Jump to content

Moto Zajednica

Krug do polarnog kruga

Recommended Posts

  • Svrati ponekad, 442 postova
  • Lokacija: Evanston, Illinois
  • Motocikl: NC750X

Par ljudi kojima sam poznat sa foruma, a i gotovo svi van njega, čuli su za moju fascinaciju zemljama sa severa Evrope. Nebrojeno puta sam tupio kako ću da sednem na motor i odem više da vidim tu Finsku i sve usput do nje, ali nekako nikada nisam imao prilike da sprovedem plan u delo. Srećom, negde krajem proleća 2018. uvideo sam da je sve izvesnije da ću na leto moći sebi da priuštim da konačno napravim jedan krug do gore i počeo sam krajnje užurbane pripreme put.

Do pre 4-5 godinama, o Skandinaviji nisam znao apsolutno ništa. Zapravo, na moju sramotu, nisam znao čak ni da Finska nije deo Skandinavije i da Finci umeju poprilično da se uvrede ako ih nazovete Skandinavcima. Ni Švedska, ni Finska mi nisu odskakale kao neke zemlje koje su drugačije na bilo koji način i jednostavno nisam osećao nikakvu želju da čitam ili istražujem bilo šta o tom delu sveta, sve do jednog ispitnog roka moje druge godine fakulteta. Kako sam, možda na iznenađenje nekih, bio prilično lenj za početak pripreme ispita, čitanje i gledanje raznovrsnih sadržaja mi je tada nemerljivo interesantno i bio sam u stanju da provedem sate učeći o tome kako je pravljen antimagnetni premaz za nemačke tenkove '42. godine ili pak kako je izgledao sistem zaptivanja prozora na letilicama Apolo programa, što me je dovelo do jedne plejliste finske muzike 90-tih. Na njoj je prva bila pesma Tinasormus pevača Jannea Hurmea. Sedeo sam u čudu neko vreme razmišljajući kako ja tu pesmu već znam odnekud, bio sam siguran. Na linku je, pa procenite sami da li vas podseća na nešto (ili je, bolje rečeno, identična).

Naravno, ovo me je silno privuklo i u tom trenutku nije bilo dileme da li ću da provedem ostatak dana proučavajući ostatak numera na listi ili da učim. Sve do jedne su bile ex-yu pesme prepevane na za mene vanzemaljski jezik. Tu su bili Zdravko Čolić, Hari Mata Hari, Dino Merlin, Alisa, čak i Željko Šašić i Dragana Mirković. Koliko sam mogao da razumem, Finci su u to vreme potpuno poludeli za muzikom iz stare Juge, što me je užasno uveseljavalo.  Mic po mic, počeo sam da proničem u razloge zašto je tako i izolovao sam dva najva
žnija. Prvi je da je za to kriv rat, koji je neke pevače oterao upravo tamo, gde su ne sluteći pojavu Youtube-a i sličnih medija prodali svoje kompozicije ceneći da niko verovatno neće ni znati, niti će im biti bitno što su te pesme izdate na nekom tamo jeziku u dalekoj Finskoj. Zbog drugog razloga Finsku danas još u šali zovem i zemlja hiljadu plagijatora. Nisu samo bivše jugoslovenske melodije bile popularne, među najvećim hitovima su i nemačke, italijanske i podrazumevano one na engleskom jeziku.

Koliko god čudno zvučalo, to je bio glavni razlog zašto sam počeo da čitam o Fincima i, vremenom, počeo da saznajem dosta o zemlji, kulturi, ljudima i jeziku. Inicijalno sam iz hobija počeo da učim finski. Intenzivno sam tražio kurs, međutim u tom trenutku je u celom gradu bio ponuđen samo jedan koji zbog posla nisam mogao da posećujem jer je počinjao na jesen. Kako sam tog leta bio prilično dokon i rešen da radim nešto umesto da traćim vreme, upisah kurs švedskog. Premotavajući film na koju godinu kasnije, švedski sam usavršio dovoljno da mogu da razgovaram, saznao sam dosta o zemljama severa i postao čvrsto rešen da ih obiđem. A postoji li bolji način nego otići motorom?

P.S. Tema će ostati zaključana dok ne završim putopis, kako bi sve bilo na jednom mestu. :)

  • Sviđa mi se 23
  • Hvala 1
  • Podržavam 9

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 442 postova
  • Lokacija: Evanston, Illinois
  • Motocikl: NC750X

Pripreme za put

Nisam imao nikakve spremne planove za put. Znao sam da hoću da odem do severa Švedske i da se vratim nazad kroz Finsku i zemlje Baltika. Imao sam u glavi gradove koje bih voleo da obiđem i ništa sem toga mi više nije trebalo. Rutu ću za svaki naredni dan smišljati usput po nahođenju i savetima koje dobijem od ljudi, za smeštaj ću se snalaziti kako se gde zadesim, tako da je ostalo pripremiti tehnički deo. Već je ponedeljak 9. jul, hteo bih da krenem u sredu 11.7. ujutru, ali nisam imao prilike da obezbedim dosta toga jer sam 8. imao prilično zahtevan ispit koji mi nije ostavljao vremena za razmišljanje o organizaciji.

Okvirna ruta:

 

373397541_2019-02-0618_52_53-Window.thumb.jpg.4f6ffcfbe4a9e15c49153e6b92095dd5.jpg

 

 

Motor sam kupio relativno skoro, tek je izašao iz garancije i imam poverenja u njega. Odelo posedujem, doduše mesh letnje, ali ako zatreba računam da ću obući kišno odelo preko i debeo aktivni veš ispod. Bolji deflektor za vizir sam naručio preko Sekule, odlučih da dam malo više za MRA, tako da se nadam da ću moći da uživam u većoj tišini. Par nedelja pred put sam kod Bobana podigao prednji deo sedišta, pošto je na NC-u bolno loše urađeno previše nagnuto napred i čak ni sa jastucima sličnim Airhawk-u nije udobno. Gume sam montirao takođe koju nedelju pre, jer je postalo izvesno da originalne neće izdržati do povratka. Ono što me je mučilo jeste da ništa montirano zapravo nisam imao vremena da isprobam. Nemam ideju kako će sve funkcionisati, ali rešen sam da ću da se snalazim kako mi se koji problem pojavi, tako da žmurim i verujem da će sve biti u redu. Fale mi samo grejači ručki za malo komfora po tada očekivano nepredvidivom vremenu. Čujem se sa @Satelis-om i ne uspevamo da se organizujemo pre polaska da mi montira ručke koje stoje već gotovo tri godine otkad sam ih dobio na poklon. Zbog garancije nisu mogle da budu nameštene ranije. Pravi trenutak da proberem koji ću alat poneti, pomislih. Otvaram gedore i krećem da prčkam sam. Namestim, ponosan na sebe, okrenem ključ, motor mrtav. Ni instrument tabla da se upali. Zovem ponovo Satelisa, izjadam mu se i objasni mi da sam presekao pogrešnu žicu, naravno. Iskren da budem, sa instalacijama baš nemam nikakvog iskustva, sa redovnim servisiranjem se i snađem nekako, ali struja mi je špansko selo. Posle par sati, sve je sređeno, spakovano i greje. Hvala Darku na pomoći bez koje bih lomio glavu mnogo duže. Doduše, rečenica „Ne ide se tako na put od skoro osam hiljada kilometara“ koju je rekao kroz smeh počinje da mi se vrzma po glavi.

 

Mrak nije pomogao pri montaži ručki:

 

1.jpeg.fe7e46ca9890b936593ec8d3c680e358.jpeg

 

 

Rešim da zanemarim loše misli, operem motor i popakujem deo stvari. Šta mi zafali ću uzeti usput, srećom danas čovek lako može da se snađe skoro bilo gde u Evropi.

 

Gotovo spreman:

 

2.png.aa66436b55de9c659e331e297cc9c01f.png

 

 

Ovo se odigrava u sredu 11.7, tako da ću u tekstu preskočiti nervozu zbog toga što već imam jedan dan manje. Trebalo mi je vremena da prihvatim da objektivno nije moguće da kupim, pripremim i spakujem sve za ono što me čeka u roku od dva dana koja sam inicijalno zamislio. Povrh toga, istog dana počinje da mi crkava i telefon, pa brzinski kupujem novi kako ne bih ostao nasukan negde bez sredstava komunikacije.

  • Sviđa mi se 11
  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 442 postova
  • Lokacija: Evanston, Illinois
  • Motocikl: NC750X

Dan 1. - Četvrtak 12.7.2018.

Ruta: Beograd – Djer

 

113853120_2019-02-0622_17_12-Window.thumb.png.cc8cdd80ac065c502cab0ec7842f71f1.png

 

 

Budim se prilično kasno jer sam veče, da ne kažem noć, pre toga imao neodložne obaveze. (Znate ono kad devojka ne veruje da stvarno idete na put o kome samo pričate duži vremenski period.)
Zbog toga nisam stigao ni da se spakujem ljudski već sam rešio da ću poći koji sat kasnije odmoran i ujutru dovršiti pakovanje. Kako to obično biva, budim se rano, prilično nervozan, pakujem sve u kofere na brzinu i prebrojavam se gomilu puta kako bih proverio da nisam nešto slučajno zaboravio. Inicijalni plan je bio da sve što je neophodno spakujem u bočne kofere i pola gornjeg kako bih imao mesta za kacigu kada idem u obilazak.

Naravno, ovo je ostala samo pusta želja, tako da na put krećem sa skoro punim koferima i rol torbom povrh toga za kamp opremu koju planiram da koristim kroz Švedsku i Finsku. Kao što je nekima poznato, u Švedskoj važi tzv. Allemansrätten („pravo svakog čoveka“), odnosno u slobodnom prevodu, pravo na lutanje za svakoga. To znači da  je moguće postaviti šator na jednu ili par noći, čak i bez prethodnog pristanka vlasnika ukoliko je to na privatnom vlasništvu. Podrazumeva se, i ovo ima ograničenja, tako da se može logoriti na mestima koja ne ugrožavaju privatnost ostalih i bez narušavanja mira. Uz to, takođe je potpuno dozvoljeno brati, skupljati i jesti bilo šta u okolini tom prilikom pod uslovom da se ne ugrožava tuđi biznis ili opstanak.

U 12:00 sam na motoru, spuštam vizir, palim Hondicu i mašem dok roditelji snimaju kako odlazim. Iako je većina drugara znala šta nameravam, njima je ova odluka bila šok, ali sam imao punu podršku uz dogovor da ću se javljati svaki dan da znaju gde sam i gde planiram dalje.

 

Odoh da obrnem krug:

 

IMG-afce583c649ebe285d98fcdd6b8671bd-V.thumb.jpg.4f33d1b1a6c3a72887e1fa808953d811.jpg



Već nakon par kilometara stajem kod Kineza da kupim koju torbu da bih bolje organizovao stvari u koferima. Kako sam se vraćao iz prodavnice, sedam na motor i dok sam ga opkoračivao, poče ozbiljno da se naginje ulevo i osećam već kako je prednji točak u vazduhu. Potegnem iz petnih žila, uspravim ga i nakon što obrisah hladan znoj koji me je oblio, konačno polazim.

Kako sam krenuo prilično kasno, a rešen sam da dođem do austrijske granice prvog dana, ili makar blizu nje, Srbiju prolazim autoputem do prelaza Bački vinogradi i dalje regionalnim putevima ka severu. Usput vozim kroz mađarska mesta putem Assothalom – Kiskunhalas – Dunajuvaros gde stajem da vidim šta se dešava sa rezervacijom u nekom selu kod Sorpona na Airbnb pošto čekam već skoro 24h. Čovek mi javlja da ipak nema kreveta i brže bolje nalazim drugo prenoćište u Djeru. U Mađarskoj sam čuo da baš i nema šale sa policijom koja ne toleriše kampovanje na divlje. Usput moram primetiti da put nije sjajnog kvaliteta (da ne kažem da nije ni do kolena nekim našim putevima) i da Mađari tuda voze kao potpuni manijaci. Vozim po ograničenju, što će reći 100, a obilaze me kao da stojim.

 

Negde u Mađarskoj:

 

11.jpg.19a56e9cfec8b7871c1982765e7040ea.jpg



Stižem u Djer oko 8, jedva nekako pronalazim smeštaj za koji se ispostavlja da je u pešačkoj zoni. Psujem u sebi, gde ću sada sa motorom, upalim sva četiri i polako (ulica poput Knez Mihajlove) kada naleće bakuta taksista iz bočne ulice i vadi mi vozačku da se pohvali. Gospođa ima A kategoriju već punih 50 godina, a i dalje vozi taksi.

Parkiram motor dve ulice dalje, nepropisno, na trotoaru da bih mogao da ga vežem za banderu i odlazim nazad na spavanje.

 

 

 

  • Sviđa mi se 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 442 postova
  • Lokacija: Evanston, Illinois
  • Motocikl: NC750X

Dan 2 - Petak 13.7.2018.

Ruta: Djer – Beč - Prag

 

1573820157_2019-02-0622_17_38-Window.thumb.png.93944cc954657d56f5f0ff5b9fe51aff.png

 

Budim se jako rano, oko 6, nervozan oko motora koji nije baš blizu. Baka od juče mi je na improvizovanom nemačkom rekla da pazim gde ga ostavljam jer ima puno lopova, pa mi to nije dalo mira.  Kroz glavu mi prolazi svašta, šta ako ga neki Mađar sad vozi mesto mene ka Austriji, šta ako su mi skinuli nešto od stvari koje sam ostavio, možda ga je oborio vetar, a ja još stavio i ciradu.

Brže bolje se kupim i pakujem, a motor me čeka netaknut. Doduše, i dalje diskutabilno nagnut na jednu stranu, vrlo blizu prevrtanja. Krećem dalje ka Beču kako bih u Luisu kupio rukavice za kišu, pošto sam prethodne morao da prodam jer su mi bile premale. Ovaj put uz puno probe, odlučujem se za Held Air n Dry, srećan zbog kupovine, ali nesrećan zbog cene završavam transakciju.

 

 

Više nagnut nego u krivini:

 

21.jpg.1eca752dd08f30314b0421a90e61df78.jpg

 

Tražim i Givi stopu za proširivanje ćope jer imam osećaj da će podići motor i da neće biti tako nestabilan, ali, avaj, nemaju na stanju.

Kupih i set za čepovanje guma, prvu pomoć i neke sitnice koje pakujem u drugi manji speed bag. Dok vezujem sve za motor, čovek levo od mene se isparkirava. Kako je izašao sa parkinga, nogara se savija kao da je od testa, motor pada a ja „spretnim“ skokom na koščatu pozadinu uspevam da izbegnem da mi zatreba svaka serija na benču koju sam u životu preskočio. Naravno, kroz glavu odmah prolazi ono „znao sam“, ali sad nema nazad. Prilazi jedan dečko, pokušavamo da ga podignemo, ni makac. Dolazi drugi i sva trojica jedva nekako podižemo. Epilog, otpala maglenka i izgreban kofer. Prosto stojim u čudu kako nigde drugde nema nijedne ogrebotine. Odmah nakon toga me prolazi bes što nisam ranije preduzeo nešto, ali i što je uspelo da se desi da padne.

 

Šteta:

 

31.thumb.jpg.8de68c3d27e8aa048313bae17d6f6095.jpg

 

41.jpg.649bf41858f7304d37a75ec62c5d91df.jpg

 

Pogledam ruku, lipti krv iz prsta koji sam zasekao kada smo podizali motor. Obrišem krv i krenem da bacim đubre koje napravih, ubacim u kantu kojoj kako sam ubacio papire otpada celo dno. Gospođa koja je stajala pored nije mogla da se ne nasmeje i da mi prozbori da samo idem, ništa nije videla. Nisam sujeveran, ali petak 13. je petak 13.

 

Kad čoveka krene:

 

42.thumb.jpg.008c5b8bd21162a27be578ba31b26c93.jpg

 

Suočen sa novom realnošću da motor više ne mogu da spustim na ćopu, a da ga sam podignem na centralni štender nema nikakve šanse, reših da ću da pronađem nekoga da sredi stvar pre nego što mi nestane goriva.

Nalećem na prvu limarsku radionicu, izlazi dečko kome objašnjavam šta je. Kaže mora da pita šefa i da sačekam. Te ja sedim na motoru i čekam, ne mogu da siđem, to mi je što mi je. Posle nekih 20-tak minuta kuvanja na suncu na motoru, vraća se i kaže da je šef rekao da mogu da probaju da zagreju, isprave i zavare nešto sa strane. Ja presrećan ulazim, podižemo ga na centralni i odmah se baca na posao.

U tom trenutku dok sam zagledao oštećen kofer, prozborim sebi nešto kulturno u bradu i stvori se drugi momak pored mene i kaže „Pa ti si naš!“. Objasnim mu gde putujem i šta se desilo, oduševi se što idem sam i raspričamo se malo. Pitam ga ja, pošto Austrijanac ništa nije pomenuo, koliko će ovo da košta (računajući do 50 evra) i on odmah promeni izraz lica. Reče „Nemaš sreće, odraće te samo tako, nisu normalni sa cenama. Sat rada nam je 200 evra, a za ovo će trebati sigurno više.“
Promenih par boja jer sam mogao da kupim par novih nogara za te pare, a i budžet je ograničen. Pitam ga jel moguće i da li je kasno da sada kažem da ne počinju kada se pojavljuje i stariji čovek iz komore iza. Slušao je šta sam mu pričao o putu i mojim motivima i odmah kaže „Rade, idi reci malom da je Senad rekao da dečko ništa neće platiti“. Donesoše mi sok, Rade mi čak i previ ruku što sam isekao. Spakovao mi je i malo gaze i hanzaplasta, da se nađe, dug je put, a nemam nikoga. Nisu hteli ni da čuju kada sam tražio da makar nešto platim ili da ih častim, kažu, ne zarađuje se na ljudima u nevolji. Stoga, veliko hvala Radetu iz Vukovara i Senadu iz Bijeljine što su mi vratili veru da ljudskosti ima i u strogo kapitalističkom društvu.

 

Sa Senadom, Radetom i Austrijancem koji je pomagao: (izvinjavam se, ovde je ostao beauty effect, nov telefon, nisam ni znao da ga ima):

 

51.jpg.ef449d8d95a704b5acdf323194f96d45.jpg

 

Grunfovana nogara:

 

61.thumb.jpg.196c1f73015e0d666a6b8d34f645dcf5.jpg
 


U Prag stižem predveče gde ostajem par dana kod dobrog drugara u vreći na podu studentskog doma gde je on došao na pripremne kurseve za doktorske studije. Sobu delimo sa dečkom iz Gane kome smo verovatno smetali sa našim forama i smehom dok je spremao ispite, ali nam je oprostio kada smo mu ispričali ponešto obrazovanju i životu kod nas. Činilo se kao da ga je stvarno zanimalo.

 

Uz dobro društvo ništa nije teško, ali ako mislite da je u našim domovima najgora situacija (uprkos iskrenim naporima drugara da ga očisti):

 

91.thumb.jpg.e7b0ffcfe94bfc49206bea2bf9857b4f.jpg

 

U iščekivanju daljeg puta:

 

71.jpg.984e05c6b9f9bc5efd16c7ca6a2ca838.jpg

 

Prag je lep i pun istorije, ali ne bih zasipao forum slikama iz obilaska. Ostaviću samo sliku sa drugarom na rastanku ispred studentskog doma. Ovde se unapred izvinjavam na većem broju selfija koje lično ne odobravam, ali kada putujete sami, nema baš mnogo izbora.

 

81.jpg.a7bbc1f447656465c1642d00679d166f.jpg

 

 

  • Sviđa mi se 7
  • Podržavam 5

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 442 postova
  • Lokacija: Evanston, Illinois
  • Motocikl: NC750X

Dan 5 - Ponedeljak 16.7.2018

 

Ruta: Prag – Berlin

176085320_2019-02-0622_18_10-Window.thumb.png.6c81006e97be64eb9e4bb29810a2f961.png

 

Kako su mi u servisu u Pragu rekli da nemaju nogaru na stanju, zapućujem se u predstavništvo kod Drezdena. Pristaju da skinu nogaru sa polovnog motora i da mi je daju za 110 evra. Nalazimo se na 90 evra sa ugradnjom i posle desetak minuta sve je sređeno. Pakujem i staru zavarenu nogaru, jer u mnogim situacijama u životu, kad te jedna prevari, više ni drugoj ne veruješ.

 

Nova polovna nogara:

 

2.thumb.jpg.e4460c8dcad56500d8be8ec832bd12c5.jpg

 

Lepi Meissen:

 

1.jpg.a1847a687c1c29028a8ce9661635f7bf.jpg

 


Primećujem da je ova nogara potpuno prava, dok je moja još od isporuke bila blago zakrivljena na kraju. Ovde spajam 2 i 2 i shvatam da mi je motor dostavljen sa iskrivljenom ćopavom. Bilo je samo pitanje vremena kada će popustiti, tako da NC-aši, proverite svoje, ako niste sigurni. Sad je kasno za bilo kakve žalbe Hondi, ali ne mora i vas koštati maglenke, kofera i puno živaca.

Vozim kroz nemačka sela, izbegavajući autobahn i stižem u Berlin predveče. Smeštam se u hostel i bacam se odmah nazad na motor da se provozam kroz grad, napravim par slika i snimaka. Standarno, Brandenburška kapija, parlament, Siegesäule. Obilazim Luis da uzmem švajcarski nožić jer sam moja dva zaboravio u Beogradu i zapućujem se nazad.

 

Berlin je pao:

 

3.jpg.d0d33a0bcd33b684644f18d841920533.jpg

 


Izdaje me navigacija na telefonu u nekoj ulici (ne mogu ni da se setim imena) i stajem da probam preko Gugl mapa da rešim problem kada mi pritrčava slobodnije obučena devojka koja mi snima tablice i stariji gospodin diskutabilnog profesionalnog opredeljenja. Počinju da viču na mene na nemačkom koji ne razumem baš najbolje, niti ga oni išta bolje govore, kada stižu još tri slične dame i još jedan poveliki Mađar. Okruže me, nemam gde i ispostavi se da jedna od njih govori srpski. Objasni mi da je to ulica gde ima puno prostitucije i da imaju velike probleme sa turistima koji snimaju i ugrožavaju im privatnost, često ih razotkrivajući porodicama koje ne slute čime se bave. Obećah da nikakve snimke na kameri koja je na kacigi nemam, što sam im i pokazao (držali su me dobranih deset minuta dok se nisu uverili), rukovasmo se i nastavih nazad ka hostelu veoma zbunjen.

 

 

 

 

  • Sviđa mi se 7
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 442 postova
  • Lokacija: Evanston, Illinois
  • Motocikl: NC750X

Dan 6 – Utorak 17.7.2018.

 

Ruta: Berlin-Rostock-Trelleborg-Malmö

1644989819_2019-02-0622_18_27-Window.png.d40bcdfca2682a61593859b01c907723.png
 

Jurnjava ka Rostoku preko autobahna. Prvi put videh na navigaciji obaveštenje da nema više ograničenja i poterah Hondu svih 169 koliko je natovarena mogla da ide.         
Užasno je nestabilna pri toj brzini i na najmanji pokret se baca u wobbling, verovatno zbog kofera i MRA dodatka koji sam stavio na već povišen vizir, pa usporavam i uz laganih 150 stižem u Rostok.

 

Ček in na trajekt je do 13:15, stižem malo ranije, utovaram motor i krećem uzbuđen put Švedske. Jako dugo sam čekao da dođem ovde motorom i sada kada sam napokon na ulasku, ne mogu da verujem da ću uspeti. Ovaj put sam planirao više leta unazad, ali uvek se izjalovio na neki način. Prvo fakultet, pa neki zdravstveni problemi i skupi se sve nekako tako da čovek ne može da ode. Zato sam početkom 2018. rešio da idem, pa kud puklo da puklo. Neću da dozvolim sebi da možda dođe trenutak da nekada žalim što nisam, a mogao sam.

 

Välkommen till Sverige.

 

 

  • Sviđa mi se 11
  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 442 postova
  • Lokacija: Evanston, Illinois
  • Motocikl: NC750X

Dan 7 - Sreda 18.7.2018.

Ruta: Malmö – Lund

824739471_2019-02-0622_19_49-Window.png.b22358a203f7f84db4259bd13c861e4b.png


Kako se u Lundu nalazi drugi najstariji univerzitet u Švedskoj, bio sam rešen da svratim makar da pogledam kako izgleda kampus. Ne tako rano ujutru privezujem torbe Givi gurtnama (topla preporuka, nikad mi nije bilo lakše da skidam i stavljam rol torbe), doručkujem nešto jednostavno što pokupih u Lidlu veče pre, anticipirajući nadolazeći cenovni šok i polazim put Malmea. Prva stanica, Eresundski most. Nekima koji prate švedske krimiće je vrlo dobro poznato kao centralno mesto dešavanja poznate serije Bron (na švedskom – most).

Mostarina u trenutku kada sam ja putovao je u jednom pravcu za motor bila celih 30 evra, ne računajući dan puta više uz noćenje u Kopenhagenu, kao i cenu trajekta od Nemačke do istog grada u iznos od oko 110 evra, bez ikakve kabine. Ovo je bio glavni razlog što sam se odlučio da u Švedsku uđem direktno. Paradoksalno, trajekt koji prelazi skoro duplo veći put i pristaje u Trelleborg je koštao samo 37 evra, tako da je isključivanje Danske iz itinerera bilo skoro bez razmišljanja.

Naravno, ne bih sebi oprostio da nisam video taj impozantan inženjerski poduhvat, te stajem na mestu koje je baš vidikovac za most na obodu Malmea. U vrlo kratkom roku bivam okružen hordom indijskih turista koji su čekali u redu da se slikaju sa mnom. Valjda pre toga nisu imali priliku da vide ovakvu zver od motora, šta li, te sam im uslišio želju. :D

 

Zainteresovani Indusi i Indijke:


1.jpg.4863ce57c7d64ee576b258d6c7a923ef.jpg


Most je predstavlja žilu kucavicu u simbiozi Danske i Skonea, oblasti u Švedskoj na samom jugu koja je nekada bila pod Danskom vladavinom do osvajanja 1658. Oni koji znaju ponešto skandinavskih jezika odmah mogu primetiti sličnosti između skonskog dijalekta švedskog i danskog. Lično, jako teško mi je da razumem šta pričaju i često se može čuti da govore švedski kao da imaju vruć krompir u ustima. Sam most je dugačak 8 kilometara i u jednom delu uranja u tunel koji ispod mora prolazi u dužini od četiri kilometra. Pogled sa strane je zaista zapanjujuć i proveo sam nekih pola sata ovde razgledajući okolinu.
 

Eresundski most:

2.jpg

 

Sledeća stanica je neplanirano muzej Malmöhus koji je istovremeno i nekadašnja tvrđava napravljena 1434 i preuređena u današnji izgled nekih stotinjak godina kasnije. U muzeju se može videti sve vezano za život u Malmeu, od skeleta dinosaurusa koji živeli na tim prostorima, životinjskog sveta koji je sada tu, preko umetničkih dela, do samih istorijskih činjenica vezanih za sam zamak. Ulaz za studente je prilično jeftin, tako da ga toplo preporučujem ako je neko u prolazu.

Novost za mene na koju sam se brzo navikao jeste da skoro svi švedski muzeji poseduju ormariće u kojima se mogu ostaviti stvari, dok u nekima to i zahtevaju. Ovde je bio takav slučaj i isprva sam nevoljno ostavio kacigu i jaknu pre obilaska. Pratim uputstva za upotrebu, pokušavam da namestim šifru na jednom – ne ide. Prebacim se na ormarić ispod, neće da se zaključa. Spustim se na jedan niže, mrka kapa. Iz četvrte, uspevam da zaključam ormarić, proverim dva puta, slikam da bih znao koji je i nastavljam dalje.

U povratku kucam šifru, ormarić se otvara i ja imam šta da vidim. Unutra nema ničega. Oblio me je hladan znoj, već zamišljam kako se kao lignja bez kacige vozim ka severu do konzulata jer mi nema ni pasoša, ni dozvole, a bogami ni kartice. Odmah u sebi prebacim kako sam znao da nešto nije u redu kada su svi oni čuvari mnogo nešto gledali u mene, okretali se i između sebe pominjali „Motorcykeln“. Otrčim do pulta ispričam šta je bilo, žena promeni tri boje i strčimo dole zajedno. Ponovo ukucam svoju šifru, ormarić se otvori, prazan. Pogledamo sliku ormarića, to je taj, nema greške. Iz očaja, nastavljamo da kucamo šifru na ostalima, i kad dodjosmo do poslednjeg, i on se otvori i gle čuda. Sve stvari su unutra. Mislio sam da nikad nisam bio srećniji u životu. Žena se smeje, ja se cerim i sve je u redu. Izvinim se lepo na švedskom, da bi se žena iznenadila i iz fundamenta pomalo sumnjičavo ispalila „Du kan prata svenska? Varför?“ (Pričaš švedski? Zašto?)
Ispričam joj svoj plan, odakle dolazim, kako sam samostalno naučio švedski bez ikakve želje da živim tu i ona se oduševi. Posvetila mi je dobrih 20tak minuta objašnjavajući mi gde da idem i kako da uštedim. Čak se ponudila da zove sina koji je u Stokholmu da me ugosti par dana, no nažalost, vraća se tek nakon što ću ja po planu biti u Norrlandu (oblast na severu Švedske).

 

Ako neko nije znao da je Tetrapak švedska firma:

 

2.JPG.7c932b039244ec949c4cbffef01318e5.JPG



Sledeća stanica, Univerzitet u Lundu. Pola sata vrlo lagane vožnje od Malmea i ispred sam. Malo nesiguran u to gde smem da ostavim motor, upitam prvog dečka na ulici da li smem na trotoaru, što on potvrdi. Malo mi je čudan akcenat, te ga pitam odakle je i, naravno, došao je iz predela stare Juge. Makedonac. Ispričasmo se malo kako i on planira da pređe na GS-a i da putuje ka severu i pozva gazdu restorana u koji je dostavljao pivo. Gazda Bruno insistira da motor ostavim ispred njegovog lokala i da svratim kada završim obilazak, kako je i bilo.
 

Kada ga već u Pragu nisam video:

 

3.jpg

 

Univerzitet u Lundu:

 

4.thumb.jpg.0213a06662263c3199e57f04ccd008b5.jpg

 

Zasedosmo, spremi čovek ručak samoinicijativno, piće, sve domaćinski i insistira da uzmem. Kako domaćina ne valja uvrediti, pristajem i sedam za sto, ali me premešta kod devojke iz Švedske da ne bih sedeo sam. Ispriča joj ponešto o meni vrlo ukratko i ja nastavih dalje konverzaciju sa njom. Izgledala je veoma zainteresovano za to što govorim jezik što ja zdušno iskoristih da priupitam šta mi nije jasno i da vežbam. Ne gledajući, prošao je dobar sat kako pričamo kada se vraća Bruno da bi primetio da nisam ni počeo da jedem. Sve se ohladilo.

Ona se izvini i kaže da će me ostaviti da jedem, samo da telefonira. Pojedoh na brzinu koliko sam mogao, poče kiša da pada i Bruno insistira da nas dvoje ostanemo da budemo njegovi gosti. Isprva je pokušavao da me ubaci da se smestim kod nje i njenog dečka (Sambo na švedskom, zapravo dvoje ljudi u vanbračnoj zajednici) na šta ona bojažljivo upozori da se to njemu ne bi svidelo. Svakako sam zauzet čovek i ne bih pravio nikome nekakve probleme. Stoga, večeras ostajemo kod Bruna. On je prilično slobodnog duha i veliki zagovornik boravka u prirodi, te oduševljeno prihvatam da se zaputimo ka jezeru kraj Lunda gde možemo da se kupamo i da kampujemo večeras. Proveli smo dobar deo večeri u priči Bruno i ja, o životu, Jugoslaviji, muzici i još koječemu. Izvadih nešto malo rakije što sam poneo i nikada nisam video srećnijeg čoveka što sam mu ponudio staru dobru ljutu. Nakon nekog vremena, kad smo on i ja već dobrano ispevali BIjelog Dugmeta, Bebeka i ekipe, videli dno čaše par puta, vraćaju se Sofija (devojka iz restorana) i Brunova žena Marija. Bilo je dosta lepog druženja i zezanja, Sofija je inače muzičar i svirala nam je do kasno u noć u šatoru dok je padala kiša. Priča se da je ovo prvi dan s kišom u Švedskoj u podužem periodu, što meni i nije baš bilo milo da čujem.

Zahvaljujući svom ekstenzivnom iskustvu s kampovanjem i spretnosti u snalaženju u prirodi, nisam dobro zatvorio šator koji je u međuvremenu postao bazen na zatvorenom i bio sam primoran da pređem u njihov, te se nas četvoro nagurasmo u Brunov šator gde smo proveli noć. Kada kažem noć, mislim na 4 sata mraka koja su usledila.

 

A motor je na sigurnom:

5.jpg.3aab5235373c2b050a618d1167b4ed4d.jpg

 

 

  • Sviđa mi se 10
  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 442 postova
  • Lokacija: Evanston, Illinois
  • Motocikl: NC750X

Dan 8 - Četvrtak 19.7.2018.

Ruta: Lund – Kullaberg – Ljungby

 

1368229512_2019-02-0622_20_09-Window.png.abfce3ef2ff096aaded67eded5134fa5.png

 

Rastanak u Lundu:

 

11.jpg.431fb7b53517b8bdac87c33af06a9e55.jpg

 

Sutradan domaćini nisu hteli da me puste bez doručka, te nakon jela, tuširanja u restoranu i dugog rastajanja, pozdrava i nade da ćemo se videti opet, bacih se dalje na sever. Sofija mi je obeležila stvari koje bi trebalo videti u okolini, te zahvalan počinjem da ispunjavam ček listu.

Izlazim na lokalne puteve ka Helsingborgu, uz more. Prate me fantastični predeli, morski vazduh, zelenilo i čudna hladnoća koja prodire kroz jaknu s velikom lakoćom, iako je napolju 25 stepeni i Sunce se ne krije iza oblaka. Stajem na kratko u gradiću Landskrona ponesen lepim vremenom i ostavljam motor na gradskom šetalištu da bih skoknuo do plaže. Nisam napravio 20 koraka, okrenem se po navici da vidim jel su mi stvari na mestu kada na motoru sedi mlađi gospodin bliskoistočnog porekla zagledajući bravu uz dva drugara oko njega. Pojavio se iz auta koji je bio parkiran pored. Dotrčavam odmah i počinjem priču sa njima kako je lepo vreme i da li možda žele da se slikaju pored motora. Vidim da su zbunjeni i ovaj što je bio u sedlu pristaje nakon čega ga brzinski prijateljskim tonom zamolim da siđe pa ćemo da se slikamo zajedno jer je će tako biti lepša slika pošto sam ja u odelu. Verovatno iznenađen, pristane, slikamo se njihovim telefonom i brže bolje im se zahvalih i produžih ka severu. Bruno me je upozorio da ima dosta problema sa kriminalom, tako da sam ovde baš imao sreće što imam čime da nastavim put ili makar što mi je prljav veš u torbi ostao netaknut da čeka pranje. :D

 

U Helsingborg stižem vrlo brzo nepokvarenog raspoloženja, izlazim na plažu da se slikam i pogledam kakvo je more u kome se ljudi kupaju oko mene. Reći ću samo da sam ja bio komplet opremljen i smrznut u tom izdanju zbog vetra koji je besomučno hučao preko površine vode, dok su se lokalci bezbrižno banjali u vodi koja je jako podsećala na baru sportskog centra u Surčinu po boji i transparentnosti.

 

Na Zapadnoj Obali:

 

12.jpg.6a830ff28189dc2bacd52406bacc9fbd.jpg

 

Plaža u Helsingborgu: (čita se Helsingborj)

 

13.jpg.6302500c4a8c1d40601c80537c2fc992.jpg


Sledeći cilj, vrh na Kullabergu, litici na kojoj se nalazi najstariji svetionik u Skandinaviji iz 1561. godine. Kullaberg je zapravo poluostrvo i rezervat prirode.

 

Svetionik:

 

14.thumb.jpg.80e84a802545c87d5b018a42b3868045.jpg

 

Najstariji svetionik:

 

15.thumb.jpg.99b3e24e5e3ad535d04e9a199af13958.jpg

 

Pogled ka Srbiji:

 

16.jpg.b38d7a1efa52be4bd65bfd34a6299b58.jpg

 

 

Na Kullabergu pronalazim smeštaj u Ljungby-ju koji mi je na putu ka Stokholmu te se brzo zapućujem tamo i stižem predveče oko 8. Kuća sa Airbnb je na vrlo izolovanom mestu sa samo par komšijskih građevina okolo što se vrlo brzo pokazalo kao ne tako povoljno. Od domaćina sa Airbnb nije bilo ni traga ni glasa dobrih sat vremena, te u strahu od mraka spustih se niz put pored ka jezeru gde me je zatekla fino pokošena trava. Spreman da se pozovem na Allemansrätten, raspremih kamp i smestih se fino kada mi zvoni telefon. Zove domaćica, pita gde se nalazim. Proradi u meni balkanski inat, rekoh joj da sam našao bolji smeštaj i da neću dolaziti (istina beše da me je užasno mrzelo da sklapam šator), na šta se u ne baš prijatnoj konverzaciji dogovorismo za refundaciju.

 

Dok sam lutao u potrazi za domaćicom naleteh na ovo (Živeo Tomos!):

 

17.thumb.jpg.8a2447b8f458d1079badaeb0ed3d9442.jpg

 

Smeštaj sa hiljadu zvezdica:

 

18.jpg.1d8d11f5168b4c58dbacb8fa98bf9ac8.jpg



Avaj, ne lezi vraže, sat vremena kasnije, pored šatora se stvori starija žena sa psom, s ograničenim poznavanjem engleskog pita me da li sam ja bio rezervisao Airbnb. Sporazumesmo se i ona, ne preterano zadovoljna, s teškim skonskim akcentom mi poželi lep boravak i ode.

Vratih se svom poslu, pisanju putopisa, kada u mrklom mraku, što je tamo tek oko 1 – pola 2 uveče, poče nešto da šuška oko šatora. Indisponiranom, već počinje da mi se mota po glavi da je gospođa nezadovoljna možda rešila da mi napakosti nekako, ostajem unutra praveći se da spavam. Čujem kako grančice okolo puckaju, približavajući se, stežem nož i baterijsku lampu u ruci i izustim „Hallå“, ali bez odgovora. Ponovih još jednom, ali zvuk beše sve bliži i bliži. Vidim da nema dalje, svestan da će me ovde mrak pojesti vrlo lako, sačekah da uljez bude pravo ispred, zgrabih nož, iskočih koliko se brzo može iskočiti iz zatvorenog šatora sa lampom u punoj borbenoj uniformi (čitaj, imao sam samo donji veš), i videh ježa koji uplašeno otrča u drugom pravcu. Skeniram okolinu, sve je čisto i smejući se sebi, vratih se u prnje.

  • Sviđa mi se 12
  • Haha 11

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 442 postova
  • Lokacija: Evanston, Illinois
  • Motocikl: NC750X

Dan 9 – Petak 20.7.2018.

Ruta: Ljungby – Huskvarna – Gränna – Motala

 

 

854303219_2019-02-0710_24_31-Timeline.png.363ad08b83865ab44da4469baa3833b3.png

 

Ujutru se budim, javljam se Draganu (@Zeleni 65) sa foruma koji mi se veče pre toga ponudio da svratim ako sam u prolazu kod njega da se upoznamo. Kako vidim da je u velikoj gužvi, brže – bolje pakujem kamp i jurim ka Motali. I dalje prateći Sofijina uputstva, prolazim kroz Husvkarnu, primećujem znak za muzej Husqvarne i odmah dajem desni migavac. Vrlo brzo sam ispred i svestan da ovde verovatno više nikada neću proći, sa malom grižom savesti jer se nalazim sa Draganom utrčavam u muzej i hitro upijam informacije o fabrici. Ovo je takođe preporuka za bajkere, taman ćete otkriti možda nešto novo, kao što sam ja bio prosvetljen da Husqvarna zapravo pravi širok dijapazon kućnih uređaja, od mašina za šivenje, do šporeta.

 


Na šta stariji Šveđani obično pomisle kada kažete Husqvarna:

 

IMG_20180720_110322.thumb.jpg.a5364e847bab8894a4b56f2357ed9e95.jpg

 

Na šta mlađi Srbi obično pomisle kada kažete Husqvarna:

 

IMG_20180720_110856.thumb.jpg.5dd03caf16dce10a153ff3aaac1f45b4.jpg

 

650.000km pređenih:

 

IMG_20180720_111155.thumb.jpg.7f1ead704f1a9afdc2cdea8d0de356e0.jpg

IMG_20180720_111145.thumb.jpg.5b97d93e2391ad7349db38af8115e41d.jpg

 

 

Nakon kratke posete, sledeća stanica je Gränna, dom Amalie Eriksson, tvorca lilihipa i švedskih slatkiša zvanih polkagris. Ovo idilično mestašce uređeno je u tipičnom skandinavskom stilu sa nebrojeno mnogo polkagris radnji i još više mesta sa Amalijinim imenom. Definitivno ne treba propustiti ukoliko se nađete ovde. Makar i u prolazu.

 

Gränna:

 

1.png.80a1fa3443c7434d148df22ddc23249f.png

 

Ovakvu dresinu nikada nisam video:

 

656347609_IMG_20180720_131329-Copy.thumb.jpg.d93c6060b68ad43fd37550b17d6ba622.jpg

 

Put me dalje vodi pored drugog najvećeg švedskog jezera Vättern. Vreme je savršeno za vožnju i prosto se osećam kao nekada kada sam tek počinjao da vozim motor. Nekada za takav osećaj izgleda morate otići baš daleko.

 

Ako ste mislili da je u Švedskoj na selu sve John Deere (bar se cakli koliko je čist):

 

FHD0090.thumb.jpg.1569cabad4a626202a1fc4881f9766e9.jpg

 

Šveđani vole kao odmor da dođu na ovakva mesta i da beru bobice, za šta plaćaju ako sam dobro razumeo:

 

FHD0093.thumb.jpg.06c7ec13c73523cb23eb3944a882e56d.jpg

 

Nakon nepunih sat i po vožnje, stižem u Motalu i odlazim na ručak sa Draganom koji insistira da on časti. Pomalo mu ispričah o poduhvatu i kada je čuo kako sam prethodno veče proveo u šatoru, velikodušno se ponudi da prespavam kod njih to veče. Pomenuo je i da se iza njegove kuće nalazi motocross i car derby staza, vožnjicu kroz gradić predveče i jezero na kom mogu da se kupam tokom dana. Odmah sam bio kupljen. Dan provodim na jezeru do kraja Draganove smene, nakon čega dolazi po mene i vodi me kući gde upoznajem njegovu divnu porodicu. Ugošćen sam kao rod rođeni, počašćen, nahranjen i opremljen za dalji put sutradan. Bi mi neprijatno koliko su se potrudili oko mene (samo ću reći da mi je Dragan čak i par čarapa poklonio), ali mi je veoma prijalo da se osećam baš kao kod svojih daleko od kuće.

 

Kupanje u Motali:

 

IMG_20180720_162026.thumb.jpg.ebe81c18da8b3b982e3ad375038d5ab5.jpg

 

Zašto ovaj motor ima toliko kubika a tako malo konja:

 

IMG_20180720_172116.thumb.jpg.e4214d9968df87955f21eb8bb3d85d43.jpg

 

Uz njegovu dozvolu ovde stavljam kolekciju motora koju ima koji nisu baš tako mladi a izgledaju kao ispod čekića. Ako ikada vidite ovakvog Suzukija i čujete da je prešao manje od tri hiljade kilometara, molio bih da mi javite što pre. Potpuno sam zadivljen. Vrlo brzo nudi svog Kawasakija za laganu vožnju kroz grad što mi se jako dopada i obiđosmo Motalu sa stilom, bez kofera, torbi i tvrdog sedišta. Hvala na ovom jako lepom iskustvu, nadam se da ću biti u mogućnosti da uzvratim uslugu!

 

Dragan sa TTR-om:

 

IMG_20180720_190331.thumb.jpg.a07e6cbc537a200893d7242e3d456c99.jpg

 

Suzuki:

 

IMG_20180720_190557.thumb.jpg.4a43e2684ee8ac25762930f40f50640b.jpg

 

Prva ljubav zaborava nema:

 

IMG_20180720_190507.thumb.jpg.9c7cf50d1959cb3df81a591fa3b68761.jpg

 

Moj motor za taj dan:

 

IMG_20180720_200622.thumb.jpg.854db2d5a62f01201c3b2231c6bfc24d.jpg

 

Steppenwolf:

 

1.JPG.4107d0699fdb29919750bcb1e8ec7924.JPG

 

 

Uveče me je njegova ćerka izvela u grad, sprovela po centru među mladima dok nisam klonuo snagom i spustio raspoloženje njenim drugaricama. Izvinjavam se, ali priviđanje lude gospođe iz Ljungby-ja veče pre je učinilo svoje. :D               

  • Sviđa mi se 10
  • Hvala 1
  • Zbunjen 1
  • Podržavam 5

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 442 postova
  • Lokacija: Evanston, Illinois
  • Motocikl: NC750X

Dan 10 – Subota 21.7.2018.

Ruta: Motala-Stockholm

 

 

1080875916_2019-02-0710_24_50-Timeline.png.c7e830ec76698b481681a778f36cdc48.png

 

Ujutru se budim mnogo kasnije nego što je planirano, naravno, ne puštaju me bez doručka i u žurbi nastavljam dalje ka skandinavskoj Veneciji – Stokholmu.

 

Ispratio me je Draganov sin, moj imenjak i budući bajker:

 

IMG_20180721_104157.thumb.jpg.91846678b08f60dd64603a70946b806c.jpg

 

Bio sam previše lenj dan pre toga da sipam gorivo pretpostavljajući da će pregršt pumpi biti usput. Krećem i čim izađoh iz Motale, upali se rezerva. Taman računam da ću lepo da ga iscedim do sledeće pumpe i neću morati da skidam torbe duže, pošto mi je to već postalo prilično mrsko.

Nalećem na prvu pumpu, klasična skandinavska bez zaposlenih, samo sa automatom za kartice.

Princip upotrebe je jednostavan, ubaci se platna kartica, odabere broj pumpe na kojoj se sipa i odmah se rezerviše iznos novca na kartici koji bi mogao biti skinut tokom tankovanja. Na taj način se pumpe štite od nedovoljnog iznosa sredstava i mogućnosti da ljudi plate manje. Ubacujem karticu, unosim PIN, izlazi račun ”Tekniskt fel” (tehnička greška). Pokušavam još par puta sa istim ishodom. Pomiren sa sudbinom, ponovo vraćam torbe, vezujem ih i krećem dalje. Sledeća pumpa, ista firma, identičan ishod. U tom trenutku nailazi starija gospođa koja me već po običaju iznenađeno pita ”Hur kan du prata svenska?” (Kako znaš švedski?). Nakon par minuta priče, pozva muža da ga upita da li postoji pumpa na kojoj mogu da platim na kasi i ispostavi se da par desetina kilometara dalje ima takve i da mi je to najbolji izbor. Zamoli me za sliku, što joj učinih i uputih se ka Ljungsbro gde se nalazi stanica. Nikada srećniji nisam bio što sam video radnika na pumpi.

Odlučujem se dalje za autoput jer bih voleo da ostavim malo više vremena za obilazak Stokholma. U Švedskoj su autoputevi prilično dobri, bez putarina i vinjeta, obično ograničenja do 110 kilometara na sat kojih se u južnim delovima zemlje često pridržavaju. Kamera za brzinu nema, tako da ja štedim sebi oko 10% vremena vozeći sve vreme 121 po GPS-u.

 

Tack! (Hvala!):

 

IMG_20180721_135040.thumb.jpg.365b8288c97286f895eeae5048baac58.jpg

 

 

Smeštaj sam našao preko AirBnB kod starijeg gospodina iz Irana kome ću biti cimer naredna dva dana. AirBnB mi se pokazao kao najjeftinija opcija, naročito povoljna kod rezervisanja smeštaja dan za dan. Uvek je dobro pitati domaćina postoji li mogućnost bezbednog parkiranja motora u blizini što obično potvrde ili čak ponude garažu. Kako garaža u Stokholmu nije bila opcija, potražio sam „finije“ predgradje Liljeholmen gde je stanovništvo pretežno švedsko, zbog čega ću biti malo mirniji noću. Ne bih da se situacija iz Landskrone ponavlja i u glavnom gradu Švedske gde percipiram da je koncentracija ljudi spremnih da prave probleme veća.

Pošto je dolazak bio u negde oko 14:00, ostavih kofere u stanu i zaputih se u švaler gas vožnju kroz Stokholm.

 

Mali vidikovac:

 

IMG_20180721_145324.thumb.jpg.e5d7dc1abe519689a59aa905593e3dec.jpg

 

Natpis na Skupštini - "Sva javna moć proizilazi iz naroda":

 

IMG_20180721_182700.thumb.jpg.e2d21c3ba927cebc76a5b6b3709b676f.jpg


U Stokholmu motor sme da se parkira samo na ovakvim mestima, uz nadoknadu:

 

IMG_20180721_173600.thumb.jpg.cf0490256601b10dca6d416743223914.jpg

 

 

Nakon dobra dva sata vozikanja, razgledanja i slikanja, pored mene na semaforu staje ganc novi R1 uz povik ispod vizira „Jel si ti stvarno došao iz Beograda?!“. Upoznao sam se sa Darkom i vrlo brzo smo se obreli zbornom mestu motorista u Stokholmu, kada su se pridružila još dva drugara, Ilija i Saša. S ekipom od sada već 3 člana, ponudiše se da me provedu kroz grad i pokažu mi sve što bi trebalo videti. Sa slike je očigledno da se moja mašina nije uklapala po karakteru, ali prihvatili su da malo olabave šaku dok smo se probijali kroz Stokholm. Bilo mi je prilično uzbudljivo dok smo vozili ka obližnjem skupu tjuniranih kola gde su mi se vraćale scene iz „Uppsala run“ snimka Ghost-ridera koje sam gledao dok sam još sanjario o kupovini prvog motora. Neću komentarisati zbog čega sve su mi se probudila sećanja, ali ću dodati da u ovom gradu policije stvarno ima jako malo. :D

Tokom vožnje se u više navrata desilo da su ljudi tražili iz kola da me slikaju, pitali me na semaforu jel sam stvarno došao ovde motorom i slično. Eh, da oni znaju koliko su daleko sve ljudi ovde na forumu sami vozili, ne bi me ni pogledali.               

Ispod je par slika sa drugarima iz Stokholma i sa skupa na koji su me odveli.

 

Šaša, Darko i Ilija:

 

IMG_20180721_193706.thumb.jpg.886af83e0382c4bf4e74ced08a79dd60.jpg

 

 

 

Dvojka do kraja sveta:

 

IMG_20180721_203701.thumb.jpg.107331dda165374848e3c68e6ecb8091.jpg

 

 

Obavezan Volvo:

 

IMG_20180721_203738.thumb.jpg.690480d868e8e7256b2789b25e8cf3a8.jpg

 

 

Kako ispraviti sve komplekse koje drugi nabijaju NC-ašima za par sekundi:

 

IMG_20180721_202837.thumb.jpg.0dda01a086f9b2679feef457048d88db.jpg

 

 

Ovo će nas oprati i to vrlo brzo:

 

IMG_20180721_205138.thumb.jpg.9fc2819327d43b5624de63eef4822135.jpg

 

 

Zanimljivost su bili automobili obeleženi trouglom koji su prerađeni kako ne bi mogli da idu brže od 50 na sat, te ih mogu voziti i šesnaestogodišnjaci. Mislim da je ovaj dečko ipak previše mlad da bi nešto kompenzovao, ali da sigurno jeste glavna faca u školi.

 

Da, na osovini piše TRUMP:

 

IMG_20180721_213213_1.thumb.jpg.dcad81ad4e33eef0e1663bcb74e38623.jpg

 

 

Prava atrakcija su bili prerađeni Volvo-i i Golfovi dvojke dok Meklarena P1 niko nije ni pogledao. Dopao mi se taj stav.        

Sledeća stanica su bile „polu-legalne“ trke na obodu grada na napuštenom delu puta. Održavaju se svake nedelje i obično su stecište ozbiljno tjuniranih zveri koje dovoze i timovi, koliko sam razumeo. Policija se samo pojavi, kaže ljudima da budu tihi i žmureći ode. Bilo je zanimljivo gledati ih, ali provedoh veče u ozbiljnom razgovoru sa Darkom, nakon čega smo se rastali.

 

Sa trka:

 

IMG_20180721_223342.thumb.jpg.76f605503bb76bbdb563e21d06b7b2ab.jpg

 

Spreman za prenoćište (znam da je nepropisno parkiran, ali kako napisati kaznu motoru koji nema tablicu i teško ga je odneti? :D ):

 

IMG_20180721_233620.thumb.jpg.0940b620c9d26ff350ab1be16309eeb3.jpg

 

 

  • Sviđa mi se 10
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 442 postova
  • Lokacija: Evanston, Illinois
  • Motocikl: NC750X

Dan 11 – Nedelja 22.7.2018.

Stokholm

 

Reših da mi ovo bude dan za obilazak grada i muzeja koji ću iskoristiti maksimalno. Prva stanica, Nobelov muzej u kom sam proveo mnogo više vremena nego što bih voleo da priznam. Nemojte ovo da shvatite kao neku izuzetnu preporuku za videti, već samo da sam preterani zaluđenik za nauku.

 

Ako neko zna ko je gospodin sa slike, voleo bih da mi se javi da prodiskutujemo odakle mu je poznat:


IMG_20180722_111507.thumb.jpg.17b99b3ab1a6d1db8973967bff25a6b2.jpg


Omiljena slika iz Nobelovog muzeja:

 

IMG_20180722_121239.thumb.jpg.742d50dbec81ce1b064f750d4a73ef97.jpg


Usledila je i šetnja Gamla stan-om (starim gradom), srednjovekovnim delom Stokholma koji potiče iz 13. veka s očuvanim ulicama popločanim kaldrmom i specifičnim fasadama jarkih boja. Po mom shvatanju, te boje su birane kako bi razbile monotoniju sivih dana, no po ovakvom vremenu naročito dolaze do izražaja.

U centru se nalazi veliki trg – Stortorget gde je pomenuti Nobelov muzej i Švedska akademija. Na vrhu starog grada je Kraljev dvor – Kungliga slottet naspram velike crkve u tipično skandinavskom stilu – Riddarholmen.

(Stortorget se čita Sturtorjet. Već primećujete da se g u švedskom vrlo često čita kao j, tako da slobodno zaključite da li se Geteborg stvarno zove tako :) )

 

Veliki trg:

 

IMG_20180722_121542.thumb.jpg.1cff2fc48e6148132ded32a8ad56306e.jpg

 

Obavezna slika sa gardistom:

 

IMG_20180722_121954_1.thumb.jpg.ec433a6139ab28c7cd7955f7ea8cb41f.jpg

 

 

Zanemarićemo znak iza:

 

IMG_20180722_130932.thumb.jpg.9324014113167e80b3601513d3806e77.jpg

 

Kako sam ljubitelj istorije i muzeja, a svestan cena u Stokholmu, preuzeo sam sa sajta grada spisak muzeja u kojima je ulaz besplatan i ispostavilo se da je većina njih baš oni koje bih voleo da vidim. Ispod su neke slike iz Vojnog muzeja – Armee museet i Muzeja švedske istorije – Historiska museet. Oba muzeja su fantastično uređena i veoma interaktivna. U muzeju vojske je moguće i čak se ohrabruje čačkanje koječega. Meni je najfascinantnija bila protivtenkovska puška finske proizvodnje iz perioda Drugog svetskog rata Lahti L-39.

 

U muzeju vojske:

 

IMG_20180722_134739.thumb.jpg.31e0dc12d37e723c047134323b4d8430.jpg

 

 

Lahti L-39:

 

IMG_20180722_141313_1.thumb.jpg.16beeee017b22e2deb51a62bf38fe4b0.jpg

 

"Molimo čačkajte":

 

IMG_20180722_142104.thumb.jpg.5ecaacef573bccdf26d98b7ef2bc0579.jpg

 

S druge strane u Muzeju švedske istorije može se videti sve što se dešavalo na ovim prostorima od perioda praistorije do modernog doba s naročitim naglaskom na vikinškim pohodima i stilu života. U dvorištu postoji interaktivni deo uređen kao centar vikinškog naselja u kome se može probati gađanje iz luka i strele, pečenje hleba na njihov način ili pak kovanje nakita i oružja uz smernice zaposlenih u muzeju. Ovo mi je bio najfascinantniji deo izložbe, a nisam nabrojao ni peti deo sadržaja koji su smestili u njega.

 

Možete kovati svoj nakit:

 

IMG_20180722_145313.thumb.jpg.4e38e5708cac6fbc4db020997cb8bfb5.jpg

 

Peći vikinški hleb:

 

IMG_20180722_145403.thumb.jpg.777d73177c7694c696213e97c735a945.jpg

 

 

Tu se i nisam baš snašao:

 

IMG_20180722_152646.thumb.jpg.317c73157e074d78e8e47317890bd797.jpg

 

Gađati iz luka i strele:

 

IMG_20180722_145654.thumb.jpg.c480aa589478e3ae0308720fdbdfdb9e.jpg

 

Slušati priče o mitologiji kao što je to nekada rađeno u krugu ispod drveta (doduše samo na švedskom):

 

IMG_20180722_150138.thumb.jpg.ea6a64aeab7682ce0ce48ca36a0fb0e4.jpg

 

 I videti da u to doba nije bilo nimalo bajno:

 

IMG_20180722_161026.thumb.jpg.d4ce21396c8b36285b4abb2172c48314.jpg

 

Poslednji muzej za koji sam se odlučio tog dana jeste Vaasa museet u kome se nalazi najveći očuvani brod iz 17. veka koji je potonuo nakon pređenih samo 1300 metara u luci na dan porinuća. Priča se da su želeli da vrata topova budu otvorena kako bi se pokazala moć, a zbog toga nije bilo moguće staviti dovoljno balasta jer bi voda ulazila kroz njih. Posledica je bila da se na povetarcu brod prevrnuo na stranu i potonuo, odvukavši sa sobom skoro celu posadu. Time je zadat priličan udarac švedskoj mornarici kojoj je ovaj brod trebalo da bude zaštitni znak i strah i trepet neprijateljima.               
Brod je pronađen i izvađen 60-tih godina prošlog veka u žurbi zbog planiranih radova u luci. Na inistiranje istoričara, potraga je intenzivirana i da se to nije desilo, verovatno bi bio zatrpan kamenjem i izgubljen zauvek. Interesantno je da je u jako dobrom stanju zbog izuzetno niskog saliniteta mora, kao i visokog zagađenja koje je onemogućilo crva koji jedu drvo.

 


Teško je uhvatiti proporcije:

 

 

IMG_20180722_172345_1.thumb.jpg.a72266eff81f6437eeb43fcd4c24dc13.jpg

 

Ali nije mali:

 

IMG_20180722_175618.thumb.jpg.97aeaf0a6977e1d3fba6f7250a8d5640.jpg

 

Obilazak završavam u Katarininom liftu – Katarinahissen odakle se pruža panoramski pogled na grad.

 

Preporuka za ovo mesto ako je lepo vreme:

 

IMG_20180722_194213.thumb.jpg.c99e0ef5c3881474b98864323ed5de75.jpg

 

 

Uveče dobijam poziv na piće od Ilije i njegove žene Aleksandre (Sanje) u restoranu njenog oca. Ispričali smo se, bio sam počašćen sjajnim kolačem i tužan što sutra napuštam ovaj grad, uz obećanje da ću se vratiti, odlazim svom ostarelom cimeru.

 

Oproštaj sa Ilijom i Sanjom (Sanja je Srpkinja, a Ilija iz Hrvatske):

 

IMG-873c9497f3b4b691da675e5eba909f9d-V.thumb.jpg.1e6d07392a388d85831cba68663dad40.jpg

 

 

  • Sviđa mi se 8
  • Podržavam 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 442 postova
  • Lokacija: Evanston, Illinois
  • Motocikl: NC750X

Dan 12 – Ponedeljak 23.7.2018.

Ruta: Stockholm – Uppsala – Hammarstrand

 

 

 

183670956_2019-02-0710_25_04-Timeline.thumb.png.a0cfd4fe7434dd53233d262915e97b9f.png

 

Danas počinjem put ka manje naseljenim delovima zemlje. Više puta sam čitao o Norrlandu i svim okruzima u njemu, a sada konačno imam priliku da obiđem sve to. Uzbuđen skačem na motor, pozdravljam se sa domaćinom i izlazim na autoput. Ilija mi je rekao da je autoput do Sundsvalla jako lep jer ide uz obalu, te planiram tuda i kasnije ka centru zemlje i famoznom Inlandsvägen-u, putu koji prolazi kroz samu sredinu od jugoistoka do severozapada.

Prva stanica, Univerzitet u Upsali i katedrala. Najstariji univerzitet u Skandinaviji osnovan 1477. godine. Ispred njega, ni manje ni više nego Pančićeva omorika. Izgleda da se dobar glas daleko čuje. :D

Pančićeva omorika:

 

IMG_20180723_133419.thumb.jpg.e4783a314831ef049c46e3e709602a2b.jpg

 

Čuvena katedrala u Upsali:

 

IMG_20180723_132605.thumb.jpg.b867283eecd6bfcbba02a89ef99d2572.jpg

 

Univerzitet u Upsali:

 

IMG_20180723_132352.thumb.jpg.1c37a8b17784be90237af12f197b51a9.jpg

Kod mesta Jättendal vidim znak koji kaže „Autoput je dosadan, skrenite na Kustvägen (put uz obalu)“. Pomislih u sebi, znaju Šveđani šta pričaju i brzo dah migavac desno. Usledio je put sa predelima kakve ranije nisam viđao i koje slike ne mogu dočarati iako ću pokušati da vam ih približim na taj način.

 

Početak puta uz obalu:

 

IMG_20180723_172813.thumb.jpg.21bdbcd0a2f64967b576e872f35c6011.jpg

 

 

Narednih par slika je uzeto sa snimka tako da kvalitet nije baš sjajan:

 

625013948_2019-02-0713_05_34-.thumb.jpg.6da6442da8ba6d52d2cd4ce510800547.jpg

693063255_2019-02-0713_08_44-.thumb.jpg.372582edd3894931e25155fc5231d057.jpg

611407558_2019-02-0713_06_29-.thumb.jpg.d2e004473d6947bf1eddac1159be6c50.jpg

337326161_2019-02-0713_07_08-.thumb.jpg.900959ecc93358d2bbe75ce66542b515.jpg

 

 

Konačno pravi put koji sam zamišljao kada se kaže sever Švedske:

 

 

1814829538_2019-02-0713_07_55-.thumb.jpg.ccefab21605e8ffa83fdfc49aeabbe85.jpg

 

Dalje sam ipak morao autoputem, ili mešavinom autoputa i magistralnog puta, pošto ih ne mogu baš razlučiti. Ograničenje jeste 110, međutim, ne postoje dve fizički odvojene trake, već samo ograda sa sajlama između. Naizmenično se smenjuju dve trake u jednom i jedna traka u drugom smeru. Primetno je da više niko ne vozi 110, te se i ja pridružujem grupi. Vozim iza crnog BMW između 150-160, računajući ako njega zaustave, pokušaću da se pravim mutav. Trajalo je to dobrih desetak kilometara kad na moje opšte zaprepašćenje BMW pali rotaciju i zaustavlja auto ispred baš kod pumpe gde sam ja morao da stanem. Nisam bio ni pogledan, i obliven hladnim znojem, upućujem se ka Sundsvallu.

 

 

Deo autoputa koji stvarno liči na autoput:

 

 

1218231747_2019-02-0713_08_16-.thumb.jpg.d1d79ac826517c6251725c3c9d8efb41.jpg

 

 

Kod Sundsvalla skrećem Östersund – u i odavde počinju prilično izolovani predeli. Smenjuju se nepregledne šume presečene naseljima udaljenim oko 80-tak kilometara. Ono što me je zabrinulo jeste nedostatak pumpi. Svraćam u obližnji kamp gde dobijam informaciju da kampovanje pored puta nije pametno jer se nikada ne zna ko može proći tuda. Pritisnut nedostatkom goriva, stajem u Hammarstrand gde je jedina pumpa u prilično širokom krugu i, podrazumeva se, baš ona koja ne prima moju karticu. Beše već 10 uveče, srećom, dan je i obraćam se starijoj gospođi koja nailazi za pomoć. Fina je, ali me gleda s puno nepoverenja jer govorim na švedskom, koliko god to paradoksalno zvučalo. Nije pristala da sipam gorivo njenom karticom i da joj platim u kešu, te ostadoh da čekam još malo. Pomalo očajan, dočekujem sledeći auto iz koga izlazi Mađar. Pristaje da mi pomogne, sipam za svih 17 evra koliko staje, tutnem mu dvadeseticu i rasvetljava mi misteriju plaćanja goriva. Debitne kartice rade, ali samo ako su Švedske, dok kreditne mogu iz celog sveta. Pouka, ako putujete ovamo, nosite kreditnu karticu, makar za gorivo. Ponudi se na kraju da mi pokaže mesto gde mogu da razapnem šator u blizini.

U pitanju je lokalno jezero i plaža, mladi se i dalje kupaju iako i 22:30, a ja, pozivajući se na svoja ljudska prava, razapinjem šator pored. Ovo je već period kada noći prekratko traju za moj metabolizam i spavam jako loše jer se svetlo s lakoćom probija kroz tanko platno šatora. Uz to, put je prilično blizu i često svraćaju kola na ovo pomalo, a opet ne toliko, zabačeno mesto. Jako mi smeta kada mi se neko vrzma oko šatora, a ja ne vidim šta se dešava, naročito u pola „noći“ i kada je u pitanju grupa ljudi.

 

"Ponoć" u kampu:

 

 

IMG_20180723_223648.thumb.jpg.6e314c62459a3edf902091e361ab161b.jpg

 

 

Tinejdžeri voze svoje kreacije:

 


IMG_20180723_223624.thumb.jpg.85ee6033455e6f94ed4da6ee56975cf5.jpg
 


A motor je sakriven od pogleda:

 

 

IMG_20180723_214816.thumb.jpg.c9cf979c2dbccae1656acef65266a7fe.jpg

 

  • Sviđa mi se 8
  • Hvala 1
  • Haha 2
  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 442 postova
  • Lokacija: Evanston, Illinois
  • Motocikl: NC750X

Dan 13 – Utorak 24.7.2018.

 

 

Ruta: Hammarstrand – Jokkmokk - Gällivare

 

 

1080878801_2019-02-0710_25_16-Timeline.png.6dce4cae53a732520c2ccd70ad832b14.png

 

Dočekujem jutro (zapravo jutro je od 02:30, ali nazovimo ovo jutrom) i brzo se pakujem kako bih stigao pre „mraka“ do kuće koju sam revoltiran neprestanom galamom oko šatora rezervisao u okolini Gällivare-a. Čeka me put od 700 kilometara bez pristupa autoputu. Ovaj dan bih nazvao danom za tankovanje, jer sam punio rezervoar 3 puta, poučen iskustvom od juče. Srećom, pumpe na severu, iako veoma retke, često imaju radnike ili alternativna mesta u blizini na kojima ima kasa. Obično su u ulazima u gradiće, ali nije retko da između dva naseljena mesta ima po više od 100 kilometara.  Vrlo brzo, srećem prve irvase koje oduševljeno slikam, naivno misleći da su jedini koje ću videti.

 

Prvi irvasi:

 

IMG_20180724_135233.thumb.jpg.17597dd6f1f8755d16beb5171faa367c.jpg

     

Put ka Jokkmokku:

 

IMG_20180724_094439.thumb.jpg.847efccbb1807cadf3ef09c8e41ae469.jpg

 

IMG_20180724_094443.thumb.jpg.4522d06ef855f897f08f38b0223ade56.jpg

 

IMG_20180724_102459.thumb.jpg.03fde4a4676aa0dc7b570a074887f875.jpg


Izvori pored puta sa kojih može da se pije voda (vrlo korisno pošto su prodavnice često značajno udaljene):

 

IMG_20180724_095917.thumb.jpg.72595a0a9109830de1a1181164d84f7f.jpg

 

Nije uvek sve bilo bajno:

 

IMG_20180724_180520.thumb.jpg.847581d34d8169f0682d27b872ecd289.jpg

 

Jeste li ikada videli pasulj u kobasici?

 

IMG_20180724_110205.thumb.jpg.370f9194e9b1e864fc8e0d438a6f1318.jpg

 

Ulazak u Laponiju:

 

IMG_20180724_130400_1.thumb.jpg.221b8be0353f8efb15af9d3a891df201.jpg


Dosta ljudi mi je pominjalo irvase kao potencijalnu opasnost na putu, ali ja sam to doživeo kao još jednu stvar na koju treba malo da obratim pažnju. Nedugo potom se ispostavilo da su stvarno ozbiljna pretnja i da ih tako treba tretirati. Imaju neverovatnu tendenciju čekanja poslednjeg trenutka potpuno nepomično kada brzinom svetlosti jure pravo pod točkove. Savet je voziti po ograničenju koje je prilično visoko i čim se učini da je nešto što bi moglo biti irvas, odmah usporiti preventivno i proći ga polako. Najgori slučaj je kada su okrenuti pozadinom ka prednjem delu motora kada postaju gotovo nevidljivi do momenta kada je možda i prekasno.

Ali ne mogu osporiti da su pored toga celog puta bili jako zanimljiva pojava.

 

https://www.youtube.com/watch?v=pxEnsDL4Kn4

 

U nekom trenutku je počela da me hvata ozbiljna nervoza jer prethodnih 100 kilometara nisam sreo nikoga. Već mi padaju scenarija na pamet koja uključuju irvase i neuspešne akcije potrage pokrenute dve nedelje nakon nestanka, ali dolaskom u Jokkmokk sam se smirio. :D

Tu prelazim granicu arktičkog kruga (ona se menja s amplitudom od oko 300 kilometara u periodu od 10 hiljada godina, ali ovo je odokativna granica postavljena u nekom trenutku) gde ponosno upitam tri starije gospođe iz Gamvika da me uslikaju. Zagonetno me gledaju što ne idem na Nordkapp i preporučuju da ako se ikada odlučim, zaobiđem to mesto i odem direktno u Gamvik koje je najsevernije kontinentalno naselje u Evropi, jer je Nordkapp na ostrvu. Bilo je evidentno da im je muka od toga što svi misle da je to Nordkapp.

 

 

Sad treba obrnuti krug:

 

IMG_20180724_184028.thumb.jpg.424da2c887396d235798b7e2991673cc.jpg

 

Put je prošaran mnogobrojnim jezerima, sjajnim pejzažima, s odličnim asfaltom i jako malo saobraćaja. U blizini je i tzv. Vildmarksvägen (put divljine) koji vodi 500km kroz Laponiju preko vrhova Stekenjokk-a. Ja sam za njega saznao prekasno da bih stigao da ga odvezem, ali budući putnici imaju informaciju da postoji i voleo bih da čujem utiske. :)

Odavde sledi put ka kući preko 40 kilometara makadama i više sat vremena molitve da irvasi vole da iskaču samo na asfalt, kao i da je Givi dobro konstruisao V35 koji trpe udarce gore nego Nemci 1944. Smeštaj sam rezervisao u nadi da ću možda videti auroru borealis i oprati veš. Ovo drugo me je više interesovalo, pošto je počela da vlada nesnosna nestašica čiste tkanine, tako da sam bio spreman da platim ovu kuću u sred nedođije i više nego što je koštala. Epilog je čist donji beš i noć bela kao sneg bez ikakvih izgleda za severnu svetlost.

 

U potrazi za kućom:

 

IMG_20180724_200357.thumb.jpg.d99a5670fdc1bf2c7607f3c6ff65b912.jpg

 

Ovo je u 22:00:

 

IMG-20180724-WA0025.thumb.jpeg.464990644ae9f7fa30cdac5b83154922.jpeg

 

  • Sviđa mi se 23
  • Hvala 4
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 442 postova
  • Lokacija: Evanston, Illinois
  • Motocikl: NC750X

Dan 14 – Sreda 25.7.2018.

Ruta: Gällivare – Rovaniemi – Oulu

 

 

63365398_2019-02-0710_25_28-Timeline.png.fec02e9fd786a33537b8e987bee9152e.png

 

U nedostatku bilo čega u okolini, reših da je vreme za put ka jugu. Uživam u netaknutoj prirodi, ali nošen sam mišlju da ako odem severnije neću dobiti mnogo toga u odnosu na ono što sam već video i što potrvđuju lokalci. Nordkap sam već sebi obećao za naredni put kada bih išao preko norveške obale, tako da ne bi imalo smisla sada ići do gore iako je nepunih 700 kilometara odavde. Zanimljivo je da niko od Šveđana sa kojima sam imao priliku da razgovaram nije bio u Norrlandu i svi do jednog su se pitali šta, zaboga, imam i da tražim tamo. Verujte, čovek itekako ima šta da traži ovde, ali, istina, ne na duže vreme. Nastavljam ka Rovanijemiju čisto da bih uslikao Deda Mrazovo selo i produžio za Oulu.

Izbegavam neasfaltiran put idući prvo na sever ka Gällivare-u, a odatle južno. Bojim se da koferi ne bi izdržali još sat vremena onakve muke.

 

Interesantno je, što je veće ograničenje na znaku, to je sama tabla manja (vidi se u pozadini znak za ograničenje od 60km/h):

 

IMG_20180725_115107.thumb.jpg.f990f993a42c0ef9f0000ecf4a7f67c4.jpg

 

Reka Kalix:

 

IMG_20180725_134100.thumb.jpg.9bc285f9abe8508aa81b1efb4c8777ea.jpg

 

U Överkalix-u ponovo sipam gorivo i vidim znak za pravoslavnu crkvu. Bi mi jako čudno, pa izdvojih malo vremena da je posetim. U pitanju je švedska pravoslavna crkva koja je zapravo deo ruske. Unutra zatičem ženu koja mi je ispričala ponešto o njihovoj maloj zajednici, prevashodno sačinjenoj od Finaca koji žive u Švedskoj.

 

Crkvica u Överkalix-u:

 

IMG_20180725_135939.thumb.jpg.bc2ab6419147ad6a857a34d60b7126d8.jpg

 

 

IMG_20180725_140257.thumb.jpg.6483893b6e260d5ba2bcdb73040423ce.jpg

 

Sveti Nikola na Severu Švedske:

 

IMG_20180725_140752.thumb.jpg.190316d7804ecd8b61229997ccdf921c.jpg

 

Nedugo zatim sledi granica sa Finskom preko reke Tornio.

 

IMG_20180725_144935.thumb.jpg.5228a533c1774cd9c3e6187c2aab4ed2.jpg

 

Odmah nakon prelaska granice pri brzini od oko 100km/h mi je sa vizira naglo skliznuo deflektor koji je užurbano vraćen na mesto pošto je Sunce pržilo kao u Africi.

 

Izgleda da ipak nije kompatibilan sa Givi vizirom:


IMG_20180725_161504.thumb.jpg.301fa0b343b1872a57ee33705edd7b7d.jpg

 

Posle par sati ne preterano zanimljive vožnje, tu je i Deda Mrazovo selo. Bio sam ubeđen da je u pitanju težak mamac za turiste, a sad to mogu da tvrdim sa sigurnošću. Slika u krilu Deda Mraza (poput onog u šoping centru u vašem gradu) je 30 evra. Izgleda interesantno za decu, ali ja se nakon par fotki i jednog magneta sa motivima Finske, vraćam na drum.

Drugi prelazak polarnog kruga:

 

IMG_20180725_173717.thumb.jpg.18b9e61b9fbd0f5765dbc5bbdb579901.jpg

 

Ponovo spavam u AirBnB smeštaju, ovaj put kod mladog para koji već duže živi u Finskoj, on iz Bangladeša, ona sa Tajlanda. Kao i većina mladih, došli su tu na studije jer su besplatne i nude sjajne pogodnosti za stipendiranje. To je, valjda jedna od glavnih prednosti država koje još naginju ka održavanju socijalne svesti na visokom nivou. Uz mene su gosti i par Švajcaraca, te uz priče ostajemo dugo u noć i rastajemo se podelivši kontakte. Jedan od njih je peške prešao ceo Island za dva meseca, ponekad ne jedući ništa par dana i hodajući satima po kiši i vetru sa 20kg prtljaga na leđima. Stvarno zanimljiv lik. Za avanturu definitivno nije potreban motor. :)

  • Sviđa mi se 12
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 442 postova
  • Lokacija: Evanston, Illinois
  • Motocikl: NC750X

Dan 15 – Četvrtak 26.7.2018.

Ruta: Oulu – Muurame

 

 

 

6309574_2019-02-0710_25_39-Timeline.png.9bd4b48815dba83c0a677bd889fbde84.png

 

Najjeftiniji smeštaj u okolini grada Jyväskylä pronalazim na ranču u malom mestu Muurame. Bez razmišljanja rezervišem iz muzeja u Oulu koji je posvećen nauci. U pitanju je Tietomaa i sjajna je lokacija sa gomilom interaktivnih sadržaja za sve koje interesuju prirodne nauke. Ovde sam proveo skoro četiri sata bez da sam osetio. Pre odlaska posećujem i tamo popularnu plažu Nallikari.

 

 

Ko kaže da muškarci lošije procenjuju dužinu (potrebno je rukama ispred senzora pokazati koliko mislite da je jedan metar):

 

IMG_20180726_124512.thumb.jpg.6926c2ce811b32283ffddac1e33e1160.jpg

 

Nallikari uimaranta:

 

IMG_20180726_114757.thumb.jpg.056c8fe90815da14ee5cff905da265eb.jpg

 

IMG_20180726_115127.thumb.jpg.4eadaf1cb341bac58753f66becfb0e36.jpg

 

Valja skvasiti noge u Baltiku:

 

IMG_20180726_115244.thumb.jpg.d2ef343b0c0755e77aaa2c808c1db16a.jpg

 

Vožnja ka Muurameu nije interesantna. Putevi obično idu samo pravo, uz povremene duge krivine za koje imam osećaj da bih mogao kroz njih proći koliko god motor može da ide, bez da se naginjem. Asfalt prati reljef, te su promene visine vrlo česte i čovek se oseća kao mrav koji prelazi preko gomile ležećih policajaca. Usput me jedino muči što mi domaćin na AirBnB ne odgovara, i odmah mi prolaze scene iz Ljungby-ja kroz glavu. Usput pokušavam više puta da zovem, šaljem mejlove, smsove, poruke na Whatsappu – muk. Čak sam kontaktirao i AirBnB bez uspeha, ali rešen, odlazim na lokaciju. Ponovo me navigacija vodi van puta, vidim, ovaj put samo 10km – preživećemo. Vožnjom kroz šumu i po makadamu kao u Colin McRae reli igricama, stižem na ranč i zatičem više ljudi na tremu. Uz izvinjenja što se ne javiše jer nisu videli,  odmah mi srede sobu dok se ja kupam u jezeru pored. U blizini je i velika sauna kao i  tuševi, a temperatura jezera prijatnih 28 stepeni. Kupaći mi je ostao negde u Švedskoj (mislim da ga je preuzeo moj cimer iz Stokholma jer sam zaboravio da ga ponesem posle pranja), ali ovde je normalno nemati ga. Moje slike sa jezera ću izostaviti iz razumljivih razloga.

Taman za kupanje:

 

 

IMG_20180726_210358.thumb.jpg.9f2467759710c1eda26ab38607bc75a6.jpg

 

Soba je vrlo skromna, u kolibi, ali sam srećan što neću spavati u šatoru jer kiša počinje da preti. Izgleda mi kao uobičajeno prenoćište na putu do Helsinkija, ali tretman koji je usledio nisam mogao ni da naslutim. Po povratku sa jezera zatičem Fince kako sede i pričaju i kako obično biva, ponudih finim i rezervisanim ljudima malo rakije koja mi je ostala od Lunda što oberučke prihvatiše. U trenu oka sam bio ubačen u njihovo društvo i krenuše da mi ispituju otkud ja, šta radim ovde, zašto baš Finska i slično. Nisam ni pretpostavljao da će biti toliko zainteresovani. Kada sam im ispričao celu priču, prilično brzo su je sveli na to da sam tu došao jer sam pre pet godina čuo njihovog, tokom 90-tih, veoma popularnog pevača koji je plagirao gomilu srpskih pesama, ne mogavši da sakriju suze koje su im tekle od smeha. U suštini, nisu bili daleko od istine.   

Upravo je za tog pevača rođeni brat domaćina svirao gitaru celu njegovu karijeru. Dugo sam se pitao gde baš od cele Finske da naletim na ovo mesto. Proveli smo sjajno veče puno priča o životu tamo, u Srbiji, muzici i koječemu. Potpuno oduševljen, dobio sam poziv na festival koji organizuju svake godine na ranču uz obećanje da će pokušati da dovedu Jannea Hurmea da se upoznamo i da ću biti njihov gost tu.

 

Porodica muzičara:

 

 

IMG_20180727_112420.thumb.jpg.fd4633da7a19780faff83bde39149ec8.jpg

 

Na sve to, njihovi prijatelji su insistirali da mi ostave kuću koja je u Lahtiju, na putu do Helsinkija, da prespavam dok su oni ovde, a komšije će mi pokazati sve što treba. Ponudili su mi da nastavim makar malo sa njima ka severu brodom jer im je plan da dođu što dalje bez upotrebe puteva idući isključivo preko jezera, što sam teška srca morao da odbijem. Ali, možda neki drugi put.       

Presabiram koliko mi je ljudi rekao da su Finci izuzetno tihi, povučeni i jako zatvoreni i šta sam doživeo ovde i te dve krajnosti mi se nikako ne slažu. Nikada ne bih očekivao da će mi neko dati ključ od kuće dok nije tu da boravim u njoj, a svakako ne u Finskoj. Neizmerno mi je drago što je ovaj susret srušio sve predrasude koje sam imao prema njima.

 

 

Slika večeri:

 

 

IMG_20180727_012441.thumb.jpg.5185ba155e6ac28d0350a669c958124b.jpg

 

  • Sviđa mi se 8
  • Hvala 4
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 442 postova
  • Lokacija: Evanston, Illinois
  • Motocikl: NC750X

Dan 16 – Petak 27.7.2018.

Ruta: Muurame – Lahti

 

 

1595284866_2019-02-0710_25_49-Timeline.png.2ea827e27ca19d38a89edea3c400e7cc.png

 

 

Ujutru me dočekuje doručak i gazdarica koja insistira da zove sina u Helsinkiju da prespavam i kod njega. Srećom, spavao je i uverio sam je da ću naći dobar smeštaj preko AirBnB i da ništa ne brine, jer bi ovo već bilo previše da prihvatim.

 

Ranč Kivitasku:

 

 

IMG_20180727_104339.thumb.jpg.8b668b9fead0674780fe2f3b333fc138.jpg

 

 

 

Moja kolibica:

 

 

IMG_20180727_105827.thumb.jpg.4b2516343236acdee33f0cb630a3e7df.jpg

 

 

Pomogao sam im da postave binu i tende za ovogodišnji muzički festival koji će se održavati sutradan i uz obećanje da ću ih posetiti ponovo, teška srca, a opet srećni što smo se upoznali, rastasmo se.

 

 

Do sledećeg puta:

 

 

IMG_20180727_141641.thumb.jpg.982626381326dfb3e5a42193a4d80f45.jpg

 

 

Polazim putem koji mi je Seppo (u plavoj majici, moj domaćin u Lahtiju) pokazao. Put je prelep, krivudav uz naizmenično smenjivanje beskrajnih jezera i neprobojnih šuma koja sakrivaju još vode iza bujnih krošnji na tanušnim stablima. Pošao sam na dan finskog nacionalnog relija koji se održava upravo u Muurame-u. Svi znamo koliko su ludi za relijem, tako da imam osećaj da se cela Finska sjatila u ovaj gradić kako bi gledala spektakl i bodrila vozače iz svog kraja. Iznenađuje me što svako malo usput nailazim na potpno spremna reli kola bez tablica kako reže uz i niz put, dok im policija samo maše. Video sam ih sigurno preko stotinu.

 

Cirkus je u gradu:

 

FHD0127.thumb.jpg.b49e4978083577e3724e7ebbff0cdbc0.jpg

 

FHD0130.thumb.jpg.64d9c46ad0172859a4c04229c740ec35.jpg

 

FHD0129.thumb.jpg.a915ebb50103962d0dc8a320736d8859.jpg

 

U Lahti stižem relativno brzo i odlazim pravo u muzej motocikala. Gazda me uvodi i pokazuje mi malo šta sve imaju. Par dana kasnije nastupa Uriah Heep, što me je začudilo, ali očigledno da ovo mesto ima težinu u svetu.

 

 

Nije za džabe prva Honda :D:

 

 

IMG_20180727_182237.thumb.jpg.f63a8c0ee2533dcfe3c50d5b23cc6cb8.jpg

 

 

Nedugo potom krećem ka ostavljenom domu i dočekuje me jako fina komšinica Tiina koja mi pokazuje kuću i poziva me da sa njima idem da gledam pomračenje Meseca. Prihvatih i u minut tačno dođoše po mene ona, njen muž i sin sa još dvoje komšija. Obezbedili su mi čak i bicikl i vozeći se kroz Lahti stižemo na mesto pored jezera. Nažalost, Sunce nije zašlo, te se Mesec nije video, ali smo se bar lepo ispričali tih par sati.

 

 

Prenoćište:

 

 

IMG_20180727_184515.thumb.jpg.62935796b664431c94af6a8c1ba8c04e.jpg

 


Maršal Mannerheim na zidu:

 

 

IMG_20180727_194042.thumb.jpg.eca63ff9e5ee7db28d3175b3ae9b12c8.jpg

 

 

 

Ride for the day:

 

 

IMG_20180727_221657.thumb.jpg.6d383c9c2193484620f440d0dc72b67c.jpg

 

 

Pomračenje Meseca iliti nedostatak istog:

 

 

IMG_20180727_221651.thumb.jpg.403494cbce46c79ae8840aa3d8ac1951.jpg

 

 

Tiina i muž nas napustiše, a komšija Kalle i njegova supruga su mi ponudili da ostanem kod njih na večeri. Ovo se takođe proteglo do kasno u noć i opet uz obećanja da ćemo se videti opet ovde ili u Beogradu pozdravismo se. Dobio sam čak i teglu džema koji Kalle sam pravi, a jedu ga sa kobasicama i hlebom. (znam da je čudno, ali je izvrsno)

 

 

Kalle, Tiina, Arttu i Karoliina:

 

 

 

IMG_20180727_232849.thumb.jpg.e50c118bcfeeedcba08d9ec77552fb5b.jpg

 

 

Čisto finsko:

 

 

IMG_20180727_233635.thumb.jpg.362df5d022f6ad3938adc8f479e49fb8.jpg

 

 

Uz sve to, Kalle mi je dao i kontakt i njegovog ujaka u Estoniji koji je na proputovanju kod koga bih mogao da odsednem ako se uklopimo. Stvarno neverovatna gostoprimljivost.

  • Sviđa mi se 13
  • Hvala 1
  • Podržavam 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 442 postova
  • Lokacija: Evanston, Illinois
  • Motocikl: NC750X

Dan 17 – Subota 28.7.2018.

Ruta: Lahti – Helsinki

134923104_2019-02-0710_25_57-Timeline.png.c3987f608fda6af7b5a2fde05ddfcd32.png

 

Danas je ostavljen dan za obilazak Helsinkija na koji neću trošiti mnogo reči. Par slika je ostavljeno ispod dok gradom nisam preterano oduševljen. Moguće je da sam se već umorio od velikih gradova ili da tretman koji sam dobio prethodnih par dana je podigao standarde na nedostižne nivoe, ali utisak odavde nije jak. Zapravo, učinilo mi se da postoji mnogo sumnjivih likova koji samo gledaju priliku da nešto ukradu ili nekoga odžepare. Sem toga, grad je jako lep u smislu arhitekture i sem toga nemam mnogo šta da dodam.

 

Čuvena Temppeliaukio crkva sagrađena u steni u srcu Helsinkija:

 

IMG_20180728_152747.thumb.jpg.6736fde65a88690e4f585948a2481aec.jpg

 

Neki bi sad rekli Srbija do Helsinkija:

 

IMG_20180728_153030.thumb.jpg.a29209e66087d3b53d6a54c17fa1c8e9.jpg

 

Uspenski katedrala:

 

IMG_20180728_160806.thumb.jpg.2ed970c8d267da285fe142c17100c23a.jpg

 

Helsinška katedrala:

 

IMG_20180728_173548.thumb.jpg.70ed09a21705df5ed8e8dcdd9e590d4f.jpg

 

Zabranjeni dronovi:

 

IMG_20180728_172814.thumb.jpg.eb94b0a4e326df1c6bbcb27064e4f13e.jpg

 

Smeštam se ponovo u AirBnB-u u gradiću pored Helsinkija – Espoo kod domaćina Korede-a. Interesantan lik - muzičar, vrlo religiozan, uopšte ne dozvoljava bilo kakav alkohol u kući. Srećom ništa mi nije ni ostalo. Govori mi kako je Helsinki vrlo siguran, samo su mu tri puta ukrali nešto u tih 10 godina koliko živi ovde. Ne znam kako da mu objasnim da meni u Beogradu za 25 godina, srećom, ništa nisu ukrali. (nadam se da se sad nisam urekao :D )

               

Korede:

 

IMG_20180729_100539.thumb.jpg.4d06fcbbe88ba5fe032e09cd57d71706.jpg

 


Pomaže mi da motor smestim u skladište za bicikle.

 

Na sigurnom u bezbednom Helsinkiju:

 

IMG_20180728_190312.thumb.jpg.fb90228ad41ef01cd1db2ea583c41515.jpg

 

Očigledno da nisam imao prilike da osetim kakvo je vreme zapravo ovde:

 

IMG_20180729_115949.thumb.jpg.6e2804caca3532d3610913232e29cf4c.jpg

 

 

  • Sviđa mi se 6

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 442 postova
  • Lokacija: Evanston, Illinois
  • Motocikl: NC750X

Dan 18 – Nedelja 29.7.2018.

Ruta: Helsinki – Pärnu

 

1382023586_2019-02-0710_26_05-Timeline.png.9b036c0a4ed853f7a0db3085565530ce.png


Ustajem ne baš rano, umor je krenuo da me sustiže. Mislim da bele noći polako uzimaju danak, iako su sve kraće. Veče pre sam rezervisao trajekt ka Talinu u Estoniji. Uhvatiću ga i onda kad dođem u Talin ću da odlučim da li ću dalje ili mi se dopada da ostanem tu. Počeo sam da se pakujem dosta pre vremena, imam sigurno bar sat vremena viška do ukrcavanja na trajekt, uključujući pakovanje i vožnju, tako da ne žurim. Korede je već otišao u crkvu, po dogovoru, kupim stvari, sve ostavljam netaknuto i na izlasku ću mu ubaciti ključ u poštansko sanduče. Prvi korak, doterati motor ispred ulaza kako ne bih teglio stvari. Vrlo brzo počinjem da shvatam zašto je ono parking za bicikle, a ne za motore.

Ući je bilo lako, međutim oštrim okom procenjujem da je izlazak gotovo nemoguć. Ali, nema veze, ništa što malo veštine ne može da nadomesti. Računam da isteram motor u potpunosti do zida do koga od vrata ima, rekao bih, tačno koliko i od prednje do zadnje gume. Posle ću lagano da zašlajfujem, šeretski ga okrećući u mestu i da izađem kao pravi motokros majstor. Naravno, 3 sekunde kasnije, motor je ukopan i ostaće tako. I da, svestan sam da sam unazad mogao da ga izguram, ali to jednostavno ne bi bilo dovoljno kul.

 

*record scratch, freeze frame* “You are probably wondering how I ended up in this situation”:

 

IMG_20180729_123021.thumb.jpg.9fce23cea15418ceca28f5a645e6861c.jpg

 

Guram, vučem, naginjem – sve uzaludno. Istrčavam na ulicu u nadi da ću naći nekoga da mi pomogne, ali avaj, pusto je kao da sam na Severnom polu. Nakon desetak minuta, pojavljuje se omanji muškarac koji me potpno zbunjeno gleda dok pokušavam da mu objasnim svoju muku. Odvukoh ga tih 600 metara dalje i posle dobrih još pet minuta, zajedničkim snagama ga iščupasmo. Sada već nemam više lufta i drago mi je što sam poranio. U žurbi kačim kofere, zatežem gurtnama speedbagove i jurim na trajekt.

 

Na brodu upoznajem grupicu zanimljivih likova, Finca koji je krenuo Stromom u Britaniju kod druga, Austrijanca koji se vraća sa Nordkappa likujući što žena nije krenula sa njim bojeći se kiše i Poljaka koji doslovno ne zna gde je. Prvo pitanje mu je bilo „Jel ovo trajekt za Talin?“. Drugo: „Mogu li da dobijem telefon da zovem ženu, kupao sam se sa mojim u moru, a nisam znao da nije vodootporan?“. Naravno, dobacim. „Super, treba mi da pozove drugara, izgleda da je ostao u Helsinkiju ili je na drugom trajektu, a ja ne znam broj.“

Naravno, ne zna engleski i ovo se sporazumevamo na starom dobrom poljsko-srpskom. Slatko sam se ismejao.


Ekipa: (Poljak je skroz desno)

 

IMG_20180729_170345.thumb.jpg.3b2f3e4354a749426a2f24e26d309fd2.jpg

 

Inače, čovek se vraća sa Nordkappa, vozi MT-07, a nema čak ni pantalone za motor. Vozi u farmerkama. Kaže to mu je prvi motor, kupio ga je pre 2 godine i upravo je pregurao 70.000km. Nemam reči. :D

 

Heroj dana:  (obratite pažnju na jaknu)
 

IMG_20180729_171321.thumb.jpg.036f301f2be84110316c44911b8f0868.jpg

 

Plovidba nam je vrlo brzo prošla u šali te nastavljam sa Austrijancem, Robertom, ka Pärnu-u. Tačnije, razdvojili smo se jer volimo da vozimo sami, ali ideja je da se nađemo tamo u nekom kampu. Nismo rekli ni ime, samo u “nekom kampu”. Pred kraj dana, razapinjem šator, eto i Roberta i pripremamo se za lepo veče razgovora. Dogovaramo se da se vidimo nekada kod njega u Beču, dobivši poziv da svratim kada budem mogao. Večeru smo obojica dobili od ekipe Litvanki i Litvanaca (ili Letonki i Letonaca, više se ni ne sećam) u zamenu za par zanimljivosti i slika sa puta.

  • Sviđa mi se 8

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 442 postova
  • Lokacija: Evanston, Illinois
  • Motocikl: NC750X

Dan 19 – Ponedeljak 30.7.2018.

Ruta: Pärnu – Kaunas

 

 

2041379617_2019-02-0710_26_15-Timeline.png.299279f391a5f669d466a6ded9ae7889.png

 

Budim se rano izjutra i uz doručak, dok Robert pakuje svoj ogroman šator sa garažom, razgovaram sa parom koji je tu na belom Stromu. Putuju već 2 meseca po Evropi, već su bili u Australiji i Severnoj Americi. Dečko mi kaže da vozi dok mu ne ponestane para i onda se vrati kući, radi par meseci i posle opet na put. Tek u tim trenucima shvatate razliku između našeg standarda i onog u pojedinim mestima u svetu. Ako ništa, dobili smo pohvalu od njega za puteve i predele u Južnoj Srbiji. Rastajem se sa Robertom, rezervišem smeštaj u Kaunasu, već se osećajući kao da je vreme da se krene kući. Ništa me preterano ne interesuje u zemljama koje dolaze i mislim da ću da tražim najbrži put nazad. Svraćam usput do Rige, jer je ubedljivo najveći grad u regionu, pa bi bilo šteta propustiti ga. Zaista, da li ću opet ikada ponovo doći ovde? Ta odluka je odista bila katastrofalna greška, gužva je neverovatna, a temperatura takva da se asfalt topi. Od toplote je čak i GPS na telefonu prestao da mi radi, ali sam ja stoički gurao dalje ka centru. Sve dok nije počelo da mi se manta kada sam digao ruke, upalio sva četiri migavca i popeo se na trotoar ispod drveta da dođem k sebi. Ne treba baš uvek biti junak.

U Rigi, kao i ostalim gradovima u ovom predelu se jasno vidi kom bloku su pripadali. Zdanja su ogromna, građena u brutalističkom stilu, impozantna doista, ali ne preterano lepa. Svuda po gradu su statue i biste, bar sam ja imao takav osećaj, a bulevari široki. Uprkos tome, kao i u verovatno većini post-tranzicionih zemalja, putevi nisu dobri i svuda su ekipe koje bi trebale da ih popravljaju da nije ovako vruće. Međutim, toplota ih onemogućava u tome i sve što preostaje jeste nesnosna gradska gužva uz prepoznatljiv miris asfalta iz kamiona koji samo stoji sa strane.

 

Stari centar grada:

 

 

IMG_20180730_143626.jpg.d27d4464d0031c250ea6ef5f974f4319.jpg

 

Očigledan uticaj ističnog bloka:

 

IMG_20180730_145022.jpg.6b8073983d09eb80f7c0f09920306a1c.jpg

 

 

Koliko sam brzo mogao, izvlačim se iz Rige i krećem ka Litvaniji bez stajanja gde me čeka prenoćište. Ima garažu, tako da brinem jednu brigu manje i to je jedino što mi je bitno u ovom trenutku. Nakon nebrojeno mnogo radova na putu, potpuno iznuren stižem na obod Kaunasa i upoznajem Arturasa. Mlad, veoma obrazovan dečko, ispričao mi je dosta o istoriji Litvanije što nisam znao. Sem odnosa Poljske i ove zemlje, mislim da nas ništa nisu učili na časovima, pa su mi njegova prisećanja lekcija iz škole neobično prijala.

Arturas je obišao dobar deo sveta koristeći Couchsurfing sa kojim ja nisam imao ni malo sreće na ovom putu. Čak je prošao celu Švajcarsku za par nedelja sa ukupno 30 evra. Da, dobro ste pročitali, trideset, sve zahvaljujući ovom principu gde vas neko ugosti i vi kasnije uslugu vratite istoj toj osobi ili nekom drugom ko naiđe kod vas. Danas se ta platforma, po njegovom mišljenju, pretvorila u medijum za pronalaženje odnosa za jednu noć, tako da mi je preporučio drugi sajt, Meetup. Zato je i počeo da bude AirBnB domaćin, daje vrlo nisku cenu u zamenu za prenoćište, a ljudi koji žele da se druže, svakako to mogu.

  • Sviđa mi se 7
  • Hvala 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 442 postova
  • Lokacija: Evanston, Illinois
  • Motocikl: NC750X

Dan 20 – Utorak 31.08.2018.

 Ruta: Kaunas – Rzeszów

 

591649611_2019-02-0710_26_23-Timeline.thumb.png.711f6f6825df50aabb286ab071c1b3a9.png

 

Odlučih da zaobilazim Varšavu i idem direktno ka Žešovu na jugu Poljske. U Berlinu u hostelu sam upoznao mladi par na proputovanju na koje su krenuli umesto medenog meseca i ponudili su se da me ugoste u povratku. Kupujem neke sitnice kako bih im dao kada stignem i užurbano se pakujem. Arturasova devojka mi otvara pošto je on već na poslu i uz molitvu da danas neće biti radova na putu, otisnuo sam se ka litvanskoj granici. Da sam znao kakav će biti dan, poželeo bih onaj od juče.

 

Prvi znaci da neće biti lako: (zanemarite saobraćajku, Poljaci voze tako da je očekivano da se dešavaju)

 

IMG_20180731_181238_1.thumb.jpg.adebf2490a06e2e6b15933503032c4c1.jpg

 

Policajci koji stoje pored odmahuju glavom smejući se kada su čuli koliko treba da vozim. Čeka me 700 kilometara, a u celoj Poljskoj je kiša. I to ozbiljna, sa orkanskim vetrovima. A ja moram da stignem do Žešova inače ću biti mokar i promrzao u šatoru. Zapravo, pitanje je da li bih i mogao da podignem šator. Razumljivo, od ovog dana nemam mnogo slika, ali onu koja me je najviše ražestila, imam.

 

Vodo”otporne” čizme – hvala, Alpinestars:

 

IMG_20180731_203131.thumb.jpg.361f191447d13a1092921b260f8083e2.jpg

 

Samo sam se setio Severianove rečenice "Nije pitanje da li je nešto vodootporno, nego posle koliko će da propusti". Potpuno je bio u pravu.

 

  • Sviđa mi se 4
  • Haha 1
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 442 postova
  • Lokacija: Evanston, Illinois
  • Motocikl: NC750X

Dan 21 – Sreda 01.08.2018.

Ruta: Rzeszów – Beograd

 

Vreme je da se ide kući. Polazim veoma rano ujutru kako bih uspeo da stignem ako se stvar zakomplikuje kod nas na granici. Preskačem Visoke Tatre, iako su mi bili u planu da bih došao dan ranije da iznenadim devojku. Blizu su, mogu da odem kad god hoću. Nije očekivala da ću se vratiti ovako rano.     

          

Mislio sam da ću na putu ostati značajno duže, ali 21 dan mi je bilo taman da vidim gotovo sve što sam želeo, upoznam pregršt divnih ljudi od kojih se sa većinom i sada čujem i možda najvažnije, obrnem jedan krug. Hvala svima sa kojima sam imao priliku da se družim i bez kojih ovo putovanje verovatno ne bi bilo ni izbliza zanimljivo koliko je zaista bilo.

 

Do sledećeg kruga, nadam se da ste uživali u ovom skromnom putopisu.

  • Sviđa mi se 22
  • Hvala 5
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 442 postova
  • Lokacija: Evanston, Illinois
  • Motocikl: NC750X

Naravno, za kraj, da se ovekoveči i pritajeni glavni akter priče, Honda NC750X koja je sve, možda za razliku od mene, podnosila bez imalo žaljenja i čvrsto se držala čak i kada su je izdale noge.

 

IMG_20180802_111235.thumb.jpg.302e8201e13107d944d8312b4687a3d8.jpg

  • Sviđa mi se 15

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 442 postova
  • Lokacija: Evanston, Illinois
  • Motocikl: NC750X

Hvala, drago mi je da se nekome sviđa!

Čika Rajko, načekao sam se, ali srećom uhvatih malo vremena da ga finiširam konačno. Dosta je odstojao. :jee:

  • Sviđa mi se 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja