Jump to content

Moto Zajednica

Konačno Sicilija

Recommended Posts

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

Stegla zima, PMS ( Parkiranog Motora Sindrom) drma uveliko, kolege se slabo raspisale a Bato ADV utanjio sa Afrikom tj daje na kašičicu pa kad sam već svako malo na forumu da virnem piše li se šta, red je da i ja dam skromni doprinos.

Ovaj putopis je logičan nastavak pisanija pod imenom , Zamalo Sicilija

samo što za razliku od predhodnog u ovom ima Sicilije a pored Sicilije će se naći još po nešto.

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

Imao sam i previše vremena da upoznam sebe a premalo vremena da se na osnovu te spoznaje menjam, tako da bih izbegao zamku čuvene definicije  gluposti: stalno ponavljanje iste radnje a očekivanje drugačijeg rezultata, ja sam jednostavno u tim situacijama prestao da preduzimam bilo kakve radnje.

Jedino što sam isplanirao je da idem na put i da Sicilija treba da bude deo tog puta i da se ne vraćam istim putem, od koga je, dovoljno je.

Pripreme teku glatko, nema ih, iz višegodišnjeg iskustva sam dosao do zaključka da se pažljivo pakovanje od par dana i haotično pakovanje koji sat pred polazak, svodi na relativno isti rezultat, uvek nešto zaboravim i uvek ponesem nešto što će mi samo predstavljati teret, u drugoj opciji sam bar poštedjen nervoze tih par dana kada ne razmišljam o pakovanju.

IMG_9387.thumb.JPG.97c0c1a45eb4b05c62c352dffd3995ef.JPG 

Mašina je spremna, samo se ja čekam.

  • Sviđa mi se 9

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

26.maj dan prvi

To jutro ni po čemu nije nagoveštavalo da će baš taj dan biti prvi dan putovanja ali već oko 14h me uhvatio neki neizdrž, počinje pakovanje, haotično, kako drugačije. Polazak iz Novog Sada oko 16.30h, znam, poranio sam. Kratko zadržavanje u Bgd da se popije kafa sa Djuntom i izlazak i noćenje u Kraljevu. U Kraljevu me je dočekao dobar drugar, može se reći brat, Mihajlo i naravno nije bilo šanse da uzmem neki smeštaj, bio sam njegov gost.

Dan drugi

Budjenje u Kraljevu, solidno mamuran planiram da vozim do Pazara pa da tamo kod Jonuza doručkujem ćevape, ko je čitao predhodni putopis već zna a ko nije čitao a ima dovoljno strpljenja da isprati ovaj, znaće da kod mene važi pravilo: Verovatnoća da će nešto ići po planu je obrnuto proporcionalna vremenu utrošenom za planiranje. U ovom slučaju plan mi kvari Mihajlova mama sa doručkom koji čeka serviran na terasi. Doručak je bio toliko dobar da sam u Pazaru samo mahnuo Jonuzu, neki drugi put.

U Pazaru standardna gužva, neko nepisano pravilo je da prolazak kroz Novi Pazar traje isto koliko i putovanje od Raške do Pazara. Ulazak u Crnu Goru i pravac Gusinje pa preko Prokletija do Skadra. Albanci su medjuvremenu malo sredili deo od graničnog prelaza do magistrale, na potezu do Hani hotit je otvoreno par ugostiteljskih objekata, vidljiv napredak.

NJGK6180.thumb.JPG.f953c80348306836b489e9bc82060d5e.JPGAWKW6330.thumb.JPG.fb040f07ff73269303061bc556830953.JPG

Pošto imam dobro prolazno vreme iz Skadra svraćam na Adu Bojanu da se javim drugarima, ignorišem znak da su radovi na putu za Ulcinj i da se ide starim putem za Bar, ignorišem makadam ali u jednom tunelu nisam mogao da ignorišem bager pa sam se u sred tunela sit ispričao sa inžinjerom iz zemuna dok sam čekao da se bager pomeri malo u stranu da se provučem, kacigu nisam skidao jer su iznad mene majstori uvezivali armaturu. Po mojoj skromnoj proceni još mesec dana posla, ing iz zemuna se slaže ali oni ipak otvaraju put za dva dana.

Kratko opuštanje na Adi Bojani, nisam imao vremena da čekam pasulj ali sam zato smazao svu slaninu pa su drugari jeli klot pasulj.

PQNN5000.thumb.JPG.a9eea0834f61499555076ea2c4a5c85d.JPG. Sa Ade Bojane sam se za Skadar ipak vratio obilaznicom. Pravac Drač na trajekt, kartu sam rezervisao pre nego što sam krenuo sa Ade Bojane ali nije bilo gužve tako da se karta mogla uzeti i na šalteru neposredno pred polazak. Ljubazni policajac u luci maksimalno olakšava kupovinu karte i ukrcavanje.

 

 

  • Sviđa mi se 5

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

Nisam rezervisao kabinu a ni pilotsko sedište, improvizovao sam smeštaj na gornjoj palubi, kombinacija baštenskoh garnitura sa kojih je posada skinula jastuke da spreči spavanje na istim i jastuci sa malih fotelja koje su potpuno neuslovne za spavanje daju sasvim pristojan ležaj.

IMG_9408.thumb.JPG.123b8544bd1f87a16671ad18660cd665.JPG

  • Sviđa mi se 11

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

Dan Treći

Bari-Matera-Gerace

Kako se trajekt lagano približavao odredištu u glavi mi je samo bio opis kolege sa foruma koji je tako lepo opisao miris peciva iz pekare u Bariju da sam ocekivao da cu naleteti na pekaru cim se iskrcam, to je glavni razlog zašto nisam ništa jeo na brodu. Iskrcavanje je prošlo glatko, sa ekipom Italijanskih bajkera sam prosao bez čekanja i pasoške kontrole, izlazim iz luke i očekujem miris peciva. Umesto mirisa peciva preovladjuje miris benzina, Garmin nema opciju centar grada ali zato ima opciju „upoznaj industrijsku četvrt“ dok sam došao do centra izgubio sam volju za životom a ne za pecivom, gužve je bila nesnosna, nije bilo šanse da se provlačim sa koferima, nalevo krug i pravac Matera. Predeli oko Matere kao i cela Kalabrija su veoma slični Siciliji, nijanse su u pitanju. Vruće je kao u rerni.

FKPI5169.thumb.JPG.bd5b60318e7e88ed2b67450a818148f5.JPG

Matera je prelep gradić, centar sav u kamenu, nigde hlada. Opet pod utiskom putopisa tražim kafić koji ima terasu na krovu sa savršenim pogledom na centar grada, naravno da ga nisam našao, tj prošao sam pored njega kada sam krenuo iz Matere za Gerace. 

 E sad, sve što sam planirao sam omašio, Gerace mi uopšte nije bio u planu, plan je bio da nadjem smeštaj u Crotoneu ali pošto nisam našao pekaru u Bariju, kafić u Materi i nisam obišao grad mrtvih imao sam vremena da predjem dodatnih 250km, tako da  sam tražio smeštaj negde uz more bliže Siciliji. Otvaram buking i stalno mi iskače ponuda za Gerace (čita se Djeradje) hotel La Rupe, odlično ocenjen, uz glavnu napomenu; odličan pogled, nije uz more ali deluje primamljivo, bukiram na osećaj, objasnim Garminu gde da me vodi i gas. Po mojoj logici more treba da se pojavi sa leve strane, već pogadjate pojavilo se sa desne, nije problem, glupo bi bilo da nešto bude kako sam očekivao, idem superstradom, kilometraza do cilja rapidno pada ali vreme dolaska ne, provlači me kroz neke sokake gde je ograničenje 90kmh a jedva mogu dva auta da se mimoidju, svakih dvesta metara skretanje pod uglom od 90 stepeni u isti takav sokak, sa neizbežnim Stop znakom, ništa čudno Garmin je to. Kao da putujem sa ženom, prvo me dovede do ludila, onda ne pušta glasa od sebe i taman kad sam na ivici da ga ostavim pored puta pa neka zajebava nekog drugog, počne da radi kao da mi čita misli i još bolje od toga. Počinje uspon, serpentine, nigde žive duše, dobar asfalt, u jednom momentu drveće pokriva put, kao da vozim kroz prirodni tunel, prelepo. Uspon je bio fenomenalan, spust još lepši, u daljini se nazire gradić na vrhu brda, stajem i slikam, ispostavilo se da je to Gerace.

DMZX1999.thumb.JPG.ee7bfb31b4c30ec569fdca56b1c39322.JPGFKAX9163.thumb.JPG.b27858c8c2a30e4cc9e1dd1783474faf.JPG

. U momentu zaboravljam na muke sa garminom, pevam ispod kacige, opustio se, uživam i pratim uputstva, sve funkcioniše. Dok se ne opustim dovoljno pa da me opet zajebe tako da ga ne upalim bar dve nedelje. Nisam ženjen i jasno je da pričam o navigaciji ne o ženi, mada sam ubedjen da je Garmin žena imena muškog.

  • Sviđa mi se 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

Gerace, pun pogodak. Predivno mesto, pogled iz hotelske sobe vredi milion. Vlasnik hotela fin i prijatan, maksimalno izlazi u susret, hotel je nasledio od babe i dede i trenutno ga preuredjuje. U mestu kao da je vreme stalo, da nema automobila lako bih pomislio da sam se vratio sto godina u nazad. Gerace je poznat po tome što se u njemu nalazi stotinu crkava a gurmani ga prepoznaju po maslinama, bergamo narandžama i Rafiolama (domaći kolač kojim se jako ponose), furaju slow life fazon i sledeća poseta Kalabriji neće moći da prodje bez Djeradjea.

UEVA4006.thumb.JPG.23f86e4b4395af828fdf345357a13744.JPG

  • Sviđa mi se 4

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

Trudim se da u putopisima kačim samo svoje fotografije ali pošto nemam profi aparat a dron još nisam kupio jedini način da iole približim doživljaj Djeradjea je daa pozajmim dve slike sa neta. Prva je slikana ispod terase hotela u kom sam odseo a druga je uslikana dronom iznad mesta.GERACE-Veduta-del-centro-storico--(1)1.thumb.jpg.bcad2ae38328deb279723a00fd55b7b3.jpggerace750.jpg.279adb7c296e9abd209d51f1ef2e011e.jpg

  • Sviđa mi se 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 1063 postova
  • Lokacija: Beograd- Cerak
  • Motocikl: Tracer MT09

Sad se setih tvog putopisa po CG i kad nisi znao dal si "pošo ili došo";).

Divno putešestvije.

 

 

Ne zameri na šali, samo teraj dalje da i mi bar malo uživamo.

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

Dan četvrti

Gerace-Scilla-Taormina-Ragusa

Budjenje u Djeradjeu i pogled kroz prozor, mrtva trka kada je lepši prizor, ujutru ili u suton.

IMG_9437.thumb.JPG.790923170dc7077b4bb8e7ac940b8e13.JPG

Vlasnik hotela me je prilikom čekiranja pitao na kakav doručak sam navikao odnosno kakav doručak se služi u zemlji iz koje dolazim, doručak je bio uključen u cenu, pitanje me iznenadilo ali nisam obraćao pažnju na to. Doručak je bio sasvim korektan. Pozdravili smo se, preporučio mi je da obavezno svratim u Scillu, na sreću poslušao sam ga. Ponovo kroz nacionalni park Antonimina i serpentine, ori se pesma pod kacigom. Što zbog pevanja što zbog temperature svraćam hitno u market i pijem litru i po vode na eks. Superstrada, isključenje za Scilu, mali trg, kafeterija.

-bon djorno

-djorno i tebi ragazza, može kafe?

-croasan?

-kako drugacije? od tog dana ih ne razdvajam.

sedim u bašti gustiram kafu i gledam u motor

IMG_9498.thumb.JPG.5bf2d2ba00b412c46ee658ee4da9fd3d.JPG

 

a motor preko ograde gleda:

IMG_9497.thumb.JPG.e4a52ab52ce46488372c09d1e47ad661.JPG

Trajekt do Messine za motor i mene koju paru ispod 10 evra.

Iskrcavam se na Siciliju i kažem sebi: Konačno Sicilija

Pošto ću na ovom putovanju imati još susreta sa brodovima, svaki put kad kad pomenem ukrcavanje i iskrcavanje setim se onog vica kad je Orah putovao brodom i nazove ga majka na telefon i pita: sine jesi li stigao a on joj odgovara: nisam majko, zvaću te kad se iskrcam.

Iz luke me put vodi u Taorminu, jako zanimljiv ulaz u mesto, dosta turista se penje žičarom ali su uglavnom pešaci ako ste motorom zaboravite žičaru. Taormina je prepuna turista i totalno je fensi, pomislio sam ako je ovako na celoj Siciliji onda sam se negde dobro zeznuo u proračunu, Siciliju sam potpuno drugačije zamišljao. Krčanje creva i ludi konobar koji iskače ispred motora mi skreću misli na pravu stranu. Kaže konobar da je čuvao parking mesto samo za mene, jeste rekoh, u levom džepu ti mrmot a u desnom čokolada. Nije me razumeo ali se nasmejao kao da jeste, paziće na motor dok ja jedem, opet sam mu pomenuo mrmota ali dzabe, već me je kupio. Izbor je pao na pizzu sa maskarponeom, parma šunkom i pistaćima, zvuči šašavo ali je jako ukusna. Nema slike, brži sam od foto aparata. Imam sliku sa terase restorana, bolje išta nego ništa.

IMG_9443.thumb.JPG.48a0078159fda4b59c8614d276cefef4.JPG Izlazim na parking a onaj konobar stvarno pazi na motor, pita gde idem. Odgovaram pitanjem da li ima neko lakše pitanje. Izgleda da nema, prekidam dramsku pauzu i kažem da idem malo do Etne, tu se on okreće u pravcu etne gleda nebo i kaže, nemoj danas, magla je gore idi sutra bice savršen dan. Mislim se, šta si ti? Konobar, parking boj, meteorolog ili tri u jedan. Krećem ka vulkanu kad stvarno neki oblak zajahao vrh, ok, možda je konobar stvarno meteorolog. Bukiram smeštaj u Ragusi i vozeći obroncima Etne dok nisam izbio na autoput koji nisam mogao da izbegnem dolazim u Ragusu. Vlasnica, nazovi vile, priča kao navijena. Zatrpava me nepotrebnim informacijama i nestaje pre nego što sam shvatio da su na Siciliji a posle će se ispostaviti i u ostatku italije i u delu Švajcarske drugačije utičnice od naših a adaptera bez.

  • Haha 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

Dan Peti 

Ragusa-Sirakuza-Etna do pola-Bronte

Doručak je uključen u cenu, i tek tu shvatam zašto me je čovek u Djeradju pitao na kakav sam doručak navikao i da je u stvari taj doručak koji sam opisao kao korektan bio potpuno nestandardan za jug Italije i da je pored toga što je maksimalno pojačao količinu ubacio još par dodatnih sastojaka. Da ne zaboravim, nije hteo da naplati pivo i dve flaše vode koje sam popio tokom boravka, tako je samo učvrstio moju odluku da se čim pre vratim u gerace.

 Doručak koji mi je ponudjen u Ragusi uz najbolju nameru ne može se nazvati čak ni dečija radost, kod nas u bolnici barem dobiješ parče hleba i šnitu parizera.

IMG_9446.thumb.JPG.da19d1cde3d118c8578664d0c57ae85f.JPG

Nervozan demonstrativno napuštam Ragusu i krećem za Sirakuzu, predeli kroz koje prolazim čas posla teraju nervozu i počinje uživanje u vožnji na prazan stomak.

IMG_9450.thumb.JPG.32a01bafc23cdacf67df0ea22bb2063c.JPGYECM2272.thumb.JPG.4a5c36135bbe90a51c1f38cebff5567d.JPG

GOPR0772.MP4.09_37_21_29.Still008.thumb.jpg.3308eb417347008e3bfa24c625a0afb9.jpgGOPR0772.MP4.09_37_13_29.Still007.thumb.jpg.f433f228859f36ccef547a5c569c3fad.jpgGOPR0772.MP4.09_35_33_17.Still005.thumb.jpg.efb3428f602769dfe13b265e39e362b4.jpgGOPR0772.MP4.09_41_23_12.Still010.thumb.jpg.92b58fa65f091b1514fbed42c9ce2e9f.jpgGOPR0772.MP4.09_42_14_22.Still011.thumb.jpg.4491500d888d8471b34d494c198dd91b.jpg

 

U Sirakuzi ispravljam nepravdu, davim se kroasanima, bukiram smeštaj u Bronteu, najavljujem dolazak nakon 19h i pravac Etna. Približavam se vulkanu, dan savršen, sunčano bez oblačka, pogodio konobar u brucu. Pomislim ne može bolje. Da sam rekao pa da se ujedem za jezik ovako mi samo preostaje da vidim koliko će da me košta moj nesmotreni optimizam. Nižu se krivine, dobar asfalt, okolina pleni, ne znam gde da gledam. Taman da zapevam a kvačilo sve mekše i mekše, ne valja. Stajem na proširenju, na 2000 mnv, sreća pa sam motor odmah okrenuo prema nizbrdici. Kvačila bez. Nema ulja u posudi, crevo čitavo, ispod cilindra vlaži. Dve opcije: bolja da je otišao ventil na cilindru pa da je izgubio ulje i gora, da je otišao cilindar kvačila. Konsultacije sa Djuntom, Djunta uzdržan neće odmah da tipuje na goru opciju, nisam mu dao dovoljno validnih informacija, pokušava da dijagnostikuje kvar ali bez skidanja cilindra nema sigurice a zadržava dozu optimizma valjda da mi ne pokvari skroz raspoloženje. izmedju redova zaključujem da je sto posto gora opcija, na momenat se iznerviram baš a onda pogledam oko sebe, i počnem da se smejem. Na Siciliji sam, na visini Pančićevog vrha, ispod mene plavo more, iznad mene Etna, oko mene krajolik kao da sam sa Apolom 11 sleteo na mesec i sad će meni neki glupi cilindar da kvari raspoloženje, e pa ne može. Mada moram da priznam imao je par momenata kada je bio blizu i bio je uporan ali o tome u nastavku, onako usput.

IMG_9453.thumb.JPG.09d212b80100033a0312c4d389b6ef21.JPGIMG_9454.thumb.JPG.cefe87fa68acaace64b2289f7b1dd19a.JPGIMG_9455.thumb.JPG.ae9b7d7de10a5c4c0f4403b31d829caf.JPG

Ništa od Etne, „Konačno sicilija“ će morati da bude kompletirana iz drugog pokušaja. Do smeštaja tričavih 54km, po uskim puteljcima i nepreglednim ukrštanjima, bez kvačila, sitnica. Ni sam ne znam kako sam uspeo da stignem a da nisam ni jednom stao, pošto bi posle bio problem krenuti. Stižem u smeštaj zanimljivog naziva, Good morning Etna home, slikam Etnu sa terase i šaljem sliku drugaru iz Kanade koji me je sat ranije pitao gde sam. I stiže mi odgovor: Brate ovo brdo izgleda kao da je vulkan.

QYHM7235.thumb.JPG.f1d0a0c64c019018a459344ef8522fe9.JPG

 

Smejem se a plakao bih. Ne moram da napominjem da je u pitanju Kanadski Bosanac.

 

  • Sviđa mi se 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

Dani šesti i sedmi 

Bronte

Skidam i rasklapam cilindar, skidanje cilindra sam do kraja putovanja toliko usavršio da ako ikada bude organizovano neko takmičenje BMW servisera mogu mirne duše da se prijavim. Gumica na cilindru se raspala, kao žvaka je.

IMG_9462.thumb.JPG.c3e257cfbec7376037f932e18d0c796a.JPG

 

Najbliži servis je na 180km. E bay i poručivanje polovnog. Kupujem cilindar sa opcijom najbrže dostave, na papiru je sve ok ali... Paket će stići u Katanju, tu je distributivni centar i onda me kači neki njihov državni praznik pa vikend i ne lipši magare do zelene trave, sobe u smeštaju su bukirane za vikend. Tu na scenu stupa Frančeska, vlasnica pansiona, pored svih njenih obaveza (radi redovno radno vreme i vodi pansion) je odvojila dosta vremena i uložila mnogo energije (mislim da je na kraju znala poimence sve poštanske službenike u Katanji i Bronteu) da paket stigne na kućnu adresu pre praznika. Čak se rastrčala po komšiluku da mi obezbedi smeštaj za vikend ako paket ne stigne na vreme. Imam utisak da se brinula više od mene i da je to teže podnosila, doduše veći deo posla je ona i odradila. U jednom momentu me pitala, kako to da sam toliko smiren, normalno bi bilo da se čovek u mojoj situaciji nervira i da pokazuje tu nervozu. Pitanje na mestu, nije da se nisam nervirao ali je to nerviranje bilo zanemarljivo i to iz više razloga. Prvi razlog; na Siciliji sam, imam sobu sa pogledom na Etnu to je kao da imam neograničenu količinu sedativa na dohvat ruke. Drugi razlog pizzerija Peperoncino i kafeterija poslastičarnica Luca u neposrednoj blizini. Vlasnik picerije od engleskog zna samo da kaže „my friend“ sasvim dovoljno uzimajući u obzir da pravi vrhunske pice, prva je bila kao za turiste, mada daleko od toga da je bila loša, a ostale su bile kao za domaće goste a u poslastičarnici je toliko velik izbor sladoleda i kolača da sam mogao mirne duše da čekam paket još nedelju dana.  Treći razlog ali ne manje bitan, krem od pistaća, ne vredi opisivati to mora da se proba. Izlišno je reći da je kafa vrhunska gde god da je popiješ. Bronte je gradić na obroncima Etne koji je poznat kao prestonica pistaća, prilikom jedne od čestih erupcija etne, lava je uništila skoro sve useve u okolini Brontea i jedino su preživela stabla pistaća. U Bronteu se od tada svake godine održava i festival pistaća a krem od pistaća im je poseban delikates, nemam sliku krema i nju sam pojeo.

Elem, poznajući Marfija sve ove godine, naravno da ne očekujem da će paket stići pre praznika, čak sam ubedjen da če ga negde izgubiti ali ne marim. Silazim do grada da nadjem mineralno ulje za kvačilo. Smeštaj se nalazi uzvišenju iznad grada, na vrh što bi rekli, silazim do najbliže pumpe, ne radi naravno. Nastavljam do centra, peške i sve nizbrdo, solidan nagib. Nije problem otići, biće problem vratiti se ali ko će sad time da se bavi. Bronte klasičan Sicilijanski gradić, čudan centar, na trgu samo jedan lokal pun nekih penzosa, nigde kafeterije, sve nekako sivo, bezbojno, anemično. Vrtim se po uličicama nije mi do života. Nailazim na lokal, mala baštica ispred a pored ulaznog portala stoji starac sa svojih osamdesetak godina otprilike, dostojanstven, smiren, i svi koji prolaze tuda mu se javljaju sa poštovanjem a on samo lagano klimne glavom kao otpozdrav. Prilazim ulazim u baštu, kao i svi lokalci klimnem glavom u znak pozdrava starcu, on otpozdravi. Sedim u bašti, čekam, ništa. Nakon nekog vremena izlazi konobarica, zblanut izraz lica, gleda mene u bašti, nema koga drugog, samo ja sedim. Pogleda upitno u starca a on verovatno po navici klimnu glavom i tek onda mi ona prilazi i prima porudžbinu.

Espresso i kroasan sa kremom od pistaća, dok sam jeo kroasan nisam primetio da mi je krem iscureo na bermude, pokušavam da obrišem salvetom, još gore. Da sad ne idem u detalje na šta liči. Plaćam i krećem nazad u sivilo Brontea. Korak za korakom, smejem se sam sebi, ono krema što nije završilo na bermudama počinje da pravi pravi ugodjaj u stomaku, sivilo brontea ustupa mesto bojama, sve je življe, lepše, veselije kao da sam u drugom gradu, osmeh na lice i špartam ulice. Nailazim na prodavnicu opreme za montbajkove, 100ml mineralnog ulja 10evra, kao da ga od kanabisa prave, nema veze, daj, kontam koliko me je klepio kad uz ulje ide i fiskalni, stvarno cena.

IMG_9481.thumb.JPG.e95c6d41cb4fd84b98bdb700e42d75f5.JPG

 

Šetam se po gradu skupljam snagu za uzbrdo, pravim strategiju da nadjem najkraći put i omašim naravno, baguje tel i gps me vrti u 50 metara, treći krug već počinjem da se javljam lokalcima što sede ispred radnji, smeju se oni, smejem se ja, svima lepo.

Nailazim na jednog tipičnog Sicilijanca, kao iz filma. Pitam ga za ulicu tu i tu. Engleski mu slab ali uzima tel i uključeje prevod.

Pita gde sam krenuo

Odgovaram da treba da stignem do kafeterije Luca, to mi je pored smeštaja pa mi najlakše da objasnim

Pita on, gde sam parkirao

Pa tamo, odgovaram mu.

Gleda me belo, pa gleda onaj translejter pa me ponovo pita kako mislim da idem tamo

Peške, odgovaram

Počinje da se smeje i objašnjava lokalcima koji stoje pored njega šta mi je plan, sad se svi smeju

Htedoh da mu kažem da ja i kući imam ko da mi se smeje i da nisam dolazio na Siciliju radi toga ali on me preduhitri i reče mi da do odredišta ima oko 3km uz brdo, sad se i ja smejem ali od muke.

Nudi se da me odveze do kafeterije, parkiran je na 100 metara od mesta gde smo, dosao je devojci da donese doručak. Sa njim je u društvu njegov brat, simpatičan grmalj, fizički sušta suprotnost bratu, koliko sam shvatio,zbog komplikacije prilikom porodjaja ostao je na nivou petogodišnjaka. Sedamo u fiat Pandu i krećemo uzbrdo, vozač, Luka a kako drugačije da se zove sicilijanac, me pita da li sam gladan.

Odgovaram da nisam, lažem naravno ali pošto me već voze do poslastičarnice i to dobre, red je da ja vodim u znak zahvalnosti na kafu, sladoled, kolače ili sta god. Luka ljubazno odbija ali pošto sam u ponudi za sladoled rekao Djelato, lukin brat koji je to čuo je samo rekao; mmmmm djelato, nije bilo više mesta odbijanju. Ulazimo u kafeteriju, Luka uzima kafu, brat sladoled a ja i kafu i sladoled. Lukin brat u jednom momentu kreće ka vitrini sa kroasanima, ja se obradovao, imaću društvo i za kroasane kada je Luka poleteo za njim u želji da ga zaustavi, ja zaustavljam Luku i govorim mu da je ok, da pusti brata da izabere šta god želi i da ću mu se i ja pridružiti, Luki neprijatno a brat njegov se nasmejan vraća sa salvetom koju je uzeo sa vitrine, uzalud moje insistiranje da uzmu još nešto, čak je Luka u jednom momentu pokušao i da plati, dok sedim sa njima i ćaskamo pomoću štapa i kanapa, Lukin brat ne može da shvati da se neko zove Bojan i pita se kakvo je to ime, mislim razumem čoveka, i meni je trebalo dosta vremena da to shvatim. Javlja se Frančeska, stigao paket. Pozdravljam se sa braćom, zbog njih dvojice i Frančeske moj najveći utisak koji nosim sa Sicilije nisu ni Etna (na koju se doduše nisam do kraja popeo) ni prirodne lepote, čak ni hrana već ljudi, ponosni, vedri, skromni, spremni da pomognu i sve ove osobine nose tako nenametljivo, nema mesta priči sve se shvati na prvu.

Sklapam cilindar, sipam ulje, pazim da ne prolijem ni kap. Koliko je plaćeno stvarno bi bila grehota i kroz nacionalni park Nebrodi, fenomenalnim krivinama kroz još fenomenalniju prirodu hitam ka Palermu.

Prvobitni plan je bio noćenje u Palermu, takodje je bio plan i Amalfi coast ko o čemu ja o planovima, ono što nisam planirao je da provedem tri dana u Bronteu, takodje sam želeo da izbegnem Amalfi za vikend. Iako sam do sad već morao da naučim da budem oprezan sa planovima u tom momentu sam u inat svim baksuzima skovao plan da se uskoro vratim na Siciliju i odradim sve po redu i lagano. Umesto spavanja u Palermu ukrcavam se na trajekt za Napoli, kartu kupujem na šalteru bez predhodne rezervacije,  tetka za šalterom nervozna zato što ne želim da uzmem kabinu, nudi pilotsko sedište, pitam je da li joj ličim na pilota? Odmahuje glavom i mrmlja nešto sebi u bradu, garant je plaćena na procenat. Na trajektu sam snimio igraonicu i par lokalaca koji su u niskom startu čekali 23h pa da ulete u igraonicu na spavanje, delovalo je kao dobra ideja ali sam ipak glumio pilota, sedišta koja je malopre pomenuta tetka htela da mi proda su bila slobodna a niko nije kontrolisao karte.

  • Sviđa mi se 3
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

Upravo su me upozorili da sam zaboravio da opišem jednu nazovi situaciju, sreća pa sam u više navrata prepričavao dogodovštine sa putovanja pa kad nešto zaboravim ima ko da me podseti, ne bojim se toliko zaboravljanja biće problem ako počnem da dodajem. Elem, Posle uzbudlive vožnje prema Palermu kroz nacionalni park Nebrodi silazim na autoput, ide uz more, lep prizor ali počinje da smara. Imam vremena i skrećem malo u brdo, kontam vozikaću se malo uz autoput da ubijem vreme i da uživam u prirodi. Nailazim na oštru desnu krivinu, u temenu krivine je raskrsnica, tj odvaja se sporedni asfaltni put koji ide levo u brdo a glavni pt na kojem se nalazim se nakon desne krivine spušta ka auto putu. U susret mi nailazi kombi, lik ga vozi kao da ga je ukrao. Stajem, dajem levi žmigavac i čekam da prodje kombi. Pogledam levo a na sred tog sporednog puta na koji želim da skrenem, stoji lik, prekrstio ruke na grudima, ima ga, gleda me reklo bi se nezainteresovano i kada je video da je uhvatio moj pogled lagano je odmahnuo glavom (lagano levo desno, kao da ga mrzi što to mora da mi da do znanja) gledam ga sekundu, dve. Mislim se e sad češ ti da vidiš, odlučno dajem desni žmigavac i pogledam u njega, on isto tako nezainteresovano klimnu glavom (više kao konstatacija nego kao znak odobravanja) autoput je opet postao privlačan.

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

Dani osmi, deveti i deseti

Napoli-Marche

Put iz Napulja za Marche nije bio preterano zanimljiv, uglavnom autostrada,  obećao sam drugaru da ću stići na ručak pa nije bilo vremena da se vozi zanimljivija ruta. Drugar koji sa porodicom živi u Italiji već 20 godina je vegetarijanac a odličan kuvar, znam da ova konstatacija zvuči suludo ali. Uvek ima neko ali, na sreću ovo „ali“ ide na dobro, da nastavim ... ali njegova žena nije vegetarijanac tako da je on kuvao sve a jeo samo priloge. Par godina mu obećavam da ću ih posetit i uredno ih ispaljujem ALI iz opravdanih razloga naravno, kada sam mu najavio da dolazim nije shvatio ozbiljno, samo se nasmejao, nije mi u prilog išlo ni to što sam polazak iz Novog Sada stalno odlagao. Kliknuo je tek kada sam mu se javio iz Kalabrije i nije bilo druge nego pun gas, trebalo je iskoristiti vikend za druženje pošto oboje rade. U Marche sam prvenstveno došao da upoznam svog novog drugara Tadiju, budućeg bajkera.

Kao što sam rekao, drugar je stvarno odličan kuvar, dobri smo pa ga ne mučim da mi sprema mesinu

IMG_9499.thumb.JPG.3db8605f32915b3d5f9a070e93dd052d.JPG

u Italiji bar ima mesta gde se dobro jede, odlazimo u San Giorgio na klopu, gradić na obali jadranskog mora, peščane plaže, malo je penzionerski, odlazimo u odličan restoran piceriju Altamarea, veliki izbor ribe i plodova mora ali se ja ipak odlučujem za plodove tora, naslagane na picu, ipak smo u Italiji. Pizza napolitana sa plavim patlidžanom, pršutom i gorgonzolom, u Italiji što su sastojci neobičniji pizza je bolja.

Nedelja, Moto GP i to na 60km od mesta gde sam smešten, na 50 metara od kuće mojih prijatelja se nalazi bajkerski bar i oni idu organizovano, nije problem ni za kartu ali. Nedelja je jedini dan kada su prijatelji slobodni i isplanirali su obilazak okoline i celodnevni program a i Tadija, sin mojih prijatelja tada star nešto manje od dve godine, je taman hteo da mi pokaže svoje igračke tako da će Moto GP morati da sačeka, neće deda još u penziju.  Već pomenuti bajkeri su tih dana spremali bajkerski festival, drugar me je ubedjivao da ostanem još koji dan pa da posle festivala nastavim put ali koliko god da sam uživao u poseti i druženju, pogotovo sa Tadijom, morao sam da krenem dalje, motor u dvorištu je predugo stajao na jednom mestu. Dok sedimo na terasi u čašu mi upada nezvani gost, da je upao u drugu čašu u kojoj je rakija pa da razumem a ne u ovu od vode i to praznu.

IMG_9490.thumb.JPG.db58e42ccccb72a2079564cb9d85f27d.JPG

 

Ispod prozora sobe koju mi je Tadija velikodušno pozajmio raste drvo Nešpule, nešto kao breskva, sa tvrdjom korom, kiselije ali jako ukusno. Poneo sam par komada sa sobom i mogu reći da su savršeno osveženje.

IMG_9495.thumb.JPG.b38d0a075fe1ccfb123ab858b62fd58c.JPG

 

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

Dan jedanaesti

Marche- Chianciano Terme

Vreme je bilo da se nastavi put, teška srca se rastajem od svog drugara Tadije koji je što zbog mene što zbog komšiluka ozbiljno zaražen bajkerskim virusom i već savršeno razlikuje zvuk motora od ostalih vozila.

 Polazim u popodnevnim časovima, današnja ruta je lagana. Pravac Toskana, bukiram smeštaj u Chanciano Terme, smeštam se u Hotel i pre nego što sam ušao u sobu obilazim trpezariju, veličina i pozicija švedskog stola (u tom momentu praznog) mi uliva ozbiljnu dozu optimizma da će doručak biti kontinetalni a ne južnjački i sad mi preostaje samo da smislim šta ću za večeru.

Sećam se da je Bobbra u svom putopisu: 2 u 1 Toscana i Dolomiti opisao da je u ovom mestu u nekom neuglednom lokalu pojeo najbolju picu u svom životu, pošto Bobbru lično poznajem tj upoznat sam sa gurmanskim likom i delom dotičnog, polazim u potragu za lokalom, čujem se sa Bobbrom radi preciznijih uputstava, ispostavilo se da sam smešten na istoj lokaciji na kojoj je i on bio što mi olakšava da pratim smernice. Zahvaljujem se recepcionaru na predloženim restoranima, veceras je na meniju pizza a šta drugo. Prolazim ulicom gde bi trebao da bude lokal i ništa, ne nalazim ga, ponovne konsultacije sa Bobbrom, još dva tri puta prolazak istom rutom, ništa, stanem uz put, bašte ni od korova, stojim na ulici i sve je tu, benzinska pumpa sa preke strane, živa ograda, ali lokala nema. Dok sedim na motoru i kontam gde sam pogrešio primetim da dvadesetak metara ispred mene svako malo vozila ulaze na parking i izlaze sa njega, a saobraćaja u ulici baš i nema, stajem na parking silazim sa motora a na sred parkinga stoji ogromna keramička pizza peć, oči da mi iskopa, doduše nema bašte (uklonila žardinjerija). Lokal je u stvari diskont pića spojen sa picerijom, na kasi diskonta se dobije jelovnik, poručuje se kod kasirke, ostaviš ime, piće se uzima sa polica i prijavi se istoj kasirki, cene iz prodavnice, kada je pica gotova, majstori prozovu uzmeš picu i biraš hoćeš li sesti u piceriju ili u diskont pića, imaju i pice na metar, def najbolja pica koju sam jeo, da nisam imao doručak u hotelu, doručkovao bih pizzu

IMG_9500.thumb.JPG.3c90f525ca03ea1a5e503423989828b2.JPGIMG_9505.thumb.JPG.9515601fad72997bba651c4c7802a283.JPG

 koliko sam vremena izgubio tražeći piceriju vrteći se kao magarac u magli, duplo više vremena sam proveo listajući jelovnik, samo što sad magare nije bilo u magli već izmedju dva plasta sena, Gledam okolne stolove, svaka pizza izgleda savršeno, zažmurim i nabodem prstom.

Za one koji se nekada nadju u Termama poveruju Bobbri i meni na reč, evo adrese da se ne muče: Viale della Liberta 346

Posle pice kafa i kolač. malo protezanja nogu kroz stari grad i dosta od mene za jedan dan.

IMG_9501.thumb.JPG.d522e44d5ae86090f13655dbbfedfb01.JPG

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

Dan dvanaesti

Toscana-Lago di Garda

Kada sam pitao za savet gde se vozati po Toskani sa više strana mi je rečeno isto. Uhvati početak rimskog puta i onda vozi gde god ti volja, nema greške. Tako je i bilo, dodjem na raskrsnicu, odokativnom metodom izaberem smer i uživam do sledeće raskrsnice, ne treba puno trošiti reči na toskanu, već su pametniji od mene rekli da je Toskana kao Bosna samo sredjena. Nisam imao želju da ulazim u veće gradove, zadovoljio sam se vožnjom kroz nepregledna žitna polja i vinograde. Nakon uživanja po toskani na redu je novo odredište, Lago di garda. Poprilično dosadan deo puta, Desenzano del Garda utegnuto i sredjeno mesto rekao bih da sam već u Švajcarskoj. Po dobrom južnjačom običaju parkiram tamo gde ima mesta, severnjaci to ne privataju baš lako ali za razliku od južnjaka koji bi mi odmah skočili na glavu parlajući 300 na sat dok ne sklonim motor, ovi severnjaci me samo pogledaju ispod oka, još kad je konobarica shvatila da neću da jedem i da samo pijem kafu i vodu zažalila je što mi je dala šifru za wi fi. Vožnja uz jezero do Limone sul Garda, toliko sam uživao u krajoliku da sam zaboravio da upalim kameru, eto razloga da se i ovde vratim prvom prilikom. Bukiram Hotel Capo Realmol, na samoj obali jezera, ima natkriven parking za motore, korišćenje bazena i teretana( ovo za teretanu je definitivno suvišna informacija) i doručak je pun pogodak. Svaka soba ima pogled na jezero, pošto sam bio sam dobio sam najmanju sobu u hotelu, malu sobu su kompezovali najvećom terasom.

Ul3tg0302GsstQv0vC5EiJ5GdqzJo6FfJLq4gff6f8byQB8M6T9SXxzbSSnEGgN81IB7h4TsIN0Dj0pxwFJKlcj4n0sovWDHXShUPBFEMewUxk8Nb7Qzc4DxBEHT8cs.jpg.07cf466d2325f1f0f35b19d3272a5036.jpg

Zahvaljujući bukingu imam i fotofrafiju hotela.

LJZX7699.thumb.JPG.9033cf800326db156be7ac34428cf91d.JPG

Izlazak sunca iznad Lago di Garda

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

Dan trinaesti

Limone sul Garda-riva del Garda- Passo del Tonale- Bernina-St Moritz

Dan ranije sam primetio da cilindar opet pušta, kakav sam baksuz kupio sam cilindar za nijansu bolji od onog koji sam imao, nisam hteo sebe da zamaram sa cilindrom dok sam se vozio uz jezero, zatim sam odlučio da sebi ne kvarim doručak razmišljanjem o cilindru. Nakon obilnog i odličnog doručka u restoranu koji je na samoj obali jezera došlo je vreme da se suočim sa realnošću. Prvo plaćanje hotela, nije strašno 27 evra, noćenje sa doručkom. Sad je opet cilindar na redu, ovaj manje pušta ali pušta. Djunta me upozorava da postoji mogućnost da ulje dospe do lamele a ako se to desi nadero sam. Kontaktiram lika koji mi je prodao cilindar, kaže nema problema dodji zamenićemo, ta opcija otpada jer je on u okolini Barija, opcija druga da mu pošaljem cilindar nazad i dam adresu na koju da pošalje drugi. Do tog momenta smo nekako i uspevali da se sporazumemo, moj Italijanski je isti kao njegov Engleski, nikakav. Kažem mu da ga zovem domani. Opet maltretiram Djuntu i on mi objasni postupak kako da minimalizujem mogućnost da mi ulje procuri na lamelu, shvatim odmah iz trećeg puta i izvršim operaciju na parkingu benzinske pumpe negde u Dolomitima, glavni sastojak, tovatnu mast mi daje pumpadžija, bilo mu glupo da mi prodaje kilo. Kad sam već u majstorskom modu a uskoro ulazim u Švajcarsku, montiram i db kiler na auspuh, u nastavku putovanja nisam video ni jedan motor koji je imao after market auspuh a da je imao db kiler na sebi, džabe sam se mučio.

Puštam mozak na pašu, i prepuštam se krivinama. Nema više ni traga brigama, potpuna koncetracija na put i prelep krajolik, ne smetaju ni oblaci ni po koja kap kiše, uživanje je potpuno, znam da čaša meda ište čašu žuči, o tome ću da brinem kada dodje žuč na red, sad uživam u medu i neću da kvarim.

IMG_9513.thumb.JPG.c7c7c1138a7f45f9d7b63cbe744c004c.JPGIMG_9515.thumb.JPG.0301dc3abe308ede5e080e41ac0c9e7f.JPGIMG_9516.thumb.JPG.e89a223f3d060e764607f08c41b3fe43.JPG

  • Sviđa mi se 5

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 201 postova
  • Lokacija: Novi Sad
  • Motocikl: Kawasaki Versys, BMW R1200GS

Prvi dan lagan, prva noć teška ali lepa.644586632_Screenshot(78).png.9d89a50b662944f939e364e5a36890cb.png

 

1933482101_Screenshot(34).png.6540a696e10ce89dbb9453c4565058e1.png

 

608667944_Screenshot(75).thumb.png.ae8ab7ab2f93651f2504fc1b5f545c73.png

Tridesetak km od Cittanove za Gerace, vredelo ih je proći dva puta.

1569078304_Screenshot(74).thumb.png.1fbbfec862477d1ba2c3272f7f0a00d9.png

 

1445911025_Screenshot(73).png.bc3b86756a9505a16183ec9fe127578a.png

 

2136531160_Screenshot(72).thumb.png.f3286a2b4adc782adc199efafb17d2d2.png

 

1560324524_Screenshot(71).thumb.png.4863f2974062f86d704024d76dec1454.png

 

1655496541_Screenshot(70).thumb.png.909c6d533a363fce9619e21c5e5ea39c.png

 

583872015_Screenshot(69).thumb.png.7841a3e6015937a27d0746f801ff6b8e.png

 

1280130152_Screenshot(68).thumb.png.71f1ea9f93c32afd0fd84f0c05a3e237.png

 

836788326_Screenshot(67).thumb.png.0e33529cc1a66ecb8111323fc4d06c8a.png

 

1850489926_Screenshot(76).png.7f5be83b17f9798fb8e968e58b709e7c.png

Ruta iz Pontresine preko Majola passa, razlog rebarca sa palentom. 

1293283949_Screenshot(65).thumb.png.987361750ee2d8857a64031364bd70ed.png

Majola pass

1395206067_Screenshot(64).thumb.png.039f4db0e54de4a4f2255ba63c1d971d.png

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja