Jump to content

Moto Zajednica

Crnu goru pokoriti ne mogu

Recommended Posts

  • Svrati ponekad, 108 postova

Proklete planine (Prokletije) zvane kod nas a i u Albanaca, zbog svoje surovosti, neispitanosti, pa i istorijske nesigurnosti koja ih je pratila. Fasciniran njihovom surovoscu, visinom, divljinom i nazubljenoscu vrhova, odvazih se uputiti se tamo.

Put isplanirah u jednom danu, neposredno pred polazak na odmor sa porodicom u nama "blisku" Grcku.

Odmah po povratku sa mora i izvozanih 3.000 km automobilom, zamenio sam sredstvo, uzjahao svoga britkog vranca i uputio se ka Crnoj Gori.

Ranom zorom, preko Kragujevca (srca Sumadije), i Kraljeva stigoh oko 10h izjutra u Bogutovac, kod nadaleko cuvenog Mira na topli domaci kacamak sa kajmakom i domacim sirom i kafu sa rahatlukom.

 

77ead9dfaa93a90afa8eda301ce2ac4d.jpge296aaeeb21cdfcdd1f6af4080a53a32.jpg

 

Sent from my SM-G960F using Tapatalk

 

 

  • Sviđa mi se 1
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 108 postova

Nakon kraceg, ali veoma lepog odmora u Mirovoj krcmi, put nastavljam ka Raskoj, gde me vec po dogovoru ocekuje drugar sa suprugom. Put Kraljevo - Raska neopterecen saobracajem, divan za voznju, i zaveden lepotom krajolika, dajem sebi za pravo da uzivam u krivinama i prirodi, pa tako u 11h, eto mene u Raskoj. Tu se nalazim sa drugarom, njegovom suprugom i jos nekim drustvom i odlucujemo da se uputimo na kratki izlet do Semeteskog jezera, podno Kopaonika.
Semetesko jezero malo, ali veoma lepo uredjeno i ususkano izmedju oboda padina i borovih suma, poznato po svojim plutajucim ostrvima.8ae89a5305e81615490a88bb6e35c919.jpg4c68f9a4cacd599699dfe1a3f89eba13.jpgfb879b6d228d288d344ea9cc13f80f58.jpg83cec925cb3bc3808721e8b4a8838c3e.jpg41cfa1a7e836d8eb5ebe46daec407a20.jpg

Sent from my SM-G960F using Tapatalk

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 108 postova

Imali smo srecu da neispitamo dubinu semeteskog jezera, jer to nisu uspeli ni mnogo strucniji od nas. Nas dva gotovana sa ukupno 230 kg uspesno opstasmo na povrsini jezera, na odusevljenje ostalih gostiju.
Nakon "zamornog" veslanja, dosla je na red degustacija lokalne ponude planinskog dorucka: topli a masni ustupci, domaci sir, kajmak". I miris i ukus. Posedesmo tu neko vreme, pa se otuda uputismo ka Novom pazaru na vec isplaniran rucak kod dr.Jonuza, primariusa i velikog maga cevapa. Znam, neko ce pomisliti, pa jel moguce da nakon dorucka i kacamaka u Bogutovcu kod Mira, uzine na Semeteskom jezeru, u razmaku od 3-4 sata sledi i rucak, ali to je jednostavno moj porok koji se ogleda u neogranicenom uzivanju u hrani, da ne kazem i picu.
Brzo stizemo u NP, sedamo na cevape sa lukom, tucanom paprikom i domacim kiselim mlekom. Imajuci u vidu sve prethodbe zakuske koje sam na putu do NP ostvario, na moju veliku zalost, izozstala je ponovna degustacija fantasticnih mantija, koje se prodaju u malom lokalu pokraj Jonuza. Avaj, ne.moze se bas sve probati

Sent from my SM-G960F using Tapatalk

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 108 postova

Nakon kratke rapsodije kod Jonuza, rastajem se od drugara i njegove supruge i nastavljam ka Gazivodama i manastiru Crna reka.
Gazivode, vazda aktuelne u odnosu Bg-Pristina, ali to sad ovde nije tema.
Manastir Crna reka, veoma impozantan, na mene ostavio veoma snazan utisak zbog surovosti vremena u kojem je nastao, lokaliteta u kojem je podignut. Unutrasnjost manastira slicna Ostrogu, veoma klaustofobicna, uklesana u steni u kojoj je manastir podignut, sto mi salje poruku originarne ideje hriscanstva i pravoslavlja (odricanje, poniznost, potcinjenost, umerenost i skromnost). Doduse, kvari mi utisak secanje i novinski natpisi o batnjanju zavisnika i "tradicionalnim metodama odvikavanja i dekontaminacije zalutale pastve", koje brzo potuskujem i zadrzavam se na vizualnoj percepciji momenta.f5863fa3f973084c51ad168e89bf57b6.jpgdf044d3da04507b57bab7f76d811b0f6.jpgdc718ac94715b2f4da0be90104b297b0.jpgaf300686948ea71bc8a5c39f14e445d5.jpgdf24810f6201de91b318dca7216b40d2.jpgf36ca6499f19a08f2904789fcff89559.jpgd520fa0d189881b3af4eebb6121004f7.jpg6dfc0d10457e2180721fc86f68639d0f.jpgefa81663ea535ffef9eb67a9b05e90d2.jpg

Sent from my SM-G960F using Tapatalk

  • Sviđa mi se 2
  • Podržavam 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 108 postova

Od Gazivoda i Manastira Crna reka (mesto Ribarice) put nastavljam ka granicnom prelazu i Rozaju. Granicni prelaz bez guzve. Ulazim u Crnu Goru i prvi utisak koji sticem jeste lepota kanjona Ibra u Crnoj gori.7347453ccf612fc6740a9c445fd3af6d.jpg

Sent from my SM-G960F using Tapatalk

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 108 postova

Put nastavljam preko Berana, Andrijevice, Plava, Gusinja i stizem u prevecerje u Vusinje, malo selo podno Prokletija, u dolini Grebaje.
Inace, taj predeo Crne gore je poznat po izmesanosti triju kultura(bosnjacke, crnogorske i albanske).
Pre nego sto sam pronasao smestaj, obilazim Plav, Plavsko jezero i Lim koji iz njega nastaje.
Plavsko jezero veoma lepo, glacijalno jezero, okruzeno Prokletijama i Visitorom (venci preko 2k mnv). Obilazim cuvenu kulu Redzepagica i nakon toga, s'obzirom da suncevi zraci vec postaju biti skriveni od vrhova Prokletija, upucujem se ka Vusinju u kojem sam rezervisao smestaj.
Nakon desetinu km, stizem u Vusinje, selo cije je stanovnistvo albanskog porekla. Slicno kao u zapadnoj makedoniji, na kucama pobodene albanske zastave, sto mi, moram priznati, budi neku jezu i neprijatnost. Osecam se kao persona non grata. Pomisljam, da li sam pogresio sto sam ovde rezervisao smestaj, sto nisam u Plavu, Gusinju. Vusinje je malo selo podno Prokletija, gde gotovo nema prodavnice, ili je ja nisam video. Nakon polocasovne muke da pronadjem smestaj (nemam domet, ne prepoznaje navigacija), nekim cudom uspevam na nekom platou podno padine videti objekat koji me vizuelno podseca na rezervisani smestaj. Pored objekta, na tom travnatom platou leze mestani, divane. Moj nailazak ih trga iz te predvecernje usnulosti. Blaga jeza je i dalje prusutna. Ovo sve, jer sam prethodno prilikom vrzmanja po selu imao priliku da se susretnem i sa provokacijama.

Sent from my SM-G960F using Tapatalk

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Drug član, 997 postova
  • Lokacija: Svud po malo..
  • Motocikl: Brdo i šuma..

Vusanje je u dolini Ropojane. Inače, tu je prošao manji deo srpske vojske u maršu prema Krfu.. starim rimskim putem koji se još uvek nadzire kad gledaš dolinu sa grebena Ljuljaševića..

Dolina Grbaje na drugoj strani od Gusinja (desno podred škole),  i tamo imaš veći izbor smeštaja, + 2 planinarska doma (jedan od lokalnog društva i jedan od PD Radnički - Beograd), par restorana sa dobrom hranom, lokalcima koji su navikli na turiste.

Prokletije su čudo!

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 108 postova

Ne zamerite mi ako negde pogresim. Celokupno putovanje sam isplanirao u danu i dahu, bez bilo kakvih prethodnih ispitivanja i priprema, sa skromnim znanjem o tom kraju, uglavnom stecenih iz nekih emisija koje sam vremenom imao prilike pogledati na tv. Sve dalje utiske sam tamo, tumacio gde se nalazim, kamo otici, sta obici.....pa su se mozda neke slike i utisci izmesali, ali ne mari.


Sent from my SM-G960F using Tapatalk

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 108 postova

Elem, nakon poduzeg vrzmanja po Vusanju, iscrpljen od puta, uspevam nekako da prepoznam smestaj po slikama sa bookinga.
Vec pomenuta grupica mestana (ili se bar tako meni cine) leskari na travnatom platou pokraj objekta i promatra me radoznalo, ko sam, odakle sam, sta radim, ili je bar moj utisak takav. Izlazi iz objekta jedan mladic, mrsav, visok. Pocinjem komunikaciju, a on ce meni "only English". Upitah ga ne govoris srpski, a on ponavlja "only English". Prva pomisao koja mi se mota po glavi u tom momentu je da zbog tablica ne zeli da govori na srpskom. Medjutim, gresim, koliko sam kasnije imao priliku da vidim u kontaktu sa jos par lokalnih omladinaca, uglavnom govore samo albanski, ili je bar to sa njima bio slucaj.
Elem, on poziva svog oca, koji govori srpski, inace delija i po, izuzetno ljubazan tip, sa kojim provodim izuzetno prijatan razgovor i upoznavanje. Na zalost, saznajem da cu sobu morati da delim sa jos cetvoro gostiju, sto mi se nikako ne dopada, imajuci u vidu da sam rezervisao singl sobu i da nikada ranije nisam delio sobu sa nepoznatima. Vec se razmisljam kako cu morati da vozim nazad do Gusinja, Plava ili nedao bog Andrijevice, kako bih nasao u ivo vec kasnije doba neki pogodan smestaj. Medjutim, domacin, kako ga vec nazvah delija i po, sa puno razumevanja za moje zelje, poziva svog komsiju i smesta me kod njega. Ja mu dajem 10 eura kao nadoknadu sto necu koristiti njegov smestaj, a on mi vraca 5, veli mnogo je 10. Do komsije me vodi njegov sin i veoma mi ljubazno pomaze da motor izguram u rikverc na nekoj uzbrdici. Pozdravljam se sa njim i zahvaljujem na razumevanju, a on meni izvinjava i zeli sve najbolje. U tom momentu, u mojoj glavi sruseni svi stereotipi, ukoliko su uopste i pistojali.

Sent from my SM-G960F using Tapatalk

  • Haha 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 108 postova

Docekujeme novi domacin, takodje Albanac. Veoma srdacan i odmah se da primetiti, domacin. Pokazuje mi smestaj. Lep. I da nije, u ovo doba, nemam vise orava na izbor i izvoljevanje. Pomisljam kako mi samo treba krevet i tus. Ostavlja me on samog da se odmorim. Temperatura vec primetno pada i postaje neprijatno bez moto jakne. Naravno, nista toplo od garderobe nisam poneo.
Samo sto sam se smestio i osvezio, kad, kuca mi domacin na vrata i nudi veceru, jer veli, sigurno sam iscrpljen i gladan, a prodavnice nema u blizini. Zahvaljujem se, potvrdjujem njegove reci i nudim da platim veceru, na sta se on trgnu, odbi i ode u kucu da je pripremi. U medjuvremenu, ja sedim na drvenoj klupici u dvoristu, duvanim, gledam kravu kako se napasa, odmaram sluh slusajuci zvonce koje cangrlja na kravljem vratu i gledam u vrhove Prokletija. Nedugo zatim, nailazi domacin sa domacim sudzukom (mmmmmm), kajganom, domacim sirom, paradjs salatom, krastavcima i pivom MB. Gledam ja onu flasu MB-a i mislim se auu pobratime, pa njoj je prosao rok trajanja pre 3 godine, s'obzirom da se ne secam kada sam zadnji put vudeo MB pivo u majci Srbiji. Kada sam video da nosi 2 case, rekoh sebi "ma nek ide zivot". Vecerah u drustvu domacina i onda predjosmo na ispijanje ledenog MB-a na skromnih 8-10c. Ispostavilo se, divan domacin, veoma mudar covek i veoma liberalnih shvatanja. Nakon zaista prijatnog divana, vec neprijatna hladnoca nas tera svakog u svoj krevet. Lezem sa osmehom, blago opijen pivom, reskim planinskim vazduhom i dotadasnjim utiscima. Bodrim sebe i velicam, jer je ovo divan pocetak, a jis gotovo nista nisam ni video.

Sent from my SM-G960F using Tapatalk

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 108 postova

Evo malo i slika da postavim. Imam muku da ih povezem, jer su mi razbacane po kraticama, a utusci jos svezi i uzburkani.
Vusanje:992a94aa67f2f411a24282b17699d6bd.jpg1b4190a99f9615557b43a70b95db1ddd.jpg15ce0221b0f501c7188fd0d06b648a20.jpg942c2708a7171ddbd434b1ff058aeec8.jpg0c050af62c6001d89995f90e3dc30db5.jpgc70df9e57c662f5bd4b5499cc7295b88.jpgab6b3213f88afc9e97bbd3013873f8f3.jpgc9a9c1360431c7e7a92bb9ac0b1ae8b6.jpgef9038402bd97ed7b33627231a3b3cbc.jpg

Sent from my SM-G960F using Tapatalk

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 108 postova

Kako nisam poneo toplu garderobu (moja karakterna osobina da uradim sve u zivotu na brzinu i preko kolena, jer tako samo i umem), nisam poneo ni pidzamu, koju uzgred, nikada i ne nosim, pa mi je za noc posluzila postava moto jakne, kako bih se zastitio od hipotermije i jorgan koji mi je spremio domacin. Odoleo sam i izazovima ledenog MB- koji me je pozivao u wc i ostavih tu nuzdu za ujutru, kada sunce promoli nos preko vrhova Prokletija, a ja povratim snagu i toplinu.
Ujutru rosa, hladnjikavo, ali sunce je tu. Nebo cisto kao detinja suza. Domacin otisao na posao, ali me ispraca njegova zena, sa skromnim znanjem srpskog, ali mi je osmeh sve rekao. Verujem da mi je pozelela srecan put i zahvalila se sto sam im bio gost. Uzvracam isto osmeh i lepe reci i odlazim u obilazak Vusanja, doline i divim se Prokletijama.
Put nastavljam do Andrijevice, preko prevoja Tresnjevik podno planine Komovi, ka Matesevu i Kolasinu. Put veoma uzak, ali predeli i pogled neopisivi. Uzivam.d73c7b532c0a2e5e9aeccec83992778e.jpgc12d5f3392233664b9022712f1bd661d.jpge3640a01705005dc54c291c011da03ab.jpg743f01e644325148a13e49ab1168a7be.jpgafe70192beb6b38885fc9a6f31971f80.jpgc2c99d202585a3271092990e3f8993cd.jpgd1a7c2f09f5e96acc60cfa869f9542ac.jpgefed36fcc3f0bf60339a58bef4fed755.jpga4f53442a4c48a5f92481bc525cb7560.jpg

Sent from my SM-G960F using Tapatalk

  • Sviđa mi se 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 108 postova

Kako sam se prevojem preko Tresnjevika uputio ka Matesevu, pored Kolasina, ka primorju, vozim kanjonom Morace preko Cetinja, Budve, Kotora, ka Risnu, gde sam planirao da prenocim, malo se okupam, odmorim, kako bih kasnije produzio ka Durmitoru, uz prethodnu posetu Dubrovniku. Put za voznju divan, asfalt odlican, krivine veoma lepe, pogledi fantasticni, vec u podne stizem u Risan i smestam se kod moje nove gazdarice. Naizgled stroga (izgrdila me odmah po vidjenju sto sam joj proslajfovao po travi i cvecu na kapiji), ali je ta naizgled strogoca, vrlo brzu utihnula, a za njom usledilo gostoprimstvo, domaca kafa i hladna flasirana, naizgled pezorativno nazvana, "srbijanska" voda, kako je starica definise, iako je evidentna izuzetna empatija prema nama Srbijancima.
Domacica je bila dama u poznim godinama, zeljna komunikacije. Pa rekoh, neka, uz kafu i treba malo izdivaniti o sarenolikim temama.
Nedugo zatim se smestam u sobu, presvlacim i resih da se ne tusiram, vec da se okupam u moru, koje mi je odmah prekoputa. Starica mi napominje da je to parce plaze njena plaza, da su lezaljke i suncobran njeni i da ih slobodno, besplatno mogu koristiti. Avaj. Nisam casio casa.4ea87505785d2ee698ab362079a7cd50.jpg413a7ca11788c4a8025e903fe39675c4.jpg36b9c5a0120e8924aa8ead6e80a34e2d.jpg764ecb00c3dbdae556e5138be9ebe86b.jpg0f6085fcf704fa1419387e77f90c20fb.jpg87115cb322e48fb2e7494a99916d99ae.jpg

Sent from my SM-G960F using Tapatalk

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 108 postova

Ulazak u vodu je bio za mene sok. Voda uistinu nije bila hladna, ali pretpostavljam zbog moje iscrpljenosti, skok u vodu me je presekao kao nikada ranije, toliko da sam bez daha ostao, i odmah zatim izasao. Legao na lezaljku, zapalio cigaru i zagledao se u prelepu Boku. Nakon asimilacije sa navom prilikama, sledi kupanje i pravo uzivanje. Zovem suraka koji zivi i radi u Budvu, kako bi je on nazvao, a on mi veli:" pa dje si ti Bocja, mili brateee, a pa ko umije njemu dvije". Veli, dodji do mene do Budve da prespavas veceras. Nije morao insistirati, odmah sam prihvatio. Pomislih, valjalo bi malo i izaci u Budvu, omirisati desavanja tamo i evocirati utiske od pre 5-6 godina, kad sam bio momak i sa drugarima ludovao po Budvu i vracao se kuci belji no sto sam odlazio. Resih da do Budve odem oko 22h, a dotle da se lepo odmorim na maloj, intimnoj plazici, na kojoj vreme provodi svega nas troje. Ja i jedan mladi par iz Slovenije, kojima sam odmah bio interesantan kao novi gost, koji je kao kakav otudjenik od drustva, dosao na more sam?!
Nakon kupanja, kucnem mojoj gazdarici, zamolih da platim smestaj i napomenem da cu spavati kod suraka u Budvi, a da cu stvari ostaviti u sobi. Ne bi joj pravo, ali sta ce. Samo mi rece da po stvari dodjem do 10 izjutra, jer je tada napustanje soba po pravilima kuce. Rekoh ok, iako sam vec tada znao da je to za mene potencijalni problem.

Sent from my SM-G960F using Tapatalk

  • Sviđa mi se 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 108 postova

Stizem u Budvu u 22h i sedam u Opijum, kafe na izlasku iz Starog grada, kod Richardive glave, ako se tako plaza jos zove. Cekam suraka, narucujem jedno, dva, tri tocena piva, grickam maslinke i vec pomisljam da bih mogao preseci sve to sa jednom tekilom. Motor ostaje parkiran veceras ispred Starog grada, ne vozi, rekoh sebi. Ubrzo stize i surak, car covek, pravi Crnogorac, duhovit, sarmantan, pricljiv do iznemoglisti, a uz sve to i veoma brz. Odmah krecemo sa pivom i tekilom, brdom price, zatim neka diskoteka, cijeg se naziva vise i ne secam i tako sve do 6h ujutru. Doduse, on je bio nesto pametniji od mene, pa je u 4h otisao kuci, a ja sam produzio dalhe u kafanu Majne sa nekim momkom iz Republike Srpsje kojeg sam to vece upoznao. Jednom recju, Budva je ludiloooo, a ja u njoj to jedni vece poludeo. Dolazim kod Suraka kuci u 6h ujutru, ustajem u 8h, tusiranje, odlazak po motor i nazad u Risan po stvari. To jutro je za mene bila prava katarza. Glavobolja nesnosna, dehidriranost istorijska, bubnjanje u glavi neizdrzivi, na sce to vrucina, kaciga, motor, voznja do Risna. Sacekuje me gazdarica, kuca kafu za rastanak, ponovo malo divana sa njom i put Durmitora, preko Niksica, Savnika.1bb19a7d8566503cb9951b1713dcfc88.jpg

Sent from my SM-G960F using Tapatalk

  • Sviđa mi se 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 108 postova

Uspon od mesta Lipci ka Niksicu fenomenalan, put lep sa pogledom na zaliv. Neposredno pred iskljucenje na kruznom toku ka Niksicu, stajem u prodavnicu, uzimam hladnu vodu, kokakolu i slatkise, kako bih oterao mamurluk i smogao snage da se bezbedno odvezem do Durmitora.
Na srecu, vec nakon desetak minuta voznje, osecao sam se preporodjen, pun snage za daljim uzivanjima po divnim predelima Crne gore.
Ah da, umalo da propustim. Posledica ludivanja u Budvi je bila eliminacija posete Dubrovniku, sto mi je sa ove distance izuzetno zao, ali boze moj, nije se moglo sve. Ostaje za neki drugi put. Taman ce se tada pridodati i poseta Lovcenu, Njegusima i jos mnogo toga.
Pogled na zaliv:308a974958880c2dc617c35117bfc1de.jpgb09bbe1ce7f5b23087d1a40105fc708e.jpgacec4f3fe24f0a4337519e4b6f486033.jpg

Sent from my SM-G960F using Tapatalk

  • Sviđa mi se 1

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 108 postova

Do Zabljaka put odlican, veoma interesantan, sa dosta krivina, ali verujem, svima vec dobro poznat. Iskren da budem, moje poznavanje Durmitora se pre ovog puta svodilo na voznju do primorja preko Zabljaka i Savnika, svracanje u centar Zabljaka i dorucak u jednoj kafanici na ulasku u Zabljak, ciji naziv ni ovog puta nisam zapamtio, a u kojoj se mogu pojesti fantastucni ustipci, sa domacim kiselim mlekom, kozjim sirom i prsutom.
Kako sam mom domacinu u Zabljaku najavio dolazak oko 19h, a kako sam stigao, ukoliko se dobro secam, vec negde izmedju 12 i 13 h, resih da prvo odem do Crnog jezera.4299782bc0b7983067a264259e552fbf.jpgfdef41a35ed52620e464556f55097334.jpg5e065f9f94fcb95bdd1ddf16487ff344.jpgb6659ae44fd34b6560a47ed39f50d171.jpg76f96ef3666a6104aff9dba44e4c9fa1.jpg6e7a41dd6596c1aba13d9b3a4ff96f9b.jpg11911c8571667a5fc20c0f873b86a467.jpgc62995e26d65e1e9d984a31a90f5f0cf.jpgdf89af0396262117077ca53955d9dde4.jpg

Sent from my SM-G960F using Tapatalk

  • Sviđa mi se 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 108 postova

Ulazak u NP Durmitor-cena 3 eur.
Priroda predivna. Utisak: priroda ukradena od coveka, mozda i sa razlogom, kako je ne bi unistio. Preplavljenost turistima, koja, utisak je moj, ne odgovara ovakvom lokalitetu, donekle, ne mogu reci kvari, ali svakako cini za nijansu manje lepim okruzenje i samo Crno jezero.5d46ea95d2925c9b6d51a147132609b7.jpg49758a6b448aed436697cb85c462fa88.jpg219ab897bdc6648037f04dde1f70e649.jpg5f9d9d4c2159afaf6404a0e71486d858.jpg6404fb0191c3d4098cc309909360f973.jpg94fea2d967b34861f623f4dcda60a8dc.jpg91ca6d92cd1799375b4a735ac4dbd2e4.jpga9f5fb8fb1e4da86472369f6fef2d6f5.jpg78e58d6b8d065f3954f0d6fd95a25338.jpg

Sent from my SM-G960F using Tapatalk

  • Sviđa mi se 2

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

  • Svrati ponekad, 108 postova

Na Crnom jezeru ponovo otvoren restoran koji je ranije radio, tako veli jedan prodavac dzidza bidza onde, i savetuje me da tamo rucam. Kako ne volim restorane koji su prenatrpani turistima, gde se hrana sprema na izrazitu brzinu, i gde konobari na isti takav nacin pristupaju gostu, resih da se vratim 10ak km nazad, u restoran Izvor, pokraj kojeg sam prosao od Savnika ka Zabljaku. Ranije nisam rucavao tamo, ali se ispostavilo da nisam pogresio. Kafa, pa zatim teleca corbica za revitalizaciju, da bi zatim usledila kuvana jagnjetina, koja je bila mlada i meka kao puter. Da li je uvek takva ne znam, iako konobar veli da jeste. Uzivam tu sigurno cela 2 sata, cavrljam sa konobarom, koji uprkos punom restoranu, ima zelju i nalazi vreme da caska samnom na razne teme. Pogled fantastican.0395cfe4f1968afba9f8d50298c102e4.jpg232f084cc0ec33d7d1838436e25d7fdd.jpg6b48c23c3dac66086a50a6d9eab0ef38.jpg

Sent from my SM-G960F using Tapatalk

  • Sviđa mi se 3

Podeli ovaj odgovor sa prijateljima


Link to post
Share on other sites

Pridruži nam se!

Možeš sada da napišeš svoj odgovor, a kasnije da se registruješ. Ako imaš nalog, uloguj se i napiši svoj odgovor.

Gost
Odgovori na ovu temu...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.



  • Aktivni korisnici   0 članova

    • Nema ulogovanih članova koji gledaju ovu stranu.


×
×
  • Create New...

Važno obaveštenje

Nastavkom korišćenja ovog sajta prihvatate Pravila korišćenja