduha. Kako je on tu zalutao pojma nemam ali voziti taj motor po ostrvu je kao helikopterom ići u radnju koja je 100 metara daleko.

Lakka, je drugo mesto po veličini na ostrvu, trećeg nema. Ista priča samo par ulica manje.

Mislio sam da je hendikep to što moj telefon i dalje bojkotuje wi-fi ali kao što to često biva minus se pretvara u plus. Za razliku od saputnika uopšte nisam bio opterećen: jurenjem mreža i lozinki po lokalima, stalnim pregledanjem poruka i praćenjem lajkova. Jednostavno sam ostavio telefon i uživao u svakom momentu punim plućima. Gledao sam očima a ne objektivom aparata. Ipak sam napravio par fotografija kako ne bih morao da tražim reči kojima ću opisati šta sam video, jednostavno okačim slike i to je to.

  • Sviđa mi se 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

Drugi dan na brodu, sve je super ali imam neki čudan osećaj i nikako da skontam o čemu se radi. Onda mi sine da sam dva dana samo u kupaćim gaćama, da nema svakodnevnog oblačenja kompletne opreme uključujući i kornjaču a koje je postalo svakodnevnica. Kada sam planirao put, mislim na retke trenutke kada sam stvarno planirao, pojavio se problem sa potrebnom količinom aktivnog veša. Pošto skijam dobro sam upoznat sa svim svojstvima pomenutog. Polartek dolazi u obzir samo u Alpima i to ako je baš hladno, polipropilen je odličan za jug Italije i toplije predele ali vrlo brzo povuče miris, pranje i sušenje svaki dan ne dolazi u obzir. Imam dva kompleta sa 15 procenata vune, oni su mnogo zahvalniji ali ne rešavaju problem. 100% čista vuna je preskupa u ovom stadijumu priprema kad sam već dobro nategnut. Špijunska aplikacija fejsbuk kao da zna šta mi treba i stalno mi iskače reklama za https://merinoworld.shop/ ignorišem naravno kao i sve reklame. Posle petnaestog iskakanja bacim oko i vidim preporuke nekih ljudi koje znam, ne budem lenj nazovem čoveka da ga malo udavim.

 Priča mi on kako je to odlično za skijanje.

Znam druže da jeste ali sad je već Maj mesec što sam skijao skijao sam, kako to radi na malo većim temperaturama?

Odgovara mi on da je vuna prirodni materijal i da zimi greje a leti hladi i da je njegova baba nosila vunene čarape i leti.

Bilo mi je glupo da ga pitam da li je baba vozila motor.

Kaže on meni, imam Cool wool majicu, odlična stvar za leto i izdeklamuje mi gramažu, tkanje i sve po redu ali nisam ništa zapamtio.

Pitam ja njega radi li to posao za ono što meni treba?

Čovek garantuje, poslaće mi i kapu i čarape gratis da probam a nisam ni tražio.

Da ne pominjem da sam veš poručio tek par dana pred polazak, kad sam shvatio da neće biti dovoljno mesta u koferima.

Moj prvi neplanirani sponzor. Mada to neće uticati na moju objektivnost.

Uzeo sam Cool wool majicu, i aktivni veš donji i gornji deo, čarape i kapu sam dobio pride.

Majica je najbolja kupovina veša ikad. Nisam je skidao. Operem je kad se baš pojave fleke od soli. Ne prima mirise i zaboraviš kada si je prao poslednji put. Prvih par dana sam imao to neprijatno bockanje kad je obučem ali vremenom se taj osećaj izgubio i sad mi baš prija kada je obučem.

Gornji deo aktivnog veša je odličan za hladnije vreme i temperature do 20 stepeni celzijusa. Na temperaturama preko 30 stepeni zna da bude baš toplo i ne može se porediti sa majicom ali i nije pravljen za te temperature.

Donji deo aktivnog veša je dobar, ne izdrži kao majica ali to je razumljivo pošto nema neke ventilacije u tom predelu. Bolji je od svih kombinacija aktivnog veša pre. Jedino me mučio šlic napravljen da olakša olakšavanje, pošto je ispadao i kada ne treba. Mislim da sada imaju modele bez tog dodatka. A bokserice sam već naručio.

Čarape su deblje i odlične su za zimu, moje cipele za motor nemaju membranu i zatvorene su, tj nema disanja, tako da na većim temperaturama ne rade posao. Tanje čarape bi bile pun pogodak.

Kapa je dupla, za iole hladnije vreme vrhunska ali kada temperature dodju oko 30 stepeni postaje pretopla i to samo zato što je duplo postavljena. Kapa se bez problema nosi kao podkapa.

Istu opremu osim majice sam koristio na skijanju i tu oprema radi posao savršeno, zaboravio sam na ostatak aktivnog veša koji sam gomilao godinama.

Da se razumemo, nije ovo reklama, samo želim da podelim utiske o delu opreme sa kojim sam u mesec dana prešao više od 7500 km na temperaturama od 6,5 pa do 37 stepeni i na visinama od -20 do 2757mnv. Postoje razni proizvodjači i prodavci aktivnog veša od vune, verovatno su karakteristike jako slične. Navedeni veš sam kupio zato što je dostupan na našem tržištu i zato što je cena daleko ispod cene sličnih proizvoda.

Neću više pisati o vešu tako da vas molim, nemojte mi slati dizajnerski veš, ženski ili bilo koji drugi. Ovaj osvrt se odnosio na veš kao bitan deo bajkerske opreme i tu se priča o vešu završava.

  • Sviđa mi se 1
  • Hvala 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

Dan dvadeset deveti

23 jun Lefkas- Nidri- Meteori- Bitolj- Ohrid

 

Veče pre smo sa Paxosa dojedrili u Lefkas, odgledali utakmicu i pravac grad. Kao za inat u šetnji tri puta prolazimo pored sladoledžije a ja kao da imam Alchajmera, svaki put se obradujem kao da prvi put vidim sladoled i svaki put naručim isto, Black Hawai tj crna crna čokolada sa kokosom, ona prodavačica me je drugi put iskulirala a treći put je već gledala preko mog ramena i pitala se gde su mi roditelji.

Ujutru iskrcavanje, sreća nismo orasi, i pravac Nidri. Jutarnja rutina, pogledam minuli rad a ono crno da crnje ne može biti, već sam u predpaničnom modu, sve ukazuje na unutrašnje krvarenje. Izgleda da me Alchajmer još uvek drži. Lupam se u čelo da odjekuje do luke, imam krvarenje ali u mozgu, koliko sam crne čokolade pojeo sinoć dobro je da se nisam crn probudio.

U Nidriju preuzimam svoje mezimče, taman je lepo odmorio u hladu vinove loze. Nastavljamo tamo gde smo pre neki dan stali.

IMG_9795.thumb.JPG.c0dc5d53f2a84c7dd6108b90e644a9ab.JPG

Meteori, davno uteftereni i nikako da da se dese. Konačno je došlo vreme da se sretnemo, malo sam zabrinut. Obično velika očekivanja pokvare doživljaj i količina razočaranja je ekvivalentna visini očekivanja. Ovaj moj unutrašnji dijalog prekida prizor stena koje se ukazuju ispred mene. Zaboravljam očekivanja, zaboravljam razočaranje, zaboravljam sve nebitne stvari, potpuni mir i harmonija.

IMG_9798.thumb.JPG.2da6914ffc91c4e05e62ecf235f130c3.JPGIMG_9799.thumb.JPG.6ffafe997c380c07c09343f1273a5dff.JPGIMG_9800.thumb.JPG.3b0f8fc5b8daec428504bab0ecc928d6.JPGIMG_9801.thumb.JPG.200012a164d8cfe52f551d8b8c73b785.JPGIMG_9802.thumb.JPG.89b51bcac4950743445725d64701ff3f.JPGIMG_9803.thumb.JPG.b164d37b0ea3ecf856eea1b89ed2ea1a.JPG

Uživam u spokoju koji me je obuzeo dok ga nije prekinula graja gomile turista koji izlaze iz busa. Sebičnosti ovde nema mesta, puštam ih da na miru potraže svoj trenutak spokoja a ja idem put Bitolja. Još pod utiskom Meteora ne osećam glad, u Bitolju pijem kafu i iako ne pijem često Koka Kolu naručujem jednu. U jednoj od predhodnih poseta Makedoniji od domaćina sam čuo priču da je Koka Kola koja se pravi u Makedoniji najkvalitetnija na svetu i da se svake godine odredjeni kontigent izveze za Atlantu, kažu da je tajna u prirodnom CO2 koji koriste za gaziranje a dobija se iz bušotine duboke 800 metara. Ako su lagali mene ja lažem vas a da mi je sela onako ladna kao taštin osmeh, sela je. I ovo za taštin osmeh znam samo iz priče i ne verujem da su me lagali. Kada sam prvi put dolazio u Ohrid u stari grad sam ušao preko tvrdjave, popnem se do gornje kapije i onda se kroz stari grad spustim do pristaništa i to mi je postao ritual, svaki put imam osećaj kao da ulazim prvi put a opet mi je sve nekako poznato. Možda tu ulogu igra i onaj švabo, Alchajmer, ko će ga znati. Odsedam u starom gradu i nalazim se sa prijateljima.

IMG_9809.thumb.JPG.27d84350cf8afbf719507e793b06bb65.JPG

Vode me u restoran na plaži, Potpeš i pošto trenutno nije gužva, ispunjavaju mi želju i prave mi tradicionalno Makedonsko jelo nešto izmedju Čomleka i Turli tave uz dodatak suvih paprika, zaboravio sam kako se zove tako da moram što pre da se vratim da utvrdim gradivo. Savršena hrana uz Makedosku muziku i vino, ne treba kvariti i iskati još, odlazim na spavanje prepun utisaka. Zaspao sam iz prve, utiske ću da slažem neki drugi put.

  • Sviđa mi se 3
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

Dan trideseti

Ohrid- Kraljevo

Jutarnja kafa na obali jezera i večito pitanje, kuda dalje? Ovaj put pitanje nije filozofsko već bukvalno. Mogao bih do Banskog pa Sofija onda na Staru planinu pa Dunavska magistrala ili kroz Albaniju na Adu Bojanu, glasno razmišljam i vrtim sve ludju i ludju kombinaciju. Drugar sedi preko puta, gleda me i pokušava da da dijagnozu.

Pita me koliko sam već na putu.

Ne znam da mu odgovorim na prvu, prebrojavam se ali mi nisu dovoljni prsti na rukama, rekoh mu ako te stvarno zanima moraću da se izuvam a nije red.

Aj ti polako kući, vreme ti je. Napravio je dramsku pauzu sa sve značajnim pogledom. Nije morao baš toliko da se trudi, mogao je samo da kaže. Nije da sam se uželeo, možda malo dormeo dušeka, ali red je red.

Moram samo da svratim do Kraljeva, kod Mihajla. Pošto sam nakon mog detaljnog pakovanja već u kraljevu shvatio da sam zaboravio peškir. Mihajlova mama mi je dala jedan da mi se nadje. Potrefilo se da mi nije trebao, ceo put sam u smeštaju imao bar dva peškira složena na krevetu. Da nisam poneo priča bi bila obrnuta naravno. Elem idem u kraljevo da vratim peškir, nadam se da ću sledeći put kad budem dolazio u Kralevo kod Mihajla dobiti peškir koji neću trebati da vratim, mislim na svadbarski a i vreme mu je.

 

 

Dan trideset prvi

Kraljevo- Novi Sad

Pozdravljam se sa Mihajlom i konačno krećem kući, peškir sam zaboravio da vratim, vadim se na onog Švabu. Dolazim kući, srećan, dosta je bilo.

Sutradan se budim i pitam se a zašto sam se uopšte vraćao kad ima još toliko mnogo neodvozanih puteva. Mezimče miruje ispred ulaza, samo čekamo da neko pomene P od putovanja i eto nas a do tada ostajte pozdravljeni. Nadam se da vas nisam mnogo udavio.

IMG_9821.thumb.JPG.97a58efeefb6f50f4796661e14ae9931.JPG

 

  • Sviđa mi se 10
  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1063 postova
  • Lokacija: Beograd- Cerak
  • Motocikl: Tracer MT09

Čovek pročita naslov i pomisli "vidi ovaj išao na Siciliju",...

Sad kada sam pročitao sve, gde si bre ti išao?:jee:

 

 

  • Sviđa mi se 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja